Pr. 329. U DUBROVNIKU 12. Septembra 1891. (RVENA HRVATSI I PoI zvš List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Dabrovnika a dopisi i. dinu flor. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegonmu: na cijelu lju se Uredništvu, 3 godinu flor. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi, — | ena jim Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. NAPADAJI Zagrebačka izložba kao da smrdi našim pro- tivnicima. Izvrgavajuć ruglu ono djelo, kakvoga oni nijesu kadri podići, misle da će tim štogod nau- diti hrvatskoj stvari, a kad tamo blate sami sebe. Nego ni u tomu nijesu naši domaći složni, jer dok se talijanaši nabacuju svakakvim doskočicama na-. ši srbi ponašaju se baš po srpsku : pametno šute Ali dok naši najbliži susjedi, koji bi nam imali bit prava braća, ignoriraju naš trud, sinovi tugjih naroda dolaze da u zagrebačkoj izložbi proučava- ju hrvatski narod, te poslje kroz štampu pripovi- jedaju svojim zemljacima, kako ih je Hrvatska sa svojim napretkom uprav iznenadila; dolaze i Sla- veni na sastanak k svomu srodnomu plemenu, pa ni isti Nijemci ni Magjari ne mogu da zataje ži- vu istinu. Kad su pak počeli Hrvati iz susjednih po- krajina u velikom broju hitati glavnome gradu, pomamiše se oni dobri naši prijatelji. Teško im je vidjeti, što na stotine, na hiljade Hrvata sa svih strana domovine sastaju se u Zagrebu, boli ih da se i sada sgrnulo u nj nekoliko stotina Slo- venaca, da utvrde vječito pobratimstvo sa najsro- , dnijim slavenskim plemenom. Dolaze i Česi ne je- dan nego stotina. Naše talijanaše zato mala briga, oni ih mrze grgje nego nas. Nu Srbe to ljuti, njih koji su svegj bili za slavensku solidarnost — na papiru, pak da im sad prvi apoštoli te ideje, prva straža slavenstva, Česi dolaze ka Hrvatima ! Ah, ti Česi! oni još ne znadu da Hrvata nije ni- kad ni bilo na svijetu, nego da su to samo srbi renegati, koje je po srpskoj teoriji stvorila austrij- ska policija, prokleti Rim i četa crnih jažuvita samo za inad vascijelome srpstvu ! |I oni idu PODLISTAK Stambulski gost. Crtica po istini ; napisao O. Nuri. S lijeve strane polja gatačkoga uzdiže se strma vrlet, za koju svakom putniku zapnu oči. Brdina, s jedne joj strane litica ispravna i ravna k0 jednim mahom odsječena, uzvisuje se stotine metara u vis, a ispod nje se u kotlini vidi malo seoce, od jedno deset do petnaest kuća. To je selo Kasanci. Kuće proste i malene, a izmegju njih se ističe drveni čardak na tri noge. U tome je čardaku pred jedno pedeset go- dina šivio stari Mujanin a us njega tri mu sina, kO tri gorska lava. Dok je stari živio, u čardaku bijaše sve ve- gelo, jer je u sebi sačuvao jošte onu veselu i ra- toborun ćud Gačana: jelo se i pilo, iz pušaka puškaralo pjevajući: Šta se ovo mučem pije? Nit je krato, nit je otimato, Već za gotov novac kupovato | Piji pij! — pa iz pušaka sagrmi, da su se brda tresla. Miko bilo, dok je stari živio, al po smrti starog vuka sve zamrlo, pjesme umukle, sve se pro- mijenulo, braća se isdijelila. Najmlagji brat ode glavom po avijeta, Ho- dio tamo i emo, služio ovdje i ondje, dok &6 ma- | po pogodbi. k tim natražnjacima, da š njima ugovaraju zaje- dnički rad za bolju budućnost ! Obojica još ne mogu da zaborave dalmatin- ski izlet. Ko je bio ? pitaju, ko je prestavljao Dal- maciju ? Pa traže i ne nalaze da je Dalmacija bi- la u Zagrebu zastupana. Kako bi i bila kad nije bila ni zadarska burokracija, ni bokeški i kotar- ski rišćani. Sve dakle što je odličnijega i naobra- ženijega ostalo je doma. Pošla je pak u Zagreb sila božja popova i fratara, tako da se je vas grad od njih crnio. Tamo podigli su opet spome- nik Kačiću s kojim se talijanaši rugaju, a Srbi jauču da smo im ga ukrali. Nu tješe se što će doći vrijeme, kad će se i oni odužit velikomu srp- skomu pjesniku. Što da na ovo sve odgovorimo? Donekle može se ozbiljno raspravljati, ali ima i časova ka- da se mržnja pretvara u ludilo kome se pametni ljudi smiju. Slični napadaji ne zaslužuju odgovora, nego da ih se donaša kao dokaz kud su zašli i dokle su pali naši protivnici. Mi ćemo im najbolje odgovoriti odlučnim i postojanim radom imajuć na omu da smo Hrvati, ali da smo i Slaveni, pa kad u društvu sa ple- menima nama po krvi srodnim i koji znadu što- vati naše ideale opremo se svakomu neslavensko- mu pokretu, sa koje god strane on dolazio. Izlet u Zagreb. Ono po podne muogo se govorilo o prepir- ci na buffetu. Mnogi govorili su: svijet će kazati da smo barbari. Baš protivno! Svakako bolje, da onoga maloga nemira nije bilo, ali ipak mi smo se podnijeli dostojnije i od velikih i izobraženijih naroda. Poznate su gungule u Italiji kad se sna- pokon ne doču, da je i pašom postao u Stambula. Glas o njegovom pašaluku iznenadi i obeseli cije- lo selo a osobito njegovu braću. Stariji se brat već od davna spremao, da igje u pohode svome bratu, inače velikom dosto- janstveniku. Jednoga ti se jutra naš- Tahir naoru- žaj, za pojas zadij dvije male i handžar, torbu na rame, struku preko vrata a džeferdar u de- snicu i haj na put. — Kud išao i konake činio, deveti dan stigne u Stambul, Po Stambulu zdujao kO mahnit, dok jedva treći dan napita bratov saraj. Došav pred vrata, nakašlja se i bez pitanja nahrupi u avliju. Na avliji ga sustavi nizam 1) smrsiv mu turski: — Dar! Nere?32) Tahir ga mrko pogleda i; — S puta! reče te pogje dalje. Nizam videći, da tu nije šale a još mu se manje opirati, pozove još dvojicu u pomoć, da ga izjure iz avlije, — Nizami se skleputaše sa tili čan | počeše nješto romengjati. Tahir se vigje na nevolji i po- če fađati oko malijeh pušaka, što i nizamima za- dade strah, ali se ipak pastojahu meatovati toga delije, te mu rukom pokasivahu vrate, Nu sa to regbi Tahir malo mario, jer htjede i dalje, Niza. mi se usvikaše, — ćeš 1 1) Nisam 9) Btj! Ze oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata tiskaja Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, zobraženi ljudi. Pa da ne idemo: dalje zavirimo t le dovodi stranačka strast. A u nas svega toga se imao proizvesti, otidoše naši a ja se zadržah harom te urednikom lista, tako da je već bilo ka- gju na kojoj skupštini t. zv. konservativni elemen- ti sa radikalcima ; koju buru znada proizvesti Im- briani, Cavalotti i drugi ! Isto tako u Francaskoj bulanžiste, pa i u politički zreloj Engleskoj potu- ku se strančari kamenjem i štapima, i Parnell iza zgode sa O* Shea mnogo puta zlo je prošao, Ts- ko a Engleskoj, i to ne uličarska fukara nego i+ parlamenat talijanski, gdje su se nema vele uprav viteški hrdali ljudi poznati po svoj Europi, Doto- nije bilo, tek žive prepirke, koja je potrajala ma- lo časa. — — i 80 98 Po podne njeki od naših izletniku bifsliu pozvani u uredništvo ,Obzora“ na kratki razgo- vor, komu sam i ja prisustvovao na dogjoh malo kasnije, Pošto je bio prihvaćen zaključak koji bi razgovarajući se sa gg. drom. Mazzorom dr. Za- sno kad izagjoh. Sjetih se da smo na 7 sati bili pozvani od Glazbenoga Zavoda na vokalni koncerti pa pobitim brže tamo, ali dostignuh čuti 'samo zadnju pjesmicu. Vokalni koncert slušao sam već prije. Ovoga puta nije zbor bio potpun, jer su škol. ski praznici i mnogi pjevači otišli su kući. ali i pak opći sud svih izletnika bio je, da je vokalni koncert jedna od najboljih zabava što je uživahu u Zagrebu. Ono divno pjevanje uprav ushitilo ih je. I za koncerta bio je ples u velikoj dvorani i ko- mers u Streljani. Mnogi od naših išli su s komet- sa na ples i s plesa na komers. Ipak ogromna dvorana _Streljane bila je puna, Gora na vrha na: mjestili se tamboraši a po dugim stolovima sjelo mnoštvo da se založi. Gosp. Folnegović imao je ravnati s komersom. On otvori komers pozdra- vljajuć prisutne u ime gragjanstva,' te pošto je iman svita dia li AGE IIRAOCEK (DASKA ČRNA EIC SAA ZLOGAČNNROANNMIRO LIJEN OEŽZAAJONALI INNS INJE DL IZNSLIACNA BIT VN ŽIRO IA IDE ID DIRA TED — Deli, vur!1) I zbilja ne bi 'bo bez sijaseta, da po sreći paša ne prispje i svemu ne učini kraj. Na prvi se mah i paša zabezeknu, al pripo- znav brata, smrsi nješto na nizame, na što se ovi udaljiše, a paša pristupi bratu, Opaziv ga Tahir svega u zlatu, praćena su dva čauša, mal da se ne zgrano. Da bi se brata što terbijeliji 2) pokazao, poleće pašinoj ruci. Ali, stara je riječ, nije krv voda. Paša mu se ne dade poljubiti u ruku, nego ga ogrli i poljubi u čelo. Tahir ganut bratskim cjelovom jedva ispeota: — Kako si, brate? Paša ga ute ispod ruke i s njim ode u ko- nak, Nizami sa poslije togo mnogo govorili o to- me, ne znajući protumačiti tu čudnovatu sagoneć- ku, jer im bijaše nepojmljivo, da bi #8 mogao njf- hov gospodar ogrliti s takim 'delijom. Alt pošto im ,paša sade* 8) reće, da jo to njegov stric, nf- tami se čudom kameniše, a kad pala sade ode, se udariše u smijeh vikajuit || — Tobsf! 4) Ti a i ni ubi um sed : e s 4 ' tal u. Tahir je us pašu situo koračao mermer- bajata, bojeći s, du ma kh OI Jel , shlizeo. 1) Mahali je, udri 1103 | 9 le((m2o_ 9% sšg1 9) GO , g Ek imi gu i Oe