bio umoran, predloži za stoloravnatelja g. dra.
Franka, koji predlog bi primjen #a klicanjem : ži-
vio dr. Frank! Komers je tekao u pravaškom du-
hu. Govorili su gg. dr. Frank, Haranibašić, Ku-
mičić i mnogi drugi. Gosp. Petar Brani član za-
grebačkoga kazališta deklamovao je Preradovićevu
pjesmu posvećenu Dalmatincima divno i odušev-
ljeno. Branija slušali smo koji mjesec prije i u
Dalmaciji ; on je dakle ns$ znanac, koji nas je i
opet oduševio. Pljeskanju nije bilo kraja. Iza nje-
ga župnik g. 3. Nemec nazdrsvi barunu Rukavini,
koji se je u lijepom govoru uz silno klicanje za-
hvalio. Gosp. Harambašić podigne čašicu uspome-
ni pjesnika Milovana. Učitelj g. Radica omladini
u Dalmaciji, g. Kumičić umjetniku Renđiću, koji
se takogjer :na komersu. nalazio, a g. dr. Kunjašić
Davidu Starčeviću. Ovaj u veselu govoru ocrta
njeke svoje uspomene, a najposlje predloži da se
brzojavi i pozdravi bratski narod češki. Ovaj pre-
dlog primljen je velikom radosti i na uredništvo
uNar. Listy* poslana je ovaka brzojavka:

»Hrvati iz svih krajeva rascjepkane otačbi-
ne ssstavši se na slavi Kačičevoj u Zagrebu, je-
dnodušno i oduševljeno pozdravljaju češki pobra-
timski narod, koji zastupa sveto načelo; braniti
slobodu svoga naroda, a štovati slobodu drugih
naroda. Ovaj jednodušni zaključak stvoren je uz
burno. odobravanje, a na predlog Davida Starčevića.

U ime čitavog zbora njegov presjednik
Dr. Frank.“

Zatim na moju zdravicu g. dru. Franku, o-
vaj istakne opširno naše financijalne nevolje, te ka-
že da bi bilo dobro, da dalmatinski izbornici pre-
poruče svojim zastupnicima neka idu u Zagreb i ne
drugovdje. Župnik g. Hegedić pozdravi svećenstvo i
učiteljstvo Dalmacije, a g. V. Vuletić-Vukasović
nazdravi krasnomu spolu. Kako je već kasno bilo
mnogi su počeli odlaziti, dok gosp. dr. Frank ne zaklju-
či sastanak, koji jelijepo tekao, a još ljepše svršio.

x
* #

U petak u jutro rano sakupismo se opet svi
u Streljani pod barjakom. Valjslo je ići kući, pa
pogjosmo da se oprostimo sa načelnikom glavno-
ga grada. Dr. Bulat govorio je za izletnike lijepo
zahvaljujući, a dr. Armuš dirnut zaželi nam sre-
tan put. Obadvojica bili su ushitno pozdravljeni,
a za tim . poljube se oba načelnika tri puta. I
8 mnogim izletnicima izljubio se dr. Amruš.

Ko je ponio prtljagu dobro, a ko nije bježi
kući uzeti je, dok nekolicina zasjela u kočije da
se na brzu ruku oproste sa pozancima. Vlak je
polazio u 11. sati, nego već sat i po prije nagrnuli
su naši na kolodvor da se štogod založe. Ja bijah
naumio ostati jedan dan u Zagrebu, pe pogjem
tek da vidim rastanak, Ganutljivijega prizora te-
ško je naći. Vagoni krcati, a na svakomu vije se
trobojnica. Na kolodvor došao je i načelnik i pod-

 

Stube, koje su & mermer-hajata vodile na tavan,
bijahu, prostrte uskim sagom. Tahir je za bratom
stupao držeći rukom džeferdar, da o što ne kucne.

Taman na najgornji basamak — ali, gdje
sreće tu i nesreće: Tahiru zape kljun od opanka
sa resu od saga i truf na nos. Opet skoči hitro
ko sec, Paša, jedva se susprežuć od smijeha, reče
nješto čaušu, a čauš poskoči i otvori vrata ćoška.

Čošak bijaše vanredno uregjen: prostrt ve-
likim persijskim sagom, naokolo kadifeli šilteti i
bruseli 1) jastuci, Na sredini ćoška visio činski
svjetionik, s kojega je tetrejisalo stotina tetrejika.
U dnu ćoška željezna peć. Po rafovima se okitilo

razno srebreno i zlatno je, o srgu visjel
katove haljine. ia io. se

Taj čitav sjaj ne začudi Tabira, ali jest nje-
što drugo, što mu je odmah s praga upalo u oči
i kan da mu gije dalje dalo: raznoiko oružje.
— Male puške, srmali paš&, handšari u pjenu zamo-

&oni, pa duge, sedefom izvezene šešane, ljute de-
miskije, srmali fišek-ćese — sve je to Tahira ta-
ko zanijelo, da je nijem na pragu stajao.

Paša ga uzme sa ruku i uvede u ćošak, Po-

io m a ali: Tahi

1 1, S NENA DRA. Peče. peletepi: pa
= udo posta. dare!

vo RT O 19. ren moće. bi

Paša se osmijebnu i sjede.

 

načelnik grada sa mnogo hiljuda gragjaua, da
pozdrave svoje goste. Na svim prozorima  va-
gona& i na ulazima zgrnuli se izletnici pa poz-
dravljaju gromkim  usklikom zagrebčane, koji ih
cvijećem posiplju. Pjevulo se; L'jepa naša domo-
vina, Još Hrvatska nije propala, Glasna jasna, 0)
Hrvati jošte živi itd. takim oduševljenjem i ta-
kim čustvom kako nikad prije. Dr. Amruš poči-
njao bi prvi, a hiljade za njim. Vlak kao od sale
prolazio je nekoliko puta pred peronom tamo a-
mo. Kad bi se makao svak mišljaše : evo odlaze,
a svaki put oproštaj bio je srdačniji. Klicalo se|
Živili Dalmatinci! Živio Zagreb! Živila Hrvatska :
Živila stranka prava ! Živio Starčević! Živio Amruš,
Bulat itd. Ovo oduševljenje došlo je na vrhunac kad
je gosp. Kumičić uskliknuo : Živio Amruš | a ovaj:
Živila stranka prava ! Dr. Mišetić iz svoga coupea
zanosnim riječima moljaše se Bogu za slogu izme-
gju Hrvata. Njegove riječi oduševiše sve prisu-
tne. — Vlak konačno krene put juga. Ko je taj,
koji bi mogao opisati ovaj najzadnji as? Izletni-
ci zastavama iz vagona okriliše braću kao da im
zadnji pozdrav davaju. Zbogom 1  zaori kroz zrak
zbogom braćo i do vigjenja !

Odoše | Nas nekoliko ostalo u Zagrebu kao
ono kad se u jesen koja lastavica odocni, ali nema
više onoga veselja. Gledamo zagrebčane kako se
vraćaju sa kolodvora, a poznaš im na licu ds se
ne kaju, što su svoju braću onako dočekali i od-
pravili. Svak_se vraća svojim kućama, a mi što
ostasmo na izložbu da što vidimo, jer valja reći
da mnogi nas (ja prvi) nije ni stotu razgledao.
Na izložbi je gostiona koliko te volja, pa tu i 0-
bjedovah u dobra društvu zagrebačkih prijatelja,
a onda na posao: iz paviljona u paviljon iz sobe
u sobu. Krasno! jedno bolje od drugoga dapače
mnogi, te su bili na češkoj izložbi, kazivahu
pam da je naša, što se tiče domaćeg obrta i raz-
nih rukotvorina bogatija. Nego sve opisivanje na
daleko bi me odvelo, a čitaoc ne bi i onako dobio
potpunu sliku. Treba otići i vidjeti.

Ostalo po podne i cijelu večer potroših u ra-
zgovorima sa poznancima, a sutradan oprostim se sa
gostoljubivim domaćinom i njegovom obitelju, pa
na kolodvor. Tamo uagjoh i g. D. Starčevića sa nje-
govom gospojom i š njima u društvu dovezemo se
do Jaske. S nama putovao je i suradnik ,Pester Llo-
yda“ g. dr. A. Griinfeld s kojim gotovo kroz sve
ostalo putovanje ostadoh sam u coupeu | pa se ta-
ko do mile volje narazgovarasmo. Magjarski pu-
blicista putovao je za Italiju, a u Zagrebu posje-
tio je dr, Starčevića, na Dalmacija zanimala ga
mnogo, osobito iza onih demostracija učinjenih
prigodom boravka Dalmatinaca u Zagrebu, pa se
o njoj najviše i govorilo i o njezinim domaćim
strankama u koje g. dr. Gritofeld nije bio dovolj-
no upućen.

Braća su dugo sjedila i razgovarala se o
svemu, a Tahir bratu redom pričao, što je ,na

naš kraj.“
U podne paša ode u harem i naredi, da Ta-

hiru izagje ručak.

Do malo se otvoriše vrata i pokaže se rob
8 demirlijon od dvanaest suda, a za njim drugi
rob i robinja noseći jedno legjen i .ibrik, da se
umije, a drugo mahramu, da otare ruke.

Tahir mahne rukom, priskoči legjenu, umi
sam ruke, izvadi jagluk iza silaha te se otra, &
na robinju prevali okom. Robinjica skok na tavan
i prasnu u smijeh.

Rob ko od mramora stajaše podviv ruke, a
Tahir-aga pristupi sofri. Opaziv nekoliko sahančića
ko konjske ploče, poče otkrivati jedan po jedan.

— Hni !

Pa se okrene robu.
— Šta je ovo, bio jadan ? Kamo meso ?

Rob živ dr$ćaše, a on viđeći, da ga jadnik
ne razumije, skoči na vrata, odovle preko tavana
i što bi rekao dva, na avlinska vrata. 1 rob za

njim upravo mahnito, da vidi, sta će taj delija.
& s

&

Vika i trka preko tavana, nis stube, usbuni
cijeli harem : robovi istrčaše na avliju i ulicu, a
robinje se iza zastora smjehućahu ; paša nijem
stajaše na tavanu.

Dok je paša tako stajao a robinje se smija“

le, Tohir je hrlo letio čaršijom, sdujajući na sve

U večer dogjemo na Rijeku, gdje nafn pri-
povjedaše, da su nasi izletnici imali i na povrat«
ku slične dočeke na stanicama kao i na polasku
u Zagreb i još više, jer se znalo kad će doći. Na
riječkom kolodvoru očekivahu ih po izbor Hrvati
riječani a izletnici došli su u dva vlaka, jer su ih
na putu prekrcali. Svi čekahu na zadnjega te kad
je ovaj prispio pozdravi ih zastupnik na hrv. sa-
boru g. dr. Barčić lijepim prigodnim govorom na
što je u ime Dalmatinaca zahvalio g. dr. Mihalje-
vić primivši iz ruka čas. Barčića krasni vijenac
dok riječka omladina darivaše gospogje kitama
cvijeća. Jedan od izletnika povikne : Živila hrvat-
ska Rijeka! : redarstvo htjede ga uapsiti pu na
posredovanje g. Mihaljevića pustiše ga s opome-
nom da više toga ne čini. Kad su išli s kolodvo-
ra, riječki potkupljeni fakini zviždali su im na
što izletnici zahvaljivahu. A što će drugo? Ko što
ima to i dava.

Pošto su se odmorili u divnoj riječkoj čitao-
nici, odoše na Šušak, gdje su u vrtu pred načel-
nikovom palačom skupa sa Riječanima večerali.
Zdravice su se redale jedna za drugom a bilo je
i vrlo značajnih. Fukara riječka ili bolje mjezini
kolovogje tu nevinu zabavu nijesu podnosili : sa-
Kupiše se s desne strane na mostu  Riječine i
zviždali su koliko ih je grlo nosilo. Ti fakini ni-
jesu Talijani već pravi koreniti Hrvati, ali čeljad
zavedena od onih, koji mrze naš narod i nazivlju
se ,lalijancima.“ Ovi ,kulturni“ elemenat na Ri-
jeci ucka svakom prigodom one jadnike na izgre-
de protiv svoje jednokrvae braće, Ovaki pojavi
megjutim u nas nijesu novi; i u Spljetu bilo je
doba kad Hrvat nije smio ulicom proći, a da ga
ne napastuje i neopsuje zavedeni mu brat, koji se
zvao autonomašem. Došlo je vrijeme i Spljećani
otvoriše oči, pa će i Riječani.

One večeri redarstvo riječko uzorno se pod-
nijelo. Od naših koji su u vatri htjeli oprijeti se
takomu izazivanju pozatvoreno ih je 5-6; od iza-
zivača pak preko 20 nu kad su im uzeli imena
pustiše ih. Sveučilištar Devet, Hrvat, dopanuo je
one voći grdnih rana. — O ponoći mirno se naši

ukrcaše na ,Tibisco“ zanosno ozdravljajući braći
na Rijeci.

Ovo su nam sve Riječani pripovijedali ogor-
čeni do zla boga na postupanje naših protivnika. Nas
ouo preostalih izletnika ukrcasmo se u subotu u
večer na Lloyd i zaplovismo one noći put _ Dal-
macije, zaustavljajući se prije Spljeta samo u
Zadru. U Spljetu nas dočekaše i ostali izletni-
ci koji su sa ,Tibiscom“, došli dan prije, a odbor
za izlet priredi nam lijepu večeru u Tociljevu
svratištu. Bilo nas je na većeri oko 60 ji mnoga
zanosna zdravica pala je u veselo društvo, izme-
gju kojih najviše ih je primio onda već ,pokoj-
ni“ odbor za izlet, Zatim nas koji igjasmo dalje

== = a = === = ===

strane. I gle!, opazi meso. Pritrča ekmekčiji, 1)
izvadi kajimu 2) 1 reče :

— Mjeri pet litara vitnica !

Pekar odsječe a on uze i natrag nig čaršiju
čipukajući i srčući mast, koja se je cijedila niz
ruke. Došav u saraj, projuri u konak, ne mareć
za gjavolji smijeh robinja.

*
s x

Pala večer. Tahir izuje opanke i & bratom
klanja ahšam, Paša po tome u harem, a Tahir
sjede da večeru, ali sada po njegovom ćeifu.

Kad je bilo po jaciji, robovi prostru postelj
za Tahira. Kad se povrati od paše iznutra, jer
bijaše otišao po večeri tamo, zateče tu svu pri-
pravu. Tahir se nasmija i mahnu robu, nek igje.

Rob videći očito, da to Tahiru nije bilo po
volji, privuče se uz vrata i stade žmiriti pa klju-
čanicu, Naš ti Tahiraga obu opanke, torbu pod
glavu, prigrli džeferdar, cijev mu ismegju nogu,
struku preko sebe i: jalah 18) reće, pa se zavali,

Rob mal da se ne svali od amijeha.

Spavao je, kao zaklao,

U neko doba noći svije strašan san; sblane
se, skoči na noge i pograbi džeferdar, istrče na
tavan i poviče:

— Ha-ha-ha-ha! i to sve više usdiđući gla-

som. Varda, 4) Mato Lojeviću, oćeraše Qcnogorei
plijen ispod Samobora, oćeraše, ha-ha-ha _, +...
1) pekaru. | sifm
i 4 rak som i i alikia) E
4 j t | i žila oma ,