da rečem ovaj korak kotorskih Autonomaša, nije | da amošnjeg poreznog upravitelja nauči pameti i
kako je on u rodu, po starini, uprav s carem Du-
bio vele iznenadio naše nazovi — Sibe, Briga niih | da ga uputi pa poslanicu ministra financija s tu. |
šanom, a jedan njegov pra-pra-djed bio je preten-
den+t na srpsko carsko prijestolje proti samom
caru : Lazaru. Ni više mi manje ! Dakle nije izu-
4; marla Nemanjina loza? Ovo ma znanje Milanu i
ai
x leksandru čija dinastija nema ni stotinu godina.
Tu se klanja, moli i kokodriljske suze proliva, da | sjedi na tajničkoj stolici čovjek, — o kom će nam
za njih glasuju. Oni su se teško uzrujali za bu- | budućnost kazati kakva mu je bila prošlost —
duću sudbinu Općine Kotorske. Nije šala, za njih | koji je slab spomen ostavio svagdje rad svoje upra-
je Općina Kotorska bila zdjela, oko koje su se, Ve, 0 kom sino se i mi lanjske godine dobrano
ko mačke, okupljali. Pomoću Općine Kotorske ši- pozabavili.
rila se je srpska propaganda. Pomoću Općine Ko- Uza sve što je bio toliko puta odregjen: za
tvrske plaćali su se nečiji dugovi, pomoću Općine | odstranjenje — on sjedi, upravlja i drma, a oni
Kotorske začinjale su se srpske svečanosti, koje | koji su zato najviše radili, sad se mirno uz do-
su uvijek svršavale izgredima protiv nas Hrvata, | brotu njegovu griju i uzdrže ga. — A zašto!?
Mi smo sve mirno podnosili i očekivali dan oslo- | Ima li u Drnišu mladeži? ne?! A bi li mogao koji = +
bogjenja svoga. Teško li je njima kroz ove tri | domaći sin zasjest na to mjesto ?! X 0?! Što će
godine bilo bez Općine Kotorske, a tomu je naj- | domaći, dok je stranaca! — Hoće se značajnika !? |
bolji dokaz prestalih srpskih brukah. Tužni i ža. | — Da — pa zato neka naša gospoda preziraju
lostni ko da im je nestalo cijelo srpstvo! Sada svoje a podupiru one kojim se ne zna ni istok ni
vele i sve će biti dobro, ako se katolici ne slože, | zapad, i one od kojih nikada nikakve koristi, a
ali ako se slože propali smo. S toga treba da se | mladićim u kojim i slijep može vidjet lijepu bu-
ulagivamo, autonomašima. Obećavajmo im svašta, | dućnost odbijaju svaku pomoć. A zašto ne bi, mje-
i svačesa, neprestano hvalimo ih u našem dičnom | sto kojekakve potpore davat kojekakim srbofilim,
» Dubrovniku“ varajmo, lažimo, budimo licumjerci | hrvatožderim i drugim mogli jednog svog domaćeg
ne stidimo se ničesa. A kad ge dočepamo Općin- sinka uzgojit i oplemenit, na korist naroda, a
ske stolice onda su drugi posli. Onda treba da | na diku svoju? Promislite dobro te istrijebite ku- |
izbacimo iz Općine onaj pečat Sv. Tripuna, a za- kolj iz pšenice, a popravite zlo sa dobrim. Položite |
mjenimo sa Sv. Trojstvom i Ocem Nikolom. (Čo- vjeru u omladini, koja neće nikad birat što je |
vjek ne bi vjerovao koliko im smeta pečat sv. | zlo, a vami će harna uvijek biti! Sad svršavajuć
Trifuna). Sad opet oblijecu okolo seljačkog naro- umoljavamo iznova, nadležnu vlast: da uzme u
da. Mi ćemo, vele, raditi sve na glavnu korist i obzir — prru — tačku; a slavno općinsko upra-
dobrobit vašu. Sve što budete zahtjevali sve će viteljstvo da mimo -.- druge — ne prodje, — a
i Vami, gosp. Uredniče, šalje srcem pozdrav
Stari prijatelj.
P. S. Jučer na 16 bila je zadušnica Dr.
Mihu Klaiću. Uz sjajan katafal otpjevana je sve-
čana misa. Uz prisustvo svijuh vlasti bijaše mno-
go drugog svijeta da se pomoli za dušu velikog
pokojnika. U velikom broju prisustvovao je vas
krasni spol. — Evala! Dućani su bili pozatvorani
— Čast i poštenje! —
ea pripravan dati svoj život za slavu i veličinu
lika strava! Knjaz Nikola I, zabrinut i prepaden,
htio se na mirne riješiti ovog najnovijeg i najo-
pasnijeg pretendenta na srpsko carstvo, pak mu
je ponudio mjesto osobnog tajnika sa 1800 fiori-
na godišnje plate u austrijskoj vrijednosti, što je
naš plemeniti conte Lujo milostiv prihvatio.
Čovjek ne bi vjerovao, a mi ne bi iznosili
da se ne dogagja u Dubrovniku godišta gospodnjeg
1896 i da conte Lujo u svom pismu nije se za-
dr'o i o ,Crvenu Hrvatsku“ (V. zadnji ,Sr. Gl.“),
Pred ovom svijetlom srpskom pojavom, pred
potomkom Dušana Siluoga, kud li ode mali i če-
dni uredničić našega ,Dubrovnika“ s njegovijeh
90 fiorina na mjesec! Pa ipak (gledaj smionosti !)
i on, sin siromašnog korčulanskog kamenara, usu-
dio se ispod riječi što ih je šarala kneževska ru-
ka Nemanjina praunuka, staviti nekoliko svojijeh
opazaka. Ah demokracijo ! demokracijo ! On ne bro-
ji slavna djela svojijeh, nego izjavlja svijetu na
znanje, da: ,Dubrovnik“ od prvog početka zago- | zastava! Uživat ćete s nama svaki mir, slogu,
varao je slogu Srba i Hrvata, i priznavao Hrvate, | ljubav. Ovo su govorili nekim seljacima te u grad
što i sada radi i radiće.“ A gdje ih to priznaje ? | dolaze, ali oni na srpske laži glave ne okreću.
U Dubrovniku ne, u Boki ne, u Bosni ne, u Dal- i ili ili i iti
maciji ne, u Slavoniji, Lici, Srijemu. Hrvatskoj i
još manje. Čekamo odgovor, a u toliko: svaka sre-
ća pratila mladoga kneza i njegova vijernoga dru-
ga i urednika našeg , Dubrovnika.“ Oni dvojica kao
pravi Dubrovčani prestavljaju Dubrovčane i Srbe.
Dok: se ovo dogagja poviše crte, jadnoga
dum Ivana Stojanovića zaćerali su ispod crte — u
podlistak i on tamo pripovijeda koliko su rimski
pape učinili zla Dubrovniku, u isto doba kad bo-
cka popove, koji mu nedadu da se češlje i gran-
ča u koru. A on to jadan čini jerbo misli, da je u
Dubrovniku smatran velikim samo onaj koji dobi-
je patent origjinala.
Pa da nijesu smiješni ovi »dubrovački“ Sr-
\bi! Molijeru, Molijeru, zašto si tako brzo umro!
3 i
pet odustali od te misli, jer vele: Iva svak po-
Znaje, posao neće uspjeti! Neki dan opet u Či-
taonici na skupštini bili odlučili: E ne bi li bilo
bolje da lukavom namjerom otigjemo tamo u Ška-
ljare, ne bi li smo ih ulovili u našem kolu. Usta-
de neki od njih i govori: Prodjite se nije tu za nas,
posla, ondjena ima Hrvata kć živa vatra. Tamo
Petrović hrvatski barjak vije. Jedan od njih opet
nastavi: A da je povirit tamo u Bogdašiće ? Gdje
narod još nije za hrvatstvo vele probugjen. Izme-
gju prisutnih odgovaraju: Bilo bi dobro, ali tamo
Hvar, 22 Januara.
U nedjelju na 19 ovog mj. priredio se bio
u malenoj, ali gizdavoj dvornici »Hvarskog Na-
pretka“ krasni koncert uz veoma bogati program
najizbranijih komada. Kad bi potanko stao da o-
pišem, kako se one večeri izstavljao osobiti sjaj
one malene dvornice, kako je sa lica prisutnih iz-
bijao neobični neki izraz veselja i duhovitosti, pak
da iztaknem napose onu živahnost, koja je kroz
čitavu većer svakim obvladala, cijenim, da bih da-
leko zabrazdio, te mi ne bi bilo moguće rad vre-
mena i prostora da se Potanje osvrnem na plod
oi pd
tu posla. Ako što za nas ne dobijemo u Lepeta-
ne nigdje drugo, jer tuna ima lo nekoliko pri-
staša. Sve jedno držimo ge složno, svi na rad i
biće naš Kotor grad !
Da cijenjene čitaoce uvjerim koliko su oni
sigurni pobjedi, kazat ću im da su oni već sasta.
vili Općinsko Upraviteljstvo, i to slijedeću guspo-
du: Načelnika Radoslava Krekića, prvim prisjedni-
kom odmetnika Iva, drugim Milana Šušića, trećim
Petra Ramadanovića (nehaje ako je podanik Cr-
nogorski) četvrtim Nikolu Stefanović, petim Mar-
ko Marasovića, šestim Širogaćića Marka. Tajnik
=== ..—
Pismo iz Boke.
Kotor, 20. Januara.
Čast vam i poštenje, čestiti gosp. uredniče,
jer svegjer odlučno u vašem glasilu ustajete na
obranu naših prava i otvoreno korite izrode i od-
metnike, koji k0 zvijerad, nasrću na najs:etije na-
ji su bili odregjeni za pjevanje, vrijedno je da na
prvom mjestu sp»menem »Rumunjsku legendu“ od
Braga. U ovom se komadu na osobit način izta-
kao rijetki i mil»zvučni glas gje. Buzolić, koja je
Shvativši duh one muzike umjela da upravo u-
mjetnički pronikne u dušu onog velikog skladate-
lja, te da onu melodiju zaodjene baš onim izraža-
jem, baš onom modulacijom, baš onim koloritom,
što ga je onakav divni komad i iziskivao, Tako
isto nagjoše odziva i zadiviše publiku dva dvopje-
va. jedan: Donizetti-ev »Zbogom“ za soprana i
baritona, drugi iz Verdijeva ,Traviate“, udešen
za tenora i soprana, I ovdje se uz muške glasove
opet nenadkriljivo odlikovao melodični glas gori-
spomenute gospogje, pak i njozina osobita vješti-
ua u izvagjanju i pratnji tih komada na glasoviru
brzo Općinski izbori, rok je minuo a ljudi na na-
šoj Općini svijestni svake dužnosti, da ih sa stra-
ne protivnika ko ne prekori, sastaviše odmah listi-
ne koje bjehu u Općinskoj dvorani proglašene na
31. Decembra minule godine Ove listnice sastav-
ljene su pravedno i tačno, da im prigovora nema.
Ali za naše Srbakoviće one su prava grdesija .
krivo sastavljene, nezakonite, a zašto? Jer valjda
u njima nisu uvršteni oni crnogorski podanici, ko-
pravdanje pozivlje,
Nuder dakle braćo Hrvati i vi svi ostali ka-
tolici! U ovom važnom i odlučnom času stupite
dakle, junačka braćo, držimo se svi u jedno brat.
sko kolo i svladaćemo ove zabludjenike došljake,
Borimo sesvi složno, ko ono nazad tri godine, svi
uz geslo : ,Sve sa vjeru i ga domovinu“ pak će-
mo s pomoću Boga i Sv. Tripuna predobiti ne-
prijatelje našega opstanka.
dima, što ih je orhestarna harmoniia valjano iz-
vela. Megju ovim potonjim onaj koji je pobudio
Hrvat Bokelj. najviše zanosa i na publiku najbolji utisak učinio,
Naši dopisi.
Nećemo se upuštat na kojekakve tančine,
pak nećemo izlazit sa dokazim i tvrdnjam, od ko-
jih bi se mogle i izbiljne posljedice izleći, nego
ćemo samo jednostavno umolit nadlešnu vlast:
ČA A RAŠ E