tiranje sa srpskom braćom. Trebamo prijatelja i saveznika, to je istina, jer smo malen narod, ali nikad ne smijemo dopustiti da nam se naše oti- ma, pa ma radio to i rogjeni brat. i & m Naši Dopisi. Korčula početkom Oktobra, Uprav njeki sladogorki osmjeh svaki mi se i nehote pa usta izvine, kad me, ma bilo ka- iv uzrok, mimo onu, smiješno, porugljivo i ge- pravedno izvišenu tablu na ulazu grada navede. Budući je angelicum corrigere, mišljah da će i naša općina znati tu ogromnu pogrješku po- praviti, sebi lice, a rodu i jeziku ime osvjetlati; ili bolje u njegove svetinje ne dirati. Ali nada, ta prava za me fata morgana, i ovaj me put prevarila. 7 Utaman su lijepe riječi, utaman lijepe fraze .i načini, kad fakta u temelju ruše, ono što se kroz : mnogo godina uprav Sisifovijem trudom - podiglo. Nepravedno je, dapače pogrdno, da potlije nego li se je mazijskim mlatom srušila ona pre- komorska lija; potlije: nego li je na ruševinama rasplinjene autonomije zalepršala sveta trobojni- ca; danas, mjesto da se na istim ruševinama vidi gorda lava na svaku zamjerku na nasrtaj spravna, leži . gnjili i pogibeljni indiforentizam, ta rak ra- na naša, Premda je istina, da je naša Općina pravi paladijum narodne stranke, pa ma se kogod o nju makar noktem dirnuo, da nad njim veće anatema stoji, toga se ipak šiba ue plaši, jer previgjajući nastajnu zimu i blage kiše veseli se da i ako ona svene, druge klicaju, množe se, toga radi otvore- nim čelom a junačkim glasom dovikuje: ,vi nije- ste hrvati,. kad hrvatska prava tako gazite, kad onu, što vas duga ljeta goječila, danas usporedo stavljate, dapače se š njom banite !“ Što da vam u prilog pjeva? Možda naredbe g viših mjesta, koje kako pričate, naregjuju- da u svakome mjestu pri moru, gdje opstoji po- glavarstvo ili ć. k. sud mora se u oba jezika ta- .ble izvjesiti? A ouda pitamo, čemu pravi iznim- ku Dioklecijanov grad? čemu Makarska? čemu Metkovići, gdje se vladini cimeri vide na tri jezi- ka iskićeni, a oni općinski čisto hrvatskim? pa onda, si iste et iste, cur non et ego? a s druge strane zar općine u njekim poslovima nijesu au- tonomne? Promislite, sudite i popravite, jer sra- mota pe smije ostati bezkažnjena ; tim više što se sličoim postupkom gradite pravim antipodom na- roda hrvatskoga. Pa eto na srijedu istine Davidova sina, koji kaže da bezdan bezdno dozivlje, jer svaka naša općina koja neće čisto i samo hrvatsko ruho ua- vući, ne samo što hrvatska prava, pravici naša supostavlja već na žalost i svoj na- rod zanemaruje, Naravna posljedica, koji ide s prakse na teoriju. Jer kao što se pravi duh hr- vatstva ne bavi kimeričnim utopijama, već na s e=—=-— ea =— RE RA LE RE === telj vjere.“ Ovaj oltar da je bio u kraljevskoj ka- peli.u Westminsteru, pa kad je Earik osnovo po- litičku anglikansku crkvu, da su s to doba razdi- jelili na sve strane, kogod je hotio primiti oltare i slike, da utamani svaku spomen zavezaja a Ri- mom, pa da tad dopade taj oltar Miha Pracata ili nekoga drugoga nepoznata Lopugjanina, a ovaj kad se je vratio kući, da ga je poklonio crkvi »Gospi od Šunja.“ Na sjeverozapadnoj obali otočića vide se i danas razvaline Pracatove kuće, a uz ovu zidine kapele #v. Križa" koju podigne isti Lopugjanio Miho Pracat. Porušena trešnjom 1607 ne bi eje- lovito popravljena. U ovoj kapeli bilo je nekoliko slika ne male vrijednosti, koje su resile ovo sveto mjesto kao n. p. sv. Blagovijest, što no je sada u Dubrovačkoj Stolnoj crkvi, mramorni oltar sa sli- kom ,lsukrat na Krišu* bi prenesen nazad ne ve- le godina biva 1872 u franjevačku crkvu sv. ,Ma. rije u Spilici“ na istome Lopudu. Na ulazu u Ju- ku ne daleko franjevačke crkve nalozi se crkva sv. Trojica sada zapuštena, posve porušena. Pre. e tile, da jo: sagradi Vice Bune podkraij. Mek- slroji vrativ se pa Lopud, da umre u otačbi- po Bogu i: \ A zrela fakta silazi, da rgjavo popravi a dobro u- kremeni; tako svaki duh zalutav spravoga puta ; dosta mu je ako se bavi po njemu nekakvim ve- likim idealima (a u istinu praznu slamu mlati). Što može pitamo oplemenit duh, na više ga me na prazne ideale podignuti? to nam neka re- če ona poznata starinska: ,mens sana in corpore sano.* Materijalno pitanje dakle igra prvu ulogu, kao što vuk stoji na puški bez udarca koja ne- ma snage da opali, pa ako su tu uzvišenu ideju stavi na čelu nosili, ta istu moramo zastavno i mi danas upotrebiti, kad se njeka najvažnija pi- tanja zanemaruju. Naša Općina poboljšava li naše materijalne probitke? Za danas nećemo dulje; samo da na- tuknemo njekoje od tezih materijalnih probita- ka. Ako slavni Viktor Hugo nazva parobrode mo- stom civilizacije cijeloga svemira, to moramo i mi lokalizujući se na našome ubavome otoku putove nazvati mostima civilizacije. Kakvi su dakle pute- vi općinski? ne znamo, ali ćemo samo to kazati, da kad nas preuzme volja da izigjemo malo iz grada da se svježa zraka nauživamo, pošto kako Kraszewski reče, gradovi osobito starinski nijesu ako ne otvorene grobnice; čim malo koračaja u- zigjemo, naigjemo na takove dijamante, da čim nas oni nemilosni crevljari vide, već moraju na masne plaće, a šugavu robu računati. Drugi je materijalni napredak uregjenje o- dlomaka, o kojima danas ni riječi, jer tamo vam je pravi čvor, kojega da razmrsi i njekim na prijekor prikaže, već se drugo izrsnije pero stavlja. To bi bila dva glavna faktora materijalnoga napretka. Njih bi pako slijedili drugi moralni, ta- kogjer potrebiti da se razjasne. Uz to toli o je- dnim koli o drugim nasa općina, koja i ako je u- korimo, ipak nam baš čvrsto u srcu leži, nek do- bro razmišlja, tim više što je sve potisnuto u na- zadak. Pa nek se ne boji ako predvigja da će ste- ći mnoge neprijatelje ; ta u borbi je život, a bla- go ti ga onome ko mnogo neprijatelja imade jer kako reče željezni kancelar : ,Viele Feunde, gros- se Ehre.“ Uz to do vigjenja. Šiba. Mostar 6 Oktobra. Nieki dan namjerih se na 80 broj ,Bačvani- na i čitajuć ga namjerih se na dopis iz Mostara od nekakva Relje meni nepoznatog, ama treba pra- vo reći, da je poštenjačina, jer neumije slagat ni petljat ko što mu drugovi. Oa izrično kaže ,da se je slabo znalo za srpstvo u Bosni i Hercegovini dok nije došo Stra- žičić i u svom ,Napretku“ sa svojom književnosti zadanuo. E— ! malo je Stražičića koji bi sve za srpstvo i trbuh uradio, pa čak i poginuo kad ne- bi mogo uteć ; sve bi to vitez Ante učinio sa mi- lo mu srpstvo, koje je od vajkada nastanjeno ov- dje (sic). Ima puni 5-10 godina od kako se srp- sko ime čuje u ovim našim zemljama, pa nije to šala tako staro ime kao što je srpsko da ne op- stoji koje nema ni početka a niti će imat svršetka ni, sagradi kapelu, a u njoj sebi grob 1), Na otočiću i danas se nalazi i s velikom pomnjom čuva ubrus zlatom izvezeni Karla V. ko- ji bi darovan od istog velikog vladara Mihu Pra- catu, kad mu ovaj poda gotovu flotu u algirsko vojnu. 2). Tu se i danas nalazi preveliki srebreni kalež sa dotičnom ,patenom* kojim su se kako predaja kaže u staro doba pravovjerni pričešćiva- li, kad su pod obe prilike primali preslavno tije- 1) U presbiteriju crkve na lievo nalazi se u sidu jedan grb, a izpod ovoga ploča s nadpisom : D. 0. M, Vicentis Buneo Petri F. Christi equiti dignitatem virtute su- porgresso, sub duobus bispanisrum regibus Fhilippis se- cundo et teriio ardusm utriusque orbis navigarionem am- plexo. et gloriam nominis comparandi cupido atque ideo io Judia fdei propagandao in Belgio religionis tuendac diu oceupato dum egregiam in utroque offlcio navat regibus suis operam regio nutu Neapolim revocato et & consiljis pro regis deputato post multos exantlatos labores ad ali- am vitam vocato ex vi testamenti huc in patrism deporta- to et hie giacenti ac, tubae sonitum exzpectasti revocando ad vitam. consagninei unanimes hoc monumentum, p. p. vix ano. LIll obijt prid idib novembris anao salutis MDOXU. 3.) Taj je ubruse, koji ima oblik pregače visok 1,94 m a Širok pri dau 3,10 m pri vebu 0.49 m m na ovom svijetu. Slava mu i milost ko pubici Kra- ljevića Marka. Nego evo goreg jada, koje se nije još nigdje glasilo, najslavnijeg svoga vogju daro- vaše rišćani sa čuškama. Jazuklerosum zar tako se darivaju srpski književnici koji su za srpstvo dosta i dosta učinili, Ej nepravdo nigdje te ne bilo kad li češ već prestat. Da ih ima više kao što je kenleriko Starina Novak ne bi se onako dogodilo sa Stražičićem, ama nek ne misli, da je to kakvo zlo ta sam Stražičić je obeđao i zakleo se sa srpskom tvrdom vjerom, da će &ve moguće učinit i trpit za milo mu srpstvo, pak ke 2-3 ćaške primit na ulici, to je malenkost kad je na račun srpstva. Čujem, da će kenleriko Starina Novak ići u Sarajevo da vidi šta je od ,Napret- ka“ što ga nema živa na ovi dunjaluk, koje li on boli boluje? ako vidi, da mu vazduh audi u Sara- jevu dovešće ga ovamo, gdje će mu malo bolje bi- ti. Jer izmegju ostalih svojih pristaša u Mostaru naći će bezbeli i učitelja Vejina, koji je od ptili- ke sličan Stražičiću makar u svojoj struci ako i nije u čuškama. Vegin nas Hrvate: miluje kako rogjenu braća, pa smrkne mu se od žalosti pred očima, kad kome malomu Hrvatiću pane pa pamet u Sarajevo na gimnaziju. Žao mu je da maloga ne pojede Miljacka, pa roditeljima preporuča, da ga sadrže kući. Ali možda da se na nj brže po- vratim. Mali Škorce. Pogled po svijeta. — Na ponoća svrhom prošloga mjeseca pa- kle su dvije bombe na mostu u Rosenthalu oeda- leko Reichenberga i oštetile ga. Malo kasnije i- mao je kralj tuda proći iz Praga za Reichenberg, ali na sreću nijesu obje bombe prasnule zajedno kako bi bile morale pa tako je šteta mala i vlak je prošao. Da li se je radilo o atentatu ili, kako novine njemačke vele, da su htjeli zapriječiti ulaz kraljev u Reichenberg centrum češkoga nijemstva, to se još nezna. Čin svakako je od velike važno- sti, i nije se š njim igrati, kako sto je to uradila njemačka štampa, koja je bez milosrgja bacila krivoju na Čehe. Zašto su baš Česi? Zašto ne bi mogli bit i Nijemci tim više Što se zna da je Reichenberg gnijezdo socijalista. Kralju u Reichenbergu i na povratku napra- vili su kao zadovoljštinu sjajne dočeke. Na svim stanicama dočekivao ga je narod oduševljeno pot- dravljajuć, a Beč sam improvizovao mu je priček kakvoga se ne pamti. Želja vladareva koju je u više zgoda isticao bila je da bi bilo moguće izmiriti Cehe i Nijem- ce u Češkoj. Praškome načelniku iskazao je da mu nijesu bile drage one demonstracije, koje su se zbile na izložbi prigodom dolaska stranih gosti. »Nar. Listy odgovoriše da je ovo uradio češki na- rod, koji je i kralja dočekao kako j0& nikoga. — Na podne zadnjega dana prošlog mjese- ca ubio se Boulauger na grobu svoje drage, go- - RR DS e DEI Ri RL lo Isusovo. Ovaj kalež ne davno bi poslan u Du- brovnik jednom vriednom slataru, da ga procijeni i isreće svoje mnienje o njemu. Ovaj kaza, da ka. lež pokaživa svoju stacrinu najmanje od 800 godi- na, te da je starina tim više cijenjena, što je du- brovačka radnja noseći jamstvo srebra od koga je učinjen s biljegom ,Glava sv. Vlaha., Ovaj kaleš sa svojom velikom ,patenom“ s gori rezbanom modrom caklinom, bizantinske radoja, [sukret Spa- sitelj vas od finog srebra teži 70 unaća, a pravo vrednoće 240 fior, Nu nazad ne vele vremena do- sao je jedan Kuglez na Lopud, da vidi taj kaleš te iza kako ga je razgledo i izvadio nacrt istoga GQ ovaj hlode a Jedem dragi gospesih Kag 18 ovaj za o dr nagjao je za nj 80 napoleona. Nema sumnje, da je ovaj o- točić u svoje zlatno doba brojio veće nego danas broji, jer za stalno znamo, da je 18 hiljada duša brojio, a to nam svjedoće i danas mnoge rasvaline, koje se tamo i amo na sve ćetiri strano otoćića nalaze, Tu se vide i danas ne a š 1.) kossu, biva guberaatoru bijate ou ka RE RASIM Muje