spogje Bonnemsin. Mnoge novine kao da su se dogovorile pisale su da se je ubio mrtac. I baš Boulanger bio je od vremena, kad ga je lukavi Constans znao onako skršiti politički mrtvac. Čo- vjek koji je prijetio da će potamniti slavu Napo- leonovu i šibicom upravljao koncertom franceske popularnosti u zgodnomu času pokazao se kuka- vicom. Kad su ga pošto je za ministarstvom pa- nuo poslali u provinciju, mogao je w hiljadama srušiti s vlade staroga Grevy, a nije umio. Čim mu Constans zaprijeti zatvorom, pobjegne kao naj- zadnji mješte da se dade zatvoriti i stvori vladi smutuja, a kad mu je nestalo novaca ubio se kao stari ljubovnik od 54 godine na groba svoje dra- ge, ko što rade pozorišni junaci. Premda se je o njegovoj smrti dosta pisalo, nikoga nije iznenadila i svak je primio mitne duše, jer bijahu već da- vno minula doba kad je mogao drmati Franceskoj. Ukopan je kraj gospogje Bonpemain i uz veliko mnoštvo naroda. Bulanžizmu $ njegovom smrću zadat je jaki udarac i tisuće Franceza možda crvene epominjući se mahnitosti što su ih za generala počinili. Stranka će se po svoj prili- ci raspasti i priključiti radikalnoj stranci. Svi franceski i drugi listovi doniješe, njegov životopis, ne baš laskavo, nu svakako istin&. Je- dino Rochefort u svomu glasilu grmi na Costanza koji da Mora bit zadovoljan, ali nek se ne vese- i, jet da će se Boulanger povratiti. —. Na tisuće Franceza svake ruke vrvilo je ovih dana u Rim da se poklone papi. Najviše je bilo ljudi radničke ruke t. zv. kršćanskih socija- ista. Papa. ih.je ljubezljivo primio i podijelio im blagoslov i hodočašća bila bi prošla u najljepšem redu, nu Francezi izazvaše Talijane. U Pautheonu pregledavahu grob Viktora K- manuela ujedinitelja Italije i da će se potpisati na knjigu posjetitelja, a trojica napisaše na knji- gu: Vive le pape! Zatim kažu, da su se mnogi i bečili grobnici i govorili o kralju ne lijepih riječi. Oda trojica odmah su vapšena, ali pobuni se či- tav Rim i sakupljena svjetina napastovala je fran- cuske hadžije (hodočasuike) gdje je samo mogla. Mnoge sa iztukli, Grad u jedan čas bio je oki- ćen talijanskim trobojnicama:. i aklamiralo se je poštenomu kralju. Tisuća firma sakupilo se na knjigu protesta a držani su prigodni govori. Papa i vogje hodočasnika osudili su fanati- čao postupanje owe trojice, a i franceski poslanik izrazio je sažaljenje sa strane svoje vlade. Sa svim tim demonstracije nijesu prestale, nego su se o- dažvale i o stim većim gradovima ftalije iznena- da i spravno. Moaogi misle da bi čitava stvar mo- gla biti i vješto namještena. Još se ne zna kako če se svršiti. — U Nizzi bio je otkrit spomenik Garibal- di-u. Ministar, financija Rouvier. držao je govor. Talijanska vlada nije bila zastupana. — Umro je S SREO EA MANA Od mnogo — kkk i ea ra jes u Eaglo gra- ti tri broda % o odi su “4. brodovi 'tu- dobrovoljne mornarice. Glava svrha biće im revažanje robe: s Gorom i Odesom, u slučaju rat te pretvoriti u ratne OVO. ii i mitski ise Badimpešti nastavila e svoje djelovanje. Ministar financija prikazao je čun sa god, 1892. Ukupni su troškovi 98. 840. 941 a dohodci 895. 388.930. fior. i 4 | U utorak blagosovio se je u Melku spo- imenik što ga je ruski car dao napraviti vojnicima, oji su pali g. 1808. Sudjelovala je avočanosti i rijska vojska. Na zahvalu vojnoga attache-a , Zujewa austrijskoj vojaci odgovori general ma- Bech. Austrijsko. -ugatska vojska goji najsrda- ija pobeatinska čustva naprama hrabrim saves- ma 1806. + Domaće + vijesti: A va predbrajnici, osobito ki koji bevju9,d08ih, proma gal irokomu rodorito po- | Zak. udara koza telke tamnice od šest šaljemo. Umoljavamo ih da nam to odmah prijave čim im koji propane. Oni će dobiti novoga, a mi ćemo učiniti potrebite korake da ga buđu dobija- li u reda. — Česi u Zagrebu, Napokon su došli na- kon toliko ometa, koje su kušale zapriječiti da se braća pozdrave. Došli su u nedjelju u jutro pred- vogjeni narodnim zastupnikom dr. Langom, Na ko lodvoru dočekalo ih je gragjanstvo zagrebačko i pjevačka društva. Nijesu u Zagrebu stalno znali ni da će doći a ipak doček bio je krasan. Poslje dočeka Dalmatincima priregjena, pišu Zagrebačke novine, najljepše su dočekani Česi. Na pozdrav dra. Amruša češkoj braći, odgovorio je dr. Lang ovo: »Veleštovani gospodine načelniče ! Izvolite primiti prije svega moju i mojih su- drugova najtopliju i majsrdačniju zahvalnost za krasan i srdačan, a neočekivani doček nas Čeka. Dolaskom ovim htjedosmo vratiti stari jedan dug, koji dugovasmo bratskomu hrvatskomu narodu za časne po nas dokaze i simpatije, a osobito za po- sjete u našem milom slavenskom Pragu prilikom naše jubilarne izložbe, tog našeg ponosa. Žalibože, da radi ove naše izložbe i svečanih netom minu- lih dana, te radi odmaknulog vremena, osobito pako i s toga razloga, što česki ,Sokol* snuje ljepši islet u staroslavni i slobodni glavni grad Zagreb, da povrati požrtovnost i ljubav braći Hr- vatima, ovaj naš izlet ne odgovara brojem najdub- ljim našim osjećajima. Mi smo ipak došli, da se vidimo licem u lice, da Vam stisnemo bratske ru- ke, te da Vas na svoja srca privinemo, da ojača- mo simpatije uzajamnoga prijateljstva i bratstva na ojačanje svete slavenske misli. Živila hraća Hr- vati! Živila slavenska uzajamnost! Živio bieli Za- greb 1“ U gradu kudgod su prolazili posipahu ih cvijećem, a hiljade naroda čekali su ih na Jelači- ćevu trgu. Iza kako su se odmorili razgledaše izložbu. U ponedjeljak u jutro posjetiše sve zname- nitije zgrade i zavode, a iza toga s gragjanstvom pogjoše u Jozipovac na doručak, gdje je palo kra- snih govora na koje su Česi odvraćali. U 4 sata po podne bio je banket u Graod Hotelu. Tu se takogjer nazdravljalo, a češki izletnici predali su 100 for. što su ih megjusobom sakupili za medi- cinski fakultet, — U večer bio komers. Kad je dr. Lang ustao da govori diglo se urnebesno kli- canje, da nije za dugo mogao do riječi doći. Pred što se imao završiti komers digli su ga na ruke i pronijeli nekoliko puta dvoranom. Po opisima vi- dimo da je čitava svečanost tekla u najljepšem veselju i odusevljenju. — Čitamo u ,Narodu* fSpljetskomu, da su tugji trgovci po svoj Dalmaciji pokupovali sve bi- jelo vino uz vrlo dobre cijene. — , Bošnjak“ javlja: Razumjeli smo, da je u prošlu nedjelja na Franje Josipa alici odvalio je- dan gjak_od srpske omladine, koji uči u Beču na sveučilištu pravo, nekolike ljoske potpune mjere u» redoiku srpskog glasila, koje izlazi n našem šeher Sarajevu. — Zaista taj neobićni dogogjaj mnogog je iznenadio, buduć da se je to zbilo megju o- nim osobama, koji su već kao prosvjetitelji našeg naroda, a da se je to tako dogodilo megju selja- cima a Trnovu, ne bt nikome za čudo bilo. Gradska Kronika. — Iz dobra. igvora doznajemo, da osim tu- žbe na Sl. c, k. Gradsku Preturu radi uvrede po- štenja, prikazana je takogjer od vić. g. dum V, Medini, gradskoga podžupnika, tužba na Sl. 6. k, Državno Odvjetništvo u Dubrovniku proti Gosp. Franu barunu Gondoli, dubrovačkomu načelniku, radi zločinstva javnog nasilja naznačenoga u $ 98, Kasno. Zak. sl. a, koji ovako glasi: uZločinstva javnoga nasilja globljenjem (durch Erpressung) čini se krivcem svaki, koji i a) osobi kojoj nanese u istinu nasilje, hoteći ju time primorati, da što učini, trpi, ili proposti, u koliko mu djelo ne bade zločinstvo takovo, ze koje je odregjena kagan teša.“ Za spomenuto zlodjelo paragraf 100 | i do jedne godine dana. — Tužba je prekazana dne 7 tek. oktobra, i protokolirana pod Br. RONE — Ćirilica u Dubrovniku. Obično se ne zo- ve ćirilicom nego srpskim pismom i djeca u ma- loj školi zovu je srpskom. Velika pogrješka, jer ćirilica niti je bila niti će bit srpskom, a što se Srbi svojataju to je za mas deveta. Što oni ne svojataju ? Ako je ćirilica čija, to je uopće slaven- ska, jer Ćiril (ili Kliment kako njeki hoće) nije je izradio za Srbe nego za sve Slavene, pa koli- ko je srpska, toliko je i ruska i bugarska, češka, poljska — i hrvatska. Stoga punim pravom mi Hrvati možemo kazati, da je ćirilica i hrvatsko pismo, sasvim da mi imamo naših starih hrvatskih alfabeta. Danas ćirilica kako što je svukud posta- la simbolom srpstva, tako hoće da postane i u Dubrovniku. Mi opet velimo da nijesmo protiv nje, jer ona je i naša. Ali red nam je da zabilježimo nje- ke uporabe i pokažemo dokle se srpski šovinizam može zavući. Ovih daoa imala je bit njeka zabava u Štio- nici i bijahu upravljeni pozivi i to prvo ćirilicom pa ouda latinicom, dok uprava Štionice potpisala se je samo ćirilicom. Ovo bi bilo posve naravno po onomu, što smo gore tvrdili, da naši dubro- vački veliko srbi ne bane se uvjek s prošlosti našom i ne dovode u savez njih sa starim dubrov- čanima, koji bi se i lijevom i desnom prikrstili da vide kakve reforme žele ovi njihovi sinovi. A to sve zašto? Jer pravi srbi ne vjeruju još do kraja da sa oni Srbi i traže ovih dokaza, koji po njihovu sudu karakterišu srpstvo, a ovi kao do- bri rodoljubi žure se da ih u svemu posluže, Ta zato eto vidimo da se i u slavnomu Dubrovniku postavlja pismo u kojemu su Gundulići, Gjorgjići, Palmotići i drugi svoja neumrla djela potomstvu na amanet ostavili. Ovo drugovdje ne bi se ni 0- pazilo, ali u Dubrovniku ima veliko značenje. — Mnogi nam i pismeno i usmeno svjetaju, da, kad govorimo osobito s dubrovačkim stvarima, ne tičemo osobnosti nego da pobijamo načelo. Ka- ko nam ti savjeti dolaze većinom s dvora, tako se im ne čudimo, jer dolaze od čeljadi koja du- brovačke odnošaje ni malo ne pozaaju. Ma koliko se mi silili da u polemici i sve- mu izbjegavamo osobe, to nije moguće, jer sva borba nije nego sama osobnost i opet osobnost. Za- to govotiti o načelima i programima osobama, koje ne znadu ni što je to, bilo bi smiješao. Koje je načelo na pr. vodilo gosp. načelnika da onako postupa s ljudima naše stranke? A sar mi iu ovom slučaju možemo voditi načelnu borbu ? Svi stariji ljudi, koji su sada uz stranku (ili bolje rekuć uz stranke) općinsku ne rade to iz načela nego na to ih je dovela kako se u nas kaže : invidija perfidija i ambicijon, Načelnik du- brovački bio je i član narodne stranke i vogja koaliranih dubrovćana i svećenika protiv narodne straoke samo zato što su onda ovi držali zajedno s omladinom ; poslje je podao svoje zvučno ime srpsko nutonomaškomu jedinstvu, da može poslje izdati svojim vijernim svjedočbu kako on nije ni srb ni hrvat ni autonomaš, nego ,pravi dabrov: čanin !* Dubrovački srbi nemaju drugoga načela ni programa, nego da je sve srpsko, srpsko, a pošto dosta viču, misli se da je jaka, u istinu je naj- slabija stranka u gradu. Ako se o kojoj osobi is- megju općinskih pristaša može dobro reći to je o njekim (gledajte čuda) awlonomima i punctum. Pa sad hajte i pobijajte načela a Stedite osobnosti! — Prošlih dana imadosmo u gradu dvije mlade Mise, Mladomisnik vić, D, Ivo Ferranti ot- pjevao je svečano mladu Misu u crkvi m. p. 00. Franjevaca na 4 tek. a mladomisnik vić, D. An tun Ortolani dne 5 tek. u Bogomolji mjesne Po- krajinske Bolnice, gdje se poštovane Milosrdne