ma“ togaljivom duhovitošću i u najmirnije doba ne radi drugo, već opada i navaljuje na Hrvate ; ka- ko se kao prilozi jednoga lista dijele nekakvi lu- di dokazi da Hrvata nema, da ostavimo političke dogagjaje jučerašnje i današnje. Ovo je sve šala, ovo Srbi rade da u ime sloge, ali kad Hrvati od- govaraju, to je veliki jad i nevolja. Nego na zagrebačke stekliše oni se neće to- liko obazirat. To su, rijetkom iznimkom, sve mla- dići, nezreli dakako. Pak što je glavno, vele, oni ne navode dokaza ni primjera svojim tvrdnjama. Mi ne znamo koliko je ovo istina, ali mi znamo nekoga drugoga, koji ni danas ne kaže svoj pro- gram, ni do danas nije se od njekih tužba obra- nio dokazav protivno. Ali pustimo ih, vrijeme je na mirno jer da se uhvatimo prijedmeta kojega nam samo ime označuje. x * * Ne mislimo pod ovim naslovom pretresati vjersko pitanje ni prispodabljati pravoslavje sa katoličanstvom. To nije naša zadaća, pa je prepu- štamo bogoslovcima. Mi znamo kako su ove dvije razne grane kršćanstva u svagji, ali sad nas pra- voslavje samo u toliko zanima, u koliko zauzelo je nedopuštenim načinom važno mjesto u našoj narodnoj borbi. Pravoslavni ne zovu se svukud ni od svako- ga tako. Kako ih katolici drugih naroda zovu ne- ćemo iztraživati ; u našem dijelu naroda katolič- ke ili muhamedanske vjere poznati su pod ime- nom rišćana, ili grka, a zovu se grčki-istočni, grčko- nesjedinjeni itd. Naziv ,vlah* u njekim predjelima daje se čovjeku seljaku i zagorcu ko- jemudrago vjere, sve jedno ko što ovi primorce zovu ,bodulima.“ Ima opet krajeva u kojim ,vla- sima“ zovu pravoslavne pa bio on i najodlični- jim gospodinom kao na pr. u Dubrovniku, gdje sa- mo pred njim reći će ,rišćanin.“ Sve ružni epi« teti, skovani više od inada neg od ičeg drugoga. Velika većina Slavena pripadaju grčkoj cr- kvi, a isto tako i od nas južnih većina je pravo- slavnih. Tako su Bugari i Srbi. Slovenaca pravo- slavnih nema, a od Hrvata manji ih je dio. Pra- voslavni u crkvi svojoj imaju slavensko bogoslu- žje i to ćemo im uvjek zaviditi. Da nije zle sreće i njekih ludih prijesuda, imali bi ga i katolici, ali ovako proteći će dosta vode, dok ga dobijemo. Ko- liko je ugodnije kad čovjek može čuti riječ božiju u svomu jeziku nego li u tugjemu i mrtvu to ne treba dokazivati, pa zato i vodi se onaki boj za glagolicu. U našem narodnom pokretu u Dalmaciji pr- vi koji su se odlikovali na polju borbe, to su bili pravoslavni. Boka i Bukovica isticale su se u za- htjevanju sjedinjenja sa Hrvatskom na temelju hi- storičkog i narodnog prava, Dokaza ima sila iz novije i starije povjesti narodnog pokreta. Još g. 1848 kad je ban Jelačić bio imenovan upravite- ljem Dalmacije, jedan od najprvih vogja narodnoga pokreta, čovjek pravoslavne vjere, pokojni Božidar Petranović, koji onda još nije bio okužen veliko-srp- stvom, savjetovao je banovim ljudima kako će se vladati, da Jelačiću i aneksiji stvore popularnost u Dalmaciji i kako će se braniti od telijanaša i činovnika. On im je pisao ovako: ,Treba puku ukazati, da se Dalmacija može pouzdano nadati od plana, da će joj dati mloga olakšanja, jer je ban pharodni čovjek, pravi Hrvat (što u Dalmaciji zna- uči našinac) da će pod banovom upravom biti slo- gbodno općenje izmedju Hrvatske i Dalmacije, da gćedu sudovi biti hrvatski... i da je njegova (t. pj. naroda) dika, da nad njim zapovčda ban, pravi »Hrvat, da su prije nekoliko stotina godina hrvat- uski bani vladali Dalmacijom.“ I u drugim prigodama B. Petranović izjavio se je Hrvatom, a uz njega vojevala za sjedinjenje sa Hrvatskom dična kita pravoslavnih vitezova, izmegju kojih isticahu se Mijović iz Drniša (stari), Koežević s manastira na Krki, proto Nikolajević iz Dubrovnika, Kulišić iz vrlike (otac današnjeg srpskog načelnika i zastupnika na saboru) i mno- gi drugi. Uz njih pristajali i Bokelji s njihovim vogjom Ljubišom. Isti vladika Knežević po pismu samog Ljubiše od 14. maja 1861 izjavio je kako on jamči da 80 hiljada Dalmatinaca, koji pripada. PN NA uopće žele i čeznu za ajedi- Eto tako radili su prije pravoslavni vo- gje, tako tražili su sjedinjenje sa banovicom, & sjegurno ne na temelju srpskoga, već hrvatskoga državnoga i narodnoga prava. Što se je poslje dogodilo poznato je svako- mu, a mi bi gubili vrijeme, da nabrajamo opaka djela zavedenih ljudi, od kojih gu mnogi svoje gri- jehe još za života teško okajali. Ali danas? da- nas eto vidimo gotovo sve pravoslavne, gdje pod srpskom zastavom stupaju protiv nas združeni sa zakletim neprijateljima slavenstva, da na svaki način pomognu zapriječiti sjedinjenje. Danas to su veliki Srbi najčišće race, a da je ovaj prevrat pomoću vjere izveo se, poznata je stvar. Jest vjerom ! Poštujući svačija vjerska čus- tva i ne dirajući nikomu u ona sveta osvjedoće- nja s kojim on izrazuje na svoj način čast i što- vanje svemogućemu ; ne možemu ipak ada se ne oborimo na propagandu, koja se tim najsvetijim osjećajem ljudskoga srca, vjerom zakrilila, da nam otme stotine hiljada naše jednokrvne braće, da megju Hrvate baci jaz, koji će se teško ikad izrav- oati. Megju Hrvate, jer zvali se danas kako hoće naši pravoslavni Srbi nijesu drugo već otugjeni Hr- vati. Upitajte u kršnoj Bukovici i ravnim Kotari- ma najbjednijega pravoslavnoga seljaka, čovjeka koji ne zna ni što je škola, pitajte ga što je i kojim jezikom govori: dubrovački ikatolik reći će vam naški, ali onaj pravoslavni neuki stvor odgovori- će: hrvatski! Ovdje sve brošure i sva pisanija pa- da u glib pred sjajnim svjedočanstvom krvi srca. Pa kako li je taj narod zaveden! Njegovi vogje, pravoslavni kao i on, najžešći su Srbi. Ta- ko je po Dalmaciji; komu se ne dopadaju ove naše tvrdnje neka ih oporeče ako može. Ali pojav vidjeli smo sami. U Hrvatskoj slično je, ako ne i grgje. I na to svagja se naša borba koja se zove rat izmegju Srba i Hrvata. Je li ovo narodno pi- tanje ili vjersko ? Koliko god smo puta govorili 0 ovoj zarazi, još nije dosta opisana. Užasne posljedice trpimo od nje. Naš narod golubinje je ćudi i ljubi se me- gjusobno, ali vogje oni su koji mu to prijateljstvo truju. Vogje zavadiše i podijeliše ga. Političko pravoslavje ne miruje niti će, dok ne vidi sve pra- voslavne članove našega naroda u srpskome krilu. Popovi i kalugjeri kao da su za to odabrani, Oni narodu u crkvi pripovijedaju o srpstvu, o srpskoj vjeri tako da ovaj više ne može da zamisli, da njegova vjera nije srpska. I na samim svečanim ceremonijam vidimo u mnogo krajeva srpsko obi- lježje na djeci koja pomažu, t. j. trobojne srpske vrpce. Najžešći branitelji konfesionalne škole, kad je ova za njih, ustrajaju je gdje gdd mogu. To im niko ne može zabraniti, a to jei dobro kad bi išla za tim, da u maloj nejakoj dječici uzgoji još za rana religijozno čustvo. Mi im nijesmo protivni pa neka se škole zovu na pr. pravoslavna škola u A. prav. škola u B., ali ne; ta je škola u prvom redu srpska pa onda pravoslavna i tako roditelji šalju svoju djecu ne više u pravoslavnu, već u srpsku školu iz koje izlaze veliko srbi. lsto tako i crkovne zadruge, što ih pogrješno zovu opštinama. Gdje ima pravoslavnih ovi imadu svoju crkvu i svoju opštinu. I to je pravedno, jer svak dužan je da se brine za interese svoje cr- kve. I katolici imaju svoje kler i svoje t, zv, fa- bričerije i ost. Ali komu je ikad palo na pamet da te ustanove nazove na pr. hrvatska crkvena u- prava u A. ili u B. a oni svukud! A mi im još u tomu idemo na ruku. Eto na pr. u Zagrebu izmegju 48000 stanovnika ima nekoliko stotina pravoslavnih, od kojih mnogi priznavaju se Hrva- tima, jedni dapače pripadaju stranci prava. A i- pak opština zove se srpska crkvena opština ! Ka- ko to, mi ne znamo, a uvjereni smo da ne znadu ni oni, koji je tako zovu. Ali s tim se uvlači u nas srpstvo i to je njekim veliko-srbima dosta, Pa što će se dogodit? Da može nastupiti reakcija sa strane nepravoslavnih i onda sbilja razvila se mješte narodne najgora vjerska borba, Veći dio Slavena služi se u pisanju ćirilicom. To je slavensko 'pismo izumljeno za nas i nama namijenjeno. I Hrvati su se kadgod služili tim pi- smom tako da nalazimo i starih povelja piswnih ćirilicom, Rao vlastitu svojina svih Slavena, mi je ljubimo. Š njom kako što Rusi, služe se i Srbi, ali kako što su pravoslavje useli u svoje srpeke svrhe, tako hoće i ćirilicu. Ona je srpsko isklju.! čivo srpsko pismo i oni drže je kao njeku svoju povlasticu, kao simbol srpstva sve jedno ko i vje- ru. Je li ovako ili nije? I tako ćirilica, ova.drago- cjenost hrvatska i srpska obraća se protiv nas, jer je postala srestvo velikosrpstva. Za danas na idemo dalje. Pomišljajuć na ovo što smo sad izveli velimo: ni po jada, kad ne bi bilo i gorih stvari. Ali vrlo se bojimo da će pri- je ili poslje zauzeti maha ona reakcija, kojase već u njekim krajevima opaža i onda će se Srbi kaja- ti kad im više na vrijeme ne bude. Svijesni svoje zadaće znamo ipak da smo malo pleme, ali ovo nalazi sve više simpatije izmegju: Slovenaca, Če- ha, Bugara i Rusa dakle izmegju Slavena a nama je dosta kad nam srodna braća priznaju da po- šteno radimo, sami, jer bolje i propasti nego se družiti s neprijateljima naroda na štetu slavenstva. Ima još Slavena koji su pravoslavni. Ipak mi čusmo od njih takih izjava u prilog našoj stvari, a protiv Srba, da je ove od toga bila žestoko zaboljela glava. Naši Dopisi. Iz Hercegovine, 12 avgusta Srpstvo u pravom? svijetlu. ,Sveta pravo- slavna vjero, dosada si nas spasavala i odsle ćeš ako Bog da, i od sad ćeš nas usrećavati i onda sretnim učiniti, kad se pojedini svećenik zakune, da jedino služi Bogu i narodu.* Ovako kliče sarajevsko-srpski (I) _poletar , Na- predak“ u 29, broju ove godine. — Aferim !! Evo, braćo Muhamedovci, divna izraza srp- skijeh mišljenika i težnje njihove. U tome se član- ku prizuaje, da je pravoslavje, što i srpstvo i o- bratno i nikako drugačije. Velim pravoslavje i srp- stvo jedno je te isto, a to ma temelju ove izreke u istom članku: ,Prošlost kaže, da ne bi pravosla- vja, ne bi bilo ni srpstva — te ako odemo u bu- duće raditi protivu pravoslavja, radićemo i pro- tiv naroda.“ Malo na više veli: ,Opet najveću nadu polažemo u lijepu pravoslavnu vjeru.* — Doduše vitez Antonije je opet kO bajagi ovo za- šuško, ali se ipak jasno i bistro vidi, da je pra- voslavje i srpstvo jedna siča...... Recimo da i nije tako, opet mi Muhame- dovci ne možemo primiti taj namet jedno s toga, što bi radili protivu istine, protivu istorije, koja nam jasoo dokazuje šta smo, koji narod i koje na- rodnosti, a drugo što bi u zdravu nogu trn zaba- dali, ako bi tražili srpstvo. — Pitaće ko, kako? Evo kako: svaki muslo- man dobro znade, šta se skriva pod tim brat- stvom i ovdje gdje smo pod jednom vlasti, koja nam daje jednaka prava, a ja! šta bi radila ta naša braća! da potpanemo — bože sačuvaj | — pod njihovu kraljevinu, kako to misle svi pra- voslavni ovih i tamo preko Drine zemalja. Misle i rade dan i noć, jer nije šala ,veliko srpsko-pra- voslavno carstvo.* Ah!! — »Napredak,* koji izlazi u srcu Bosue, i om. se stara o veliko-srpskom carstvu. Di, stara, i to kako, jer ti nijednog broja nema, koji nije nada- nut velikom idejom beogradske Ipropagande, koje je i »Napredak“, kao i ostali svećenici pravi član. Samo prati ,Napredak“, pa da vidiš: tu se kra- ljica žali, Milan ruži, Ristić slavi, radikalna stran- ka veliča, pisma šalju srpskim velikanima sa ro- doljubnim uzdasima : ah! uh! oh! itd. Ovako , Na- predak“ javno, a šta oni pod ornom mantijom | i one novine, koje u Šumadiji izlaze, i koje se amo zabranjene, a ipak se dotuljaju našim Srbima, ko- ji ih sushitom čitaju, jer se tamo povijeda veliko : srpsku osretvo i kralj se nazivlje budućim gospo- darom Bosne i Hercegovine (sic 1), Gajret, Srbi |: Tako mi slučajno dopade ruku beogradsko ,Uje- dinjene,* pa da vidiš, majka te rodila | uvodni čla- nak ,tajni ugovor“ i ,iseljenje* kako se tu grdi Beg Kapetanović, naša zemaljska vlada, ministar» stvo, pa sve, što je god pod Austrijom, & napo- kon uskliče : »Ako bog da, kad Bosna so s. ska država. ....* HA! ha! čudue li mudrosti! Bosna oipettit: da bog oprosti | — A ja pako mislim, da u i toj; njihovoj kući treba ekonom, koji će tim uprevlja- :