1i zalagati, odmah se uhvati razgovor, a 0 čemu već o našoj miloj braći u banovini. Na žalost mo- re okrene na gore i sjeti me nevolje, koja me u ovakim prigodama ne može minuti. Pa dok su se drugi najljepše zabavljali, ja plaćah Neptunu teški harač i čisto me zavist hvata na one, te ih vidim da se na valjavicu niti ne obaziru, već ko da ni- je ništa veselo se goste. Al opet tješim se da ni- jesam sam, jer more bilo ih mnoge svladalo. Je- dva u II. razredu nagjoh pedalj klupe da se na nju bacim i odpočinem od ailne muke, pa tako poležah koji sat. Kad ustadoh bijasno već u ka- nalu izmegju otoka, gdje je more mirnije. Slab i strven izvučem se na krov broda. Čujem gdje se na krmi ori , živio!“ Hajdemo vidjeti što je. Tamo. baš svršila skupština, kojoj prisustvovahu gotovo svi izletnici i u kojoj bi proglašen vogjom izleta i njegovim ,službenim“ prestavnikom dr. Bu- lat. Moogi su govorili, ali na žalost ne bijah tu da čujem drugo do zaključak. Opća želja svih izletnika bila je da u Za- grebu mi Dalmatinci pokažemo kako mi jedino želimo sjedinjenje i ništa drugo, te da iskažemo počast strankama koje se bore za tu ideju, a to hrv. opoziciji. Ali kako da se to uradi, nijesu se mogla složiti razna mnijenja a o tomu se najviše govorilo iza onoga gornjega zaključka, Izmegju izletnika ne misli na žalost svak jednako, ima dakle raznih mišljenja, koja se više manje zaodijevaju u strančarsko ruho, a svak bi htio da njegovo prodre. Dok gosp. Petar Didolić predloži da se odaberu od svakoga kotara po dvojica ili trojica, pak da ovi dogovorno utanače kako ćemo u Za- grebu i koga izvaredno počastiti. Svi smo se u tomu složili i za čas vidio si grupe iz raznih ko- tara, gdje sakupljeni biraju svoje ,zastupnike.“ U toliko približiamo se i Zadru gdje smo imali ukrcati naše kotarce i zadarske izletnike. I prije Zadra susretasmo barke, koje nas trobojni- cama pozdravljahu, a i one te su dovele nove nam drugove bijahu š njima okićene. Sa parobro- da pozdravljasmo ih trobojnicama koje smo so- bom ponijeli, a zadarski ,Sok0* i uredništvo ,Nar. Lista“ odvraćalo nam. Dok su se novi izletnici ukrcavali, sakupilo se dosta svijeta na Novoj Oba- li. Barčice koje su dovezle putnike i ona Soko- laša mnogo puta okružiše oko nas pozdravom, a onda parobrod krenu. Sad nas je već bio broj potpun i to za 260 izletnika. Opet se ljudi upoznavaju. Izmegju novih drugova nalazi se i pop CČurković vrsni pjevač, koji sad mora obećivati da će iza objeda pjevati. Objed bio je oko 4 sata i prošao veselo u pjeva- nju i zdravicama, a svak se je bolje osjećao jer je valjavica bila prestala, — Poslje objeda mi uzastupnici“ zasjedosmo skupa i nakon podulje udebate“ bi prihvaćen velikom većinom glasova predlog, koji je glasio da se iz akademije pošlje brzojavka Strossmajeru i da se pogje korpora- tivno posjetiti dr. Starčevića. Onda budu izabrana peterica, koji će se brinuti da se to dvoje izvrši, Zaključak primljen, ali i ,zastupnici“ i nezastu- pnici i nadalje politizuju i prepiru se još na du- go, dok ne zaokupismo Ćurkovića da pjeva i vine se iz hrvatskih grudi divna hrvatska pjesma, koja mnogoga u pjevačko kolo privuče. Mrak počeo se hvatat, a ljudi umorni pak svak bi rad naći počioka. Hoćeš da! Oni te su bili oprezniji zapremili kabine, nu spavat ne mo- gu, jer nas stotina sjelo pred vrata im na razgo- vor. Njeki još sasvim budni a njeki kako se jače noć oblači, tako jače klimaju. Parobrod zakasnio, kaže kapetan prije 3 sata po ponoći nećemo na Rijeku. ,A imali smo doć oko 9! Čovjek gleda kakogod da ubije vrijeme kad ga već ne može t, pa se muči na svaki način; ko drije- pije, ko pjeva ili se na tiho razgovara, a : heću, da se čovjek čisto ljuti na vo mješovito je: tu je advokatu, posjednika, trgovaca, popova, telja, profesura, sveuč. djaka, bogatijih seljaka, ali svak je jednak sna Pt za i : i H g. & š : : Hi pi ti ir : : % . darstvenim povjerenikom stupe pred presjednika odbora za izlet g. dra. Mihaljevića pa ga zamole, neka ne bi izletnici dali oduška svomu veselju »radi reda.“ Svak odmah shvatio zašto nam i taj- nik čitaone to preporuča, pak izagjemo na kraj u duhu. Na obali poredalo se redarstvo a iza njih vidiš gragjana. Bilo je izmegju njih i naših pa im zanos provalio susprezanje i povikaše : Živili ! Redarstvo ih odmah suzbije kao da su bog zna koji zločin počinili, Odmah se začuje psikanje protivnika, na koje se mi ne obazrijesmo. Na kolodvoru dočekaju nas sa silnom glo- bom, koju bi morali platiti radi zakašnjenja. Nego kako mi ne bijasmo krivi, to će se stvar izmegju ravnateljstva željeznice i Lloyda riješiti, a mi svi ko će bolje poskakasmo u vagone žaleći našu za- vedenu braću na Rijeci, a veseleći se onoj, kojoj u pohode idemo. Vlak se krene i mi odemo put mile nam banovine ozdravljajući riječkim Hrvati- ma, koji nas sakupljeni malo dalje od kolodvora pozdravljahu. * * * Kad rečem da nas je dvadeset od ono 260 već bilo u užoj Hrvatskoj, mislim da sam kazao istinu. Može se dakle pomisliti koje misli, koji osjećaji razvijali su se u onim, te sad prvi put stu- paju na slavno mučeničko tlo posestrime banovi- ne. Sve ih zanima što preleti u brzoj želježničkoj vožnji ispred malog prozorčica coupea: divne pa- lače čestitog Sušaka, kućice malih rastrkanih se- oca, baštine, ranioci seljaci koji idu u grad za poslom, pa se čude što je magjarski vlak nakićen hrvatskim zastavama, dok ih mi sa prozora pozdravljamo. Zora puca ua viso- koj Učki, bijele se gradići, zelene krasni istarski otoci pod nama, otvora se pogled na Bakar. Provirujemo čas na desni čas na lijevi prozorčić, pa kad ti se pogled sa suputnikom sret- ne pozdraviš ga glavom, mahneš mu zastavom što držiš u ruci. Opojeni krasnim vidikom hrvatsko- ga primorja, divimo se moru i prirodi, koja nas ovakom zemljom nadari. Promiću izpod nas odu- lja seoca, a do malo pak ukaže nam se i Bakar kao zamamljiva ljepotica, koja te zove u svoj za- grljaj. Divna zemljo ! Kad te Hrvat promatra mo- ra da mu se otme šapat pjesme : L'jepa naša do- movino. Pjesnik je u njoj samo istinu kazd. Željeznica penje se užasno, a zato mora za- vijati tako da se opet nagjemo gdje smo nazad deset časa bili, samo malo u više, A kada se ta- ko mora i obale nagledasmo, dade nam narav dru- gi prizor glasovit po svoj Europi : hrvatske šume. Eto ih, počimlju čim više ulazimo u nutarnjost zemlje, a Dalmatinac naučan vidjeti a svojoj do- movini sam go kam, ne skida oka š njih. Velike krasne jele doklegod ti oko dosiže, upravne kao svijeća, zelene kao proljeće, a tamo amo bijela sela u šumi. Divota! Zora rudi preko planina, priroda divna, a još divnija naša braća. Na stani- cama dočekuje nas malo i veliko, muško i žensko, cvijećem posiplje, zastavom pozdravlja, s uskli- kom: Živili Dalmatinci! Živili braćo ! Mi im od- vraćamo ljubav ljubavlju, zanos zanosom. A još si zahvalniji kad pomisliš da je vlak zakasnio i da oni krasni ljudi čitavu su noć na nogama samo da nas vide i pozdrave. I tako slijedi na svim stanicama unaprijed, ali vlak se samo čas zaustavlja, pa ne možeš ni da im ruku stisneš, U Moravicama popismo u hit- nji kavu, pa naprijed. U Fužinama gragjanstvo cijelu noć čekalo: sa glazbom, a poslje mi- slili da nećemo ni doći. U Ogulinu dočeka nas takogjer glasba i silan svijet, nego ne znamo ni danas zašto, vlak se tu ni časak ne zaustavi prem- da je veliko mjesto. Zato se pozdravljasmo srča- nije doklegod se mogasmo vidjeti : Živili Dalma- tinci | Živila ujedinjena Hrvatska ! Živila braćo! I tako uvijek. Kad smo izašli kroz mnoge tunele iz gor- skoga kotara puklo pred nama polje, kakva mno- gi u životu nije vidio, a silna šuma zadavila bo- gato tlo. Krasna i bogata zemlja je Hrvatska ko- ja bi mogla i dvostruko više hraniti stanovnika nego sada; njezin položaj je jedan od najzgodni- jih u cijeloj Europi, jer to su vrata Europe u da- leki istok. 1 nehotice nameće ti se pitanje kako bi ta zemlja napredovala, kad bi imala svoje fi- moogo tlječke čitaonice sa re- ! nancije u svojim rukama! U ovakom putovanju gdje čovjeka sve zanl- ma i veseli brzo progje vrijeme. U 11 sati prije podne stigosmo u Karlovac, gdje nas je imao do- čekati dr. Bulat. Istom .nas Karlovčani ugledaše zagruvaše iz mužara. Na kolodvora nagjošmo sav Karlovac, glava do glave. Onaj entuzijazam, one pozdrave nije mogućo opisati. Urnebesni , živio,“ prodre iz hiljada grla. Vlak se tu imao zaustaviti čitav sat. S crvenkapama na glavi s trobojnica- ma u desnici poskakasmo braci u zagrljaj. Po- zdravi nas gradsko zastupstvo na usta milogg. dra- Ivana Banjavčića, a na njegov pozdrav odgovori gromki:: živila Hrvatska ! Dr. Bulat zahvali, a pje- vačka karlovačka društva otpjevaše: Lijepa naša domovina i Živila Hrvatska ! — U blagonaonici i na peronu pogostiše nas po izbor karlovačke kra- sotice hladnim jelom i pićem. Nikad se do onoga časa ni vidjeli nijesmo, a bratska ljubav, pozdrav, razgovor, smijeh, veselje začinio sastanak kao da smo stari znanci. Divne gospogjice iz najodličnijih kuća nude te na tanjiriću jelom na komu je pri- ložen ubrus sa natpisom : Živila ujedinjena Hrvat- ska! Njeki od nas zahvaljivasmo, ali nema riječi kojima bi se moglo zahvaliti. Vidi se da krv nije voda, a Hrvat pozna brata Hrvata. Nama dalma- tinskim Hrvatima ostavio je doček u Karlovcu trajnu uspomenu, a Karlovac se pokazao dosto- jan naslova ,majrodoljubivijega grada u Hrvut- skoj,“ kojim se odavna ponosi. Kad zazvižda vlak moramo na put, a sva- komu žao dijeliti se od onake braće. Daruju nas cvijećem, a mi njih crvenkapama. Svak ulazi u vagom uz klik: Živila Hrvatska ! S nama ide i g. Folae- gović koji nas je takogjer došao u. Karlovac pri- čekati, Odlazak i oprost neka sam čitatelj za- misli, jer opisati ga nije moguće, a sami pokušaj umanjuje mu vrijednost. Jurimo dalje mimo radnika, koji nam ka- pam mašu, mimo sela koji nam živili! dovikuju, mimo Jaske koja nas zastavama pozdravlja. Juri- mo dalje a sve bliže k cilju našega putovanja, k Zagrebu. Eto nas! Vlak se zaustavlja, silazimo. Na peronu malo čeljadi, pozdravljaju dakako. Pro- lazimo kroz zgradu a za kolodvorom mogao bi kazati s pjesnikom. 1 hiljade oči ko proz rosu, Mješte sunca dugu vigje. I zaista | Nema srca onaj, kome u onaj trenu- tak oko zasuzilo nijel Hiljade naroda pozdravilo prvi put svoju braću, hiljadama odvraćamo pozdravom! Rijeka čavstva provalila i jedni drugim ruke pružali, Po- slje stotina godina prvi put vidjesmo se, eto nas u naš glavni grad! Čim se silni ,Živili !* utiša, načelnik Zagreba dr. Amruš zanosnim i govorom pozdravi nas u ime glavnoga grada _ Hrvatske, Burni usklici odazvali su se njegovim plemenitim i prevažnim riječima. Gosp. Arnold pak progovori u ime izložbenoga odbora naglasivši kako i go- spodarstvo doprinosi da se uskori toli željno sje- dinjenje kraljevine Dalmacije. I njegov govor bi ponosno pozdravljen. U ime izletnika zahvali dr. Bulat. Po tomu sjedinjena zagrebučka pjevačka društva zapjevaše ,Lijepa naša domovino“ i.,Gla- sna jasna“ na što klicasmo koliko nas grlo noai- lo, Mnogi od naših plakahu od miline kao mala djeca. Pošto smo se izgrlili i izrukovali ugjosmo u kočije da igjemo u grad. Siloa povorka kočija: br- zala cestom, s lijeva i desna braća nas, pozdrav- ljaju a mi im kapama zahvaljujemo, Ugjošmo um grad. Impozantne li slike ! Glasovita_ zagrebačka Ilica, koja se ne bi stidila Pariza, nakićena troboje nicama, palače se zaodjenule u svečano ruho, a mi- lolike zagrebkinje nagrnule na prozore da nas cvijećem pospu. Gragjani po ulicama navrvili s trobojnicom na prsima na kojoj je napisano : Ži- vili Dalmatinci ! a mi je nosimo na grudima. & nat- pisom : ,Dalmacija“. Živio Zagreb ! Živila Hrvat- ska! kliče se sa svih strana, Živili Dalmatinci ! dovikuju nam zagrebčani s onim njihovim naglas- kom, koji će nam još na dugo u ušima zujati kao mila uepomena. Kiša cvijeće pada na nas, a koči- je se njim pune, A mi? zahvaljujemo i posdrav- ljamo, a šta ćeš drugo? da ti život pitaju dao bi ga braći. I tako smo išli oko Zagreba pa do u Stre- ljani, Svukud jednako slava jednaki doček, Pri-