U DUBROVNIKU 4. Januara 1896. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed sa Dubrovnik: na cijelu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrotniku & dopisi pditiu or. 4, na po godine tior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- || šalju se Uredništvu. u godinu fior. 4: 50, na p6 godine fior. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ve vrati list kad mu PRESE mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. g predbrojen i za itene polugodište. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. U DUBROVNIKU, 3 Januara. U zadnjim. brojevima prošle godine u dva huta natuknusmo o lijepim uspjesima, što ih je postignuo ovaj list kroz pet godina svoga života. ,\ "rvena Hrvatska“ može danas s nekijem pravom ui ati, da je nešto učinila za hrvatstvo. To svak l, i i priznaje. Ali s našijem materijalnijem stanjem ne mo- šLemo se na žalost ni malo pohvaliti. Regbi da malo ko shvaća sve one poteško- e, s kojim imade se da bori jedan neodvisni i pošteni hrvatski list. Čini se kao da je to mala ttvar stajati suprot raznovrsnih i mogućih dušma- ha hrvatskog imena sa listom, koji ima zadaću la hrvatsku stvar čuva i brani, pak taj list izda- vati sami, bez ičije pomoći i uzdržavati ga jedino ša pretplatom — većim dijelom$manjkavom i ne- ačnom — svojih predbrojnika. Da, braćo Hrvati, malo je onih koji uvažuju kako je to teško! Naš je položaj veoma važan: Dubrovnik je o. Ovim se reklo svekoliko. Naša je misija suz- bijati navale protivnika, koji hoće da nas istisnu domaćeg ognjišta. Obraniti, očuvati, ukorijeniti Hrvatstvo! Ovo bi morao da bude prvi i najglav- niji rad svakog rodoljuba. Jer što" će nam hrvat- sko državno. pravo, ideja, sjedinjenje i sve ono tim hoćemo, da se i mi učinimo slobodnim na- odom — ako ne bude Hrvata i Hrvatstva? K ovoj svrsi cilja sve naše narodno-političko djelovanje. Mi nijesmo od onih koji misle, da su bez mana. I mi ćemo valjda imati svojih pogre- šaka, jer niko na svijetu nije savršen. Ali mi smo potpuno svijesni, da nam niko ne može predbaci- i, e smo tijekom ovijeh pet godina i jedan korak činili, i jedan redak napisali, što nije u sugla- sju sa gore postavljenim načelom. Kako nam se ak odazivlje sa strane brvatskog patrijotizma ? Bolje bi bilo da o tom prešutimo. Srbi nadasve svim silama navališe, da nas prijene. Niječu nam ime, jezik, povijest i pra- 8; svojataju nam naše :velikane, druže se na zatur Hrvata sa svijem našijem dušimanima. I oni ise uzdrže, jerbo njihovo općinstvo, proniknuto srp- stvom — bilo to i pod vjerskom formom — po- upire sve ono, što služi za raširenje imena i ide- je srpske. Svaki i malo izučeni Srbin grčko-isto- ne vjere pomaže branitelje srpstva, prima knjige i pretplaća se na novine, pa ih nikad i ne čitao, Samo neka napreduje stvar. Evo 1 u nas primje- ra, Naši Srbi, premda u manjini, imaju svoju srp- sku štampariju u koju žrtvuju dosta novaca; iz- davaju list ,Dubrovnik“, koji svaki amošnji Srbin NO? plaća i komu tako opstanak obezbijediše, a će do brzo početi izlagiti dva put na sedmicu. A u mas?.... Kad bi ,,Crvena Hrvatska“ htjela odgovoriti na ovo pitanje, taj bi odgovor bio vrlo loša svjedočba za imnoge, hrvatske rodoljube. Dosta nam je reći, da se teškom“ mukom borimo za opstanak. Mi bi se usudili kazati da u nas i ne- ma skoro lista, koji se nalazi *u našem položaju. edni imaju klubove što ih uzdrže, drugi štampa- ije, treći kojekakve odbore, da ih podupiru itd. »Crvena Hrvatska“ nema ništa ad svega toga. 'Ona svojoj teškoj borbi ostavljena je isključivo sa- inoj sebi. Prekidamo ovim tužnim melijvlviak. Mi od —_ paske i da će uvažiti kako malenom žrtvom jedne neznatne pretplate može nam dosta pomoći u o- brani one svete i nama svima zajedničke stvari, za koju se mi dosada prilično žrtvovasmo. ,Crve- na Hrvatska“ drugo ne traži. Dobar početak! “ OBičaj je da se reče: dobar početak. U o- stalom, ko zna? Godina'te je umrla ostavila je za sobom i odviše žalostnih tragova, a da bismo mogli reći: nova godina, novi život. U prvom redu padaju nam na pamet ovi naši blaženi stranački. odnošaji uzeti sa političkoga i socijalnoga vida. Mi smo svi Hrvati, ali koliko ljudi toliko ćudi i — mnijenja. Ima ih umwjereni- jeh, koji se prilagagjuju dogagjajiu, te ih slijede mješte da ih stvaraju, ima opet nešto odlučnijih, koji bi rada dogagjaje popravljati, a treći, radikal- ni, nepopustljivi, željni horbe proti svakome, čiji upliv osjećaju. Ovo su donekle naravne nmuatge kod svih naroda na svijetu. Ali kod nas je puu« drugačije. “Eno na pr. Magjara. 1 oši iniaju u glivnoni tri ovakove stranke: jedna, najumjerenija, vlada, druga je u umjerena opoziciji, a treća je skraj nja ljevica. No sve su to Magiari, pa kad se radi za interes, za čast naroda naprama vani, one se nagju zajedno. Biva dakle odlučnih dana, kad su vni u prvom redu Magjari i ništa drugo. Mi regbi padamo iz jedne skrajnosti u dru- gu i uvijek više nego bi trebalo. Radikalac dosta puta ne znaš jeli on odlučan čovjek ili je nerazborit zanešenjak, Bude momonata kad se sve sluša samo ne pamet i razbor, a sve tobož u ime ne- kakva načela. Jadno načelo, koliko li %e puta nje- govo ime ne uzimlje isprazno! Srednja stranka u nas lako da od umjerenosti skoči na apatiju. Sve ide dobro, ljudi rade i muče se, ali jedan mali neuspjeh — i onda neka vrag nosi sve! Oni umjereni pak redovito se najgore zaborave, Mješte da promiču narodne interese i štite bar ona prava, u ime kojih ustadoše da ih sačuvaju, oni postaju njihovi najteži krvnici. Nije više ideja koja ih vodi, nego želja ostati na svome mjestu i zaradi toga, oni će sagriješiti mnogo više nego se nadao ikakav neprijatelj našega naroda. I to sve u ime ,načela“! Pak se onda tužimo na nokolnosti“, na ,prilike“ it,d., a u istinu svemu smo krivi mi. Povijest naša puna je dokaza našijem rije- čima. Da uzmemo jedan od novijeh, Godine 1866, prije rata i Kraljičina Gradca, vodili su se pre- govori izmed Magjara i Hrvata. Magjari prije to- ga bijahu tako skloni izmirenju i nagodbi, da je Deak nudio Hrvatima glasoviti bijeli list, Za pre- govora g. 1866“ nije naravno moglo teći sve glat- ko. Bilo je pitanja u kojim se Hrvati i Magjari doše popustiti. Ali dok su Magjari držali 'tvrdo, iza legja hrvatske deputacije dolazili su Hrvati pak su sokolili Magjsre, neka po.ništo ne popuste već neka čekaju dok oni dogju na vladu, pak će se s& njima povoljnije nagoditi. Kad su to vidjeli Magjari rekoše (i punijem prarum): ,Što učini koliko može, a zadaća rodoljubno jest i ta, da budo nekijem | maćijeh rana. nijesu mogli složiti, jer ni jedni ni drugi ne htje- njihovo doba.“ Onda više nijesu nam nudili bije« U list, nego se ponašahu prkosito i osorno i u: opće sve učiniše, dase pregovori odulje i preki- nu. To im je pošlo za rukom. Nastupi rat. Iza rata, god. 1868, pregovori se nastaviše, ali polo- žaj i elementi bijahu drugačiji. Tako je uaopije na današnja nagodba. Sada se mi radi nagodbe ljutimo na Magja- re. A kad tamo krivi Hrvati. Drugi put vičemo, kako se ta nagodba svaki dan gazi i krnji. A kojto do- pušta ako ne opet Hrvati? — S druge strane pak, kad boćemo da se malo odlučniji pokažemo, ;kad se ono malo podignemo na patrijotičnije stano- vište, onda poletimo nebu pod oblake, pak činimo svakojakih pogrešaka — ili snijevamo 0 slovinstva, jugoslavenstvu, balkanstvu, itd. U jednu riječ : ili oportuuizam i umjerenost koji graniče sa abdika- cijom, izdajstvom i apatijom ; ili radikalizam i od- lučnost, koji često krat dogju u susjestvo mahni: tosti, ludila i utopije! Malo ko zna da se snagje u svom položaju. I onda rat! Svako je srestvo do- bro : tugjinski organi, vjerske svetinje, nasilja, klevo- , te i sumnjaćčenja postaju izvršna oružja. U boj! za ideju. Pak'se tužimo da je naš život rastrovan. Skoro, “skoro imaju pravo out; koji vele, da setpožni da stilo u rodu Srbima. Ovi nam još nose zastavu. Ne predbacujemo nikome napose. Govorimo svijem, i nama istijem, narodnjacima, pravašima, magjaconima, obzorašima bez razlike Jer ovo je ovako. I onda ima još jedna rana, malo teža. Vidi- te umjerenjaka, čovjeka upliva, podigao je kuki.i motiku, da?satare odlučniju stranu, koja se bori proti tugjinu. Ni po jada da je to njegovo uvje- renje, da sad valja oprezno, polako itd. On se is- tiće jer reflektira na neko poduzeće, kakvu špelu- laciju, jedno mjesto, štipendije ili ako ništa odli- kovanje. Na stotine primjera našijem riječima. I sdruge strane naći ćete rodoljuba. Odlučan, va- tren, značaj, borba živa, A in fondo, in fonilo šta je? Ambicija. Bit zastupnikom, bit načelnikom, bit vijećnikom, bit vogjom stranke, bit u kakvem odboru, bit ne mari što, samo nešto bit, Ovaj je naprama prvome ako ništa pošteniji, ali i jedan i drugi, dosta puta bez potrebe, priprave jadnom narodu nevgodnih časova. Uzmimo k tome svemu da smo sa svih stra- na opkoljeni neprijateljima, koji gledaju kako će uništit naša prava, kako će nam nametnut svoj jezik ili svoje ime i tako učinit, da ne dogje do oživotvorenja naše hrvatske ideje, Teško je zaista naše" stanje, Mi sami ne bismo mu znali naći lijeka, pak ako ov» iznosimo, činimo jedino zato, eda razu trajuć naše mane i pogreške svi skupa mo, da postanemo bolji i plemenitiji.. Ye Ovo u prvom redu. a “ U drugom redu pako čini se, nije na čistu, kako se imaju shvaćati ua političko-narodna pitanja, a barjak, I o tom ćemo se pot: Ms selo dai boria oda ne tražimo Bog zna šta, Nadamo se samo | ćemo se mi s ovijem d ima, drugih | i samonalnost hrvat će grijekoji čestiti Hrvat čuti naše pravedne 0+ | koji će Qam više ? oda dog bbs osa xi y oh i. 54