Dubrovčani, jesu li Hrvati ?
(Nastavak, v. br. 34, 37, 38, 39, 40).
Rekli smo u prošlom broju, da je Hrvata
moglo biti izvan granica Kostantinove Hrvatske,
a sad ćemo dokazati, da je Hrvata zbilja bilo iz-
van tih granica, poimence u Dubrovniku i u juž-
žnoj Dalmaciji. Dakako biće nam potrebno pona-
vljati nješto od onoga, što se je već čitalo u ,Cr-
venoj Hrvatskoj“ u prošlim brojevima. Dokaz nam
zato za Dubrovnik ime hrvatsko i slovinsko kojim
zovu «voj jezik stari dubrovački pisci i što je za ojih
bilo sve isto kako nam svjedoči sam Stulli; za cijela
južnu Dalmaciju do Bara Dukljaninova Crvena
Hrvatska, koji naziv Dukljanin nije mogao isisati
iz prsta, tim više što je on govorio o zemlji, ko-
ja je njegova postojbina. Iz XI vijeka imamo svje-
dočanstvo grčkoga historika Ivana Scylitzesa (i
više drugih grčkih historika) koji kaže da je u
zemljam, gdje je danas južna Dalmacija stanovao
narod srpski ali kojega zovu i hrvatskim (u nje-
govo se vrijeme dakle već mješalo srpstvo sa hr-
vatstvom;) on dapače nahodi Hrvata iu današnjoj
Staroj Srbiji. Imamo zatim pjesnika Kačića koji
Boku nazivlje dikom od Hrvata, imademo svje-
dočanstvo jednoga Rusa iz XVII vijeka, Tolstoja,
koji putuje južnom Dalmacijom od Korčule do
Dubrovnika i nalazi da je ta Dalmacija naseljena
Hrvatima ; on putuje nadalje Bokom kotorskom
od Hercegnovoga do Perasta, pak kaže, da su
morski brijegovi, kraj kojih putuje takogjer nase-
ljeni Hrvatima.
Ovo je za staro doba, a za novo imamo
svjedočanstvo I. Fr. Jukića Banjalučanioa, koji u
»Bosanskom Prijatelju“ god. 1861 (sv. ILI) pripo-
vijeda, da se katolici Slaveni u cijeloj nahiji Bar-
skoj (dakle tamo gdje je; njekad živio Dukljanin)
nazivlju Hrvatima (kao što se po njegovu kaziva-
nju nazivlja tako katolici niže Kosova); zatim iz-
ava općine Spičanske u ,Narodnom Listu“ god.
1882. (br. 64) da se i po Boci čuje ime Hrvat-
stvo. Ovo potonje potvrgjuju i sami današnji Bo-
kelji, koji umiju pričati, kako se je još donedav-
no to ime onuda promicalo. U najuovije vrijeme
regbi ipak da je ime hrvatsko već potpuno ustu-
pilo mjesta izrazu ,naški,“ kojim narod u južnoj
Dalmaciji, osobito katolici (a tako i u Bosni i
Slavoniji) obilježuje sad svoj jezik. Ali upitajmo
mi i to čudno ime ,naški“ ne umije li nam zar
i ono štogod pričati o narodnosti dotičnoga puka.
Ako je taj puk bio srpski kako to današnji
Srbi hoće, imalo je zaista biti njeko doba kad je
i srpsko ime u njega živjelo. Sada pitamo: koje
su to nepovoljne prilike djelovale na nj, te su ga
nagoale, da se okrsti svog pravog imena ? Moglo
bi se pomisliti samo, da je to učinila ili sila po-
litička ili sila vjerska. Za političku moglo bi se
to uzeti, kad bi se moglo dokazati, da su Hrvati
za vrijeme svoje državne neodvisnosti vladali Du-
brovnikom i Bokom, Ali nijesu li se pobrinuli sa-
mi Srbi, da pokupe zlobnom nasladom sve mogu-
će vijesti, po kojim bi izlazilo, da Dubrovnik i
Boka nijesu nikada bili u hrvatskoj državi, drže-
ći jadni da će tim dokazati za te krajeve da ni-
jesu hrvatski? A x druge strane opet su se oni
promučili, da nam dobave svjedočanstva, da su ti
krajevi dugo bili pod Srbijom. Za Boku veli ,Mir
Dubrovčanin“ ,.... bila je dugo vrijeme dio srp-
ske države“ (,Narod“ br. 28) a što se Dubrovni-
ka tiče, tu ,Mir* sa grad doduše ne tvrdi, al za
njegovu teritoriju da je kao dio Hercegovine, do
400 i više godina bila pod vrhovnom vlasti srp-
skom (, Narod* br. 22). Iz rezultata mamih srpskih
istraživanja slijedi dakle; da Hrvati nijesu mogli
svojom političkom vlašća satrti trag imenu srp-
skom u jožnoj Dalmaciji, ako je toga imena bilo,
jer se njihovo gospodstvo nije nikada pružalo do-
vle. Ali pružalo se je zato i za dugo vremena
vlast srpska, a ga vrijeme dubrovačke republike
imamo prijateljsko općenje Dubrovnika sa Srbi-
jom, te to su faktori, koji su imali semi pripo-
moći, da se usdrži i učvrsti srpsko ime. A ipak
mu se je trag sametnuo, dok se je sačuvalo ime
hrvatsko na pr. kod otočana dalmatinskih, premda
je hrvatska država propala još XI vijeka, a od
tada sve do pajnovijega vremena bile su kako je
svakomu poznato prilike najnepovoljnije sačuva-
nju toga imetis, jer je tugji talijanski elemenat
gospodovao.
Po svoj prilici reći će sad Srbi, da je vjera
kriva, što se je ,srpski“ u južnoj Dalmaciji pre-
tvorilo u ,naški,* vjera pravoslavna kako oni ka-
žu, pošto se je ona od najstarijih vremena isto-
vjetila sa srpskom narodnošću, te katolici videći
da ,srpski“ znači i ,hrišćanski,“ okanili su se
svoga imena od straha da ih ne bi porišća-
nilo. I to je istina da su Srbi M-a
li vjeru sa marodnošću, tako to i danas isto-
vjećuju. Ali mi pitamo: Kako su mogli Srbi izje.
dnačiti istočnu vjeru sa srpskom narodnosti, s
ko je dobar dio Srba bio katoličke vjere, kako
bi to izlazilo po nauci naših današnjih Srb& ? Na-
suprot to izjednačivanje ,srpstva“ s ,pravosla-
vjem“ već od najstarijih vremena, nov je dokaz,
da katolici nijesu nikada bili Srbi, i da: ,naški“
nije bilo nikada ,srpski.“
Pogledajmo sada -je li moguće, da je na-
ški“ bilo ikada ,hrvatski.“ Jest, dapače i veoma
vjerojatno, ako se uzme u obzir : 1). da hrvatska
država nije obuhvatala one krajeve, gdje se danas
uhaški“ govori i po tom nije mogla u najstarije
vrijeme učvrstiti ime hrvatsko, koje se je i u tim
krajevima govorilo, kako mi sudimo, zatim 2) da
je u kašnjim vjekovima srpska država u svojom
vlasti hrvatsko ime progonila, kako ga i sad pro-
goni i htjela ga zamjeniti sa srpskim, ali dotle
nije ipak došla i ostalo je mjesto ,hrvatski* ,na-
ški“ koje znači ,moje“ i ,tvoje“: ,moje“* = ,hr-
vatski,“ a ,tvoje“ = ,srpski* a obadvoje jedna-
ko, s toga ,naški.“ Da je ,naški“ zbilja bilo nje-
kad ,hrvatski“ to osjeća mutno još i danas puk
dubrovački, kako što je lijepo uzgred kazao njeki
dopisnik ,Crvene Hrvatske“ iz Konavala. On (u
br. 33) kaže: ,Dogji u Konavle, pa počni govo-
tit, ali čisto naš jezik; nemoj govorit po kona-
»VOsku : lumbrela, punjestra, orlogjije, butiga i t.
Bd., nego čisto: kišobran, prozor, sat, dućanu i go-
uVori tako dalje pred Konavljanima. Pa neka ih
ukogod upita kako ti to govoriš, oni će oučas:
movaj govori čisto, ono baš privo horvatski.“
Napokon izvućićemo iz našega arsenala još
jedan top, da raztučemo i ono malo razpucanih
zidova Koustantinove srpske kule, što se još drže
upravno. Mislimo jezik, Natuknuli smo već u br.
38, kako je dr. Rešetar, uz Budmanija, jedini kom-
petenti sudac o stvarima našega jezika megju srp-
skim omladincima u Dubrovniku, pogodio se u gla-
vu Porfirogenitovu nauku tim što je izrekao sud,
da se Hrvati i Srbi nijesu po jeziku nikada razli-
kovali. Onda zaista Konstantinovi Hrvati i Srbi ne
mogu biti nikako genetični Hrvati i Srbi već sa-
mo politični. Drugo je mnijenje, koje zastupa Mi-
klošić, Jagić i drugi, da je ikavština bila jezik
Hrvata, ali pošto je po tvrdnoji tih istih učenjaka
i po neoborivim dokazima jamačno da su ikavci
njekada bili i Dubrovčani i Bokelji (kako se ikav.
ski još i danas govori i u Bosni i u Slavoniji);
to je Dubrovnik onda po svojem poštanju hrvatski
grad. U ovome su škripcu danas Srbi:
da prisnadu, da su Hrvati i Srbi po svojem po-
stanju jedan narod, a onda niti nauke Porfiroge-
mitove niti jesik me mogu odlučiti o hrvatstou ili
srpstvu Dubrovnika, već nješto drugo, o čemu bi-
će još govora ; ili su Hrvati i Srbi po svojem po-
stanju bila dva naroda, a onda su Dubrovčani
po svojem postanju, jer ikavci, Hrvati. Aut-aut !
(Slijediće).
Naši Dopisi.
Stolac 10 Novembra.
Ima nekoliko dana da se kod nas nalazi du-
hanska komisija za otkup duhana.
Bijaše temeljite nade da će ove godine naj-
bolje nam duhan proći, jer osim što ga je ove
godine narod nasadio. više nego li ikada od
kako se počelo za erar saditi i vrat duhana nije
nikad bolja bila.
Na žalost ova nada se isjalovila ; usprkos
po vladi odregjenoj kvalifikaciji, komisija, na čelu
joj upravitelj Prat ni malo ne pasi na propisanu
kvalifikaciju, a sko koja stranka kaše da nije sa-
dovoljna sa kvalifikacijom i da će, duhan. satvorit
i
Il valja |
odnosno drugoj višoj komisiji podvrći, da ga ocli
jeni, pomenuti upravitelj pa i ostali članovi komi-
sije dotičnu stranku na najgrublji način izgrde.
Izmegju ostalih evo jednoga slučaja koj i_će najbolje
osvjetlati postupanje komisije po :
pravitelja: Općina Gor. Hrasno pr
nog dana duhan. Sifomalni ljudi
će im duhan u bestijenu otići, kasa
lju da oni nijesu zadovoljni, te d& će |
voriti i da hoće da duhan druga; kodiisj
fikvje, -Upravitelja to. tako žesti i
ni da čuje za tužbu seljaka nego
prosvjeda, duhan dade ocijeniti. Poš
tov sa duhanom, glavar istog sela potuži mu se
govoreći: Gospodine krivo ste is učinili ; ga što
mu upravitelj odvrati: krivi su tvoji njeki. seljani
koji su galamili a ti jim nijesi, Znao. na put. stati,
Neka znate da ste ovog puta izgubili 500 fior., te
neka vam to služi u buduće kako će te se vladati.
Ovo postupanje - upravitelja “jest pravi baša-
luk. Zakon jasno kaže kad stranka nije zadovolj-
na, ostaje joj samovoljno duhan ; podvrći kvalifi-
kaciji komisiji, koja je povrh ove komisije; do-
čim gosp. upravitelj postupa ovdje neobazirući
se na zakon. U ovom slučaju gosp. upravitelj
imao je ovako postupati: ako su ljudi krivi bili
imao je predati sudu, pa neka sud vodi izgtragu;
a duhan njihov kvalifikovati kao i drugih, dočim
on je kaznio ne samo one koji 'su tobož galamu
pravili, nego i one koji su mirno gledali gdje im
upravitelj krivo čini. Narod koji je dosta truda
uložio u duhan i koji se uxdao da će se njegov
trud pravedno procijeniti, eto ga do očajanja do-
ćerali. A kako ne kad je mislio da će ga duha-
nom teški porez državi podmiriti, i dugove done-
kle, pa ako mu što preteče u kuću štogod na.
maknuti, a kad tamo ni jedno mi drugo 'ni treće.
Ovako postupanje pojedinih vladinih organa;u na-
rodu sve to više ne zadovoljstvo širi, a osobito
nas muhamedance siluje na iselivanje. (Izostavlja-
mo 2-3 retka. Ur.)
Muhamedanac.
Derventa u Bosni, 6 Novembra.
Slavno čitateljstvo ,Crvene Hrvatske,“ nek
bude uvjereno, da je nas bosanske muhamedanće
Hrvate obradovao onaj uvodni članak: , Muhame-
danci,“ što je izašao u 39 br. ove novine. Nego,
neka nam niko ne zamjeri, što evo javno prosvje-
dujemo proti njekim stavkama rečenog članka; a
mislimo, da će nam i uredništvo ovo njekdliko
brazda objelodaniti, (Evo hoćemo, pa nam je dira-
go što kušate pobiti te naše tvrdnje. I u tomu se
vidi vaših istovjernika korak naprijed. Ur.) lsti+
pa je nepobitoa, da se mi u Bosut i Hereegovini
dijelimo na (tri vjere, al ne baš većina nas n4 tri
narodnosti ; jer ako su naši pradjedovi bili opoje-
ni njekim istočnim presudama, ipak se nama gvi-
ma ne može predbaciti, da stvaramo u Bosni &je-
ku posebna bosansku narodnost. (Vama nijesmo ni
'\rekli, Ur). Neka ge jniko: nt čudi, pm je udario
»Bošnjak* onim t0nom; mi svi no ijelimo & nji-
me jednake misli, A ako se uzme u obzir njegov
pokret, drugčije. će se A o o: muha-
medancima.
Svaki je početak; težak, ka poslovica glasi.
Priznat nam je, da smo mi mubamedanci, ljudi ne-
uki i zaostali za prosvjetom. Mi malo prosvijetlje-
niji znademo što smo, te bi se mi i bex ,Bošnja-
ka“ i bez ,Glasa Hercegovća“ i bet ,Ortene Hr-
vatske i bez ,Hrvatske* i beg ,Naroda* i bes
»Narodnoga Lista i bez ičijih naputaki ispovje-
dali Hrvatima po narodnosti, muhamedančima po
vjeri ; al prostom puku našem:govoriti što god o
narodnosti, značilo bi isto kao da mu govoriš o
novoj kakovoj vjeri. Drugovačije se stvar ima, kod
grčko-istočnjaka. Njihova je vjera srpska, jer ih
p4p0 tako naučio; pa, da im, cakneš, da oni nije-
su Srbi, značilo bi kod njih da ih hoćeš poturčiti,
ili pokatoličiti, —$to se voli, danas, muhamedaa-
ti iselen i
6 saz avije-
ta, dapače mi ALA Me ta ga svije-
ta. Ko nam ne vjeruje, neka sagiti .
1 “(i drugdje
djece tamo svršu-
tljenih zavoda u Francusko
koliko odličnije m SAT e