U DUBROVNIKU 21. Novembra 1891.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je uasprijed za Dudrovnik : na cijela go-
dina for. 4, na po godine for. 3; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwu:: na cijelu lju se Uredništva,
ža Hor, 4: 50, na p& godine flor. 2: 25; sa inosemstvo flor, 4 i poštarski troškovi,
" Pojedini broj stoji 10 novč.
Ko ne trati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša-
sto polugodište.
po pogodbi.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Heratske“ u Dubrovnika a dopisi Ba.
Za oglase, zahvale 1ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju
Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava,
a
Ne dalje tim putem, koji, osim što se ka.
ko sami priznaju pokazao bezuspješnim, ponižuje
narodni ponos. Inače zavladaće apatija i indiferen-
tizam a onda jaoh narodu !
NE DALJE!
Kad se je u carevinskom vijeću pretresao
-Glanak o pučkim školama, ministar nastave, go-
-spodin Gautsch braneći nijemstro u koraškim ško-
«daima 'rekao je izmegju ostaloga, da je poznavanje
njemačkoga jezika u Austriji neizbježivo potrebi-
to. Silno prosjedovanje sa strane hrvatskih i slo-
venačkih zastupnika bilo je gotovo suvišno. Kao
da._je, ministar rekao šta nova! Njegova izjava
posljedica je one težnje, koja se je do sad maj-
'storski“i lijepim riječima pokrivala. Što tvrdi
'Gsutećh, zato se bori i njemačka liberalna stran-
ka, rekao je dr. Beer. |
i ., Gautschov govor pobunio je slovenačke, hr-
vatske i češke zastupnike. Mladočesi poletiše na
presjedničku klupu da se prijave za rijeć ; odmab
istaknuše, Herolda kao općeg govornika proti, po-
'alije zahtjevahu Slovenca radikalca Gregorčića,
dok na opče čudo svijeh iza duljeg pregovaranja
ad islovenačkim zastupnicima ne izabraše Šuklje,
ikoji ije :poznat kao veliki konservativac! Ovaj od-
-govorio +je: ministru trijezno i hladnokrvno, ali
teških istina uz opće odobravanje wladočeha i o-
smtalih. Pobio je njegovo navode i rekao da će se
oni krepko boriti za narodna prava.
vi 5) 11Goop Šuklje tušio se je na vladu za koju
ma. dlavenaki članovi Hoheawartora kluba doprini-
jeli toliko žrtava. Oa se nije nadao čuti onaki go-
M sa ministarskih klupa. Al kad ga je već čuo,
pitamo mi, smije li on i njegovi drugovi doprina-
našati i nadalje žrtve za onoga, koji im na taj
način odgovara ?
| H01Ne išidije zansgo. A onda je gospar Hohen-
iwdet i njegovo posredovanje sa svim suvišno. Ne
tide' li već svi da je on tamo samo da ih narko-
'tsaje. Kolilio mu je puta to pošlo za rakom !
oKašao je i ovom prigodom, mirio je duhove i bla-
*Mloćili, ali raslozi bili su tako očiti da on, desna
"roka Tuikfio-ova, nije isposlovao ništa.
"Kroz svoga člana vlada je slavenskim zastu-
)oičima bacila rukavicu u lice. Oni su je preko
ta primili, '& bruke i sramote sko je sad
Dubrovčani, jesu: li 'Hrvati ?
(Nastavak, v. br. 34, 37, 38, 39, 40, 41).
Uništili smo poglavite temelje na kojima je
»dubrovačka omladina“ sasidala svoju maštovnu
kulu o narodnosti Dubrovnika, biva Porfirogeni-
tovu nauku i jezik. Sad nam je uzeti na mje-
ru Ostale njezine tobožnje razloge. Megju ove
spadala bi po njoj u prvom redu povijest.
Po onome što nas povijest uči, grad Dubrov-
nik, kako priznaje i sama ,omladina“ nije dodu-
še politički nikada pripadao Srbima (,Srpski bije-
li orao nije nikada opružio svoja krila nad zidi-
uama grada Dubrovnika“ tako piše na str. 14)
ali zato je pripadalo ostalo zemljište što bijaše
pod vlasti dubrovačke republike. ,Omladina“ do-
nosi svjedočanstva, da su sve zemlje, koje bijahu
pod vlasti dubrovačke republike, ili kupljene, bile
od srpskih vladalaca, ili od njih Dubrovniku da-
rovane; a pošto je Dubroynik s tim zem ljama
tako usko svezan, da sastavlja š njima jednu ne-
razdjeljivu i geografsku i etnografsku cjelinu, to
slijedi ipo toi, da je Dubrovoik srpski grad. O-
tško utaje soltiladica.“ Ona izvođi 'srpstvo Du-
broviika i “iz "prijateljstva, što je bilo izimegju
republike dubrovačke |'srpskih vladalaca. To pri-
ijateljstvo duu opisdje Ovako: s Poslove sa srpskim
vladaocima radiše dubrovčani kao jednak s jedna-
kima. Nazivaše se prijatelji srodnici i braća,“ U
'svojim' pismima šrpski * vlađaoci jednako spominju
pljubav, prijateljstvo, vjeruost, poslugu, počasti i
date.“ Sa svoje strane obricaše Dubrovčani vazda
činiti vladaoca ,gospodsku čast.“ Koga god bi
suašla kakva nesreća u Dubrovniku nalazijaše za-
klona.“'T tu se nabrajaju Srbi što su došli u Du-
brovnik ili su amo htjeli doći. Zatim iznosi se
svjedočanstvo Serafina Crijevića, historika dubro-
vačkog XVII vijeka, ,da je sam car Dušan god.
1381, opremio jedno poslanstvo u Dubrovnik s
taje. borba, koga ih mora odijeliti od
ta, &. priblišiti Česima, .Do ut des bila
ašnja njihova politika, samo što su oni
uvjek davali i davali ne obazirući ge da li im se
A kad im se Čisto i bistro. reklo, da sa
90 mladića iz majugledaijih porodica, našto će
on zatim poslati u Dubrovnik svoje najodabranije
i sa nauku najsposobnije mladiće, da se tamo
nauci, posvete", 12 poštavanja prama dubrovačkoj
ou | B paosti, ,kaša napokon, de je. Dušan dak podi-
sito sim i pomoći platiti neće, smiju li više vi ira e ir ae
uo i , jer_ to je istina, da su. zemlje oko
:osan Dojoad. se od straha da liberalci ne dogju. lara o uče vina bile sbilja dugo vro-
snaslatu-$ njima matjecali u poslušnosti, Pa kad | mena pod vlašću srpskom, i priznajemo, da je
olm100, odio; kaše: da ih više u Beču no trebaju, | Dubrovnik & usko vegan, da je i
Mo-Malaše U im ponos da i oni okrenu lagja? narodnost jedne
ssbaqrBrot' Tišler vikuuo je Šukljetu, da će :s6.
ješbi:Slgveni: sa Čosima naći kao sa Saveznicima.
Ima li što naravnijega nego da se udrušaju-oni
-kojš trpe, pa da i nijesu braća? Oni slavonski sa-
-stupuici koji su ministru Gaatechu na uste naja.
molbom, da bi mu grad pošlao na njegov dvor:
Ta konkluzija bila bi logično jedino onda :
ili kad bi dokazano bilo da su Hercegovci po na-
rodnosti Srbi, ili kad bi se moglo priznati da Sr-
bi smiju svojatati Dubrovnik ae samom temelju
historijskog prava i njeksdašnjih prijateljskih sve-
za izmegju republike i srpskog dvora. Nu da ,o-
mladina“ dokaže srpsku narodnost u Hercegovini
nema drugoga načina nego pozvati se opeta na
Porfirogenita, na jezik, što se tamo govori. A mi
smo dokazali, da Porfizenitova - nauka ne vrijedi
ni baš ni boba u dokazivanju naše narodnosti, i
da jezik hercegovački, biva ijekavštiua“ po ošjeća-
ju smog srpskog naroda s jedne strane, & tamo-
šnjeg naroda s druge nije nikada bilo srpsko, već
hrvatsko narječje. Što se tiče pak srpskih preten-
rija na Dubrovnik na teaielja historijskog prava i
prijateljskih sveza, to treba najprije da opazimo,
da bi ne samo bezobrazno nego upravo i smiješ-
no bilo, kad bi Srbi i njihova pristaše u Dubrov-
niku ozbiljuo tvrdili, da je' Dubrovnik zato po
narodnosti srpski grad, jer je politički (on' niti to
kako smo vidjeli, već samo njegov' okolis) pripa-
dao njekada Srbima i jer je njekšda ša Srbima u
prijateljstvu živio. Po toj ' logići “došli bi“ smo
do &psurda da su Srbi i Bulgari; jer “su njeka-
da bili ju Dušanovu' 'Garstvu; ili“ da 8u"Dhliat-
tinci Talijanci, jer su dugo bili:'pod republikom
mletačkom itd.; da ne govorimo o svezama prija-
teljstva, jer kad bi ite vrijedile kao dokaz jedna-
ke narodnosti, onda bi vas svijet bio jedan jedini
narod. Sveze prijateljstva izmegju dubr. republike
i srpskog dvora ne mogu se drukčije protumačiti
nego da kako je s jedne straže o Dubrovolku
republika po svojoj: posaatoj vještoj politici na-
stojala, da žive 'a ljubavi sa svojim susjedima,
tako su s druge strane srpskim vladaocima rasle
zazubice na Dubrovnik i činili mu mile lele nebi
li ga k sebi privukli, , baš: ovako kako to biva i
dan danas, gdje se Srbin oblijekolio oko Dubrov-
nika kako mlad momak oko. lijepe ; djevojke ;
hoće da ga posvoji i proti njegovoj volji, Kad,bi
se iz nekadašnjeg pripadanja dubrovačkih zemalja
srpskoj državi i iz prijateljatva .izmegju :dubro-
vačkih i srpskih vladaoca sinjelo zbilja štogod sa-
ključiti i glede narodnosti našega grada; ne bi
bilo zaista, da je Dubrovnik srpski grad nego 0-
pravo protivno, da dubrovačko pučanstvo nije ni-
kada bilo srpske narodnosti, A za potvrdu toga
mi ćemo Srbima i omladini“ -još jedan put po-
staviti ovo pitanje na koga, oni ne. mogu nikada
pametno. odgovoriti: 44 4i Dubrovčani, koji
su od Srba primili sve svoje semlje i koji sw,06
_sa Srbima onako lijepo pasik, sašto. nijeav i oni
sami sebe Srbima nmasivali, ako su sbilja bili
srpske narodnosti, kako to tvrdi omladina?
: 4, pasite dobro, nije: tek: u: novije vrijeme
kako bi kogod mogao, pomisliti isčezaul ime
srpsko kod dubrovačkog peka,: već ga u dubir.
okolici odkad imamo pisanih spomenika mije 'ni-
kada ni bilo, kako to priznaje i sam ::,dMir Du-
im? kad piše (Narod br. Izpruiij