na jug otpratiše ostali do parobroda da jedan dru- gomu dademo zadnji ,do vigjenja.“ Gotovo nam se bilo žao rastati, a kako i hoćeš da bude dru- gačije ? Iste. misli isti osjećaji privezaše nas ua- ravnim vezom, a ono malo dana drugovanja osta- vilo nam toliko utisaka. Čvršće li smo jedan dru- gomu stiskali ruke nego kad smo se u prvi dan izleta upoznavali! * * * Ovako završio je naš lijepi izlet. Bio nam je potrebit i te kako! Mi Slaveni tužimo se sva- kom prigodom da se jedan s drugim dovoljno pe poznamo, da ne znadu jedni, što hoće drugi i to da je glavni uzrok našoj tradicijonalnoj neslogi. To je istina i ni dan danas ne pozna Rus Polja- ka, ovaj Čeha, Čeh Hrvata, Bugarin Srbina i t. d. Ni sinovi jednoga naroda nijesu se poznali. Mi Hr- vati s ovu is ona stranu Velebita bili smo kao tugji: naši nijesu išli u banovinu, a oni iz banovine ni- jesu ni vidjeli Dulmacije, ali danas je drukčije. A nama ovih sastanaka treba ko ozeblu sunca, treba nam upoznanja, dogovora, prijateljstva i radi nas i radi ostaloga (Slavenstva. Mi Hrvati u Austri- ji po svom položaju geografijskom i državnom prav- nom zaužimljemo jedno od najvažnijih mjesta u kolu drugih Slavena. Naše današnje jadno stanje, klin je koji drži na nogama vas ovaj slavenstvu neprijatni sistem, a naša borba da se to stanje popravi koristi i nama i svim Slavenima. Blago ti ga se nama, ustrajemo li do kraja ! S. Liberalizam! Nekoliko puta bili smo prisiljeni da odbije- mo izmišljotine kojim se služe njeke osobe i stran- ke protiv nas.. Jedna od najglavnijih jest da mi raspirujemo vjersku: mržnju i da nam je katolićka vjera glavno srestvo, kojim se služimo za obra- nu hrvatstva. Ovake laži kuju se po onoj: reci prije nego ti rečem. Mi te sve delije pozivljemo da nam dokažu, kad smo mi slično postupali. Ako pak u tomu samomu sastoji vas libera- ligam & kojim se oni toliko razmeću, vrlo im je mršav, a ako: su to sve njihove strijele, tupe su. Naprotiv mi smo do sad dosta puta ne onako tvr- dili, nego uprav dokagali, da je bila i da jest sr- bima vjera jedino orugje pomoću koga predobili su hrvatsko pravoslavno pučanstvo. Onda ovi da- našnji veliki liberalci i slobodni mislioci mjesu bi- li taki. A kad su vjerom otugjili pravoslavne Hr- vate od svoje braće, skrivaju se za liberalizam da zavedu i nepravoslavne a na nas kažu prstom, da smo mi radili ono, što su oni do sad i što rade i danas izmegju rišćana. U školskim stvarima traže njihove oo I gruh! Zadimi iz džeferdara, koji stife još odzvanjajuću se viku Tahirovu. Zrno zazviždi kroz noćnu tminu. : Hajka i pucanj razlijegao se po noćnoj tiši+ ni tako, da su. mnogi pašini susjedi pošiučajeli a i zaflije ne počele oko vrata kupiti. + Robovi i robinje od straha navukoše na gla- vu ćebeta. Paša sav drhćući doleti bratu i upita ga: mita je, sa boga? Šta ti je, nijesi zaf — Ta nije ništa | Usnu mi se; da Crnogorci presajimiše plijen ispod Samobra. Paša ne znajući sta će sad u gluho doba, uprati brata u odaju, & on u harem. a Sjutra u jutro paša dotove k sebi brata. = Brate, kaše mu, ovdje nije za tebe šta. nje! Već išti šta hoćeš, da ti dam, pa ajde domal — Hoću, da mi i ne govoriš, jer boša ti vjera, ne bih ovdje ostao za cijeli Stambul ! Daj mi samo onoliko novaca, što mogu namjestiti dža- miju. g E Ja ti više ništa ne ištem. va dočeka i da mu njima u E i put pod noge. S park Došav u Kasance sazgida džamiju s pilo mugaričof, koja je zajedno sa čitavim selom god, 1876. izgorjela od crnogorske ruke, nu. koje nav podeioč još i suda sječaju gosta Stambulskoga, Mujanina, spominjući nas us to, da su ne« | budu. ee kod Mufsni biti ma ovljetu, — uvijek vjersku školu, gdje im pop do mile volje dječici može ulijevati srpstvo,u dušu podučavajući ih vjeronauk. Jeli ovako? A srbi katolici zaboravlja- ju sa svim liberalizmom na svoju vjera, te mje- šte da ostanu ono što su, brane pravoslavje, jer vide i oni da je š njim skopčano srpstvo. Je li ovako? Kad pak govore # muhamedancima koje bi rada posrbili: kad bi mogli, onda im metanišu i licumjerski ulagivaju se pripovijedajući im kako su oni uvjek držali da je: ,baška vjera a baška narodnost ;“ a kad govoru izmegju sebe kako što se to u Srbiji dogagjalo, onda im svi nepravo- slavni nijesu spravi“ Srbi. Jeli ovo ovako? Mi koji smo iskreniji priznajemo da kako se na avijetu svak bori, tako uz narode bore se i vjere, ali to su posli crkava i sveštenika svakih religija, a ne naroda, kao takih, jer ovi ne smiju odbacati svoju djecu jedne vjere radi toga što veći dio od dotičnog naroda sačinjava druga. A oni se odbacaju ne samo s ostracizmom, već i kad većina uzme svoju kao isključivo narodnu vjeru, baš kao što čine Srbi. I onda nam dolaze govoriti, da to mi radimo | Hrvati, kažu, to su vjerski fanatici, oni ne podnose druge religije kod katolicizma. To se sa- ino tako kaže, ali se me može da dokaže. Mi to isto smijemo srbima u brk kazati. A dokazi? pitaju nas braća. vo ih Pitamo : Ima li katolika i muhamedauaca u Srbiji? Ima. A koliko ti kato- lici i ti muhamedanci. imaju. u_ Srbiji crkava i džamija ? . . . . .. Mi ne kažemo, to su tamo Hrvati, jok! ono su Srbi, pa ipak im braća rišćani onakim sloboštinama darivaju! Je li dakle hrvatstvo vjerska borba, ili je srpstvo? Ko je vjerski nesnosljivac, da li Hrvati katolici ili pravoslavni Srbi ? Ali ipak oni su zadahnuti velikim idejama slobode, bratstva i jeduakosti procijegjeni slobo- doumnjaci najprve vrste ! Iz nas ne govori mržnja, Bože sačuvaj, već ogorčenje na ovaka djela. A dok se ovako bude postupalo, ne može doći do sloge izmegju Srba i Hrvata. Naši Dopisi. Boka, početkom septembra 1891. Prijetnje Starine Novaka bokeškog dopisnika Sr. Glasa, poznatog hrvatoždera, da će hrvati Bu- dve i Ercegaovoga oćatiti moć srpske brojne ve- ćine već se obistinjuju. Ko ne vjeruje neka pro- čita imenovanja pućkih učitelja u Objavitelju Dal- matinskom od 19 pr. mj. Hrvati u Boki nijesu se nikada nadali povlasticama od vladine strane, Ali s punim pravom očekivali su, da će se i njima istom mjeriti kao ;i rišćanima. Nu čini dokazaše protivno, Javna je tajua kako naša braća vjerski Srbi nastoje na svaki način da u našim školama namješte rišćanske učitelje, Lanjski pokušaj da oštrane sa kotorske ženske učione jednu našu u- čiteljicu svakome je poznat, kao što je poznat slučaj u Maine gdje ne htješe primiti privremeno imenovanog učitelja, jer je katolik a pokrajinska školska vlast bila im na ruku. Otuda očekivalo se da će vrijedna gore navedena vlast jednako poštu- pati i naprama katolicima. Ali jok! U Budvi us- prkos pravici, gdje su učenici jedne i druge vjere u jednakom broju i gdje su učitelji katolici bili a samo od njekoliko godila jedan katolik a drugi rišćanin, imenovan je sada i drugi ri$ćauin, & uči- telj katolik ostavljen je bez mjesta, protiv volje naroda i glasa kotarskog škol. Vieća. U Kamena- rima gdje su učenici katolici u većini i gdje je učitelj rišćanin Crnogorčević, imenovan je rišća- nin Gjinović, a ostavljen bez mjesta Crnogorčević protiv glasa mjest, šk. Vieća i kotarskog, a to je- dino jer je preporučen od katolika, a do malo doći će red i ua Krceguovi, gdje je ona općina svačega učinila samo da u trojki ne dogju oni koji bi po zakonu i pravici morali doći. Naša braća Srbi u ime slobodnjaštva zahtjevaju učitelje nji- ia o u školama gdje su oni u većini, & a odu Vi E g Mom ku E dome Ateli ia bona Kadgod hoće doda koji za katolike ne vrijede. Što će sada: učipiti:ka- tvlici u pomenutim mjestima ne znam, ali svaksa- ko vrijeme bi bilo da &e svakome pravo čini i da katolici buda imati ona ista: prava u pogledu škola, što ih imaju braća rišćani. Da vidimo !: Derventa, 4 septembra. : Svakomu će biti posnat način, kako našovi | srbi nastoje svoje srpstvo u našemu narodu -posi- jati. Tako se oni ne stide ni najpodlijega 'sret- stva prefatili, samo da se o njihovu srpstvu buči. U tu svrhu se putoje našima hrvatskim 'žemlja- ma, u tu svrha skiću se njekakovi fuć-furiši i pje- vači srpakih pjesama (?) : i širitelji : svesrpskoga carstva, biva Bazarova, u tu svrhu: otvoraju: se »Srpske škole,“ u tu svrhu eno osiromaši beograd- ska vlada podupirući srbizam u Bosoi. Danas do- šlo je do toga u Bosni, da se. jednokrvna braća gledati ue mogu. Sve su t0.:raoe, kojim se njeko treći veseli i koje jako tište naš hrvatski narod. u Bosui. Ljubav, ljubav i slogu i nije, je1, Ra, u po- gledu te narodne rakrane ili bolje rekuć narodnog pitanja, koje je jur povjest riješila, i naša. je, u; prava Bosue i Hercegovine uzela njeko; uprav_ču- dnovato stanovište. Njoj nije vele. drago čuti za naše hrvatske pjesme, za našu narodnost. To se vidi iz samoga postupka vlade, ili 'ti one ašaii njene snosljivosti i popustljivosti, Još je jeni ovo što se u Bosni dogagja. Svakom je poznato be da__je berlinsko-eurupejskim ugovorom ka dato sultanu pjeko pravo i pokrovitelj iteljstvo na, o A Hercegovinu, pa ipak niko ne ij nikakvom 1 o- dom reći : Živio sultan ! dočim nazovi srhima | .pto- sto je vikati: Živio srpski kralj, živila elo- kupna srbadija i srpska carevina ?1)* Takovi se uzklici i dan danas i to u javnom svratišta, čuju ; i ako je Hujradin-beg Begović ja- ko odkajao, što je ijednonmi prigodom užkliknuo : »Živio sultan 1“ Takov je postapak ne shvatljiv, smi ješan i uedokućiv. Takovom postupku mogao bi se i lud čovjek smijati i čuditi. Da stvar malo bolje razjašsnim da se ne pomisli, 6 je kakav otmanski iredentizam po srijedi. Jok ! Sultan je a neku ni- ku vrhovoa glava cijelokupnoga muslomanstva na svijetu, pa kad je prosto rimo-katolicima mo+ liti za svoga Papu, njemu u slavu nazdravljati ; grčko-iztočni: kad se smiju sjećati svoga patriar< he, onda je, — mislim — i muhamedanskim Hr4 vatima slobodno u Bosnu reći: ,Živio, sultan!“ samo kad se taj uzklik ne .bi odnosio na uvredu pravoga sadašnjega vladara Bosne-Hercegovine i kad ne bi imao svoje političke, neopravdane : svrhe; Najzad, kad smo sinovi jedne zemlje, treba da bam se jednakom i mjerom 'mjeri, t.' i da bude jednako Jovu ko Ivu, a 'Ivu'kd Ibru.') || 9500b Još malo, pa ovaj dopis neba ci. Prizna: jem, da nam je posjed i gospodstvo osjegurano ili bolje rekuć zaštićeno, i to bolje nego sino 86 na: dali od nove vlade, Neću reći, da izmegju nas ne- ma i takih, koji na temelju pripuštenog gospodar- skog prava, uzimaju od ,kmeta“ trećinu i od one sitoarije, kao : lana, luka, krumpira, trešanja, ku- pusa, krastavica, paprika, i ostale: zeleni, od :koje nikad ni prašukuadjedi naši ništa te azima&e, Ps kako što su mam zaštićena ovako prava gospo: darska, želimo i hoćemo, da:nam'se brine i pra« va narodnoga našeg ponosa, t.j; naša narodnost; koju nam ne okaljanu predadoše: naši pradjedovi; Mi ne trpimo, da nam iko išta nameće; ini smo zadovoljni sa svojim, a tugjega nećemo: 'To& ga se načela držimo i držućemo dok budemo živi. < Jedan: RNA ww iq u : JSROVAR 9506 utavbolot sr Pia pik“; pro. y Vijest. Mialje i k kaže da je eo dosvolila raskim folk tua laz kros | a