ska i Spljet bili su odmah posrbljeni. Ovake po- bjede srpske misli, kakovih nije ni sam Ćezar u svojih vojnah sticao, morale su dakako djelovati na živce osobito mladih Srbića, razigrala se njihova mašta i u onoj omami vinula im se iz grla pje- sma: Srbi svi i svuda! Ovo je za njih bilo kao kakva magična riječ i snijevalo im se da je već sva zemlja srpska. Onda pogledali na nebo i vi- djeli, čuda još mevigjena ! da je i nebo srpsko srpski angjeli i sami stari bogo, da je prevejani Srbin. i Neka ne misli kogod, da mi ovdje šalu zbi- jamo; ovaj opis samo je vjerna slika postanja srpske misli i srpskog fanatizma u hrv. krajevi- ma. Dakle nema Srba u Trojednici ? upitaće nas L. G. Dubrovčanin. Ne, genetičnih Srba nema, mi odgovaramo. Za Dubrovnik već smo do sada izni- jeli neoborivih dokaza, a iznijećemo još i drugih, da je ovdje srpstvo puka tlapnja, Mi pozivlje- mo Srbe neka ih pobiju, ako im je zbilja stalo do istine. Što se tiče hrišćana u Dalmaci- ji i Hrvatskoj (a to vrijedi jednako i za one u Bosni i Hercegovini), da vidimo malo, kojim sres- tvima raspolažu Srbi, da dokažu njihovo srpsko porijeklo. Ta opet: Porfirogenit, jezik, a onda iz- se još ime i osjećaje dotičnog puka. Ali po Por- firogenitu, to smo već vidjeli, neda se ništa doka- zati ; po jeziku, ako se što može dokazati, to ni- je ni najmanje u prilog Srbima. Ostaju ime i o- sjećaji. Da vidimo dakle, što ovi dokazuju. Sto se imena tiče, to je istina, da se dandanas hrišćani nazivaju gotovo svi Srbima, a po tom i svoj jezik srpski, ali da to ime kod njih nije narodno već samo vjersko zato imamo #ri dokaza, koja se ne dadu tako lako pobiti. Prvi je dokaz u faktu sva- kom poznatom, da hrišćanin, prosti čovjek, kad veli: ,ja sam Srbin,“ hoće ponajviše tim da re- če, da je vjere hrišćanske, što se potvrgjuje i ti- me, da on ne dijeli narod u Srbe zar i Hrvate, ili u Srbe i Talijane, već u Srbe i Latine, a La- tin znači njemu katolik, po tom Srbin hrišćanio. Drugi je dokaz, da kad bi ono sve zbilja bilo narodno, kako Srbi hoće, morali bi ga poznavati i katolici i muhamedanci, barem oni koji živu megju hrišćanima od kojih su njeki po svoj prili- ci i sami bili njekad hrišćani na pr. u Boci zna- de se izvjesno, da su njeke katoličke porodice bi- le njekada hrišćanske ; dok naprotiv imenu srp- skomu nema kod njih nigdje potvrde! Treći je napokon dokaz, da se je to ime srpsko kod hri- šćana dalmatinskih tek u najnovije doba ito upli- vom propagande srpske i njihovih svećenika, koji svoju vjeru .ne nazivahu drukčije nego zvučnim imenom: ,naša pravoslavna srpska vjera ;* a zato nam jamči naš narod u Boci i sjevernoj Dalma- ciji, pa se o tomi može svak još danas uvjeriti, ko putuje ovim krajevima, jer nije rijetko da ti prosti čovjek hrišćanin iz tih krajeva još i danas na pitanje, što je, odgovori, da je Srbin, a na pi- tauje, kako govori, da kaže Bokelj da govori )taški,* a Bukovčanin na pr. da govori hrvatski,“ Ovako stoje stvari što se tiče imena srp- skog po Dalmaciji. Da vidimo sada kako su još nazad ne mnogo vremena osjećali dalmatinski hrišćani. Dosta nam je zato spomenuti dobro po- znate činjenice, da su god. 1848 Bokelji jedne i druge vjere bili prvi, koji su u svojoj skupštini jednoglasno zavapili združenje s Hrvatskom, a da je pokojni Krate Kulišić sa ostalim suvjernicima Bukovičkim i Kninskim bio najveći Jelačićev pri- vrženik i spremao četu na Bosnu da se od mora do Dunava pod banom narod ujedini, U ono su vrijeme dakle hrišćani dalmatinski u političnim težnjama bili združeni s ostalim hrv. narodom Dalmacije, oni su to jest išli ga tim da stvore jednu veliku Hrvatsku (a ne jednu srpsko-hrvat- sku državu !); po čemu nedvojbeno slijedi, da su se i oni osjećali Hrvatima, što su njihove pogla- vice u ostalom i javno potvrdili, Tako je Boti- dar Petranović, u svojem izbornom govoru god, 1848 u Kninu pred većinom hrišćana ovo rekao: Mi smo Hrvati. Nastojaću, da we mili naš hr- vatski jesik što prije uvede u škole i u sudove.“ (Vidi ,Zoru Dalmatinsku“ god. 1848, br. 29), A u spomenici što ju je isti Petranović poslao ban« a vijeću god. 1849, čitaju se opet ove rije- či: puku treba kasati da je ban narodni čovjek spravi Hrvat" (što w Dalmaciji snači našinac).“ | Može li biti jasnijih izjava od ovih? Gdje je tu spomena o imenu srpskom ? Pouzdano je dakle, da dalmatinski hrišćani nazad manje od 50 god. nijesu znali za ime srp- sko, već su govorili ili ,naški* (u Boci) ili ,hr- vatski“ (usjev. Dalmaciji) a osjećali su se jedno s Hrvatima. Pa ovo što vrijedi za Dalmaciju vri- jedi ujedno i za Granicu. I tamo je ime drpsko do nedavno bilo nepoznato i nacod je osjećao br- vatski kako nam dokazuje povjest i opća i koji- ževna, jer pjesnika Hrvata iz Granice ima dosta, ali Srba nijednoga. I ondje se je ime srpsko po- javilo, otkad se je počela izjednačivati vje hrt- šćanska sa narodnošću srpskom. A ovo, moj dra- goviću Lujo, nijesu šurke babe Jurke već fakta iz kojih nedvojbeno izlazi, da u Dalmaciji i Hr- vatskoj ni hrišćani nijesu Srbi već Hrvati po na- rodnosti. Jedino u Srijemu ima kako rekosmo ge- netičnih Srba, jer se tu govori ekavštinom, a to "je tek pravo srpsko narječje po osjećaju samoga * naroda. Ali i ovi srijemački Srbi politički su od vajkada vezani s Hrvatima i spravni su da dijele $ njima i dobro i zlo. A s druge strane, ako i jesu po jeziku Srbi, sami po sebi oni nijesu zai- sta tako jaki, da promijene narodni karakter Tro- jednice, tim više što i jezik, kojim govore (prem- da ekavština) opet je jedan te isti kako i jezik Hrvata, dok u srpskoj kraljevini na pr. i- made Rumunja, Bugara, Cigana i dr. koji ne go- vore srpski, pa ipak ne pada ni komu na pa- met, da kaže da Srbija nije srpska, već srpsko- rumunjsko-bugarsko-ciganska država. Što će na ovo sve odgovoriti L. G.? Ne o- staje mu drugo nego reći ono što govoru svi Srbi kad si ih razlozima u škripac doveo: ,Sva vam je muka uzaludna, o Hrvati, jer mi Srbi nećemo nikada s vama.“ Ali mi smo baš i htjeli natjerati ga na ovaj odgovor, koji jasno dokazuje s jedne strane Hrvatima na žalost već dobro poznata isti- nu, da su Srbi u Dalm., Hrv., Bosni i Herceg. njihovi krvni neprijatelji, te odmetnici i izdajice svoga naroda, ali s druge strane dokazuje i to, da ideja ujedinjenja Dalmacije i ostalih hrvatskih krajeva s Hrvatskom i Slavonijom pod hrv. ime- nom nije nikakva ,manija* ili ,monstruozna nau- ka,“ kako jo zove L. G., već pravo, sveto pravo hrvatskoga naroda, zajamčeno nam od Boga i od ljudi. Ova nauka, mi smo uvjereni, neće više go- niti u smijeh Dubrovčanina L. G., ako dobro pro- mozga, što smo mi ovdje napisali, a osobito ako još uzme na um jedno nedavno na najsjajniji na- čin potvrgjenu činjenicu, da je sjedinjenje . neobu- zdana čežnja svega hrvatskoga naroda; ono je naša Meka, mučan je put što do nje vodi, to zna- mo, pustara i simeuni ; ali Bog je s nama, braćo, (ovdje govorimo Hrvatima) i s božjom pomoći sve ćemo zapreke svladati, a pri tom držimo se samo one turske riječi; ,Ako hoćeš da prispiješ na svr- hu tvoga hodočašća, nemoj se obazirat na sve ku- čke, što ti laju iza legja.“ (Slijediće). S kime ćemo % (Pismo jednog Hercegovca). (svrha). Kad smo ovdje sjetiću mnogoga brata moje vjere jošte na nješto, što možda nije ni vidio a ni znao dosad, Govori se već godine i godine o ne- kakvim nagodama izmegj Hrvata i Srba, te 0 ne- kakvoj slogi. Ja sam ito davno čitad & danas o tome po kadkad čitamo; zaista čudna stvar ali i nerazriješiva. Ja sudim, da o slozi ismegju te dvojice nigda neće biti ništa, već ako se srbi o- mitare pa kad im poraste perje ili što njeki dan spomenu dopisnik iz Ljubinja u ,Glasu Hercegov- ca,* dok se ne presvuku ko buba. Uvjeti koje srbi slozi stavljaju, ti su sa samom riječi sloga u 0- prijeci, Odi bi htjeli da Hrvati kojih je vile, i koji svoju narodnost u svakom pogledu od prvoga početka pa do danas sačuvaše — prime ime srp- sko i svoju narodnost hrvatsku da zabace koja je po prirodnom i kulturnom napretku sto puta sa. služaija da opstoji i na prosto srpsku da prime, te svoj jesik da srpakim nazivlju, J&den! Gdje je ta sloga, ako oni tvrde, da u Hrv. Slav. Dala, Bos. Herceg. nema Hrvata ? Pak sad vi prohesa«. bite koliko je srpsko zjalo, Oni hoće da i nas mu- hamedance posrbe. Oni lje neće slogu već umeću se bezobraznim larmanjei ko što su i naučni dr- iđeć da će tako, jer vide da ina Ri ti; a kad (tako misle, džaba im \ očito podraživanje i Ono z do! va, koji su im prijaz štaj Uopće čudit se dadoše zavesti od onih e se n jen | io ol B8 I u čem razumnim pokazali, pas p Zašto sloga sa neprijateljima ?! Vid so d njihova namjera. Hrvati hoće sjeđihj jenje je a Srbi dovikuju: Ne, to ne smije biti, jer mi nećemo. Amo tu B. H. već stvoriše Srbiju, ali ne- ka oni zigju, uživat je beli neće, za to jet mi mu- hamedanci toga nećemo. I ovo sili nas muhamedance da u srpsko ko- io ne stupamo jer sloga š njima je nemoguća. Da ont postignu; negdašnje časovito carstvo; me treba ti mislit, srušili bi ga sami. Vid'te vi kako nikoše njihovi listovi gdje im nikako ne bi imalo biti mjesta. Zagreb, Zadar, Sarajevo, za širenje srpstva, Uzgalamiše se da čo- vjeku uši pucaju, osobito ,Napredak“ sarajevski, hoće sve svojim perom da oblati; nagrdi osobe pogrdi vjere, sve mu je srpsko, jer je veli dika biti srbin slavni sin srpskih djedova, koji slavni ostaše na Kosovu i pod Slivnicom još treću slavu traže u B. Hercegovini i Hrvatskoj pa će tad ispu- niti historiju, kukavičlukom ko niko. Prevratnoga nam se srpstva neće, već mi muhamedanci hoće- mo i moramo sa katoličkim življem, jer smo uvje- reni da nas ovi ne mrze, nego nam žele dobra kao i sebi, a krv nije voda, Neka dakle svaki brat muhamedanac promotri ove riječi pa će u njima naći što ma je raditi, jer veli poslovica: ko traži naće. Njeke bilješke. (Dopis sa visokih škola.) U novije doba nastala je na Balkanu čudna borba, kojoj ma ostalom svijetu nema para. Reda- ju se tu Bugarska, Srbija i Hrvatska. Bugarska i Hrvatska, svaka imadu svoja more, dakle su po samoj naravi upućeni na višu naobrazbu, njihovi umovi i sile troše se na to, da napredak što ve- ći opseg zauzme. Tako trajemo dane i mi i Bu- gari, nu Srbi koji nijesu od naravi morem oada- reni, hotjeli bi se ga domoći, ma na koji način. Kako ćeš laglje no sistematičnim| osvajanjem, ali to osvajanje nije teško i mučno, kao što u ratu biva, nego vrlo povoljno i sjedeći u sobi za obil- nim stolom i sa olovkom u ruci, možeš na (aj srpski način osvojiti odmah na tisuće četvornih kilometara zemljišta, uz to i narod i sve njegove stečevine, nagomilane kroz stoljeća gube svoje i me, a primaju osvajačevo.' Nije li to divno ? Zaista jest, al ni puno čaše ne smiju prije tog ljutog i Krvavog boja manjkati, jer samo na taj način &i š&jeguran za pobjedu. Nu mi nećemo ovako, nego onako kako mi xnamo. Rekoh: Srbi nemaju mora, a željni su ga. Oglegji se dakle za njim. Nagjoše ga u Bugara i u nas, no oni su im nokte doskora okresali.“ Preko Macedonije hotjoli su doći do mora Egej- skoga, pa zato počeše staru Srbiju razvlačiti na sve strane i preko Bugarske. Svak se sjeća one silne i krvave (po Srbiju naime) borbe s Bugari- ma 0 ,Staru Srbiju,“ samo škoda, da se nije pro- tezala i do Carigrada, jer je Dušan silni i onamo dolazio. Nu Bugari su im pokazali zube i sada potarosrpsko* pitanje miruje. Kad ne mogoše o- vako, a oni okrenuše na ,novosrpsko.“ Mi Hrvati imademo sreću, da u tom pitanju veliku ulogu igramo. | Naučiše se u borbi za starosrpsko pitanje, da ne valja pravim zahtjevima odma na.srijedu, nego sistematično od mala na više, Tako su naje prije ovi pravoslavni Srbi, onda | semlja gdje stanuju, pa onda i njihovi susjedi, ma i druge kivot bili, pa njihove kulturne stečevine i knjiše- nost, itd. pa eto gle: sa njeko Ste u tim _Dalje u Prilogu