ske stvari treba da umiri mervoznost uopće srp-

skoga , koja mu prisebnost oduzimlje, ka-
ko bi ustrajao u postojanoj vjeri, da je njegova
kotva u toj bratskoj zajednici Srbije i

Crne Gore pod moćnijem okriljem bratske nam
a Rusije.“
Što je pak Srbiju navelo, da na jednom, ko
“iz vedra neba, promijeni svoju staru politiku na-
prama Rusiji i Crnoj Gori? Teško bi se to dalo
odgonenuti, da nam ne priskače u pomoć — opet
organ crnogorske vlade. On govori o ,novim opa-
nostima,“ koje ,prijete Srbiji i cijeloj srpskoj
budućnosti“ i koje učiniše, da svaka domaća bor-
ba isčezne i da se u ,mladoj kraljevini prosviet-
ljeni ljudi svijeh stranaka okupljaju oko prijestolja
Obrenovića.“ Ovijem Crna Gora Karagjorgjevićim
zatvora vrata. Kakve su pak te nove opasnosti
— toga nam cetinjski list ne kaže, al, po njego-
vim riječima, mi bismo mogli zaključiti, da su

one uzrokom ovih promjena.

Bilježimo, ne komentiramo, a još manje na-
padamo. Srbi, kao Srbi, imaju pravo. Mi ne vjeru-
jemo u trajnost njihovih novih odnošaja, ali ako
im prijete te ,nove opasnosti,“ što su sad uradi-

li, uradili su, za se, dobro.

Nama se ovdje nameće drugo pitanje: a
Hrvati ?....

I djeca znadu, da su srpski interesi u ne-

kim krajevima prama našim u takom položaju,
kao što su u drugim prama interesima bugarskim.

Pa dok bismo, kao braća, saučešćem željeli po-

bjedu njihovoj ideji, šta da radimo, ako ova isto-
dobno znači poraz naše?

A s druge strane, jesmo li mi sjegurni, da

će eventualni poraz njihovih pretjeranih i nepra-
vednih težnja biti zbilja pobjedom Hrvatstva ?....

Evo pitanja, evo raskršća. Odgovorite, kaži-

te, odlučite, ako možete!

U ovom teškom položaju našem, prva bi na-
ša briga imala biti, da osjeguramo hrvatstvo. Sla-

veni smo, ali prije svega mi smo Hrvati. Ko o-
bratao misli, taj je u protuslovju sa poviješću
svijeh naroda ovoga svijeta. Kao Hrvati dakle mi
bismo imali nastojati, da što bolje ogradimo našu
budućnost i utvrdimo naš plemenski posjed.

A koliko seu tom pogledu čini? Ovo malo na-
rodne hrvatske svijesti, što je budi i žari hrvatska
opozicija — i više ništa!

Šta rade oni koji u svojim rukama imaju ono
nešto malo sudbine našega naroda? Misle li oni
kada na ove skrajne granice hrvatstva, na ove ne-
ke ,izložene krajeve“ našega naroda? Koliko su
poduzeli, da se povrate materi zemlji?

Na njihovu dušu, neka odgovaraju povijesti
i potomstvu, koje će se zgražat nad ravnodušnosti
otaca svojih. A mi, ako ne možemo odlačiti o dru-
gom, učinimo koliko možemo: budimo dobri Hr-
vati! I kao takovi hajdemo junački u susret sva-
koj kobi, dolazila nam ona sa srodne ili sa tugjin-
ske strane. Naša živa narodna svijest neka nam
bude najbolja tvrgjava hrvatskoj ideji i hrvat-
skome pravu.

saNn=====

Za sjedinjenje sa Hrvatskom.

Lani i ove godine u nekoliko navrataka ba-
vili smo se pitanjem sjedinjenja Dalmacije sa Hrvat-
skom, pak smo — pe odričuć se naravno načela
hrvatske samostalnosti — kazal: i dokazali, kako
bi i samo ovo sjedinjenje bio jedan veliki korak
naprijed. I doista sjedinjenjem Dalmacije sa Ba-
novinom, ma bilo to i pod današnjim prilikama
naše matere zemlje, mnogo bi se koristilo Hrvat-
sk: bi smo bili već jedna cjelina, 8 kojom

£.

   
 
  
  
 
 
 
 
 
  
 

 

 

 

s njima ,posluže“ ili neka stupe a pravaše. — Ali
onda ,što se usugjuje u Zagrebu, ne bi se smje-
lo podupirat u Zadru“.

Premda je bilo nekojih koji su našem pisa-
nju prigovarali, gornje razlaganje tako je logično
i razložito, da ga nije moguće stvarno pobiti. Što
više veliki zagrebački opozicijonalni listovi nasta-
vljaju ga. Prošle subote ,Hrvatska Domovina“ i
»Hrvatsko Pravo“, kd po dogovoru, pišu o istom
predmetu.

ne moguće izbrisati Hrvatskoj i u današnjem njezinom sta-
nju značaj matice zemlje, pa se svako sjedinjenje hrvatskih
krajeva mora zbiti utjelovljenjem toj Matici...., Naši
prijatelji iz Dalmacije, ne pitajuć sa časovite nezgode ma-
tere zemlje, potiču svakom zgodom sjedinjenje Dalmacije
sa Hrvatskom, a to je samo u suglasju sa njihovim pro-
gramom..... Ako hrvatska narodna stranka u Dalmaciji
hoće sjedinjenje, ima načina i srestva da ga potakne, kao

taj zahtjev na čelo svome otačbeničkome radu “

»Hrvatsko Pravo“ istog dana, osvrćući se na

novo zasjedanje dalmatinskog sabora veli doslovce ;

»Ovo je pitanje (t. j. sjedinjenje) najvažnije danas,
i riješi li se ono, sve će se drugo veoma lako i naravno
riješiti, Spoji li se Dalmacija sa Hrvatskom, Bosna i Her-
cegovina ne mogu uteći, a u tako jakom sklopu pokrajina
u kojih stanuje jedan narod, tomu narodu lako će biti
postignuti sva svoja prava. (Uprav ovako pisala je i ,Crv.
Hrvatska.“)

+... Razumijemo da može biti radikalnih stranaka

i da može biti oportunističkih, pače da oportunističke o-
bično uspješnije djeluju nego radikalne, Ako narodna stran-
ka neće dakle da se popravaši, ako hoće da opreznim o-
portunizmom nešto steće za narod i domovinu, neka se
baci na korisni oportunizam, i neka upotrebi sva srestva
što joj oportunizam dopušta za postignuće narodnih želja.
Mi bismo na primjer narodnu stranku razumjeli, da se u
svojem oportunizmu uhvati nagodbe, pak da na temelju
nagodbe traži sjedinjenje. Tim bi stavila u veliku nepri-
liku naše magjarone, a možda zastrašila i one njezine od-
lučujuće faktore, koji ue nalaze da je sada zgodno vrijeme
za sjedinjenje. Ona je uvjerena da pravaši svojim radika-
lizmom neće ništa postići: neka se ona dakle okuša svojim

oportunizmom.“

Da i Obzoraši u ovom pitanju sjedinjenja
slično misle, mogli bismo navesti stotine primjera
iz prošlih ,Obzora.“ Ako pak danas ne pišu, to
je pitanje stranačke taktike, a ne uvjerenja. Sva-
kako dobro bi bilo, da se u ovom poslu čuje mni-
jenje i ,Obzora“, a tako isto i , Narodnih Novina.“

Istina je, našoj braći s one strane Velebita
veoma je teško. Ama zar je nama amo bolje ? Pak
što bi se to imalo gledati ? Venecija u ujedinjenoj
Italiji izgubila je onaj zlameniti trgovački položaj,
što ga je imala kao glavni grad jedne austrijske
pokrajine. Pa ipak Mlečani, koji su znali što ih
čeka, sve su za jedinstvo Italije učinili i ne bi ga
za živu glavu žrtvovali, premda bi im ekonomski
mnogo bolje bilo. Isto može se kazati o Lombar-
dezima. Ovo u ekonomskom pogledu, dok u nas
je neosporivo dokazano, da bi sjedinjenje našu po-
krajinu i ekonvmski podiglo.

S narodno-političke strane ko ne vidi, kako
bi nam u kakvoj kombinaciji, ovaj uaš današnji
položaj mogao biti osudnim ? Sjedinjeni sa Hrvat-
skom, mi smo cjelina, narod, mi smu napokon dr-
žava, doduše sa prikraćenom, ali ipak s nekom a-
utonomijom. Mi smo onda Žrvatska sa svojom
povijesti i prošlosti, sa svojim jezikom i kulturom ;
Hrvatska koja traži svoja ostala narodna i držav-
na prava! A sada?..... Sto je sada Dalmacija? ...,

Ko ne vidi istinitost i najblju namjeru ua-
ših riječi, taj je slijep kod zdravih očiju. Ko zna
što se iza brda valja! Uprimo zato za sjedinjenje
što prije mužemo, da ne bude kasno, kasno, kasno!

Hrvatski narod — piše ,H. D.“ — uza sve načelno
i nepomično pristajanje uz svoj općeniti narodni program,
vidio bi u sjedinjenju Dalmacije znatan napredak u tom
pitanju. S toga se želimo ovdje dotaknuti jedne okolnosti,
koja se donekle pojavljuje kao zaprjeka tome sjedinjenju.

Kolikogod može bit istina, da se mi ovdje moramo
potužiti na naš opstojeći odnošaj prama Ugarskoj, toliko je

što taj način i ta srestva nalazi stranka prava, stavljajuć

vu mišljenju kare bile poniziti ugled jedne ili druge drp-
ske države, koie su krive što su žive i što su rijekama
krvi i besprimjernom moralnom snagom podigle prve na
Balkanu — barjak slobode.

Teške okolnosti u kojima živimo ne dopuštaju nam
da odgovorimo tačku po tačku tim gadnim pauifletima i
da ometemo grobarsku radnju ljudi, koji su jednako ne-
dostojni i hrvackeg i srpskog imena.

Dok mi, dakle, u ime Dubrovnika i u ime Jugo-

slavenstva prezirom odbijsmo višemjesečne napadaje te
hajdučke stampe, o kojaj mam se gadi i govoriti, pitamo
€. kr. političku vlast i ć kr. državno odvjetništvo što ra-

de? Zašto ne zabranjuju kolportaciju napadaja na jednu
susjednu državu koja živi u prijateljstvu sa našom mo-
narkijom? Pošto cenzura «pstoji, a mi je nijesmo stvorili,
mnijemo da hi sveta dužnost našijeh vlasti bila da stanu
na put člancima bezočnijeh fanatika koji, u nadi da će
Austrija izvaditi mač iz korica da stvori veliku Hrvatsku,
nastoje ozbiljno da pomute dobre snošaje Austrije sa srp-
skijem državama na Balkanu, —

Ovo i ovako — od slova do slova — čita
se u zadnjemu broju našega ,Dubrovnika“ na pr-
vom mjestu u svečanom ruhu službenog žkomuni-
ke-a lista ili ti stranke.

Čast! čast! novom i nadobudnom uredniku |
Čast mu kao bivšem suplentu. ex-kandidatu pro-
fesurskijeh ispita; kao historičaru i filologa; po-
litičaru i rodoljubu; publicisti i stilisti — ali gor-
njeg članka on pisao nije. Ne da mi sumnjamo u
njegovu sposobnost, Bože sačuvaj! Sve, sve od
dubokog Političkog pregleda do onog pomoćnika
na četvrtoj strani, što ga traži mostarska apoteka,
biće izišlo ispod njegova zlatnoga pera, ama onaj
communique — nikad!

Jerbo — gospodin urednik » Dubrovnika “
zna — le style c est ? homme, rekao je Buffon,
veliki inače čovjek premda mu ime, bez niegove
krivice, parodično potsijeća na — dubrovačke Sr-
be. Stil je čovjek! A ko je čovjek ako ne naš
mladi i duhoviti conte Lujo. Njegova simpatična
pojava izbija iz svakog retka — što govorimo ? —
iz svake riječi gore hvaljenog člančića i kad bi se
svak onako znao slikati, fotografi mogli bi zatvo-
rit svoje radionice.

Mi bismo se okladili da je gornja izjava pr-
va prova njegove sjajne diplomatičke karijere — u
budućnosti. I kako se odmah pozna žica Te'ley-
randova nasljednika! Dostojanstveno i ozbiljno ; žigo-
še i odbija, a ne imenuje, Molimo vas zabilježite ovo
zadnje: Ne imenuje ! Ovdje vidite državnika, koji s vi-
sine baca odlučne misli, bez da upada u niska zadije-
vanja osoba i stvari. A onda državna korist. Koli
zgodno uvlači mladi conte Austriji u uši, da je
njezina vlastita korist, ako zapriječi ome napada-
je — koji opstoje u njegovoj fantaziji. U to ime
oa pozivlje i ć. k, Državno Odvjetništvo i Političku
Vlast neka plijene taj neimenovani list — radi
obostranih — skoro da rečemo megjunarodnih —
državnih interesa i europejskoga mira! Prije je
diplomacija učila himbu i prevaru. Moderna nau-
ka preporuča naprotiv iskrenost. 'l'akovi su bili
svi veliki državnici zadnji vremena, Thiers, Ca-
vour, Gorčakov, Bismark — a kako vidimo i nji-
hov dostoini učenik conte Lnjo, Plijenite ,Crve-
nu Hrvatsku,- poručuje on u svom povrijegjenom
srpskom zanosu ,.... austrijskoj vladi! A za-
što, plemeniti conte? Jerbv ,Crvena Hrvatska“
odlučno brani hrvatstvo svoga naroda protiv srp-
skih pohlepa, ma od koje strane one dulazile,

Šalu na stranu, vi ste se prevarili. , Crvena
Hrvatska“ nikada nije napadala Crau Goru. Ona
što najviše je reagirala proti nekim izjavama i izra-
zima, koji su odonud dolazili va štetu brvatskijeh
interesa, koje u ovim stranama branimo. I da se
to nije dogodilo Crna Gora ne bi nikada čula oš-
tre riječi od našega lista, jerbo nas je za drugo
malo briga, samo nek ne tiču u Hrvatstvo. Sa Ce-
tinja dakle mogu polazit izjave u kojima se svojata
Dubrovnik, Boka, Hercegovina, gdje žive tri put
više Hrvata nego Srba, a kad mi na to odgovori-
mo, onda se vi, plemeniti conte, pozivljete na aus-
trijske oblasti, da nam zatvoro usta! Srbija moše
slati hiljade dinara u Hrvatsku, da se cijepa i
svagja naš jadni narod i mi ne smijemo odgovo-
riti, jer bi — po mnijenju coute Luja — drža.
vne vlasti imale stati tomu na put ,radi dobrijeh
državnijeh snošaja“ |

Mi se nijesmo nadali, da će novi tajnik
crnogorski, u ovo kratko doba svoga imenovanja .

Dalje u Prilogu. '

i