O DUBROVNIKU: 12. Dećembra 1891.
List izlazi svakom subotom, a cijena ma je aoaprijed za Dudrovnik : na cljela go-
dinu flor. 4, na p& godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela | lju se Uredništvu.
godine flor. 4: 60, na pd godine flor. 93: 28; sa inozemstvo for. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novć.
Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
l
| po pogodbi.
i činovničkih plata, čemu nije se čudit jer se to
uopće zgagja u loše uregjenim zemljama.
Ali što zato ako činovništvo nije plaćeno,
kad je štampa subvencionirana, ta tako srpstvo
ispunja svoju veliku misiju na slavenskom jugu.
Nego dok sve to tako biva, vidimo radosan
pojav u mlagjem naraštaju što knjigu zanemario
nije i znade ocijeniti veliku razliku megju srp-
stvom i hrvatstvom i njihovom kulturom, te po-
zaajuć prednost zadnjega, drži se daleko od veli-
ko-srpskog kola. Ti bolji naraštaj znade kako sa-
mo napornoj muci hrvatskih učenjaka Dubrovnik
ima da zahvali, ako mu ime u slavenstvu na da-
leko slovi; kako i to, da Srbi ni dan danas ne bi
za nj znali da ga hrvatska knjiga nije izbavila is
zaboravi, razjasniv tmine neharnih vjekova, što su
mu prikrivale slavnu prošlost. A to je utjeha za
jadni grad naš, koji tako je danas duboko pao, te
postao žrtvom propalica i spletkara, što ga na
svaki način: muče i izrabljaju.
Po onomu. što rekosmo, očito je, da svaki
oni, koji prisvaja program veliko-srpski, treba ne-
ophoduo da bude iredentista, To svuda, pa baš u
istoj Crnoj Gori, koja, nikad nije sanjala na ulogu
Pjemonta, premda u svakom pogledu bila bi zato
sposobnija od skoro stvorene, milošću Austrije, ma-
le kraljevine za nagradu Milanovih usluga.
Nego pošto je to program jedne cijele strao-
ke, te bi se moglo prićiniti da je opravdao, dr-
žimo za nužno, da onim, što površno stvar motre
i nijesu upućeni u kritične abnormalne okolnosti
novog Pjemonta i balkanskih tobožnjih Pjemon-
teza, istaknemo velike zaprijeke što čine nemo-
gućim izvedenje tako smijele osnove.
Srpski iredenti uzdaju se u Rusiju i mišle
srestvom. ruske krvi i ruskoga novca, da će im
se ispunit ti lijepi sni, A ne osvrću se na skoru
prošlost, koju bi ih mnogo naučila, jer je uopće
poznato, kaka se je pokojni car Aleksandar pri-
spodabljajuć ih Crnogorcima prezirao izrazio o nji-
ma nakon posljednog ruskog rata. Dosljedno toj
VELIKO-SRBI,
Skoro smo se upoznali sa programom Veli-
kih Srba. Vidi se, da se taj osniva na specifično
srpskim historičkim dogagjajima, te njegovi sljed-
benici, premda oni to ne priznaja za živu glavu,
ipak nijesu drugo nego privrženici čisto histori-
čkog pravnog načela.
Rekosmo kako je veliko srpsteo kod nas im-
portirana biljka iz ,bijelog“ Beograda, gdje ima lju-
di koji taru glavu, kako da nas protiv naše volje
spase, nametnavši nam svoju vlast, upravu i srp-
sko ime, a brisajući naše na sve to veću srpsku
slavu uspostave Dusanova carstva.
Rekosmo jošte, da je propaganda u tom smisla
potaknuta iz Beograda, odakle je krepko poduprta
novčanom subvencijom srpskih organa na našim
stranama. Ali najuspješnije srestvo toj propagandi
nije štampa. S tom bi se malo ili ništa postiglo s
toga što su Hrvati muogo napredniji na učenom po-
lju. Dapaće tu su tako jaki, da se bez pretjeranosti
može kazati, kako svi neuspjesi što su ih pre-
trpjeli u borbi spram Magjarima na političkom tlu,
obilao su nadoknagjeni s uspjesima na književnom.
Srbi dakle gijesu dorasli da: vode borbu s
Hrvatima sa perom, jer bi tu oni nesumnjivo pod-
legli. Trebalo im je latiti se drugog mnogo us-
pješnijeg oružja kod puka, još nerazvijenog u ni-
kakvom pogledu, a to je oružje vjera!
Iz grčko-istočne historičkom evolucijom nikla
je srpsko-pravoslavna crkva, koja ima svoje srp-
sko svećenstvo ; te tako bi zametena ona čudna
kaše, što čini da izmegju vjerske i narodne srp-
ske misli nema nikakve razlike, te je to sve jedno.
Zbog toga po samoj naravi političko veliko-
srpstvo, u svakomu svomu svećeniku nalazi oda-
na borca; jer kad je jednom politička i vjerska
stvar postala sve isto, naravno je da u misli tih
ljudi iznevjerit se politici, znači iznevjerit se vje-
ri i Bogu!
Dandanas u tom pogledu nema tajna, jer
svak sna da je tako, A Srbi kad to niječu, čine
ono što bi svak živ trebalo da učini u njihovo-
mu položaju. Kad bi jednom priznali da se vjera
i politika istovjetaju, njih bi nestalo, a niko ne
želi da sebi bude ubojicom. Niječu zato istinu po-
zoatu, te opći smijeh izazivlju, kad bizaotinski
muće se da uvjere, da su oni veliki slobodnjaci,
te kako njima ništa drugo nego zlatna sloboda
pred očima lebdi, pak, tužni, samo da nam pomo-
gnu hoće da nas otmu iz rimskih čeljusti !
Dok takove espetoracije & la Bjelanović lu-
dosti radi prouzrokuju sašaljenje kod ozbiljnih
ljudi, nalazi se slabih i neukih što vjeruju, a him-
benih što ne vjeruju, ali to hiine u nepoštene se-
bične svrhe.
Da ne okaljamo blatom pero zboreć ob ovom
posljednjem gadu, megju prve spada na pr. dobar
dio slijepe dubrovačke omladine, jer bulaznio ,Sr.
Glas“ o tobošnjoj srpskoj našoj inteligeaciji što hoće,
kad isusmeš_ rijetke iznimke, ne nalaziš tu nego mla-
dih ljedi koji su se raskratili s knjigom onaj čas
kad su Školu ostavili. Taki su svi mali Činovniči-
rima kod S. Stjepana ; a udesila je svu svoju fi-
noću i moć da stvori Veliku Bugarsku, pošto se
je prigodom rata uvjerila, da Bugari nijesu fališe
ni vikači, nego ozbiljui ljudi.
Sva je prilika zato, da kad bi Rusija u ka-
kvom novom ratu slavodobitna bila, sanjare Veli-
ke Srbije sadesila bi ista kob; jer Srbi od onda
ne samo nijesu se popravili, nego s drskim škao-
dalima i nutrašnjim prevratima pokasali se gori
nego su ikad bili. A opet radi pohlepe za tugjim
ozlovoljiše svakoga, koji im je dobra želio, tako da
kad bi se danas što sličao dogodilo, ne bi smjeli
da računaju na nikakvu simpatiju svojih supleme-
dak jušoih Slavena
ći, slični ulteatalijsnskim dnevničarima zadarskih | ba nadodati, da na usljivom putu u prvom redu
ureda, što se Dano sa šrpstvom, a što je to srp- sosreli bi osbiljna tak u brabroj Crnoj Gori,
stvo jadni | ne suadu, jer da snadu mošds bi se taj sl siječnja 16, m, poi ća, 1 pro
sjetili kako tomo u kraljevini kad i kad nestane | Milanovi Mdinci. Taj takmac bio bi sa ;
Pretplata i oglasi plaćaja
misli što vladaše na ruskom dvoru, ruska diplo-
macija nije se na njih vele osvrtala u prelimina-
nika. Kako sa bugarskog izdajničkog rata svaka
poštena duša šelila je njihov poraz, tako bi i da-
nas, jer su se oni svakomu na Balkanu teško o-
mrasili. Pravoslavni Bugari i Hrvati katolici odlu-
čni su protivnici ljudima, što im o glavi rade, pak
i najtrijexniji ozbiljno rasmišljaju, da li za napre-
uopće ne bi korisno bilo, da
se nagje ko, da ih jednom na mrtac skrha. Tre-
Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaje
Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,
tim pogibeljaiji, što dok su oni proigrali svaki u-
gled, Crnogorci još uživaju cijenu radi svojih po-
znatih viteških djela.
Imaju i muhamedanci taj tvrdi živalj, što
srpski želudac nikad neće probaviti, ni steći za
svoje osnove. Od stotina godina nazad Bosne i
Hercegovine neograničeni gospodari, vršili su pr-
venstvo u ime svoje muhamedanske vjere, pak
pošto iz iskustva znadu, da srpstvo opet nije dru-
go nego vjera, oni nikad neće dopustiti, da u pr-
venstvu vjera srpska muhamedansku zamijeni, što
bi se zgodilo, da Srbi postanu gospodari Bosne,
te gospoduju nad muhamedancima, kako su oni
njekad na njima gospodovali,
U ovim krajevima gdje se još narod dijeli
po vjeri imaju i latini t. j. katolici sto u ime vje-
re ništa ne traže, jer im je opća sa najrazlični-
jim narodima na svijetu. Zato čista narodna mi-
sao podloga im je političkih čustava ; pak kad
vjeru ističu, to čine za prijeka nuždu, da je su-
protive srpskome fanatizmu. Muhamedanci da iz-
bjegnu srpskoj nesnosljivosti spojiće se sa kateli-
cima, jer nemaju kud kamo ako se ne uteku hr-
vatakomu državnomu načelu i pod hrvatskim bar-
jakom ne odbiju srpske napadaje. | i
Kraj svega toga, valja računati s Austro-U-
garskom moći, koja zanago dok uzima duha, neće
dopustiti, da Srbi svoje prećeranosti ostvaraju na
njezinu tijelu. Očite su dakle nesavladine protiv.
nosti, što se opiru veliko-srpskim osnovama, pak
ponosita deviza: ,la Serbis far& da se“ ne ostaje
drugo nego tlapnja.
I to sve tako biva, da 0 nama više ne go-_
vorimo, koji dok budemo imali kapi krvi u žila-
ma, nećemo dopustiti, da nas nogama pleše tak-
mac, što nam nije u ničemu dorasao |
OQabiljnosti se hoće a ne praznih riječi i ja-
lovih nada u Rusiju, koja nija pamet izgubila, da
podupire najmahnitije težnje.
Pjevajuć po beogradskim krčmama i najbo-
lje pjesme ne čini se Velika Srbija, a još manje
utamanjuje hrvatska znanost, hrvatska kultura i
hrvatsko junaštvo, što načinom bugarskim odgo-
vorilo bi na slične izdajničke napadaje.
Protivnici naši nek ova pitanja i druga mno-
go slična naravi dobro rasmotre, pak u novome
listu, što se kaže da a Dubrovniku pripravlja srp-
ska propaganda i kojega mi željno isćekujemo,
trijesno, bez prijesuda i bes strasti odgovore.
Dubrovčani, jesu. li Hrvati ?
(Nastavak, o. br. 34, 37, 38, 39, 40, 41, 43, 43).
Pošto je ,dubrovačka omladina“ u onoj bro-
šurici, sa koju ona danas po svoj prilici misli da
je vrhunac mudrosti dok nije nego svjedočanstvo
slaba posnavanja stvari i slobna prkosa, po , Pore
firogenitu i po kasnijoj historiji & jedne strane,
s druge strane po jeziku tobože dokasala,