je sustatno učevne, propisane predtiiate i koliko :
ih se tamo naobrasaje, (Iz Bosne? Op. Ur.)
Što ih ima, koji preziru ,Švabu.“ zar ne i-
ma u svakoj pšenici kakolja. Nam se obično spo-
čitava iseljivanje. To nije oprsvdano. Mi ne bježi-
mo ix “domovine od objesti. Iseljiva se veći-
na prosti naroda, koji zemlju obragjuje, al za
to što nova uprava zemlje tačnije sve namete napla-
ćuje, nego je to radila otomanska vlada ; porezi
se povisili, osobito ,desetina“ se strogo ugoni. Naš
težak to 'sitiaže toliko movaca da podmiri silne
troškove kute i daće carske, pa mu dojadi i ode
u svijet s glavom bez obzira. To su uzroci nave-
deni i još njeki ne navedeni, da je toliko tisuća
našeg mulidmedanskog naroda od okupacije otišlo
u Carigrad, 'Gmirnu i dalje ma istok. Sada neka
Opata se da dopisnik kad jadikuje nad ka-
kovim neredima svršava: ,stavljam na dušu.....*
ja toga ne radim, jer sam se dopokou osvjedočio,
da mnogi svijet nema duše.
Pogled po svijetu.
— Kougres mira u Rimu doživio je lijepih i
zanimivih rasprava. Bacilo se pitanje: može li se
mir provesti bez obzira na narodne pitanje? Nje-
ki kažu da može, njeki da ne može. Imbriani je
koji najviše zagovora ovu zadnju tvrdnju, dok joj
se Nijemci i Magjari protive, razumije se zašto.
Slavenskih zastupnika maloje na kongres do-
nas niko ne sudi, da ne bude sugjen.
Mi mubamedanci vazda se ćdtimo s katolici-
ma po krvi, jeziku i narodnosti jedno isto.
Jedan muhamedanac.
Zadar, 7. Novembra.
Zinajevićevo sjemenište, po samom naslovu,
imalo bi da bude, gojilište klerika ; kad tamo od
nekoliko godina Jezuviti krstiše ga pod imenom
gkolegijum,* kamo vrvi svake fele čeljadi: njeki
da štede školsku taksu; njeki da zanovetaju u ku:
ći zaposlenoj majci; a njeki jer su istjerani is
KAVOđA? s to je sve na štetu zvanja do+
ičnih klerika. — Radi lanjskih izgreda bilo pe-
oliko ovdjašnjih gimnazijalaca istjerano iz 4dr-
vnog gimnazija, a evo ih ove godine našli uto-
išta u zavodu Jezuvita: ove sedmice bilo ih
pet nekoliko ko im ; pa sva je prilika, da će
Jezuvitski ,kolegijum“ primiti na sreću naše
ijeceze. 1 nije za čudo da naši klerici mješani sa
vakim ne mogu, da postanu pravi poslovači u
jem vinogradu; nije za čudo da od četrdeset
ta ih je u prvom: tečaju, ostaju ma četiri, kad i
a dva u osmom! Neka kažu Jezuviti koliko ih je
e tešačkih sinova u našoj dijecezi; neka broje
cigloga iz gospodske ruke, a petoricu iz zana-
ijske, 'ako mogu: a s našim sinovima kruto i o-
vetljivo se postupa, dočim s gosposkim blago i
ilostivo. Zmajevićeva zaklada troši dobrih hilja-
a fiorina svake godine, da hrani do četrnaest i
Jezuvita, a osim trojice, njeka dječurliju od
tofesura ; ali nije dobro da troši za ovakove pro-
ure, kojima je do toga da svaki došljak, bio
mo bogat, zaprema mjesto zvanim u sveštenič-
stališ, Zmajevićeva zaklada troši i dobrih hi-
sa stipendium što no udjeljiva klericima ; a
ije dobro da profesuri lakoumno uplivaju na ka-
vlast, il sami po sebi istjeraju klerike iz sje-
meništa, te bez dovoljnih razloga Gsironiata već
Osiromašenu dijecezu. No, rek bi, mala njih briga
sa boljak dijeceze. Već je 26 godina da oni goje
našu mladež, a dijeceza imade praznih župa više,
nego li ih je imala otrag 26 godina : pomoći me-
gju popovima igda i nigda ne bude, Dvaest i šest
j6-godina da je to gojilište klerika, predano Je-
ma u ruke, a medium godišnjih rukopolože-
ni u ovo četvrt vijeka to je, čudite se gore, dva.
Nek računa kurija što joj zapada svaki sveštenik,
a ipsk?...
voda, jedino za štio članke proti Jezuvi-
tima u listu ,Il Dre Croato* ; \Sir6tković kle-
rik taj bio njima tra a očima; koliko ne nastoja-
še da ga ocrne, | osvade p Starešinom ;
ali sreća po nj; bi pok. Ma komu bilo |
teško pregorjeti kl bez pravih irasloga, a po.
najpače klerike koji su uživali dijecezanske pot-
pore. Nu ako bi sretan Sirotković, ne bi Gurko-
vić klerik osmorazredni, Oni, i ako su mu izdali
svjedočbu i u samom ćudoregju, pohvalnom no-
tom, ipak uplivaše na rektora bogoslovja tako, da
in prisvojiv prije vremena vlast Ordinarijata
htjede ga primit ove godine u bogoslovje.
oj se, po prilici, dogodilo i kleriku Vekjarda
u školske godine, Čudo što našu djecu,
klerike istjeraju s djetinjskih muna, a prime
. g is istjeranih savoda! Nije ni čuda bar
smo mi smo sinovi tešaka; dočim su
ovi hogiti, slnovi velike gospode: Ipak < factum |K
opstoji — da Sjemenište Zmajerićevo ne bi gra-
Bono 00104 | >
ovoĆRDU
Bogoslovni drugaš (u drugom tečaju) .
klerik Cukar, njihovim uplivom bi istjerao iz ga-
šlo i to svak žali. Ipak sva_je prilika da neće moć
koogres uspjeti ni sada ni poslje, jer niko neće
da za volju mira žrtvuje interese ili prijevlasti,
koje njegov narod uživa.
— Otvorile su se u Beču delegacije. Presjed-
nici koliko austrijskih toliko magjarskih delegata
govorili su ističuć za zadovoljstvom stanje države,
a N. V. kralj odgovorio je nadajući se da će se
na dugo uzdržati mir i da će se postići sloga i
sporazum izmegju naroda u monarkiji. Ministar
rata htio je povišenje stajaće vojske, ali skočiše
ministri financija, pa ne dali. Magjari hoće da
imadu jednoga šefa u uređu izvanjskih posala.
— Pronosi se vijest da staročesi neće otstu-
piti, nu ne zna $e ništa sjegurna.
— Ruski listovi napadaju na vladu što je
pustila da se prodava pšenica u inozemstvu, kad
je u | zemlji tolika nevolja. — Kažu da je Giers
htio pa svaki način da se ruski car sastane s nje-
'mačkim nu nije mu pošlo za rukom. Sad će u Pa-
riz da ublaži utiske, što je učinio njegov sasta.
nak sa Rudini-em.
— U Irskoj u Corku obavio se naknadni iz-
bor komu je povodom smrt Parnellova. Borba bi-
la je strahovita, tako da ih je na stotine ranjenih
i istučenih. Parnellitski kandidat nije prodro nego
pristaša nove narodne irske stranke. 1 konserva-
tivci bili su stavili svoga kandidata.
— Talijanski ministar presjednik Rudini dr-
žo je u Milanu govor. Ovaj govor očekivao se je
odavna velikom napetošću sa svih strana. Raudini
kazao je da ltalija me želi mijenjati (. zv. zakon
delle guarentigie koji postoji naprama papi. Nje-
mu, da je slobodno primati sve narode ovoga svi-
jeta, a talijanski zakoni da će ga štititi. Trojni
savez da je pak_ zajamčio mir i uzdržao status
quo u Sredozemnom moru.
— U Brariliji dogodila se je jedna vrst re-
volucije. Presjednik Fonseca nalazio se je u o-
prijeci sa kongresom, pa ga je raspustio progla-
sivši se diktatorom zemlji. Opozicija je na to i-
zabrala protu-diktatora. Fonseca se obratio na
vojsku i narod razložeći svoje ponašanje. Novine
tvrde da do ozbiljnih i krvavih sukoba neće doći.
— U Franceskoj velika je borba izmegju
stranaka. Današnje ministarstvo uzdržalo se je
dosta mirno dok se nijesu počeli tugjiti radi-
Kalci a na čelu im Clemeno&au, koji je uzeo prvu
'ispriku što mu se pružila da se zavadi do e >
s vladom.
Domaće vijesti.
10 umoljavamo svu p. n. g&
rodbonjel e, koji još nijesu isplatili čase
požure. Tako će listu prištediti mnogo ne-
jake Ovih da salse a im i
liko im još ae da isplate. repre
im najtoplije da se odazovu pozivu, inaće
prave upravi lista velikih zaprijeka u iz-
davanju.
Uprava ,Crvene lirvatske.*
le potkrala nam se
na m. sadnje aliaoje raje lipnja i ngea
ja 00.0 loowi i QA, IMA I6U U, Boci, , .
— Čitamo u. zagrebačkoj. Hrvatskoj“ ovu
bez dvojbe vrlo zanimivu :
Zajavu.
U uvodnom članku od 18 (30) ira t. &
broj 49 azeo je ,Srbobran“ jadikovati za iseljiva-
njem Srba Muhamedove vjere u Bosni.' , Stavlja-
mo mu na utjehu, da sljedbenici Muhamedove vje-
re u Bosni i Hercegovini nikada Srbi. bili nijesu.
Vidi se da gospoda oko ,Srbobrana“ kao i
ostalih ma gdje izlazećih listova srpskih ni pojma
o svjetskoj povjesti ne imadu, jerbo da ga ima-
du, ne bi takove nesmisle pisali, niti srpstvo isti-
cali ondje, gdje mu mjesta nije.
Mi sljedbenici Muhamedove vjere najodlučni-
je odbijamo od sebe nametnato nam ime i naro-
dnost srpsku, jerbo je ta nama neprirodna.
Molimo sve hrvatske novine i listove da ovo
preštampati izvole.
Bosanska Dubica, 4 listopada 1891,
Rustan beg Cerić, Ibrahim aga Pesić, : Ali beg
Kapetanović, Ihmed beg Cerić.
— Na zagrebačkomu sveučilištu bila je in-
stalacija novoga rektora, dra. Ivana Bujanovića,
Bivši rektor, Natko Nodilo u svom govoru izta-
knuo je kako je sveučilište napredovalo (djaka
bilo je preko 400) a za tim pozdravio je novoga
rektora, koji je svoju čast primio učenim nastu-
paim govorom o kršćanstvu.
— Čitamo, po. domaćim novinama da je u
Spljetu općina potakla misao da se i tamo. do 2-3
god. napravi hrvatska izložba. Glavni pokretač je
dr. Bolat.
— Čitamo u ,Obzoru“ da u njekomu srpsko-
mu listu donosi se biografija alavnoga: hrvatskoga
umjetnika prof. Nikole Mašića. Pisač veli'da se
s Mašićem ponose i Hrvati i Srbi pa da se oba
dva naroda mogu s pravom prepirati, čiji je on.
U ovo malo riječi: koliko ljupke prevate ! Nećemo
se draga braćo prepirat čiji je Mašić kako što
hoćete. Mašić je maš, to vi dobro znate, pa ne tre-
ba s naše strane nikakve prepirke. Možete se vi
ponosit š ojim koliko vas volja, ali on je zato i-
pak naš:
— »Srpskomu Glasu.“ Ima evo njeko do-
ba kako ,Sr. GL“ sam ili kroz svoje.:dopisnike
kad nikako ne može da riječ po riječ pobije naše
temeljite dokuze što smo ih o Srbima i srpstvo
iznijeli, hvata se najpodlijega srestva: cinizma i
klevetanja. A kako je pisanje proti popovstvu vr-
lo uharan posao za srpsku polemiku i kako se svi
njihovi srpski politički dokumenti glavno osnivaju
na protupopovskim lakardijama ; misli da mu ove
mogu pomoći i protiv našega lista. Ali kruto se
vara. ,Crvena Hrvatska“ niti je kakav popovski or-
gan, niti su ,Crvenu Hrvatsku“ popovi pokrenuli,
niti popovi kao taki imadu ikakva utjecaja u ovaj
list. To je sve laš i izmišljotina. ,Crvena Hrvat- |
ska“ kao hrvatski list zastupa samo hrvatska na-
čela i zastupaće ih i protiv svih popova kad
bi oni bili protiva njih. Mi ne znamo bi li
mogao ovako reći i ,Srpski Glas.“
Popovi nijesu stvorili ,Crvenu Hrvatska“ “kao
što to hoće ,Srpski Glas*.i.njegovi dopisnici, &sko
naš list ima prijatelja izmegju popova u Dubrovniku i
drugovdje to mi držimo da nije nikskav grijeh.
Nego nama se čini, da nijesu toliko popovi,
koji zadaju straha i brige ,Srpskome Glasu.“ |
Tim on sama sebe hoće da prevari, jer u isti-
nu svjetovnjaš'vo » Orvong: Hrvatske“ i njesin
duh i pravac, ono je čega. se naš zadarski drug
boji kao vatre. kao
Neka radije pokuša Srpski Glas pobiti ono. što
smo mi o Srbima tvrdili i dokazali. Mi ga
već davno očekujemo, a dok to ne učini sva hje-
gova mlitava opadanja nemadu nikakve vrijednosti.
— U prošlom broju javili smo da se je p
čelo kupiti u Dubrovniku za nesretne Boljane.
nas možemo javiti da se je sakupila
svotica sa postradale.
I Općina apljetska otvorila je
postradale. Mi ovu plemenitu odluku ne
dovoljno pohvaliti. Preporučamo svim
svidi (bija 4 ofinjkia