mljeni kao kraljevi & na kao braća. Zagreb one svetkovine nije prije vidio i dan 25 avgusta o- staje im neizbrisiv, al i nama. Ono bijaše opća narodna slava, iskrena i srdačna koju mi braći našoj ne možemo odvratiti drukčije, nego ustraj- nom i muževnom borbom za hrvatsko pravo. Pred Streljanom opet nas obasuše cvijećem i klicanjem. U Streljani pogostiše nas gospogje a odbor označi nam stanove. Sve to neopisivom u- srdnošću i: radošću A kako je zagrebačko gragjan- stvo s veseljem primilo dalmatinske Hrvate evo slučaj sto se je sa mnom desio: Gospoda dr. Ko- pač i dr. Frank obojica naglasuju da sam njihov gost. Kud ćeš sad ? Kazaše mi da gosp. Kopač već ima dvojicu, pa da mu ne pomnožim broj, odoh u dra. Franka. Ovaki su to ljudi! * * * Po podne posjetismo svi zajedno izložbu vo- gjeni dr. Frankom. Na vratima dočeka nas g. Vu- kotinović presjednik eksekutivnog odbora, koji se mogao onaj čas uvjeriti kako se u Dalmaciji hr- gjuvo cijeni rad t. zv. narodne stranke u banovi- ni, ma da ono nije bilo ni mjesto ni čas da se to pokaže. Izložba je nadmašila naše očekivanje; va- lja reći da je uprav prekrasna, Sve potanko ni- jesmo mogli razgledati, jer valjalo nam je u 64 poći slušati ,Zrinjskoga“ ali i iz onoga što smo letimiće prošli, uvjerismo se o kulturnoj jakosti i napretku našega naroda. Veličanstveni paviljoni na sve strane, a u njima sakupljeno je mnogo toga što: je Hrvatska proizvela. A niti petina iz- ložaka nije mogla smjestiti se a pravi izložbeni prostor, pa zato velika sveučilištna zgrada, zgra- da gospodarskoga društva i obrtnička škola pre- pune su. Kada čovjek dogje prvi put u izložbeni prostor, ne zna kud bi prvo i što bi prvo pogle- dao. Mi naravno pobitasmo najprije u dalmatinski paviljon. Ovaj nam :se jako dopanuo : kuća sagra- gjena u vrleti, a u njoj izloženi naši proizvodi, razžoa vina, ulje odijela i razne radnje domaćega obrta. U zadku paviljona krasna i velika slika prikazuje pogled na dubrovačku obalu, po svoj prilici s Danača uhvaćen. Dvije djevojčice u dal- matinskoj nošnji paze na paviljon i prodavaju me- daljica za uspomenu, srećaka, kataloga i. t. d. I druge zgrade čuvaju većinom djevojčice svaka o- bučena kako nose u mjestu čiji je paviljon. Rastrkasmo se tamo amo, a ja nagjoh ure- dnika ,Hrvatske“ gosp. Fleišera pa ga zamolim da mi on štogod pokaže. Pogjemo u sveučilišnu zgradu i na bržu ruku progjemo kroz one silne gobe nadušene uprav svakovrsnom robom. Ja sam ge. divio, Nikada ni snijevao nijesam da naš na- rod može što takova proizvesti. Zaista ova izložba zaslužila nam je čast sa strane Slavena. Žalim sa- mo što nijesam imao vremena da sve prigledam, nego u najljepšem času moraš u kazalište. Ono po podne srio sam i mog znanca gosp. Davida Starčevića na izložbi. Tek se pozdravismo i ja pobjegoh da razgledam potankosti što više mogu. Kašoje su mi naši izletnici pripovjedali, da su ga i oni upoznali i počastili. :Iz zgrade ,Kola* a baš iz uredništva ,lzl. Vijesnika“ pogjoh ravno u kazalište, i putem do- stignut naše. Svaki žali što ostavlja izložbu nego veseli pe ,Zrinjskomu.“ Zagrebačko kazalište sta- tra je zgrada i nije lijepo, pa sada namjeravaju graditi novo ; + glavnicu zato već imadu. Ali nas zanima samo prestava, Mislim da nikad nije bilo onako puno lao ove večeri. Krasna curica (jica Blaženka Krnic) deklamovala proslov od g. Kra- njčevića, a zatim nam se ukaza živa slika presta- vljajuć Hrvatsku / U oba slučaja Zagrebčani biće se uvjerili da se Dalmatinac zna oduševiti; plje- akalo se pomamno, silno; slika se morala i opet pokazati. Divni ushit ! 1 A Zrinjski?“ Šta će te da Vam o njemu kažemo ? Stotine mas prvi put čule su hrvatsku opetu. To cije bilo semaljsko oduševljenje, kojim smo: je pozdravili, bilo je nješto višega. A kad se pjevalo U boj! pljeskalo se da si mislio: kazalište će se srušiti. Iza toga zagrmi: Živili Dalmatinci | Živila Hrvatska | Živilo sjedinjenje! itd, Da vje& ogluhne. Sutra dan 920 avgusta u 12 sati u jutro slijedilo je :otktićd Kačićeva spomenika, Osvanu dan da mije mogao krasniji, Ranim juttom njeki od izletnika obagjoše u kolima okolicu zagrebačku i vratiše se tvrdeći da je to najdivniji predjel u Europi. I zbilja okolica je krasna, al to se i htje- lo za onaki krasni grad. Zatim pod našim barja- kom svi zajedno krenusmo iz Streljane k Marko- vu trgu a odonle sa drugim društvima k mjestu, gdje je stajao spomenik. Kuće okolo spomenika u Ilici | Mesničkoj ulici bile su ukrašene gsagovima, zastavama i cvijećem. Istom dogjosmo mi, silno pu- čanstvo pozdravi nas sa: Živili Dalmatinci, a mi im odvraćasmo. Spomenik opasali su vatrogasci u široku okrugu, a pred njim podignut je bio šator za bana. Društva razna stajala su sa strane ; na desnu šatoru mi dalmatinci, a na lijevu činovnici i druga pozvana gospoda. Mnoštvo je pozdravljalo oduše- vljenim usklicima Hrvatsku! načelnike gg. dra. Amruša i dra. Bulata, stranku prava, dra. Starče- vića i t. d. Oko 12 sati dogje ban, a iza toga sva pje- vačka društva zapjevaju krasnu Fallerovu himou Kačiću. Poslje pjevanja podnačelnik Zagrebački g. M. Stanković kao presjednik odbora pročita pro- glas gradskog zastupstva, a gosp. Deželić dotičnu ispravu. Načelnik dr. Amruš držao je krasni pri- godni govor a za njim dr. Bulat. Klicalo se iza toga : Slava Milovanu ! Živili Dalmatinci ! Napokon govorio je ban. Ogromna većina Dalmatinaca nije ga nikad vidjela i mnogi se napirali na prste da ga bolje čaju. Ja ne bi znao opisati doj- move mojih suputnika. Što se mene tiče, slavni i čarobni naslov hrvatskoga bana zasjenjuje mi moral- ni vogja narodne stranke. Ja u ostalom i prije čuo sama pomnjivo čitam sve govore Njeg. Preuzv., pa me ni onaj nije iznenadio, kao što naše izletnike. Radi prostora nije ga moguće ovdje donije- ti. Kad je pjesniku uskliknuo slava! padne za- stor i ukaže nam se starac franjevac, koji bi pozdravljon gromovitim usklicima. Pjevačka dru- štva zapjevaše: Živila Hrvatska! a poslje slijedi- lo je polaganje vijenaca i tako se ta krasna svet- kovina završila. Sa svih strana naše domovine prispjele su brzojavne čestitke. * * # Nemaš kad ni da se ogledaš po gradu; u- prav te vuku sa jedne svečanosti na drugu. Ko je već bio u Zagrebu nije mu stalo, ali drugi tu- že se, da će otić kući, a ne razgledati grada, A što ćeš uradit, kad braća hoće ds te vide u njihovu dru- štvu; biće zemana i za razgledanje grada. Tako odmah po podne u 3 sata svečani je banket što ga glavni grad Zagreb daje u čast gostima u zgra- di ,Kola.“ Mora se ići. Na banket bio je pozvan i ban, ali baš kad smo išli tamo donesu nam _ glas da neće doći. Došao je, vele, nadvojvoda Albrecht pa je ban otišao š njim. Ovaj banket ostaće svakomu izletniku za du- go u pameti. Ogromna dvorana ,Kola“ a preko nje pružila se četiri duga stola sa jednim u po- prijeko. Za svakim stolom sjedalo do 80 druga a na čelu zagrebački načelnik dr. Amruš. Divota je bilo ustati se pa pogledati gore dolje preko toli- ke množine Hrvata sabranih sa svih strana naše domovine. Glazba svira naizabranije komade a kad je začela, ,L'jepa naša domovina“ urnebesni plje- sak pozdravi himnu i svi se digosmo na noge. Isto se zbivalo i kod odabranih potpouri kad bi došao na red koji hrvatski rodoljnbni komad. Svi veseli, razgovor se poveo ha sve strane, redaju se izabrana jela, pije se rujno vino. Kad je došao red na nasdravice digne se načelnik zagrebački i pozdravi goste kratkim govorom ističući želju aje- dinjenja. Završi riječima; Da ste zdravo, rogjena braćo naša! Da ste zdravo, Hrvati iz Dalmacije, Njegov govor popraćen je silnim aplausom a za. tim glazba casvira, ,L'jepa naša domovina.“ Tek što je svršila ustane dr. Bulat i ističuć cijelj ko- ja nas je vodila u Zagreb, sahvali građskomu za- stupstvu i načelniku, te usklikne : Živila nam Hr- vatska domovina! Živio glavni grad Zagreb! Ži- vio dr; Amruš! G. Folnegović nazdravi Rendiću naglasivši kako je njegov genij u susretu sa genijom pjesni- ka Milovana _postigouo što svi političari, diploma- ti i žurnaliste nijesu mogli, da smo se naime mi u jednoj godini dva puta PANARENENM NE kupili, Groioki : živio Rendić! saori dvoranom. — 1 naš dubrovčanin vlč. dn. Baldo Glavić iznena- dio nas ja & jednom lijepom prigodnom kiticom. Gg. dr. Mihaljević i Arnold čitali su brzo- javke sa svih strana naše domovine. Gotovo sva- ka bila je popraćena pljeskanjem i radosnim us- klicima. Ali kad je g. Arnold pročitao brzojavku koju su poslale Karlobažke pravašice, entuzijazam dostigne vrhunac; trebalo je počekati nekoliko dok se pljesak atiša. Menu bio je ovaj : Potaga Printanier. — Peo- tit Patćs aux Salpicoa. — Roast boeuf & la jac- dinier. — Dindon roti. — Salat melče. — Or8&- me Glaces. — Fruits. — Fromages. — €UCafče & Cognac. Sati nam tako brzo projuriše da i ne opa- zismo kako sunce zapada. Morali smo u kazali- ste. Načelnik završi banket zahvalnim riječima i oprostimo se svi š njim uz srdačne pozdrave, pa odemo u kazalište da slušamo ,Dubravku“ našega neumrloga Gundulića, Razumije se po sebi kojom smo napetosti pratili čitav komad od početka do svrhe. ,Du- bravka“ je stara, ima joj 300 godina, a opet je tako mlada da misliš pisac joj i sada žive. Tim više moraš se diviti onomu velikomu genija, koji se je već onda zaao u duhu vinuti do devetnae- stoga vijeka. A mi dubrovčani ne možemo a da ne ostanemo harni gradu, koji nam slavu naših starih velikana svijetom pronosi. — Kasalište ori- lo se od pljeskanja. Ono je i gosp. I. pl. Hrelja- noviću bila najiskrenija zahvala. Iza prestave hrli svak k izložbi. Tamo je koncert svih pjevačkih društava pa vojničke: gla- zbe. Izložbeni prostor bio je sjajno rasvijetljen na slavu i uspomenu Kačićeva. Nikada nije bilo toliko puka u izložbi u jedanput — računalo se na 15000 dusa. Pred sveučilištem namješten je trasparent sa dvije žene gdje jedna drugoj. ruku pruža. Jedna je Hrvatska a druga (Dalmacija, a prikazuju sjedinjenje. Pred slikom sakupljeni na- rod nije skidao očiju s divne slike. Kada se na balkonu ,Kola“ oglasiše pjevači zgrnu se svijet onamo. Nas nekoliko Dalmatinaca išli smo s dr. Frankom pred balkon, & dva tri bogata dalmatinska posjetnika u narodooj.nošaji zajedno za hrvatskim narodnim zastupnikom Fran- kom svratiše na se pažnju gragjanstva. 8ve oko nas šaptalo: Dalmatinci, evo dalmatinaca, pa on- da: Živili Dalmatinci i — Gosp. Faller dobio je ono večer krasan vijenac na dar. I zeslužio ga je. Svi pjevači bili su odušeljeno pozdravljeni. Stranci prava učinjene su one večeri na iz. ložbenom prostoru silne ovacije. Ja bijah se već udaljio sa izložbenog trga kad je to bilo, te ne ih mogah vidjeti. Sutra dan bilo je radi toga po Za- grebu raznih komenata. Njeki bi htjeli da se na izložbenom prostoru ne čine demonstracije jer da je ono neutralno tlo, na kojemu su sve stranke zajednički radile. I sami umjereniji pravaši nijesu ih odobravali. Ali šta ćeš; južna krv brzo uzavri, a nadasve kad je mlada! Opća je bila tvrdnja svih zagrebčana, da je one večeri izložba najbolje posjećena i da joj se jedina svečanost na kraljev rogjendan u nekoli- ko približoje. .. 8 * Na 27 avgusta u jutro rano velika većina izletnika otišli su pomoliti se na grobovima pre- poroditelja. Kad se vratiše, pogjosmo u akademi- ju gdje nas je vodio dr, Rački, Rasgledasmo i ga- leriju slika, a izlazeći pred, kipom Strossmajero- vim, istakne gosp. Marojević kako su isletnici 0- dlučili da se iz akademije upravi preusv. biskupu brzojavka, koja je glasila ; , Preusvišenomu gospo- dinu biskupu Strossmajeru, Djakovo. Kao najveće» mu dobrotvoru hrvatskoga naroda, slavoomu me- ceni, iz hrama prosvjete od Vas utemeljenu, u- pravljamo Vam najiskreniji pozdrav. — Odbor sa ave izletnike Dalmatinske,* (Ovaj odbor sastajao