List izlazi svakom subotom, a cijena mu dinu flor. 4, na pd godine for. 3; Za Austro- gotlinu for. 4: 80, na p0 godine flor. 2: 28; sa Pojedini broj stoji 10 norč. Ko me vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša+ sto polugodište, je unaprijed za Dubrovnik :; na cijelu go- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cijelu i lju se Uredništva. inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. i | po pogodbi. ČIJI JE JEZIK? I ovaj put uzimljemo pero u ruke, pretpo- stavljajući da su Srbi i Hrvati jedan narod u dva plemena, pod dva različita imena, što imadu ko- rjen u historiji. Mi smo to uvjek isticali i dan danas ističemo, te priznajući da ima Srba, bori- mo se protiv njihova nebratskoga postupanja. Polazeći sa Ovoga stanovišta znamo nadalje da ima mnogo toga, što je Hrvatima i Srbima za- jedničko. Ima jer su najprije i jedni i drugi Sla- veni, & još više zato; što' su jedan te isti narod slavenske race. Sve te ;pak zajedničke vlastitosti obojice plemena mi dopuštamo, da su srpske is- to onsko, ko što sii hrvatske i obratno hrvatske su ko što su srpske. Naš jezik stoji u toj kategoriji na prvoj brazdi. Kaže se da je jezik glavno obilježje narv- dno. Ova tvrdnja kušala se dosta puta dovesti na tanak led dokaživanjem, da to nije istina. Mi Hr- vati i Srbi kao iznimka šlabili bi je znatno, po- što govorimo jednim jezikom, dok aiko ne može, a da me prižna, da tu ima dva“ plemena, koji se u nečemu luče, a to nije jezik. Kao lobilježje narod& mnogo služi i narodna savjest, pa nije se čuditi, 'da ih ima, koji baš u toj svijesti ili savjesti naziru' glavnu ' oznaku ple- mensko inđividualnosti naroda. 'To skoro glasoviti talijihski učenjak Bonghi, pišući o položaju u K- ropi i mitu, na mjesta gdje: govori o Aliaciji i Loreni misli da se obilježje narodnosti mora tra- žiti u adtodnoj?šavjesti (coscienza nazionale); jer stanovnici onih zemalja porijetlom i zborom Ni- jemci su, ali mišlju Francezi i tako osjećaju fran- ceski, da se žilavo bore protiv germanizma i ger- manizatornog duha, očekujući od Franceske jedi- Di SDASeC O O sAivozossli x! Ipak teorija o satjesti narodnoj dosta klima, jer iznimke na ikoje se ona naslanja samo po =====—=== mE S EDE SS LS 7 i a I oPOĐLIŠTAK tvrgjuja opće pravilo o narodnosti, po kojemu Ras koji sa je rodio Rusom i govorio ruski, zvao se on na pr. Eoglezom ili Francezom koliko mu drago, uvjek ostaje Rus, pa oo to i ne priznao. — Kod nas pak koji smo rijetka iznimka na svijetu, upliva narodna savjest na ime i političke aspira- cije više nego kod drugih naroda. Ova se je izro- dila i na mnogo mjesta zlorabi se na štetu jedno- ga ili drugoga plemena, tako da' ima slučaja, u kojim Srbi i Hrvati stoje jedan prama drugomu kao proste stranke. Bilo sad kako gči, jedno se ne može nika- ko poreći, a to da govorimo istim jezikom. Ovi jezik nema onu silu različnih dijalekta, kojim obiluje na pr. jezik talijanski. Puljiz ne ra- zumije Mlečanina, ovi Paljiza, a obojica Genoveza, ko ni on njih itd. Ovu razliku dijalekat& drugih jezika vidimo mi Dalmatinci i Primorci, koji po- znamo talijanski, svaki dan, Mi služimo se u go- voru većinom mletačkim dijalektom, a .u Dubrov- niku toskanskim. Pa kad govoru Paljizi, kojih u nas dosta ima, razumijemo li što? — Kod nas pak ovih slučaja nema, Najveća razlika, ne uzimajuć u obzir izkvareni dijalekat u Staroj Srbiji, opstoji izmegju kajkavačkoga i štokavačkoga izgovora, pa ipak kajkavac sa štakavcem razumjeće se lijepo odmah neka ga prije nije ni čuo. Ali ovako ne misle Srbi Mjesto da priznaju ono što će svaki ozbilj- ni čovjek priznati, oni mahnitaju i viču tužeći nas, da smo im mi Hervati ukrali jezik! Pitamo sad, može li se što. lugje. kazati na ovomu svije- tu? Povjest svih naroda od postanka svijeta do dana ne spominje slične klevete, ali kao da nas je providnost proklela i naredila da ovu ludu bor- bu okrunimo uajvećom ludosti, Ovo Je zanago no- vi prijestup, što ga nećeš naći u kaznenomu zako- niku, pa još ne znamo što nas čeka za tako že- stoko bezdjelo. ===========ule=Nm-=-nn=i—m.=== — Daj mi ruku — nastavi bolesnik, mrtvač- kim znojem na čelu. — Obećaj mi, da se neće4 više udavati, — U grobu bi še okrenuo. Ta lju. bim te, ah! .... Sakupi sve sile, da joj može stisnuti ruku. — (Angjelu zlatni | — zajeca Aue. — Zvuk zvonova bit će meni svatovska svirka, a grob hja. dni vjerenik moj dragi, — — — Stu sam sr6-tan! — i“ ed wo Mrgice P Piše Nikica Haris. vive s Oboćanje.' | Ljubi dijete, — — već dugo + Grad spava. Istom kad: i kad pas | Po-ljabi meg sad«nj: put poslju+bi. — e — BOGOBJANI ish li K160i + i | Poljubac ljubljene žene uspava ga na vijeke. ki Šrot jonaj , prozor , liže, svijeća kostanj, što | Utisnuo mu sadovoljan smiješak na mrtve usne. — sio ki a ! b Jutrom našli je onesvi ešćenu na njegovim gru- o i pije wi ' % i ma. — k G ' [Hi | 'Bojikta je soba. "Na meku krevetu leži čo. vjeki <ei List w jeseni. A crna mu kosa, nad uve- lio flote ko gavragovo krilo. ya U8 licevet, sjedi mlada, šopa. Reko bi kaplja jutrnje rose. — va. Primilkla glaviču i 'njegovo“lice. Subim pr: stima igra joj se on onim zlaćanim uvojcima na a vratiću. Drugu :rulru pritisla mu še- s svoje | 09380 rt | i 12a Noć je. Tamna ljetna noć. Onaj dvorac us more drijema u Ranije no obično utrnule svijeće, — "More jedva da te miče. — Kod le djevice. ' ZLE Mos o 1: Us obalu : duboku snu. grid oni DeĆo Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvone Hrvatsko“ Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. 3 pp. # retka, & oglasi koji se vile pate tkaja a NA oasolst Srbi imali bi doći do uvjerenja da mi; i ako se zovemo Hrvatima, a oni i ako se zova Srbima, da je to jedan narod, koji ima jedan jezik, te ono, što mi zovemo hrvatskim jezikom da je isti oni. jezik, koga oni zovi srpskim i puštit nas barem, tu na miru; a oni jauču da je to niihor, takljaćc vo njihoy jezik, koga smo mi otelil Kad smo, ga oteli ? su čim ? u čemo smo ga donijeli doma ? Mi su zar naši djedovi išli tamo kod vas na vigoke škole, te učili? Zar mi nijemo ovaj jezik kojim se branimo i u komu ovdje na pepir bacarno na- še misli, naučili od naših roditelja i primili ga, na amanet kad smo majčino mlijeko sisali? A vi srbi dolazite, da je to vaš jezik! Jest vaš ali je i naš, pa kako ga vi zovete "mskio Jer ste Še, mi ga zovemo hrvatskim jer smo Hrvati i niti ste ga vi nama ni mi vama oteli. To je obojice zaje- dničko. Dapaće ovu našu lijepu ijekavštiau. pri- znavali su stari pravi (Scbi kao lirvatikQ((avojinu. Evo dokaza: God. 1815 Vuk Karadžić nije još bio zatuko u glavu, da su Šrbi &vi' i svuda, jer glasoviti Kovčežić datira: dosta: kasnije, One god. izdao je on svoje, pjesme narodne ; u predgo-- voru tumači, zašto je izdao u raznim dijalektima, Po njegova pismu vidi se, da bi on. bio rad isdati: sve u jednomu. dijalektu. i zato nalazi 2godnu;sa.: šu ijekavštinu, pa ipak: to nije učinio. Zašto? On sam pravda se ovako: da sam sve: napeča«: tao Hercegovački (to je ijekavština najčićća), 0u- da bi rekli Sremoi (a osobito parošani:i oaroške):, pa šta ovaj nama sad mameće Horvatskij jesik.* Ovo je Vuk: pisao a nekakav Hrvat.s 5 oi 0. Pa mi iz ovoga neo izvodimo sad ništa, ali) kad nas Srbi potegau za jezik, eto govorimo. Pri-. godom Gajeve slave pisali su, da je Gaj uzeo srp-: ski jezik i naučio, Hrvate, Po istomu: Kuku mi bi mogli rijet, da je ovaj. uzeo kašnje. hrvatski jezik i naučao Srbe, Ali to su kako kazasmo ludosti, jer je jezik jedan, te niki:je što Gaj: uzeo od (Sr«, ba niti Vuk od Hrvata, Qg o no — Šta je to? — upita ODO; 12 sons Evo sto: A * Ocesn 'pritisla tama. Ni prsta) ne vidike pred nosom. Kisa“ plhušti; nebo: se prolouiilq Mo- | re šumi, pljušti, .kipi.oa- vjetar buđe:ii sviždi; ko. pakleni dubi. Grow za gramowm pušta se UrOkia + glasom u. TAZIOVADO MOFBY, TI G ouvsju Zablisnu. Ča | U onoj pjeni ukaže se 'brdd. “Njim še valo- tlje igra, ko. orabovom : lupinom. «+ Sgdije na bri- jegu, sad u dolini. 4 , M GANA v X itsfvola Jarboli skripe, pucaju, lome se,,#;djudi jau- i sasivlju. mm KU Oe ri ka. lo koji“ di&bo % ui tehe_ne Zave goosiuds)i čupa y g a a. b Jadno jedino čovjek. jošte .je1i.na Mit vuo v U GG u pov | g atp = Otimije s" oka živjeti, ne radi sebe, već radi'ljubijene' U duhu heli u: maručajimile sis đenice, da dade zadnji cjelov, oprostaj qjelor..—— — — se pakao, razocio, i Kao Brod idiot, u rai | iv NSI i PEDEES O e A im "3 š O AMO bi k