List izlazi svakom subotom, a cijena ma je anaprijed sa Dudrovnik: na cijelu go- Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela | lju se Uredništvu, Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 norč, po retka, & oglasi koji se više puta tiskaju dinu flor. 4, na pd godine Bor. 2; Za godinu flor. 4: 50, na pd godine flor, 3: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- i sto polugodište. BOSANSTVO, U zadnjom broju ,Bošnjak,“ zagovarajući svoju teoriju o dosanskoj narodnosti piše izmegju ostaloga i ovo: veli ,Obzor,“ Nar. List,“ ,Crve- na Hrvatska;“ nema bosanskoga naroda. S druge strane ,Srbobran,* ,Bačvanio,* »Branik* i sva (druga srpska glasila, da ne samo Bosna i Herce- govina, već ćak i Dubrovnik, da je srpski grad itd. Razlozi kojim nam ,Bošnjak“ dokazuje da te \harodnosti ima, teško će koga uvjeriti. Ako je bi- lo t ima todoljuba koji sa se ponosili bosanskim imenom, još nije dosta da zaključimo: opstoji bo- gasuka narodnost, Eto nam Crne Gore gdje u puku ime Hrvat ili Srbin nije poznato. Pitajmo Crno- gofa jednoga po jednoga što je i ko je, i svaki će kazat samo: Crnogorac | On se time ponosi meizmjerno. Ali mi iz toga pe smijemo zaključiti, a je on i crnogorske narodnosti, jer ista 1 i : , Ako je historija bosanska lijepa i slavna, a- 'ko je Bosna ,sačuvala svoju historičnu individu- + alnost,* mije ni to dovoljno. 1 historija Venecije i- li Genove slavna je i sjajaa. Gragjani ovih dva- jeh republika bili su:Venecijani ili Genovezi. Ima- mo i Napulj staru kraijevinu, čiji podanici svahu se Napolitanci kao što se i danas zova, pa u vri- jeme kad još nije bilo izvedeno književno jedin- stvo jezika predavalo se je sa katedre u svomu dijalekta. Koja je opet razlika izmegju venecijan- skoga, puljiškoga i knjiševnog toskanskoga govo- ra | Primorci koji potnadu talijanski po dijalektu venecijanskomu, ili dubrovčani koji općeći talijan- ski služe se čistim kajiževnim jesikom, n6 razu- iju abeolutno ništa Puljize, kad govore svojim dijalektom. A neka sad kuša Bošnjak“ kazati Na- politancu, Venecijanu itd.: vi nijeste; Talijanci, nego etna ili Venecijanci. Nasmijali bi mu e u =... Još višim pravom.mogao bi Lombardez ka- sati, da je lombardeške narodnosti. Ta on potiče, kako nas povjeat uči, od Langobarda, germansko- ga plemena, koje se je doselilo u Italiju negdje u doba kad i mi u ove krajeve ; tu je osnovalo &vo- ju državu i imalo moćnih vladara, koji su davali haka i Rimu i franačkim. kraljevima, Danas su to uslijed asimilovanja s latinskim elementom Ta- | E a ne Lombardesi, A kad su Bošnjaci kao ple- došli u današnju domovinu? Gdje. je prije u ove strane stanovao bosanski narod ? I djelovi jednoga naroda koliko se razliku- ju, a kamo li narodi |: Magjar i Bošnjak. ili Nije. mac i Bošajak kolika razlika! A ima li te raglike izmegju bosanskoga bega i Dalmatinca? Nikakve, jer ne oni posve dobro rasumiju i govoriće megju kao dra brata od jedne majke rogjena istim riječima, slušiće se istim izrazima, jedino što i .kve sumnje. Nu poznato je, naprotiv, da je ime hrvatsko od srpskoga od najstarijih vremena geo- soi narječja hrvatsko-srpskih s oblastima narod- poglavita narječja: štokarštiou, čakavština i koj- u DUBROVNIKU 19. Decembra 1891. | tako Bošnjaci jer Bošnjaci, nijesu prestali bit dio plemena, koje neka se zove imenom ,Hrvat“ o- pet je ostalo slavensko. S toga mi kažemo: ima Bošnjaka i bosanskoga imena, ali to nije poseban narod u pravom genetičnom i etnografskom smislu. Ne obazirimo se uvjek na prosti narod u komu narodna svijest nije razvijena. Sarajlija mu- hamedanac kazaće, da je Bošnjak, to dopuštamo, a hoće li trebinjac muhamedanac? Jok! on je Hercegovac. I tada bi mi morali zaključiti, da je muhamedanac trebinjac jedne, a sarajlija druge narodnosti. Kud bi onda? Dubrovčani, jesu li Hrvati ? (Nastavak, v. br. 34, 37-43, 45). Prije nego se raskrstimo s prošlosti Dubro- vnika, neće biti s gorega, ako razjasnivši još nje- ke tačke, koje se tiču našega pitanja, prikupimo ujedno i predočimo našim čitaocima u jednoj slici ave ono, što dokazuje hrvatsku narodnost dubrov- čana ; a zatim ono po čemu se izvodi, da je sta- ra dubrovačka literatura isključivo blago hrvat- skoga naroda. Osobit je etnički pojav, da, dok se druga plemena slavenska, kanošto uopće ostali narodi evropski, veći i manji, razlikuju megju sobom u prvom redu po tom, što govore svoj osobiti je- zik; Hrvati i Srbi prama dualizmu svojeg imena pokazuju unitarnost u jeziku, i to ne samo knji- ževnom nego i narodnom, jer naša narječja jesu tako slična megju sobom, da se zaista o njima ne može reći, van da su narječja jednoga jezika. Kad bi se ta dva imeoa Hrvati i Srbi u narodu pomiješano upotrebljavala, te ne bi bilo megju Hrvatima i Srbima druge nikakve razlike, bio bi i to čudnovat pojav, komu nema potvrde na po- lju drugih narodnosti, da se naime jedan narod nazivlje sam sa dva narodna imena; ali u tom slučaja o jedinstvu narodnom ne bi barem nika- grafski odijeljeno, i da Hrvati i Srbi nijesu bili jedno pi prije svoga dolaska na jug, & da su da- nas razdvojeni osim imenom još i koječim dru- gim ipo tom je jasno, da su to dva različita sla- venska piemena, Sad se stalo pitati; ako se ta dva plemena nijesu. isvorno razlikovala po jeziku, da se nijesu barem razlikovala po tom, što je svako govorilo svojim osobitim dijalektom? Da se riješi ovo pitanje, trebalo je upoznati oblasti ra- nih imena i vidjeti, da li se barem za oajstarije vrijeme mogu sva naša narječja svesti na dva, prama broju narodnih imena i da li se satim o- blasti tih dvajuh narječja slažu jedna s domovi- nom Hrvati, a droga & domovinom Srba. Poznato je da se danas naš jesik dijeli u tri kavštinu. Za ovu potonju presudili au filolosi, da te nije čisto naše narječje, već da je postalo pri- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvenoe Hevatsko“ a Dabrovnika a dopisi ša- sačuvao. Našla su se ova poduđarsnja. Porfiroge- nit priča, da je domovina Hrvata žapad i da su granice hrvatske domovine dopirale na jugu satno do rijeke Cetine blizu Omiša, — a za čudo danas se čakavski dijalekat proteže baš od prilike đo Omiša. Zaključilo se je odmah: Cetina imala je biti granića čakavcima u vrijeme Kofistantinovo i prije, i po tom čakavci su Hrvati, a štokavci Sebi. Ova je nauka dakako neizmijerno prijata našim Srbima, jer je to bio divan kapital za srp- sku propagandu, tim više što je podupirana bila od najvećeg slaviste našega vremena, profesora Miklošića. Ali i Miklošić mogao se je prevariti, i on se je jamačno prevario, jer protiv te hipoteze, da su čakavci Hrvati a štokavci Srbi, vojuju ova četiri neoboriva argumenta : 1). Ko uzimlje, da je čakavština jesik hrvatski, a štokavština jezik srpski, valja da dokaže barem vjerojatnost, da su razlike, što danas postoje iš- megju ova dva naša dijalekta, postajale i sa vri- jeme Konstantina Porfirogenita i još mnogo prije naime već u VI. vijeku kad su se Hrvati i Srbi po svoj prilici doselili na jug. A nasuprot znate li do kojih su rezultata došli naši učenjaci proa- čavajući ove dijalekte ? Da: je upravo nemoguće postaviti, da su te razlike tako stare. Do ovoga je zaključka došao najprije Daničić, najveći filo- log srpski; ovoga je mišljenja Jagić, & u najno- vije vrijeme, kako je već poznato pristao je &s njih i Rešetar, srpski ,omladinać* iz Dubrovnika, 3). Ko uzimlje da je čakavština jezik hrvatski, a štokavština jezik srpski, taj valja satim da do- kaže, da su Hrvati i Srbi Konstautiaovi sbilja ge- netični Hrvati i Srbi, dok smo mi u br. 40. sa- šega lista dokazali načinom, koji svakoga avjeriti mora, da su ono bili samo politični Hrvati i Srbi i spomenuli smo podjedno, da je to i mišljenje drugog velikog filologa srpskog, Pers Budmanija. 8). Ko uzimlje, da je čakavština jesik hrvatski, a štokavština jezik srpski, valja nadelje da doka- že drugu barem vjerojatnost, da je naime već u najstarije doba granica izmegju čakavaca i štoka- vaca, bila sbilja rijeka Cetina na jugu, koju je Por- firogenit postavio na granicu izmegju Hrvata i Brba. A ta se vjerojatnost dokazati ne moše. Na- suprot još dan danas imade čakalaca jožnije od te granice na pr. na poluotoku Pelješeu i na oto- cima Visu, Korčuli i po svoj prilici Lastovu i Mljetu, koji nijesu spadali Konstantinovo Hrvat- skoj. A za starije vrijeme poustano je, da su se čakavci protezali još dalje na jugu sudeći s je- dne strane po tragovima što se nabode!w Dubro- vačkom i bokeškom narječju starijem i novom, a a druge strane po posnatoj činjenici, da čakavska oblast svaki dao manja biva, dok se Štokavšti- pa Širi. 4). Ko usimlje, da je čakavština jenik hrvatski a štokavština jezik srpski, valja nagokoa da na- gje jednu spušvu tako veliku i jaku, da bi mogao izbrisati ime hrvatsko, koje i danas još Šivi u narodu od Oetine do magije! >