Kad naš dr. Vale Tomić ustane pa deklamu- je, da valja raditi ma materijalnom polju. da se narod hrani kruhom a ne idealima, ne sjeća li nas on na glične govore t. zv. nInagjaronskih“ za- stup., koji "ciničkim materijalizmum suzbijaju ide- alne težnje narodne slobode i narodnog jedinstva, što ih odvažuo zastapa onamošnja opozicija ? Kao finale ovoga skladnoga koncerta jesu organi obijuh stranaka. Onamo , Narodne Novine“ sa Srbinom urednikom, a uzdrže ih, ne stranka, nego porezi i pristojbe kao službeni list; amo pak »Jedinstvo“ sa Srbinom urednikom, koje podmi- ruju porezi općine spljetske. Njihovo pisanje na- pereno je proti pravašim i uopće hrv. opoziciji, samo što o načinu kojim piše spljetski list nema ni prispodobe, Jedna jedina vrlo značajoa razlika opstoji iz- megju obe stranke i to da oni u Zagrebu, kad ho- će da se juuače, stanu napadati — Austriju i au- strijsku vladu, a ovi naši — Magjare i vladu ma- gjarsku. * * * Jest, mi ćemo biti valjda neiskusni, politička djeca, strastveni, slijepi i sve što hoćete. Ali na- ma jedua stvar ne može nikako, da igje u glavu : Kako može jednu stranku, koja teži da se Dalma- cija otcijepi od Cizlajtanije, pak sjedini sa Hrvat- skom, podupirat austrijska vlada ? kojem ovaj najvećim zanosom preporuča biraču, da radi i glasuje za narodnu stranku. Većina po- prati ovo pismo burnim odobravaujem i usklicim : Zivio Pavičić! što je s njezina stauovista posve- ma u redu. Mi ne zamjeramo g. Pavičiću. Ou kao osvjedočen narodnjak zauzeo se i radio za svoju stranku i tim je vršio dužnost svoga uvjerenja. Mi samo pitamo šta bi do sada bilo, da je g. Pavi- čić, €. k. činovnik, onako pisao o pravašim i da je on na dan izbora poletio iz svog ureda u Spljetu državnim parobrodom na Hvar, da tamo agituje ue za narodnjačku, već za pravšku stranku ? vaši za nj radili i glasovali, da bar ne ispadne protivnik hrvatstva. Talijanaš Smrkinić govoreć ob ovom izboru, iznio je kako je c. k. kot. Poglavar u duši talijana$ uplivao naove izbore za uaro- dnjake. Jednome talijanskome činovniku zapri- jetio je premještajem, a drugo me je kazao da će onaj dan biti poslan u komisije, samo da ne glasuje proti narodnjaku. Ne da mi branimo tali- janase. Naši sumišljenjaci na Korčuli možda su se protiv njih najviše zauzeli. Mi samo pitamo : kako se ovi službeni uplivi, nagovori i prijetnje slažu — sa sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske ? Ne ostaje nego da pomislimo: ili da su na- rodnjaci čekajući zgodan (A nje, — ili da su u Beću Do protivnih dokaza i razloga, koje bi mi najo- duševljenije pozdravili, ovo je naše čvrsto uvjerenje. ju istini i posto Kotor, 4 Februara. -- Negdašnji naš g. Ivo Gjunio neće da miruje, paće danomice sve to više bijesni na nas jadne i potisnute bokeške Hrvate. Laća se svakoga srestva, da Srbima omo- gući, da se opet dočepaju vlasti nad našim bije- lim Kotorom, koji smo teškom mukom povratili u krilo Hrvatstva. Onomadne nagovarao je neke se- ljske iz Bogilašića, da glasuju kako im on bude preporučiti, t. j. za Srbe i Legaše. Ali nadajmo se da mu je sve uzalud, jer nijesu ljudi ćuci. Sad ga je svak upoznao njegovom vlastitom kriv- njom. Na dnevnom je redu njegov politički hara- kter! Isti Srbi i talijanaši“ nemaju obraza, da ga brane u svojim listovima. Neka! 'Tako se do- ja onije koji svoju braću ostavljaju, — gagja onijem, koji svoj Hroat Zob Iz Boke, 4 Februara. — Vi ste, g. uredni- će, više puta u uašoj »Crvenoj“ pisali o velikim srpskim političarima & la Ružicić, Lazić, Paja Jv- vanović i družini." Ama šta mislite da takovih u- mnika nemamo i mi u Kotoru? En vam našega dra. Lesa, kome se već prinosi za spomenik ku- pe. Nego šta ćete da vam kažem, od neko doba naš Leso boluje i Srbi Zabrinuti slrepe nad nje- govim dragocijenim životom. Pa šta tišti našega prijatelja ? Nije tv obićna boljetica niti ljuta ,bo- lja srdobolja“, već Leso mućan što mu se izmače masno Uredništvo srpskoga » Dubrovnika“, kuje mu je na po usta bilo obećano. I valja reći, niko zgodniji od njega da zasjedne na ono uzvišeno mjesto. Zato muogi kotorski srbi prijete, da neće više podupirati »Dubrovnika“, jer sve katolici o- tese, a Vrčevića prognaše, koji, i ako je vele pi- sao o Papi i Vatikanu, al Je opet bio ,naš.“ Sad jadan Leso u neyolji traži druga, pak piskara ta- Ino amo, eda mu zlatno pero ne zZahrgja. U 4 br. , Dubrovnika“ odgovara na moj do- Jer je Leso mukom mimoišao Sve one retke, u kojum sam mu dokazao, da su negdašnji kotorski hrišćani bili Hrvati i da su oni prvi razvili — hrvatski barjak. Ovo je Leso mu- dro prešutio, pak mi prijeti, meni i našim junač- kim Škaljarima, koji su uvjek prvi, kad je u Boci braniti hrvatsko. Ali sve mu je zaludu, jer mu u ime svijeh poručujem : prošla su ona vremena kad ste nas mogli za nos voditi. U Skaljarim nema živa čovjeka koji znade čitati, da ne drži koju hr- vatsku noviuu. Narodna svijest tako je razbugjen», da bismo vas rada vidjet u naše pohode u izbor- uu agitaciju, ako ste junaci, da vidimo, koliko će- te ih posrbiti. Zato, jadan Leso, ostavi se ćorava posla i nasih Skaljara. Uzbugjenoj hrvatskoj svi- Jesti u Boki neće bre odoljeti ni pametnije glave, nego li si ti. U toliko ueboj se, buducnost ti je osigurana, srpstvo ti Zasluge spoznade, te ako te dubrovački Srbi katolici ne htjedvše primiti ua nji- hov list, čeka te tajuičko mjesto u Kotoru. Ja mi- slim da te tvoji hrišćani neće prevariti, samo ako dobiju. Ne laje pas da selo brani, veli narodna poslovica, — Škaljarski kremen. Kotor, 6 Februara. — Gosp. Uredniće | O- Ve godine proslavišmo našeg pokrovitelja sv, Tri- puna kao nikad, jer je bilo prekrasno vrijeme. Crkvena svečanost uuutrnja i procesija bila je nipoznatua. Na stolnoj crkvi vijahu se, uz kralje- Ve, i nase hrvatske trobojnice. Poatifikovao je naš obljubljeni Pastijer presvjetli biskup Uccelli- ni, a propovijedao je preć. da. J, Zekan. Opošte- nilo se nase slavno Tijelo Kotorske »Mornarice“, koje je u procesiji stupalo pod vodstvom svoga majora gosp, kap. Josipa I. Radonićića, Bilo ih je 130 svi u kićenim nošnjama. čija je Boka, ,Kotorska Glazba“ pohvalu, svoju udarajuć birane komade. U bila je sjajna rasvjeta. Evo vam u kratko opisa kojoj se i stranci naroduo-crkvenog slavja Izgredi u Piranu.*) io, zemaljskog, oošeza I ača Ula Pošto su se vili razni izvještaji o izgre- dih, sbivlih 80 dne 10. jeva, koji neodgovara- nam nebijaše moguće pobiti ta m—— tendencijozna izvraćanja u zemaljskom saboru, d- bjavljujemo ovim čitav istinit, dogodjaj. Dae 10. januara t. g. putovalo je nas8 pod- pisanih zemaljskih zastupnika sa parobrodom »Quie- to“ iz Poreča u Trst. Radi silno bjesneće bure morali smo se u Piranu izkrcati kao i svi drugi suputnici. Već na parobrodu najmili smo si omni- bus, kojega nam je velikom pripravnošću ponudio vozar Dolce, Ou nas je pratio do kavane »dei si- guori* da nebi najmili drugih vozova, koje nam se je takogjer nudjalo. Dva trhonoša preuzeli su nasu prtljagu i to muž po prilici petdesetgudišnji i dječak po prilici šestoajstgodišnji, posliednji & čruim znakom ua licu; obojica bili su veoma za- dovoljni, da će si štogod zaslužiti. Na mulu napali su nas infamno piranski ,si- gnor..“ Izgrednici pratili su nas sa mula po cie- lom gradu i vikali su neprestano: , Fora i sciavi !“ »la mar con loro!“ , Farabutti !< »Abasso Spin- čić!“ ,Pereat Mandic!“ itd. U takovom položaju nismo se mogli u gra- du zaustaviti, i to tim manje, što ne bijaše viditi ni jednoga redare i sto se obćinski načelnik dr, Fragiacomo nije htjeo brinuti za red niti za vrie- me poznatih izgreda radi službenih napisa. Kazali smo vozaru, neka zapregne i za nami dodje. Če- kali smo ga na prostoru, izloženi buri, polag gradskih zidina. Posto ne bijaše voza dulje vremena, poslali smo dječaka, koji nam je nosio prtljagu, da vidi, da li dolazi. Dječak se je skoro vratio s viešću: »Ne, nego dolaze gospoda“ — »10, Ma vien i sio- ril“ Vozar u istinu nije došao; odgovorili su gi za stalno ,siguori.“ Mjesto njega došli su ovi pso- vali nas na razne načine i grozili nam se. Medju ostalimi prošao je mimo nas njeki Pietro Amorgšo i skoro se vrnuv, bez da bi demonstrirao. Došli su i dva mladja gospodina i išli na vrata male o cesti nalazeće se zgrade u njeki vrt, možda za tu, da sa svoje strane na voz čekaju. Upravo kad su došla dvojica po glavnoj cesti, približilo ge je 4 ili 5 drugih po postranom putu tako, da su sta- jali pred nami na cesti. Ostali, koji su stajali na strani prema gradu, vikali su i kamenje pobirali, U tom kritićnom položaju, bez zaštite, udlt: čili smo ići dalje po cesti. Išli smo praćeni sa dvojicom trhonoša i proganjani po ,signori,“ koji su vikali zviždali, psovali nas i kamenje za nama bacali. To je trajalo skoro pol wre. Starijega tr- honošu bili su izgrednici ujekoliko zaustavili, al nas je pak stigao na razkrižju, gdje vodi od glav- ne ceste cesta u Porto Ruse. Ovdje izjavili su os bojica trhonoša da neidu dalje. Kad bijahu plaće- ni, izjavio je stariji, da se skoro boji vratiti se u grud — ,go quasi riguardo tornar_in citta.“ Mo- rali smo sada sami prtljagu nosti. ' Na skoro pretekle su nas dvie kočije, jedua zatvorena, druga otvorena. Ne bez razloga smo odmah pomislili, da su ono 5 ili 6 osoba emisari. Lica bila su njim prikrita, da se jih nebi spozna- lo. Jedini oni mogli su nas viditi, da smo prtlja- gu na ramenih nosili, što je list ,11 Piccolo“ već 11. januara obavio, Na vozu nekoga u Trstu naseljenuga Hrva- ta, Brajkovića, što smo ga slučajno u Strunjanu našli, odvezli su se podpisani dr. Stanger i S. Q. Cosulich ujedao sa prtljagom u Izolu, gdje su se nadali, da će dobiti vozove za sva. Ali tamo njim s" je kratko i osorno reklo: djeni. Naš šest ostalih išli smo Strunjana. Pred Izolom doznali