ske stvari treba da umiri mervoznost uopće srp- skoga , koja mu prisebnost oduzimlje, ka- ko bi ustrajao u postojanoj vjeri, da je njegova kotva u toj bratskoj zajednici Srbije i Crne Gore pod moćnijem okriljem bratske nam a Rusije.“ Što je pak Srbiju navelo, da na jednom, ko “iz vedra neba, promijeni svoju staru politiku na- prama Rusiji i Crnoj Gori? Teško bi se to dalo odgonenuti, da nam ne priskače u pomoć — opet organ crnogorske vlade. On govori o ,novim opa- nostima,“ koje ,prijete Srbiji i cijeloj srpskoj budućnosti“ i koje učiniše, da svaka domaća bor- ba isčezne i da se u ,mladoj kraljevini prosviet- ljeni ljudi svijeh stranaka okupljaju oko prijestolja Obrenovića.“ Ovijem Crna Gora Karagjorgjevićim zatvora vrata. Kakve su pak te nove opasnosti — toga nam cetinjski list ne kaže, al, po njego- vim riječima, mi bismo mogli zaključiti, da su one uzrokom ovih promjena. Bilježimo, ne komentiramo, a još manje na- padamo. Srbi, kao Srbi, imaju pravo. Mi ne vjeru- jemo u trajnost njihovih novih odnošaja, ali ako im prijete te ,nove opasnosti,“ što su sad uradi- li, uradili su, za se, dobro. Nama se ovdje nameće drugo pitanje: a Hrvati ?.... I djeca znadu, da su srpski interesi u ne- kim krajevima prama našim u takom položaju, kao što su u drugim prama interesima bugarskim. Pa dok bismo, kao braća, saučešćem željeli po- bjedu njihovoj ideji, šta da radimo, ako ova isto- dobno znači poraz naše? A s druge strane, jesmo li mi sjegurni, da će eventualni poraz njihovih pretjeranih i nepra- vednih težnja biti zbilja pobjedom Hrvatstva ?.... Evo pitanja, evo raskršća. Odgovorite, kaži- te, odlučite, ako možete! U ovom teškom položaju našem, prva bi na- ša briga imala biti, da osjeguramo hrvatstvo. Sla- veni smo, ali prije svega mi smo Hrvati. Ko o- bratao misli, taj je u protuslovju sa poviješću svijeh naroda ovoga svijeta. Kao Hrvati dakle mi bismo imali nastojati, da što bolje ogradimo našu budućnost i utvrdimo naš plemenski posjed. A koliko seu tom pogledu čini? Ovo malo na- rodne hrvatske svijesti, što je budi i žari hrvatska opozicija — i više ništa! Šta rade oni koji u svojim rukama imaju ono nešto malo sudbine našega naroda? Misle li oni kada na ove skrajne granice hrvatstva, na ove ne- ke ,izložene krajeve“ našega naroda? Koliko su poduzeli, da se povrate materi zemlji? Na njihovu dušu, neka odgovaraju povijesti i potomstvu, koje će se zgražat nad ravnodušnosti otaca svojih. A mi, ako ne možemo odlačiti o dru- gom, učinimo koliko možemo: budimo dobri Hr- vati! I kao takovi hajdemo junački u susret sva- koj kobi, dolazila nam ona sa srodne ili sa tugjin- ske strane. Naša živa narodna svijest neka nam bude najbolja tvrgjava hrvatskoj ideji i hrvat- skome pravu. saNn===== Za sjedinjenje sa Hrvatskom. Lani i ove godine u nekoliko navrataka ba- vili smo se pitanjem sjedinjenja Dalmacije sa Hrvat- skom, pak smo — pe odričuć se naravno načela hrvatske samostalnosti — kazal: i dokazali, kako bi i samo ovo sjedinjenje bio jedan veliki korak naprijed. I doista sjedinjenjem Dalmacije sa Ba- novinom, ma bilo to i pod današnjim prilikama naše matere zemlje, mnogo bi se koristilo Hrvat- sk: bi smo bili već jedna cjelina, 8 kojom £. s njima ,posluže“ ili neka stupe a pravaše. — Ali onda ,što se usugjuje u Zagrebu, ne bi se smje- lo podupirat u Zadru“. Premda je bilo nekojih koji su našem pisa- nju prigovarali, gornje razlaganje tako je logično i razložito, da ga nije moguće stvarno pobiti. Što više veliki zagrebački opozicijonalni listovi nasta- vljaju ga. Prošle subote ,Hrvatska Domovina“ i »Hrvatsko Pravo“, kd po dogovoru, pišu o istom predmetu. ne moguće izbrisati Hrvatskoj i u današnjem njezinom sta- nju značaj matice zemlje, pa se svako sjedinjenje hrvatskih krajeva mora zbiti utjelovljenjem toj Matici...., Naši prijatelji iz Dalmacije, ne pitajuć sa časovite nezgode ma- tere zemlje, potiču svakom zgodom sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom, a to je samo u suglasju sa njihovim pro- gramom..... Ako hrvatska narodna stranka u Dalmaciji hoće sjedinjenje, ima načina i srestva da ga potakne, kao taj zahtjev na čelo svome otačbeničkome radu “ »Hrvatsko Pravo“ istog dana, osvrćući se na novo zasjedanje dalmatinskog sabora veli doslovce ; »Ovo je pitanje (t. j. sjedinjenje) najvažnije danas, i riješi li se ono, sve će se drugo veoma lako i naravno riješiti, Spoji li se Dalmacija sa Hrvatskom, Bosna i Her- cegovina ne mogu uteći, a u tako jakom sklopu pokrajina u kojih stanuje jedan narod, tomu narodu lako će biti postignuti sva svoja prava. (Uprav ovako pisala je i ,Crv. Hrvatska.“) +... Razumijemo da može biti radikalnih stranaka i da može biti oportunističkih, pače da oportunističke o- bično uspješnije djeluju nego radikalne, Ako narodna stran- ka neće dakle da se popravaši, ako hoće da opreznim o- portunizmom nešto steće za narod i domovinu, neka se baci na korisni oportunizam, i neka upotrebi sva srestva što joj oportunizam dopušta za postignuće narodnih želja. Mi bismo na primjer narodnu stranku razumjeli, da se u svojem oportunizmu uhvati nagodbe, pak da na temelju nagodbe traži sjedinjenje. Tim bi stavila u veliku nepri- liku naše magjarone, a možda zastrašila i one njezine od- lučujuće faktore, koji ue nalaze da je sada zgodno vrijeme za sjedinjenje. Ona je uvjerena da pravaši svojim radika- lizmom neće ništa postići: neka se ona dakle okuša svojim oportunizmom.“ Da i Obzoraši u ovom pitanju sjedinjenja slično misle, mogli bismo navesti stotine primjera iz prošlih ,Obzora.“ Ako pak danas ne pišu, to je pitanje stranačke taktike, a ne uvjerenja. Sva- kako dobro bi bilo, da se u ovom poslu čuje mni- jenje i ,Obzora“, a tako isto i , Narodnih Novina.“ Istina je, našoj braći s one strane Velebita veoma je teško. Ama zar je nama amo bolje ? Pak što bi se to imalo gledati ? Venecija u ujedinjenoj Italiji izgubila je onaj zlameniti trgovački položaj, što ga je imala kao glavni grad jedne austrijske pokrajine. Pa ipak Mlečani, koji su znali što ih čeka, sve su za jedinstvo Italije učinili i ne bi ga za živu glavu žrtvovali, premda bi im ekonomski mnogo bolje bilo. Isto može se kazati o Lombar- dezima. Ovo u ekonomskom pogledu, dok u nas je neosporivo dokazano, da bi sjedinjenje našu po- krajinu i ekonvmski podiglo. S narodno-političke strane ko ne vidi, kako bi nam u kakvoj kombinaciji, ovaj uaš današnji položaj mogao biti osudnim ? Sjedinjeni sa Hrvat- skom, mi smo cjelina, narod, mi smu napokon dr- žava, doduše sa prikraćenom, ali ipak s nekom a- utonomijom. Mi smo onda Žrvatska sa svojom povijesti i prošlosti, sa svojim jezikom i kulturom ; Hrvatska koja traži svoja ostala narodna i držav- na prava! A sada?..... Sto je sada Dalmacija? ..., Ko ne vidi istinitost i najblju namjeru ua- ših riječi, taj je slijep kod zdravih očiju. Ko zna što se iza brda valja! Uprimo zato za sjedinjenje što prije mužemo, da ne bude kasno, kasno, kasno! Hrvatski narod — piše ,H. D.“ — uza sve načelno i nepomično pristajanje uz svoj općeniti narodni program, vidio bi u sjedinjenju Dalmacije znatan napredak u tom pitanju. S toga se želimo ovdje dotaknuti jedne okolnosti, koja se donekle pojavljuje kao zaprjeka tome sjedinjenju. Kolikogod može bit istina, da se mi ovdje moramo potužiti na naš opstojeći odnošaj prama Ugarskoj, toliko je što taj način i ta srestva nalazi stranka prava, stavljajuć vu mišljenju kare bile poniziti ugled jedne ili druge drp- ske države, koie su krive što su žive i što su rijekama krvi i besprimjernom moralnom snagom podigle prve na Balkanu — barjak slobode. Teške okolnosti u kojima živimo ne dopuštaju nam da odgovorimo tačku po tačku tim gadnim pauifletima i da ometemo grobarsku radnju ljudi, koji su jednako ne- dostojni i hrvackeg i srpskog imena. Dok mi, dakle, u ime Dubrovnika i u ime Jugo- slavenstva prezirom odbijsmo višemjesečne napadaje te hajdučke stampe, o kojaj mam se gadi i govoriti, pitamo €. kr. političku vlast i ć kr. državno odvjetništvo što ra- de? Zašto ne zabranjuju kolportaciju napadaja na jednu susjednu državu koja živi u prijateljstvu sa našom mo- narkijom? Pošto cenzura «pstoji, a mi je nijesmo stvorili, mnijemo da hi sveta dužnost našijeh vlasti bila da stanu na put člancima bezočnijeh fanatika koji, u nadi da će Austrija izvaditi mač iz korica da stvori veliku Hrvatsku, nastoje ozbiljno da pomute dobre snošaje Austrije sa srp- skijem državama na Balkanu, — Ovo i ovako — od slova do slova — čita se u zadnjemu broju našega ,Dubrovnika“ na pr- vom mjestu u svečanom ruhu službenog žkomuni- ke-a lista ili ti stranke. Čast! čast! novom i nadobudnom uredniku | Čast mu kao bivšem suplentu. ex-kandidatu pro- fesurskijeh ispita; kao historičaru i filologa; po- litičaru i rodoljubu; publicisti i stilisti — ali gor- njeg članka on pisao nije. Ne da mi sumnjamo u njegovu sposobnost, Bože sačuvaj! Sve, sve od dubokog Političkog pregleda do onog pomoćnika na četvrtoj strani, što ga traži mostarska apoteka, biće izišlo ispod njegova zlatnoga pera, ama onaj communique — nikad! Jerbo — gospodin urednik » Dubrovnika “ zna — le style c est ? homme, rekao je Buffon, veliki inače čovjek premda mu ime, bez niegove krivice, parodično potsijeća na — dubrovačke Sr- be. Stil je čovjek! A ko je čovjek ako ne naš mladi i duhoviti conte Lujo. Njegova simpatična pojava izbija iz svakog retka — što govorimo ? — iz svake riječi gore hvaljenog člančića i kad bi se svak onako znao slikati, fotografi mogli bi zatvo- rit svoje radionice. Mi bismo se okladili da je gornja izjava pr- va prova njegove sjajne diplomatičke karijere — u budućnosti. I kako se odmah pozna žica Te'ley- randova nasljednika! Dostojanstveno i ozbiljno ; žigo- še i odbija, a ne imenuje, Molimo vas zabilježite ovo zadnje: Ne imenuje ! Ovdje vidite državnika, koji s vi- sine baca odlučne misli, bez da upada u niska zadije- vanja osoba i stvari. A onda državna korist. Koli zgodno uvlači mladi conte Austriji u uši, da je njezina vlastita korist, ako zapriječi ome napada- je — koji opstoje u njegovoj fantaziji. U to ime oa pozivlje i ć. k, Državno Odvjetništvo i Političku Vlast neka plijene taj neimenovani list — radi obostranih — skoro da rečemo megjunarodnih — državnih interesa i europejskoga mira! Prije je diplomacija učila himbu i prevaru. Moderna nau- ka preporuča naprotiv iskrenost. 'l'akovi su bili svi veliki državnici zadnji vremena, Thiers, Ca- vour, Gorčakov, Bismark — a kako vidimo i nji- hov dostoini učenik conte Lnjo, Plijenite ,Crve- nu Hrvatsku,- poručuje on u svom povrijegjenom srpskom zanosu ,.... austrijskoj vladi! A za- što, plemeniti conte? Jerbv ,Crvena Hrvatska“ odlučno brani hrvatstvo svoga naroda protiv srp- skih pohlepa, ma od koje strane one dulazile, Šalu na stranu, vi ste se prevarili. , Crvena Hrvatska“ nikada nije napadala Crau Goru. Ona što najviše je reagirala proti nekim izjavama i izra- zima, koji su odonud dolazili va štetu brvatskijeh interesa, koje u ovim stranama branimo. I da se to nije dogodilo Crna Gora ne bi nikada čula oš- tre riječi od našega lista, jerbo nas je za drugo malo briga, samo nek ne tiču u Hrvatstvo. Sa Ce- tinja dakle mogu polazit izjave u kojima se svojata Dubrovnik, Boka, Hercegovina, gdje žive tri put više Hrvata nego Srba, a kad mi na to odgovori- mo, onda se vi, plemeniti conte, pozivljete na aus- trijske oblasti, da nam zatvoro usta! Srbija moše slati hiljade dinara u Hrvatsku, da se cijepa i svagja naš jadni narod i mi ne smijemo odgovo- riti, jer bi — po mnijenju coute Luja — drža. vne vlasti imale stati tomu na put ,radi dobrijeh državnijeh snošaja“ | Mi se nijesmo nadali, da će novi tajnik crnogorski, u ovo kratko doba svoga imenovanja . Dalje u Prilogu. ' i