: 0;:DUBROVNIKU : 24: Decembra 1891.

 

*  Ciu islasi stakom subotom, a a cijena ma je aasprijed sa Dudrovnik: na cijela go-
ditu' for: 4, na p0 godine Mor. 2; Za Aastro-Ugarsku, Bosnu i Horcoqomnu: na cijela:
godinu: Be. 4 ::50; na: po: godine or. 2: 28; sa inosemetvo for. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini :broj staji 10 sov& >:

Ko ne Pod re iPaper de

# Gira Ji0

 
 

prdimcams

Radi: sistajnčih gtižniku izda-
“jemo ovaj broj wei via mje-
o u SIN" a

H sto u vidna

 

v -

TII

“ fo tam badnjega. dana i božića! Svet-

ia koje;po svemu, svijetu primajn se kao
vijesnici, veselja, proslaviće, ih. i: veliki dio.na-,

šega naroda; koji se. krstom: krsti onom :po-

božnošću; sačinom -i+ običajima, te su njemu

jedinome Božić'* ćruičima nosi nađe,
i i d ouoj krasnoj. zgradi hrvatske hnjiževnosti ma dal-

i Gfšhja' d' onoga Koji se 'tad narodio, nosi
oprost, ,mir,i ljubav čoyječanstvu;; a. mladom

naraštaja, dara ;i poklona. Božić je. prava do-

se svetkovina: kršćanskoga svijeta. >:
“ Štosjeriove: godine srećači sudbina: hr-
vasi naroda donijela za tožića? Sto mu

je zatakla. za, njegov lovorom okićegi badnjak ?

objesila o božićnje drvo? Malo dobra. Baš ||
ko za :božić; sudba; pripračićimu gorku čašu,

Dariva gaistragama m lgtriy razdorom a Đano-
vini, progonstvom miloga mu jezika u crkvi,

vinskotti“dhkurencijom u Dalmaciji, — bor-
bum: :na :sve :atranć. '£0) nijesw slatki: i thede-

mii dari;iali on? je jstarijimak, ličji će odaljet'|

svemu 'žlu Uo'i' dosad, i još bolje, jer: se bi-

41A Ai

eo o BOI!

vljemo mu čestit Božić! BiTi
in ob 3st 0 OMAR KKm line

< Dubrončani i; jesu: ti Hit

: (Nastavak; i dribj 97348, :46, 46). |

OKA

pomagajući 83, želimo. mo. da. u ovaj
ić O donje i da.pobijedi, icu o ime _uagi-

lju 88 Uredništva.
po pogodbi.

IRIS

   

vatskih, koji su se za nju u svakom pogledu toliko
zaužimali, da je ono vrijeme bilo za )ubrovnik
zlatao doba njegova života. U to se vrijeme trgo-
vina raširila, kao :nikada' prije; razmakle se znat-

'| no granice republike, a nježino se bogastvo podi-

glo do najvećeg stepena. Uz tako povoljne prilike
probudio se je i narodni život, osobito kad su po
primjeru talijanskom pristala uz ovaj i vlastela,
koja uz domaće.poslove odabrali su 'za zabava i
domaće pjesništvo, i tako stostk od Dubrovnika
hevatsku? Atena.

165% IK Ali nije + Dabrovnik': bio . dalmatinski

\grad, 'a kojemu je najprije žapjevala vila pojezi-
\j&š «Prije: njega: bio se je iveć proslavio Spljet i
'Hivar. Spljet :i Hvar udarili su dakle prvi temelj

 matiaskom primorju; koju je Dabrovnik' kasnije 0-
(nako lijepa dogradio. A da li se dubrovačka koji-
'ževnost-radlikaje u čemu od spljetske i hvarske i
uopće od- ostale dalaatinske literature onoga do-
ba? Fa u ničemu | Karskter te kujiževnosti je je-
 duak: tu i tamo: obragjuje se samo pojezija, pjes-
\uici' su poačjviše vlastela, a uzori traže se u tali-
jauškoj: litetaturi onoga vremena. Jednako je pi-
Ismo, jednak je ćak ii jezik, jer prvi dubrovački
pjesaici pisu pretežno ikavakim dijalektom, kojim
se služe 1 gorajo-dalimalroški a ikavskim oblicima
veve još i poslije, kad je već ijekavština obladala
učdubtovačkoj kujiši,, djela dabrovačkih = pjesnika
no iskljećajuć! m samog Guadulića. Napokon kao
dokaz da je dubrovačka | gornjo-dalmatinska li-
teratura XVloga i X Viloga vijeka jedinstvenu, mo-
"gle bi se 1snijet prijateljske i književne sveze, što
| su spajale: dabrovačke i gorajo-dalmatinske - pje-
shike. Ako dakle stara dubrovačka kojiževnost sa-
činjava sa ostalom književnosti dalmatinskom je-
dnu samu književnost, i ako je gornjo-dalmatinska
književnost hrvatska, kako niko o tom ne sumnja,

to je hrvatska po tom i dubrovačka.
| ILL. Ali da čujemo kako su zvali svoj jezik

jetari dubrovački pjesnici ? Zvali su ga doduše po-

najviše slovinski“, ali tako su ga zvali i ostali
| pisci stare Crvene Hrvatske (ua pr. Bokelji Nena-

"U prošlomu birdju skupili ki lady u je- čić rai “is Perasta i Matović Jozip iz Dobrote,
dnoj slici sve ono, sto disikuj 'načinom komu nema |, Hercegorac Lekašić Marijao iz Mostara, Kačić Au-

prigovora, da su “Darina po i
Hrvati ; & u ovome ćemo broju"

čaja, iz kojih bi se

izuti ovo oba

ličg: QAYT

hrvatska. darodnost: Dubrovnika.

jarodiiosti pravi || drija iz Brista kod Makarske i t. d.), a što je jol

suamenitije i najveći dio spisatelja nekadašnje Bi-

nebphodao' izvoditi mora- | jele Hrvatske, kojima hrvatsko ime niko još po-

10, da je tira dob lićyrtata" iglljučivo pr nije (dh pr. Splećani
blago Tirvkoga | re "a bije peimtsl| | drihi vili ( Baraković

'Alberti i Dražić, Za.
Lošinjanio Butteria i
dr.) Da to ime ,slovinski* zoači zbilja ,hrvatski“,

pi OO A 1 48 odsoi kiki fr U kako i jod pasbijih dokaza. Spomenuli smo u pro-

 
   
     

   
 

za; ui da | slom broju, kako Dubrovčanin Stulli piše u svo-

k poaioguća" ns tdinćlju bi ji emca do- | jem rječuika, da je gilirski? = slovinski“ a ovo

i zi o' stare“ “dul ki , išteolila | opet = glirvatski*, & danas spominjemo da je

itvedi e ' vać jeka Ig. Filipović, fodom ispod Sinja ostavio u-

Ai6 u obio piuano u jednoj svojoj pobošnoj knjižici njeku mo-

i ta raje tera. || litvu gdj sd je er u pomoć sve »protekture* 'slo-

dižate ni e naroda i jesika rvalskoga (Vidi: Kuku-

Ni i ljević “i iibiloge diti U, pr. 16). Ovdje smated da.

, Al al kid Filipović ghlo sustod“ i pjesik hrvatski“

Q pre ' karai oi i Fi ša si Noge. 1 Šet ojeki i Mažarović Kruto, vla- '

dubrova a u a voć stvu e s “sitoia đ "Porasla, bazi U Joduv) svojoj Kujizi

vw. x. i nom a kei Avu čl vi 11 grive 04 Hazvato ia rova de Sahuavoni

kazali bak. pisu do; dafa nwuile “tiču, polo = sloliuci) i u Mlecima (tud. p4ge ia, 08, o0.) A
UA Mek p dobčova: stakun. dokaša ima jot vile. |

Ko e "Nu ins: koji su svoj je- |

 

i alla li

 

lubrovačkih
sik isryskom švali i ai

. ovo opoda

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene iHevatsko“ u Dabrovnika & dopisi io
Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pota tiškeje
 Bakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

na prvom mjestu pjesnik Nikola Nalješković (1$10-
' 1686), koji se s korčalanskim vlastelinom Ivanom

Vidalom upravo natječe, ko će koga bolje počasti-
ti hrvatskim imenom (Vidi Vj. Klaića u ,Vien-
cu“ 1889, str. 378-379). Nalješković poručuje Vi»
dalu, kako narod Hrvata vapi, da je on krona od
zlata, kojom se svi diče; a Vidali mu otporućuje:
Casti izbrana diko i hvalo velika, hrvatskoga di-
ko i slavo jesika* ...... tatim kaže za Du-
brovnik : ,Dabrovnik grad svitli i slavan zadosti ...
svuda ga jes puna slava, svud ona slove, hirtatskcili
ter kruna gradov se svih zove.“ — Nadalje
pjesnik Zlatarić (1556-1610): prizuaje se! izcijekom
za Hrvata, zoveći svoj jezik hrvatskim. Ot je pire-
veo Jednu tragediju, kako on veli ; sis veće'tadji-
jeh jezika u Ađrvatski.* Nu ne samo pjesnici, već
i prozajičari dubrovački krstili sa: svoj: jezile lu
vatskim. Tako njeki Dubrovčanin (iz okolice) Pa+
vlović Bernardin svoju njeku nabožou kojigu ga
harvaski jezik popruvi i preštampa ....,.,5
korist naroda Harvaskoga . 1747.* U ra
zmaku vremena (dakle od 1584-1747 spomićjć 66
u Dubrovniku ime hrvatsko kao narodno“ ite je+
zika 1 puka dubrovačkoga, pa:tiko sad lašno re
zumijemo Frauceza Bručta Derivauxa, kad oa po-
Getku 19. vijeka jadikaje, kako su se Đubrovčani
odrekli ,ftrvatske starine“, pa se stido čisto o:
vinski“ govoriti.

IV. A čim moga Srbi dokazati srpstvo sta-
re dubrovačke literature? Ba$ ničim. Ime_ srpsko
ne spominje ni za šalu nijeđan pjesnik dubrova-
čki, Stulli dapače ne zna ža nj u svojem rječni-
ku. Ćirilicom se, kako je poznato od najstarijih
vremena služe samo Srbi, a zato znadu i at
Dubrovćani, jer pisma na srpske vladare od
XIV vijeka sastavljaju ćirilicom. A ima li koje
djelo dubrovačkih pjesnika, koje bi ,pi&gao bilo ći-
rilski? Nema nijedao, Jedini dokaz da su stari
dubrovački pjesnici bili Srbi, aahode naši dana-
šaji Srbi u tom, što su tobože srpski, osjećali, a
to izvode iz jedne epizode Guadulićeva Osmana“,
kojoj je predmetom komad iz srpske historije 1
Ali da je Gundulić srpski osjećao gdje bi bilo
moguće pomisliti, da će on izabravši oojeiaoli
svojega epa borbu, katoličanstva sa  musloman-
strvom, suprostaviti Turcima Poljske a ne Srbe,
koji su od Turaka najviše nastradali; da neće o-
dabrati kosovski boj, koji je 1 u ojegovo vrijeme
najviše pjevala narodna vila, već bitku va Hoći
mu? Ako se po jednoj samoj epizodi Gundulićeva

»Osmana*, koja govori o Srbima, ima izvoditi ds
je Gundulić i cijela dubrovačka literatura
srpska, a što se ima onda izvesti is toga, da
drugi dubrovački pjesnik Vlad. Meučetić puti
čitavo jedno djelo, aTrublju. 4 aloniosku“, dh 1
va jednog hrvatskog bana, Jurja Zrinjskoga ?

Po ovome vidite kakvim dokasipa raspala.
šu Sebi, Na takav. i kis

V. tara literatura dubravačka, jiko
XVU vusku dušivjela nVuje u

slačao dode, pot
stu ruše propadati, sli ulje Odeali pro

sasjovauvii zmjrne aci u a u