List izlazi svakom sobotom, a cijena ma je unaprijed sa Dubrovnik : na cijelu go-

'U DUBROVNIKU 31. Oktobra 1891.

dinu flor. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosmuć Horcegodnu: na cijela lju se Uredništvu,

godinu-Bet, &: 80; sa ph godine for. 3: 26; ša inosemstvo for, 4 i poštarski troškovi. —

Pojedini broj stoji 10 novč.

(Ko .ne.. vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-

sto polugodište.

   

 

MURAMEĐANCI

U zaposjednutim zemljama naš narod podi-
jeljen je a tri vjere. Muhamedanci |i rišćani goto-
vo su izjednačeni brojem, ali stiagom ne, jer mu-
hamedanci imaju u rukama posjed. Katolici slabi-
ji su po broju od obojice, nu oat napreduju izvr-
suo, osobito do plodnijim krajevima sjeverne Her-
cegovine, koja je pretežito njihova.

* Tužba je da se od ove tri vjere hoće da
skuju tri naroda, a po onomu što se čuje i Što
se vidi tužba je opravdana, Dijeli i zapovijedaj !
Katolici su dakle Hrvati, pravoslavni Srbi, a mu-
hameđanci Bošnjaci. Dosljedno tomu, jedni bi go-
vorili hrvatski, drugi srpski, a treći bosanski, dok
njeki hoće da svi govoru bosanskim jezikom.

1 <(Ove teorije mi sad nećemo pobijati, a baš ih
ne bi ni trebalo, pošto izgledaju tako smiješne ;
nezrefe, da gledamo čas i uru kad će se obaliti
od sebe. Bilježimo sad da se je u Bosni i Herce-
govini srpstvo jako razmahalo megju pravoslavnim,
a i dopušta se po onoj gornjoj devizi i jer ga
se me cijeni tako pogibeljnim ko hrvatstvo, Da
mu u toj propagandi dolazi poinoć i izvana, to
su nam kazali oni isti koji je šalju, a imamo do-
sta zahvaliti i vjerskom plaštu, što sa svi rišćani
posrbljeni. Onda se je rat prenio na muhamedan-
sko polje.  Najprvo je trebalo odbaciti orkveni

plašt, pa početi rad na dragi način. Kušalo se
svakako, a kuša se jos i današ; iseljivanjem  ško-
lom, trgovinom svim su se Srbi poslužili pa naj-
poslije i liječili badava, ali zaluđu. Muhameđanci
neće da slušaju.

> Naprotiv opažamo sa zadovoljstvom, da se
oni sve više i više približuju katolicima. Borba koja
se vodi istie pristaša raznih vjer& u Bosoi velika

= PODLIŠTAK.

Uspomena na “ia kika dou..«.

Napisao 0. Nasi. <:
(Svrha.) ) wi

Vb siMijesam bio ni na po puta, kad ei sk

c0 ;: pogledab k neba i opasih kako se je s jugo-

 letočne strane pomolio galonja — pravi kišnjak.

Jama ,Velika Tepu* već poče po koja kap pro-
ea Boše dragi! nebo se napuni, vjetar se na-
i pradinu uzvitla do oblaka, smračilo se, a već
čaješ is dubine tutnjavu.
Do malo počele svjetlice, a a sa tim prasak

, munja u oblacima Svjetina se uzkomeša tamo i

amo, bakali sastirahu svoje čefenke, da im vjetar
robu pe oprati.
da sam sjedio u ,Kalhani* i mirno gledao

' borbu, ismegju sjevernih i, južnih oblaka, koji
su se nebom penjali,

Za tim ge vjetar utiša, oblaci se smiride, i
uhvatiše svoj pravac, a kisu nadre._ tilo je ko

Mo aetiači
Kiša je bes prestanka padala toga dana do
iza ponoći a ajutra dau osvanu lijep krasan julski
dan; sva priroda pjevače, slavuji se usvijukali, a
dosadni vrapci u kostili evrkutahu da ti uši : i
7 Pod tlakom toga sjetih so i na: i

dan, njetih me ujedno i onoga starine, koji je bio
sa maom a onom turbatu i njegove pripovjetke,

obaju smi. ion doo u oalkani“ lapripovjedi. Prića

po pogodbi.

jei kao da ta borba sjedinjuje katolike i muhamedan-
ce. Bilo je otvorenih sukoba izmegju pojedinih osoba
kroz novine ili inače radi privatnih stvari ; drugi pot
opet zavadiše se u obavljanju ono malo administrati-
vnih posala, što su im: ostavili, dapaće i a crkvenim i
vjerskim poslima. Pak uvjek vidimo da se na is-
stoj strani nagju katolici i muhamedanci, ako ne
sasvijem, a ono barem djelomično. Bilo bi sad ap-
surdno i pomisliti da se tu slažu dvije vjere, kr-
Šćanska i muhamedaoska. To nije moguće, Pribli-
žili su se sinovi dvajuh vjera, ali jednoga naroda,
svoji po krvi i jeziku. Ovdje očito je, da vjera ne
ulazi u narodnost.

Nego to nije dosta. Nije dosta da su se na-
šle njeke dodirne tačke, što su ih sprijateljile i
zbližile. Katolike i mahamedance u Bosni i Her-
cegovini mora 'stapati sve ono, što se oko njih
zbiva. Svemu onomu, čim nijesu zadovoljni prije
će naći lijeka složni i združeni, nego da ga traži
svaki po/snapose. A u zemlji čije stanje mje ko-
načno opredijeljeno tih rana ima dosta. Muhame-
danci obićavaja presjeći uzo t. j. iselitise, ne pita-
juć donosi him to vise stete 1li koristi. Što do-
bivaju ako isele? ništa. /'A što su izgubili ? sve.
Ostavili zemlju na koju će se leći pohlepna zvijer,
a sami otišli u nepozuate krajeve, bez cilja, bez sre-
stava. Oni te šu ostali naći će se na taj naćin u manji-
ni, pak biće im jo& gore, a iseliti svi ne mogu.
Zato neka se kako kažemo jednim drugim još bo-
lje priljube, pa kaku se bore jedni, boriće se i
drugi, jer uteći znači podleći. Najbolje će se odr-
žati na megdanu, ako sačuvaju i krijepe se u ma-
rodoomu dahu, jer sve napasti ne traju vijek, a
marodi ako su svijesni i krepki odole im. Preko
nas koliko li je prešlo raznih sustava, rasnih vla-
da, koliko nijesmo podnijeli od pojedinaca, od zlo-
boa togjina. Pak sve to prolazi, a mi ostajemo.

SK Ez ZkItS I EA LL

je doduše nevjerojatna, osobito, ako je uzmemo
mjeriti prama duhu današnjeg vremena; ali po-
što se temelji na tradicijonalnom gripoejećanju,
opet bi rekao da je blizu istine, Nu napokon ni-
je mi do tog, e je:li je istina ili ne, ja ću da
pripovijedim kako narod tradicijonalno pripovijeda,
a čitaoci nek prosude svaki po svom. mnijenju.
Dakle, stari Šeh efendija..Opijač bio je do-
bar i pobožan čovo, malo je izlazio, nego bi do-
ma na boga molio. Narod je o njemu govorio, da
je evlija, a kako se vidi iz njegovih nekih djela,
nije se svijet ni varao. Stoga je od svakle njemu
letio za pomoć, starac im je po svojoj mogućno-
sti pisao zapise i lijeke kazivao. Ele pravi je fakt,
da kog bi mu god luda doveli, da bi ga om lišio
tog hastaluka. Za njega se čulo ma daleko i širo-
ko. Šeh efendi običavao je sjediti u jednoj male-
noj sobici i tu na pustebiji illahati, Jednoga ju-
tra sjedio: je starac na pustohbiji i promećao
srnje od tespiha, dok se otvore sobna vrata. Na
vrata se pomoli seljanka i poleće da ga poljubi
u ruku. | Šeh efendija joj mahuu tet učini neka
stane, jer još ne bijaše dovršio molitve, koju je

običavao pe sobahu sidi: Donštv oka
šta hoće. re

— Ria jeh

ovand
ia ina. od 8
mad a
jadan, — udari W Šalovit

 

 

Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovnika a dopisi ša-

Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju
Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, |

Priznaće nam se da je dosta uplivao na o-
gorčenje i zahunu mubhamedanaca i poticao ih na
iseljenje i sami odgoj. Ako pogledamo njihovo dru-
štvo odmah osvjedočićemo se o velikoj 'oprijeci
koja postoji izmegju nas i njih. Naučeni motriti
samo kroz orijantalski durbin zapadni svijet, kad
su se na jednom u njemu našli nekako im je ne-
običao, ko svaka novost i promjena. Da mu se
priviknu red je da ga upoznadu, da istraže i pro-
uče što i kako se u njemu misli, da proniknu
njegov društveni život. Naći će rana, za koje ni-
jesu znali, ali naći će i dobra. Upoznati ga pak
mogu učenjem i čitanjem umnih njegovih proizvo-
da, a jedina knjiga koja im danas stoji otvorena
i u kojoj oni mogu bez velike muke sve naći, to
je naša, hrvatska. Ooo sto su naši ljudi velikim
trudom i mukom sabrali, priredili i stvorili naše-
mu narodu na kulturnom polju, jedino ono njima
je pristupno. Sve drugo gore bi ih smelo i zaplelo.

Pa kako je njihova dužnost, ako hoće da
dorastu svojim neprijateljima u borbi, da pruže
ruku i posegnu za vrelom nauke ; naših učenjaka
Jjoš je viša da ih pomoguu, da im dadu ono što
je za njih. Bogu hvala na kulturnom polju mi i-
mamo vise nego drugi južni Slaveni, ali nije do-
sta imati, treba im pružiti, pokazati. Tako ćemo
se zbližiti još više pošto vas današnji vez izmegju
jednokrvne braće dvajuh vjera bio bi od paučine,
gola fraxa i ništa drugo, kad nas ne bi veživao
čvršći moralni vez zajedničkih misli, nazora i o-
sječaja.

Ovo po sebi već je pitanje tako važno, da
bi imalo zanimati sve one, kojim. je stalo do ma-
pretka i budućnosti narodne a obečivamo da ćemo
se i mi po mogućnosti još na nj povratiti,

 

mi. Dok je kuma plakajuči tako molila, Šeh ef.
je gladio zekasta mačka govoreći: ,hoće moj

mačak, hoće, moj maćak, hoće — i t. d.* Seljan-
ka malo poposta i ode sva saplakana.

Iza tog do sedmicu, sjedila je seljanka pred
koćom plačući | uxdišući, dok neoču dječinji glas
u ogradi nedaleko njezine kuće. Pričiui joj se da
njen Ikica plače, Poleti onamo, kad sbilja nagje
svoje dijete gdje stoji i plače; mati ga uže i u-
nese u kuću. Stade ga paće pitat, kamo je bio i
kako je opet amo dospio. Dijete.joj otpoče kazivat :

gKad su me ajduci odveli preko granice, da-
doše me njihovu kapetanu. Duše mi meni je bilo

 

 

lijepo, zabavljao sam se s njegovom djecom, Jučer

sam sam bio u vrtu kapetanovu i drža goluba, a
kud iznenada doleće k meni zekast mačak i iz ze.
ka mi ote goluba, te pobježe, ja za njim, a on
predamoom i evo cijeli dau za njim kroš šumu,

dok sad nesta i njeg i goluba.“ Dijete doveli, a
mati mu uskhknu ;

— He, bog mu dao i njemu i njegova ma-
čku, to je sine ovendiu RENE A NAT IA

Da ojolivat. i
Svakih i ovim sličnih stvari pripovijeda - se

ia života starog Opijaća, koji jetinio svaki»