imo i tazlog zašto naše narodne pjesme, premda su dobrim djelom postale i kod Hrvata ne spomi- nja stare hrvatske kraljeve, već se bave pretežni- je srpskom povjesnicom. Da je Gundulić Srbin bio i srpski osjećao, bio bi se još pobrinuo, da bolje izuči povjest svoga naroda srpskoga, te ne bi pao u onaku krupnu neistinu, da je Aleksandar Veliki bio kralj srpski (po svoj prilici zato, što je njemu macedonski, grčki i srpski bilo sve jedno) dok je povjest tu- gjega naroda, poljačkoga, tako podrobno i tačno poznavao. Da je Gundulić Srbin bio i srpski o- sjećao, bio bi svoje pjesme i ćirilicom napisao, jer je ćirilica bila od vajkada, kao što je i dan da- nas usko vezana uz literaturu i ime srpsko, a Srbi je smatraju svojim obilježjem. Ali ćirilici u svoj dubrovačkoj literaturi nigdje ni traga. Da je ćirilica sa srpstvom usko srasla, to su znali i sta- ri Dubrovčani, pa je republika dubrovačka sa ći- rilicom dopisivala sa srpskim dvorom. Ali zašto je dubrovački pjesnici nijesu sačuvali u svojim dje- lima, ako su oni Srbi bili i srpski osjećali? Jok, nema ni ciglog jednog dokaza za srpstvo starih dubrovačkih pisaca. Stara je dubrovačka literatura skroz i skroz. hrvatska: 1) po nazivu jezika, 2) po pismu, 3) po čisto katoličkomu duhu, koji u njom odsijeva, 4) a napokon i po tom što je ova najtješnje ve- zana sa ostalom hrvatskom literaturom onoga vre- mena, što je cvala u sjevernoj Dalmaciji. Djela dubrovačkih Menčetića, Držići, Vetranići, Čabra- novići, Gundulića, Palmotića itd. slažu se u duhu . posvema s djelima Spljećanina Marulića, Hvarana Hektorovića i Lučića i ostalih gornjo-dalmatinskih pisaca, tako da š njima zajedno sačinjavaju jednu literaturu, literaturu hrvatsku. Ali da kažemo nješto i o jeziku starih du- brovačkih pisaca. Kako je poznato, narječje, ko- jim su pisali najstariji dubrovački pjesnici, bila je ikavština, dok su ostali pisali ijekavštinom, nu u kojoj je još bilo dosta ikavske primjese. Ikavšti- na bijaše dakle jezik staroga Dubrovnika. Sad ikavštinu smatraju naši najveći filolozi kakono Mi- klošić i Jagić karakteristikom hrvatstva. Tako da- kle po mnijenju samoga Miklošića, onoga Miklo- šića, koji je za Srbe gojio najbolje simpatije. Sla- vni Dubrovnik po svomu jeziku pripada samo Hr- vatima. Prof. Rešetar, najbolja dika današnje to- bože srpske omladine u Dubrovniku htio je do- duše dokazat, da jezik Dubrovnika i stari dubro- vački pisci srpski su, ali premda je tobožnje do- kaze za to svoje mnijenje više godina prikupljao, bio je napokon prisiljen da svoje tvrdnje oporeće, pa kad je tako moglo izaći, da ako taj jezik nije bio srpski, bude hrvatski, on će brže bolje u cr- nogorskoj ,Novoj Zeti“ s ovom izjavom: , ...pri- stajem sada i ja uz Daničića i uz Jagića, koji u- zimlju, da nije moguće ni na historijskom ni na jezičnom temelju dijeliti naš narod u dvije polo- vice, od kojih bi jedna bila samo ,srpska,“ a dru- ga samo ,hrvatska,“ već misle da je to jedan na- rod pod dva imena,“ Neka čuje dakle dubrova- čka omladina srpska : njihov najbolji filolog, je- dini megju njima, koji je sposoban da izreče sud o razvitku našeg jezika i o njegovu odnošaju s po- vješću narodnom ; taj tvrdi da su Hrvati i Srbi i po jeziku i po historiji samo jedni, da su i što- kavci jednako kako i čakavci i kajkavci toli Hr- vati koli Srbi i da su izvješća cara Porfirogenita, po kojim bi izlazilo da su se Hrvati u svojem po- četku protezali u Dalmaciju samo do rijeke Ceti- ne, bajka i nista više, jer on tvrdi da su i po ,i- storijskom* kako po gjesičnom* temelju Hrvati i Srbi sačinjavali jednu cjelinu. Neka dakle naklapaju ,Srpski Glas“ i nje- govi drugovi do mile volje, da su Hrvati useli je- zik od Srba, | du Hrvata nema nego do rijeke Cetine; to njihovo naklapanje pobija evo i učeni Srbin prof, Rešetar, koji uzimlje da su Hrvati i sami Srbijanci i Ornogorci kako su Srbi i Hr. vaćani i Dalmatinci. vratimo se na jesik staroga Dubrovnika: u Miklošiću taj je jesik bio hrvatski, a po Rešetara koli hrvatski toli »rpski, a nijedan hrvatske učenjake nećemo tu da spo- učenjak ne tvrdi i ne dokažuje, da je bio, samo srpski, Izmegju ova dva mi- ie il € a šljenja mi slobodno dopuštamo da je bliže istini ovo drugo (Rešetarevo) koje je povoljnije za Sr- be, biva da su po svom postanku svi naši dija- lJekti ujedno srpski i hrvatski, ali ako to vrijedi za prvo vrijeme našega jezika, ne vrijedi za kas- nije ni za današnje, jer se je s vremenom koli ikavština toli i sama ijekavština čvrsto pripojila hrvatstvu. O ikavštini kao da su uvjereni i sami Srbi, jer je pored svojeg otimačkog duha rijegje sebi prisvajaju, a to što znadu da hrvatsko ite jest svim našim ikavcima i u Dalmaciji i u Sla- voniji i u Bosni najsvetiji amanet. Ali da je ijekavština barem s vremenom po- stala hrvatskim dijalektom, to dokazuje : 1) Sam narod srpski: prosti narod svojom an- tipatijom prama pjoj i tim što je po tvrdnji sa- moga Vuka izjednačuje s jezikom hrvatskim; a izobraženiji narod tim, što je nije htio usvojiti za svoj književni jezik. 2) Narod hrvatski, koji duboko ogjećajući da je taj dijelekat njegova svojina odabrao ga je jezikom drugovanja i knjige. Mi smo već u prošlim brojevima našega lista spomenuti dotične Vukove riječi, koje je i ovdje vrijedno ponovo spomenuti: U predgovoru svoje ,Narodne srbske pjesmarice“ (štamp. god. 1815) govori naime Vak: ,da sam sve (biva: pje- sme) napečatao Hercegovački (n. p. djevojka, dje- ca, Vidjeti, lećeti itd.), onda bi rekli Sremci (a osobito varošani i varoške): pa šta ovaj nama sad nameće horvatskij jezik).“ ,To znamenito mjesto iz Vukova predgovara — piše V. Klaić — jasnije od sunca pokazuje, da su pravi historički Srbi, naime Srijemci ekavci još god. 1816, mimo sve nastojanje Dositijevo i Vukovo smatrali i perho- rescirali ijekavači hercegovački dijalekat kao tu- gji, kao hrvatski, pa zato bijedili Vuka, da im nameće hrvatski jezik kad je štampao narodne pjesme hercegovačkim dijalektom. Kad su dakle ti isti suvremenici Vukovi prevodili Kačića i Gun- dulića na srpski jezik, činili su to najviše zato, što su jezik Gundulićev, a kud i kamo još jezik Kačićev (ikavštinu, smatrali za tugji, hrvatski jezik.“ Pa nastavlja Klaić: ,To instivktivno odvra- ćanje pravih historičkih Srba od Hercegovačkoga dijalekta održalo se je sve pored nastojanja Vu- kova i Daničićeva i do danas. U naše doba goto. vo neima pravoga Srbina, koji bi pisao ijekavšti- nom. Pače i oni ijekavci pravoslavne vjere, koji se osjećaju Srbima, rado odoemaruju ća u govo- ru ijekavštinu, pak se trude govoriti ekavštinom.“* Ako napokon prikupimo sve dokaze o hr- vatstvu starih dubrovačkih pisaca, naći ćemo da pored imena, pisma, religije. duševne zajednice i jezika stare literature dubrovačke, koli ikavština toli ijekavština bijaše čisto hrvatska. Naši Dopisi. Ljubuški, 17 Oktobra Na 15 ovog mjeseca dva rišćanina jedan Ljubušak a drugi Mostarac, prvi trgovac a drugi postolar navališe na Nika Džamonju, sa svakim pogrdan. Što je god hrvatskog na svijetu, grdili su i psovali i najposlje su za nož privatili, na što je Niko Džamonja pobjego u svoj dućan, te je su- tra dan podnio tužbu sudu na ovu dvojicu, Oni bi hotjeli na silu da je sve srpsko, a to je pozna- to, da u Ljubuškom kotaru žive samo hrvatski narod ; u okolici su sami katolici & u varošu jest većina muhamedanaca, koji se svi priznaju Hrva- tim, a umišljenih scb& nema jedna mala šačica. Pa i ovo malo što-ih ima hoće da se ovakomu na- meću. Mi ćemo baš u istinu kazati; do nazad dvi- je godine, mi smo Hrvati šivili sa Rišćanima u najboljoj slozi i ljubavi, besikakvih razmirica dok ovdje dogje pop G. koji je nazad dvije godine iz- stupio iz vojništva. Služio je kao kapural a ono četiri razreda osnovne škole svršio je u Biogradu. Kad je došao od ovuda morao je stupiti u_vojništvo te baš dok je ongje došao, odmah je poćeo savo- diti ovu šačicu rišćana, da moraju vikati da je o- vo sve srpsko, bez razlike vjere da su svo Srbi, tako dok ih je zaveo, da su se omrasili sa cijelim i drug Napredak“ pak mu pomaže klapati | u neprilike zavoditi ovo malo svojih podanika, ko- ji ga nijesu u stanju ni suhom purom hraniti, što zasluže sa trgovinom i zanatom kod. muhsmeda- naca i katolika, pa su tako danas bezobrazni. o- noga psovati i grditi koji ih hrani odjeva, — a brani ih odjeva hrvatski narod t. j. muhamedan- ci i katolici, Istina je imaju pravo, jer nije vi- no pošto je do sada bilo. Oni su dosta Muhame- danaca sa čitlocima rastavili uvjek im pripovije- dajuć, da nigdje robe i novaca nema jeftinije ko što je kod njih jamčeći sa Bogom živim te tako nekoliko muhamedanskih i katoličkih familja ra- stavili sa dobrom. Ima ovdje jedan mali činovničić I. G, koji se upliće više puta u njeke posle, koji mu nepri- staju. Ljetos je ovdje bila megju rišćanima njeka zabava pa je rečeni činovnićić na vladinu papiru činio pozivnice. Mi mu preporučujemo da #e pro- gje vogjenja srpske propagande, nego da čuva kruh koga možda nije ni zaslužio. ispod Buretovice. Mljet 20 Oktobra. Odkle vraga u nas Srba? pitam se i ne mo- gu da dokučim. Nema ih ona tri četiri, ali zašto ih ima bit i toliko? Sva sila koju upotrebljavaju srbo-autonomaši dubrovački nije nam ništa šteto- vala do sad, a & božjom pomoću neće ni od sad. Na Mljetu ne muže bit van Hrvatu. Da vam pričam po kojim historijskim, geologijskim, etno- grafijskim i geografijskim dokazima imamo mi ta 3-4 Srba na Mljetu. Ima u Dubrovniku jedan trgovac, neću ga imenovat jer nomina suat odiosa. Taj trgovac ri- šćanio je, prodava muku, kafu, cukar i druge ro- be. U njega se većinom Mljećani služu, navlaš o- ni što dolazu češće u grad s drvima, Služu se i ova dvojica trojica koje mi podrugljivo nazivamo Srbima, a u istinu samo ,potešu za njihovu partu,“ Sad će kakav promislit : eto taj trgovac dava im sve muktice ili za ništa i oni su iz interesa š njim. Ne. Platu oni to skupo kako i drugovdje, ali recimo da ne platu odmah, da ih čovjek oble. ga u prvoj kafetanijici žmulićom rakije, da ih pri- čeka malo dulje, u toliko oni su prijatelji trgov- ca i njegove stranke, pa kad ustrebuje da se srpstvo pokaže na ovom srpskom moru, on im piše na komad karte i pošlje na Mljet s Lloydom u utor- nik u večer: dajte skedu, votajte tako i t. d. I e- to: riješeno je, sve po Porfirogenitu, srpstvo sr- ba Mljećana. Sad ćemo iznijet dokaze naslanjajuć se na Miklošića. Ima u Zadru jedan list, & u Dubrovni- ku čeljade srpsko, koje ima dosta dinara. Sad taj list dolazi na Mljet onim Srbima muktice (mali P. nije nikad ni solda za nj potrošio, jer bi mu znala duša od oca) a to čeljade pošlje na počet- ku godine u Zadar po 7 fior, s opaskom : ,šlji temu i temu pošta Babinopolje, na Mljetu. Pla- ćam ja.“ | srpski si mi sine eto srpstva na Mljetu. Jedno je čemu se čudimo, a to je da naši Mljećau, koji su poznati na daleko kako astuti, malicijosi, furbi i lukavi da te bog od njih saču- va, da se dadu tako vodit za nos od neke čelja- di, koje bi žednih preveli preko vode. Do vigjenja. U Grka is belule. Villa Constitucion 20 Septembra. Časni gospodine Uredniće ! Željan da, ako i u kratko, podam malo poj- ma našem narodu, koji je na domu, o življenju i stanju nas Hrvat& u ovim predjelima, šŠuljem Vam ovo nekoliko redaka moleći Vas, da im date mjesta u Vašem cijenjenom listu. Našeg uaroda ima ima ovdje podobar broj, koji se većinom bavi obragjivanjem semlje; a ne- koliko ih se bavi raznim strukam trgovine i prometa. Premda odaljeni od matere semlje, ipak so vidi da naš narod uzdrži dobro čuvstvo svoje kr- vi i hrvatskog imena. Kad je koja svečanost, vidi se us argentinske zastave i više ih naših trobojnic. Kuda god se okreneš svak se tuši ; nema nikakvih radnja, a i malo što ima slabe su dobiti. More, KIR OTIM NM A pokrajini. pučanstvom ovoga varola. U te mjere prispije mu tovo u svoj ovoj