Dubrovčani, jesu li Hrvati ? (Nastavak, V. br. 38). Iznijeli smo u prošlim brojevima neoborivih dokaza, da je sva stara dubrovačka literatura di- sala najčistijim hrvatskim duhom, da je to bila čisto hrvatska literatura. Vrijedno je sad istaknu- ti da su ovu istinu sve do najnovijeg doba dubo- ko osjećali koli Hrvati toli i sami Srbi. A to do- kazuje činjenica da su Hrvati već u prvom začet- :-ku svoje kajiževnosti u ilirskom pokretu ne samo usvojili kao književni jezik dijalekt ijekavski, ko- jim su pisali stari dubrovački pisci, po čemu se * novija hrv. književnost smatra samo kao nastavak stare dubrovačke, nego i najvećom ljubavi posve- tiše sve svoje sile, da staru književnost, koja bi inače ostala bila bog zna dokle nepoznata na vi- djelo iznesu, da je prikažu svomu narodu, kako bi se mogao & njome okoristiti i ponositi se pred drugim narodima. Tako je već Gajeva Danica pu- na pjesama dubrovačkih pjesnika a prvo djelo, koje je Matica Hrvatska štampala bio je Gundu- lićev ,Osman.“ Ali to nije dosta. Jugoslavenska t. j. hrvatska (da Bog da, brzo se i prozvala tim svojim naravskim imenom) akademija znanosti i umjetnosti smatrajući svojom dužnošću se oko hr- vatskoga jezika i njegovih književnih spomenika, zaključi u sastanku od 17 Oktobra 1887, da će o svom trošku iznositi na vidjelo bogato blago hrvatskog jezika i književnosti, koje se sačuvalo u djelima pisaca da'matinsko-dubrovačkih. U tu + svrhu sastavi se odbor pod imenom ,za izdavanje gtarih Arvatskih pisaca,“ a u ovoj odbor biješe izabrani: Jagić, Jurgović, Kurelac, Veber i (pa- zite dobro: Srbin) Daničić. Do danas ugledalo je svijetlo, kako je poznato već lijepi niz knjiga i to pomojvo i kritički sastavljenih, kako je to obi- čaj za starine kod svih kulturnih naroda. — Nije "ni to dosta, već su Hrvati napisali i prekrasnih djela, u kojim su opširno ocijenili rad starih pi- gaca. Osobito su se mnogo bavili Gundulićem i njegovim ,Osmanom.“ Kad se je tu nedavno pro- suo bio glas po srpskim novinama, da će (tobo- že) Srbi podigauti Gunduliću spomenik u Dubrov- niku, njeki se Hrvati zabrinuli kao da ih u tom hoće Srbi da preteku, a zaboravili su da onaki spomenik, kakva su oni podigli neumrlomu pjesniku prikazavši svijetu ne jedan put, već po više puta njegova djela i prekrasne svoje studije o tim djeli- ma, onakoga spomenika velimo nijesu Srbi nikad ni zamislili. Ono je zaista: Monumentum aere perenius. Kolikom su ljubavi Hrvati prigrlili du- brovačku književnu ostavštinu dokazuje najbolje to, što se u Zagrebu Gundulićeva ,Dubravka“ ćak priredila za pozorište i prikazivala, kako se je valjda prikazivala još samo u Dubrovniku. Ali ne samo što Hrvati iznose na vidjelo i prouča- vaju književnost staroga Dubrovnika, već se oni bave velikim marom i njegovom povješću, Dosta je spomenuti, da akademija dava osobitu plaću gosp. prof. Gelčiću, što za nju radi u Dubrova- čkomu arkivu. Uopće možemo kazati da su Hrva- ti dozvali na nov život stari Dubrovnik i da su mu po svijetu raširili slavu. A pitamo sad: Kako su se podnijeli Srbi prama dubrovačkim stariname? TA kako prema starinama naroda tugjega. Svakako oni ih nijesu smatrali jedno s narodom srpskim. Od svih pje- snika dubrovačkih i svih djela stare dubr. litera- ture jedini je Gundulićev ,Osman* doživio čast, da se ćirilicom štampa i da ga upozsnade i srpski narod. Pa i taj izišao je u najnovijoj ediciji vas nagrgjen premda je tu ediciji priredio sam Jovao Bošković, jedan od najboljih srpskih filologa, a i čovjek koji nije poznat kao hrvatošder. Ovo po- tonje velimo radi toga, jer su u Boškovićevoj edi- ciji ispravljeni osobito ikavski oblici, koji su kako se vidi našim Srbima zaudarali odveć hrvatstvom. Osim Gundulića ostali su dubrovački pisci i uče- njaci Srbima još i danas nepoznati, To potvrgju- je sjajno i jedan dogagjaj, što smo nedavno čuli pripovijedati: da kad je naš njeki učeni čovjek nazad ne mnogo vremena išao u Biograd, isti go- rispomenuti Jovan Bošković vodio ga je po nje- kom mugeju i kad su došli do slike dobrovčanina Rugjera Boškovića, ustaviše se obadvojica. Tad će Jovan našemu učenjaku : ,Ovo Vam je ojeki gla- uoviti filozof srpski“ (cvala! Tansovac Boškovi Srbin!) Ovaj dodatak srpski“ probudi radozna- lost u našinca, da vidi što umije još lijepo o Ru- gjeru pričati g. Jovan... A bi ste li vjerovali? Jo- van Bošković, taj srpski na glasu učenjak, nije znao ništa pobliže da kaže o velikom geniju du- brovačkomu. Ako srpski naučnjaci toliko poznadu | i vole stare dubrovćane, može se misliti koliko ih poznaju niži slojevi srpske inteligencije. Ako ovome očitome memaru Srba prama starome Dubrovniku dodaš još i njihovu antipatiju prama ijekavštini, jeziku starih dubrovačkih pi- gaca, kojega Srbi nijesu htjeli poprimiti u svojoj kojiževnosti, premda ga je sam njihov Vuk Ka- radžić prikazao kao najljepše narječje našega je- zika i jedino, koje ima potpuno pravo, da bude jezik knjige; zar ne izlazi jasno, da Srbi sami nijesu ni u koje vrijeme smatrali svojim stari Dubrovnik ? Nego pošto je red i samim Srbima priznati, da su Hrvati neizmjernih zasluga stekli za staru dubrovačku knjigu, dok oni nijesu ništa uradili, znate što su smislili u novije doba ? Klevetati ka- ko praznovi, da su im Hrvati ukrali lijepu dubro- vačku književnost i objelodanili je pod svojim i- menom. Podrugivanje i kleveta to je u ostalom o- bično oružje naše braće Srba protiv nas. Tako su se oni podrugivali našim književnicima u jednu -ruku, a u drugu svojatali sebi maše velikane kao Gunduliće, Kaćiće, Preradoviće i druge, jer su razumjeli, da se tu smijehom ne postiže ništa Na- čin kako su Mažuraniću poricali auktorstvo neu- mrloga spjeva Čengić age, to je taka infamija kakve ve bilježi nijedna druga literatura na svi- jetu. Dok su Hrvati prije nego je knjiga uhvatila čerst temelj upotrebljavali nješto nečistiji jezik u svojim knjigama s razloga, što Zagreb ne leži u štokavskoj oblasti, dotle graja i podrugivanje Sr- ba: vidi rugobe hrvatskoga jezika. Ali kad se u novije vrijeme poćelo u hrvatskoj kujiževnosti po- javljati sve to više književnih djela pisanih naj- -čistijim i najljepšim jezikom, tad našu braću spo- pala muka i stalo ih naricanje ; Hrvati preoteli nam jezik! — Tih primjera ima još mnogo: Ta-: ko su graničari, dok su bili u Italiji *pod carskom zastavom i spriječavali slobodu talijanskoga naro- da bili Hrvati, a danas su to sve samo Srbi po tvrgjenju naše braće. Do nedavna trubili su Srbi da je narodna pjesma samo njihova svojina, a kod je našoj ,Matici“ pošlo za rukom da sve po či- sto hrvatskim zemljama skupi ogromnu množinu narodnih pjesama, koje će sko Bog da, brzo izaći na svjetlo; srpske novine prenule od jeda pa u viku : da se Hrvati kite njihovim perjem, Pozna- to je svakomu kako su se srpske novine rugale našoj izložbi, dok nijesu vidjeli da je prodičila ime hrvatsko, a kad su to vidjeli onda udrili u druge diple: izložba je srpska muka. Tako se napokon Srbi rugaju danas i našemu državnomu pravu dok se Hrvati ako bog da ne sjedine i ne uspostave ga ; onda će združena Hrvatska bit zemljom Srba naše državno pravo srpsko | Ovake crnac osvade i mefistofelićno podrugi- vanje naše braće Srba izazivlje u prvom času u svakoga najpravedniji gnjev, komu je naš Šenoa dao oduška u krasnoj pjesmi ,Klevetnikom Hr- vatske :* Ni rieči više | Već ste dosta Nagraktale se crne vrane ! itd. Naši Srbi nalik su na vrapce, koji jer ne u- miju sebi graditi gnijezda, nastoje da ga preotmu lukavštinom. Ali neka Srbi zaadu, da se vrapci često ludo prevare, jer ih lastovice umiju u goi- jezdu sazidati. 1 zaista kad dobro promotrimo ne- mamo zašta da se srdimo radi srpskih kleveta, jer i kad bi sve istina bilo kako Srbi hoće, da su sve hrvatske stečevine njima otete, što bi od toga slijedilo? Kvo što: Bilo je njeko vrijeme kad su Srbi cvali, kad se je srpska ideja nješto radi junaštva, što ga pokasivahu Srbi u bojevima za oslobogjenje na početku ovoga vijeka, a nje- što rad toga, što je Vuk Karadžić prikazao svi- jetu kao isključivo srpsko naše zajedničku naro- dno blago, te dobio tako sa srpstvo njeke na gla- su slavenske filologe kao Šafarika, Kopitara, Mi- klošića, koji su sa tim prevareni od one Vukove : Srbi svi i svuda, glasili po svijetu da je ove srp- sko, a da Hrvata nema. Ali to je vrijeme: proslo. Obrnulo se je kolo sreće. Sad se Hrvat ne srami narod tiče stare dubit je srpska, ali da m ka, ve jednomu i dragomu plemenu. Ali | nje sasvim krivo. Ktivo je najprije smo mi već dokazali, da je | litei vatskim duhom, a zatim i stogs, što su je sami Dubrovčani predali u hrvatske ruke. To se je po svoj prilici u Dubrovniku već zaboravilo, ali se još može čitati u Gajevim Novinama od god. 1836, kako je triumfalno Gaj biv dočekan one godine u Dubrovniku. Mi bismo željeli da nam xagrebački listovi iznesu na vidjelo opis onoga Gajeva doče- ka kaošto i dopisivanje pok. Antuna Kaznačića s Gajem, za koje znamo da se još i danas Čuva. Isti Kaznačić ovako pjeva; Gajui: = | aživi čestit, slavan budi Mili Gaju, rodna kruno, . Srca ilirska žeži, budi . Nek poznade svak potpuno, Da se u c'jeni svog jezika Domorodstva zdrži dika.“ ila On je napisao i djelo kojemu : je naslov : »Obljubljenoj našoj braći Hrvatima i Slavoncima Dubrovčani.“ (1848). Njegov sin Iv. August Ka- značić uregjivao je njeko vrijeme u Zadru. knjiže- vni list ,Zoru“ zajedno s Hrvatom, glasovitim našim pjesnikom Preradovićem,. koji . je . potonji ispjevao, kako je poznato, Dubrovaiku neumrlu pjesmu. Taj isti August Kaznačić pomagao je g. 1871 akademiji u Zagrebu urediti knjige djela Vetranićevih i preveo je na talijanski Babukićevu Hrvatsku Slovnicu. Ovo su očiti dokazi, da su još noviji dubrovački kojiževnici osjećali da stari.Du- brovnik pripada Hrvatima i da su se oni osjećali usko svezani s Hrvatima Banovine i ostalih hrvat- skih krajeva. Ali uzmimo naprosto da sve. to ne vrijedi i da je stara dubrovačka literatura bila zbilja zajednička. Ona je barem u novije doba po- stala hrvatska čim su je sami Hrvati prizoali za svoju, ne praznim riječima kako Srbi nego neu- mornim radom oko njezina. objelodanjivanja i proučavanja. Ako se po ničemu drugomu ne, će da priznade, svak će nam bar po tom priznati, da je stara literatura hrvatska, što je Hrvati u no- vije doba kako njeku nepozuatu zemlju otkriše i kao prvi obretnici jesu i njezini gospodari, Što mogu na ovu bujicu razloga Srbi? Ništa aego stu- cat, stucat i stucat; a mi ćemo Hrvati redit, ra- dit i radit, (Slijediće.) . . Naši Dopisi. S visokih škola 22 Oktobra. Daleko sam od mile domovine, pak je na- ravno, da me stvari koje se.u njoj dogagjaju tim više zanimlju čim sam dalje od rodnoga kraja, a najviše me taj čas sanimaju Srbi, koji -svuda baš grozničavu djelatnost razvijaju. No plod toga: dje- lovanja pastiće kad budu uvidjeli da, im je od- zvonilo kod Hrvata, i da ovi više neće da snadu, sa njih. pai dirabs Čitao sam u br. 36 Vašeg cijenjenog lista, kako Srbi ko ludi svojataju ono ćim 66 imi poao- simo, osim što je nama u tugjemu svijetu malo agled podiglo da svojataju našu jubilarna izložbu, Nu nije to jedina vijest o njima. Ono što sadnje večeri u izložbi počiniše, ne služi im ni malo na čast, jedino ako se obazremo na njihovo atanje, možemo to pogledati. Ta što ne ačini vino? 1 No ostavimo malo 'sadašnjost, pa vratimo se sa njekoliko decenija u prošlost. = _ .., Vuk Stefanović Karadžić svakome je dovelj- no poznat, a i ona rečenica : Srbi svi i svoda — koja je već i smiješna postala, pa je dosjetljivi ljudi na sve načine prevrću, no toga spominjati neću. Vuk putovao je mnogo po srpskim i br- vatskim zemljama, a osobito po hrvatskim. No po- nio je sobom srpske naočale kroz koje j6 vidio sve samo srpeko i po srpsku. Nije dakle čudo, da je u hrvatskim zemijema vigjao nrpeko ljude,