: 0;:DUBROVNIKU : 24: Decembra 1891. * Ciu islasi stakom subotom, a a cijena ma je aasprijed sa Dudrovnik: na cijela go- ditu' for: 4, na p0 godine Mor. 2; Za Aastro-Ugarsku, Bosnu i Horcoqomnu: na cijela: godinu: Be. 4 ::50; na: po: godine or. 2: 28; sa inosemetvo for. 4 i poštarski troškovi. Pojedini :broj staji 10 sov& >: Ko ne Pod re iPaper de # Gira Ji0 prdimcams Radi: sistajnčih gtižniku izda- “jemo ovaj broj wei via mje- o u SIN" a H sto u vidna v - TII “ fo tam badnjega. dana i božića! Svet- ia koje;po svemu, svijetu primajn se kao vijesnici, veselja, proslaviće, ih. i: veliki dio.na-, šega naroda; koji se. krstom: krsti onom :po- božnošću; sačinom -i+ običajima, te su njemu jedinome Božić'* ćruičima nosi nađe, i i d ouoj krasnoj. zgradi hrvatske hnjiževnosti ma dal- i Gfšhja' d' onoga Koji se 'tad narodio, nosi oprost, ,mir,i ljubav čoyječanstvu;; a. mladom naraštaja, dara ;i poklona. Božić je. prava do- se svetkovina: kršćanskoga svijeta. >: “ Štosjeriove: godine srećači sudbina: hr- vasi naroda donijela za tožića? Sto mu je zatakla. za, njegov lovorom okićegi badnjak ? objesila o božićnje drvo? Malo dobra. Baš || ko za :božić; sudba; pripračićimu gorku čašu, Dariva gaistragama m lgtriy razdorom a Đano- vini, progonstvom miloga mu jezika u crkvi, vinskotti“dhkurencijom u Dalmaciji, — bor- bum: :na :sve :atranć. '£0) nijesw slatki: i thede- mii dari;iali on? je jstarijimak, ličji će odaljet'| svemu 'žlu Uo'i' dosad, i još bolje, jer: se bi- 41A Ai eo o BOI! vljemo mu čestit Božić! BiTi in ob 3st 0 OMAR KKm line < Dubrončani i; jesu: ti Hit : (Nastavak; i dribj 97348, :46, 46). | OKA pomagajući 83, želimo. mo. da. u ovaj ić O donje i da.pobijedi, icu o ime _uagi- lju 88 Uredništva. po pogodbi. IRIS vatskih, koji su se za nju u svakom pogledu toliko zaužimali, da je ono vrijeme bilo za )ubrovnik zlatao doba njegova života. U to se vrijeme trgo- vina raširila, kao :nikada' prije; razmakle se znat- '| no granice republike, a nježino se bogastvo podi- glo do najvećeg stepena. Uz tako povoljne prilike probudio se je i narodni život, osobito kad su po primjeru talijanskom pristala uz ovaj i vlastela, koja uz domaće.poslove odabrali su 'za zabava i domaće pjesništvo, i tako stostk od Dubrovnika hevatsku? Atena. 165% IK Ali nije + Dabrovnik': bio . dalmatinski \grad, 'a kojemu je najprije žapjevala vila pojezi- \j&š «Prije: njega: bio se je iveć proslavio Spljet i 'Hivar. Spljet :i Hvar udarili su dakle prvi temelj matiaskom primorju; koju je Dabrovnik' kasnije 0- (nako lijepa dogradio. A da li se dubrovačka koji- 'ževnost-radlikaje u čemu od spljetske i hvarske i uopće od- ostale dalaatinske literature onoga do- ba? Fa u ničemu | Karskter te kujiževnosti je je- duak: tu i tamo: obragjuje se samo pojezija, pjes- \uici' su poačjviše vlastela, a uzori traže se u tali- jauškoj: litetaturi onoga vremena. Jednako je pi- Ismo, jednak je ćak ii jezik, jer prvi dubrovački pjesaici pisu pretežno ikavakim dijalektom, kojim se služe 1 gorajo-dalimalroški a ikavskim oblicima veve još i poslije, kad je već ijekavština obladala učdubtovačkoj kujiši,, djela dabrovačkih = pjesnika no iskljećajuć! m samog Guadulića. Napokon kao dokaz da je dubrovačka | gornjo-dalmatinska li- teratura XVloga i X Viloga vijeka jedinstvenu, mo- "gle bi se 1snijet prijateljske i književne sveze, što | su spajale: dabrovačke i gorajo-dalmatinske - pje- shike. Ako dakle stara dubrovačka kojiževnost sa- činjava sa ostalom književnosti dalmatinskom je- dnu samu književnost, i ako je gornjo-dalmatinska književnost hrvatska, kako niko o tom ne sumnja, to je hrvatska po tom i dubrovačka. | ILL. Ali da čujemo kako su zvali svoj jezik jetari dubrovački pjesnici ? Zvali su ga doduše po- najviše slovinski“, ali tako su ga zvali i ostali | pisci stare Crvene Hrvatske (ua pr. Bokelji Nena- "U prošlomu birdju skupili ki lady u je- čić rai “is Perasta i Matović Jozip iz Dobrote, dnoj slici sve ono, sto disikuj 'načinom komu nema |, Hercegorac Lekašić Marijao iz Mostara, Kačić Au- prigovora, da su “Darina po i Hrvati ; & u ovome ćemo broju" čaja, iz kojih bi se izuti ovo oba ličg: QAYT hrvatska. darodnost: Dubrovnika. jarodiiosti pravi || drija iz Brista kod Makarske i t. d.), a što je jol suamenitije i najveći dio spisatelja nekadašnje Bi- nebphodao' izvoditi mora- | jele Hrvatske, kojima hrvatsko ime niko još po- 10, da je tira dob lićyrtata" iglljučivo pr nije (dh pr. Splećani blago Tirvkoga | re "a bije peimtsl| | drihi vili ( Baraković 'Alberti i Dražić, Za. Lošinjanio Butteria i dr.) Da to ime ,slovinski* zoači zbilja ,hrvatski“, pi OO A 1 48 odsoi kiki fr U kako i jod pasbijih dokaza. Spomenuli smo u pro- za; ui da | slom broju, kako Dubrovčanin Stulli piše u svo- k poaioguća" ns tdinćlju bi ji emca do- | jem rječuika, da je gilirski? = slovinski“ a ovo i zi o' stare“ “dul ki , išteolila | opet = glirvatski*, & danas spominjemo da je itvedi e ' vać jeka Ig. Filipović, fodom ispod Sinja ostavio u- Ai6 u obio piuano u jednoj svojoj pobošnoj knjižici njeku mo- i ta raje tera. || litvu gdj sd je er u pomoć sve »protekture* 'slo- dižate ni e naroda i jesika rvalskoga (Vidi: Kuku- Ni i ljević “i iibiloge diti U, pr. 16). Ovdje smated da. , Al al kid Filipović ghlo sustod“ i pjesik hrvatski“ Q pre ' karai oi i Fi ša si Noge. 1 Šet ojeki i Mažarović Kruto, vla- ' dubrova a u a voć stvu e s “sitoia đ "Porasla, bazi U Joduv) svojoj Kujizi vw. x. i nom a kei Avu čl vi 11 grive 04 Hazvato ia rova de Sahuavoni kazali bak. pisu do; dafa nwuile “tiču, polo = sloliuci) i u Mlecima (tud. p4ge ia, 08, o0.) A UA Mek p dobčova: stakun. dokaša ima jot vile. | Ko e "Nu ins: koji su svoj je- | i alla li lubrovačkih sik isryskom švali i ai . ovo opoda Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene iHevatsko“ u Dabrovnika & dopisi io Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pota tiškeje Bakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. na prvom mjestu pjesnik Nikola Nalješković (1$10- ' 1686), koji se s korčalanskim vlastelinom Ivanom Vidalom upravo natječe, ko će koga bolje počasti- ti hrvatskim imenom (Vidi Vj. Klaića u ,Vien- cu“ 1889, str. 378-379). Nalješković poručuje Vi» dalu, kako narod Hrvata vapi, da je on krona od zlata, kojom se svi diče; a Vidali mu otporućuje: Casti izbrana diko i hvalo velika, hrvatskoga di- ko i slavo jesika* ...... tatim kaže za Du- brovnik : ,Dabrovnik grad svitli i slavan zadosti ... svuda ga jes puna slava, svud ona slove, hirtatskcili ter kruna gradov se svih zove.“ — Nadalje pjesnik Zlatarić (1556-1610): prizuaje se! izcijekom za Hrvata, zoveći svoj jezik hrvatskim. Ot je pire- veo Jednu tragediju, kako on veli ; sis veće'tadji- jeh jezika u Ađrvatski.* Nu ne samo pjesnici, već i prozajičari dubrovački krstili sa: svoj: jezile lu vatskim. Tako njeki Dubrovčanin (iz okolice) Pa+ vlović Bernardin svoju njeku nabožou kojigu ga harvaski jezik popruvi i preštampa ....,.,5 korist naroda Harvaskoga . 1747.* U ra zmaku vremena (dakle od 1584-1747 spomićjć 66 u Dubrovniku ime hrvatsko kao narodno“ ite je+ zika 1 puka dubrovačkoga, pa:tiko sad lašno re zumijemo Frauceza Bručta Derivauxa, kad oa po- Getku 19. vijeka jadikaje, kako su se Đubrovčani odrekli ,ftrvatske starine“, pa se stido čisto o: vinski“ govoriti. IV. A čim moga Srbi dokazati srpstvo sta- re dubrovačke literature? Ba$ ničim. Ime_ srpsko ne spominje ni za šalu nijeđan pjesnik dubrova- čki, Stulli dapače ne zna ža nj u svojem rječni- ku. Ćirilicom se, kako je poznato od najstarijih vremena služe samo Srbi, a zato znadu i at Dubrovćani, jer pisma na srpske vladare od XIV vijeka sastavljaju ćirilicom. A ima li koje djelo dubrovačkih pjesnika, koje bi ,pi&gao bilo ći- rilski? Nema nijedao, Jedini dokaz da su stari dubrovački pjesnici bili Srbi, aahode naši dana- šaji Srbi u tom, što su tobože srpski, osjećali, a to izvode iz jedne epizode Guadulićeva Osmana“, kojoj je predmetom komad iz srpske historije 1 Ali da je Gundulić srpski osjećao gdje bi bilo moguće pomisliti, da će on izabravši oojeiaoli svojega epa borbu, katoličanstva sa musloman- strvom, suprostaviti Turcima Poljske a ne Srbe, koji su od Turaka najviše nastradali; da neće o- dabrati kosovski boj, koji je 1 u ojegovo vrijeme najviše pjevala narodna vila, već bitku va Hoći mu? Ako se po jednoj samoj epizodi Gundulićeva »Osmana*, koja govori o Srbima, ima izvoditi ds je Gundulić i cijela dubrovačka literatura srpska, a što se ima onda izvesti is toga, da drugi dubrovački pjesnik Vlad. Meučetić puti čitavo jedno djelo, aTrublju. 4 aloniosku“, dh 1 va jednog hrvatskog bana, Jurja Zrinjskoga ? Po ovome vidite kakvim dokasipa raspala. šu Sebi, Na takav. i kis V. tara literatura dubravačka, jiko XVU vusku dušivjela nVuje u slačao dode, pot stu ruše propadati, sli ulje Odeali pro sasjovauvii zmjrne aci u a u