Kad naš dr. Vale Tomić ustane pa deklamu-
je, da valja raditi ma materijalnom polju. da se
narod hrani kruhom a ne idealima, ne sjeća li
nas on na glične govore t. zv. nInagjaronskih“ za-
stup., koji "ciničkim materijalizmum suzbijaju ide-
alne težnje narodne slobode i narodnog jedinstva,
što ih odvažuo zastapa onamošnja opozicija ?

Kao finale ovoga skladnoga koncerta jesu
organi obijuh stranaka. Onamo , Narodne Novine“
sa Srbinom urednikom, a uzdrže ih, ne stranka,
nego porezi i pristojbe kao službeni list; amo pak
»Jedinstvo“ sa Srbinom urednikom, koje podmi-
ruju porezi općine spljetske. Njihovo pisanje na-
pereno je proti pravašim i uopće hrv. opoziciji,
samo što o načinu kojim piše spljetski list nema
ni prispodobe,

Jedna jedina vrlo značajoa razlika opstoji iz-
megju obe stranke i to da oni u Zagrebu, kad ho-
će da se juuače, stanu napadati — Austriju i au-
strijsku vladu, a ovi naši — Magjare i vladu ma-
gjarsku.

* *
*

Jest, mi ćemo biti valjda neiskusni, politička
djeca, strastveni, slijepi i sve što hoćete. Ali na-
ma jedua stvar ne može nikako, da igje u glavu :
Kako može jednu stranku, koja teži da se Dalma-
cija otcijepi od Cizlajtanije, pak sjedini sa Hrvat-
skom, podupirat austrijska vlada ?

kojem ovaj najvećim zanosom preporuča biraču,
da radi i glasuje za narodnu stranku. Većina po-
prati ovo pismo burnim odobravaujem i usklicim :
Zivio Pavičić! što je s njezina stauovista posve-
ma u redu. Mi ne zamjeramo g. Pavičiću. Ou kao
osvjedočen narodnjak zauzeo se i radio za svoju
stranku i tim je vršio dužnost svoga uvjerenja. Mi
samo pitamo šta bi do sada bilo, da je g. Pavi-
čić, €. k. činovnik, onako pisao o pravašim i da je
on na dan izbora poletio iz svog ureda u Spljetu
državnim parobrodom na Hvar, da tamo agituje ue za
narodnjačku, već za pravšku stranku ?

vaši za nj radili i glasovali, da bar ne ispadne
protivnik hrvatstva. Talijanaš Smrkinić govoreć ob
ovom izboru, iznio je kako je c. k. kot. Poglavar
u duši talijana$ uplivao naove izbore za uaro-
dnjake. Jednome talijanskome činovniku zapri-
jetio je premještajem, a drugo me je kazao da
će onaj dan biti poslan u komisije, samo da ne
glasuje proti narodnjaku. Ne da mi branimo tali-
janase. Naši sumišljenjaci na Korčuli možda su se
protiv njih najviše zauzeli. Mi samo pitamo : kako
se ovi službeni uplivi, nagovori i prijetnje slažu —
sa sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske ?

Ne ostaje nego da pomislimo: ili da su na-
rodnjaci čekajući zgodan (A

nje, — ili da su u Beću

Do protivnih dokaza i razloga, koje bi mi najo-
duševljenije pozdravili, ovo je naše čvrsto uvjerenje.

 

ju istini i posto

Kotor, 4 Februara. -- Negdašnji naš g.
Ivo Gjunio neće da miruje, paće danomice sve
to više bijesni na nas jadne i potisnute bokeške
Hrvate. Laća se svakoga srestva, da Srbima omo-
gući, da se opet dočepaju vlasti nad našim bije-
lim Kotorom, koji smo teškom mukom povratili u
krilo Hrvatstva. Onomadne nagovarao je neke se-
ljske iz Bogilašića, da glasuju kako im on bude
preporučiti, t. j. za Srbe i Legaše. Ali nadajmo
se da mu je sve uzalud, jer nijesu ljudi ćuci.
Sad ga je svak upoznao njegovom vlastitom kriv-
njom. Na dnevnom je redu njegov politički hara-
kter! Isti Srbi i talijanaši“ nemaju obraza, da
ga brane u svojim listovima. Neka! 'Tako se do-
ja onije koji svoju braću ostavljaju, —
gagja onijem, koji svoj Hroat Zob
Iz Boke, 4 Februara. — Vi ste, g. uredni-
će, više puta u uašoj »Crvenoj“ pisali o velikim
srpskim političarima & la Ružicić, Lazić, Paja Jv-
vanović i družini." Ama šta mislite da takovih u-
mnika nemamo i mi u Kotoru? En vam našega
dra. Lesa, kome se već prinosi za spomenik ku-
pe. Nego šta ćete da vam kažem, od neko doba
naš Leso boluje i Srbi Zabrinuti slrepe nad nje-
govim dragocijenim životom. Pa šta tišti našega
prijatelja ? Nije tv obićna boljetica niti ljuta ,bo-
lja srdobolja“, već Leso mućan što mu se izmače
masno Uredništvo srpskoga » Dubrovnika“, kuje
mu je na po usta bilo obećano. I valja reći, niko
zgodniji od njega da zasjedne na ono uzvišeno
mjesto. Zato muogi kotorski srbi prijete, da neće
više podupirati »Dubrovnika“, jer sve katolici o-
tese, a Vrčevića prognaše, koji, i ako je vele pi-
sao o Papi i Vatikanu, al Je opet bio ,naš.“ Sad
jadan Leso u neyolji traži druga, pak piskara ta-
Ino amo, eda mu zlatno pero ne zZahrgja.
U 4 br. , Dubrovnika“ odgovara na moj do-

Jer je Leso mukom mimoišao
Sve one retke, u kojum sam mu dokazao, da su
negdašnji kotorski hrišćani bili Hrvati i da su oni
prvi razvili — hrvatski barjak. Ovo je Leso mu-
dro prešutio, pak mi prijeti, meni i našim junač-
kim Škaljarima, koji su uvjek prvi, kad je u Boci
braniti hrvatsko. Ali sve mu je zaludu, jer mu u
ime svijeh poručujem : prošla su ona vremena kad
ste nas mogli za nos voditi. U Skaljarim nema
živa čovjeka koji znade čitati, da ne drži koju hr-
vatsku noviuu. Narodna svijest tako je razbugjen»,
da bismo vas rada vidjet u naše pohode u izbor-
uu agitaciju, ako ste junaci, da vidimo, koliko će-
te ih posrbiti. Zato, jadan Leso, ostavi se ćorava
posla i nasih Skaljara. Uzbugjenoj hrvatskoj svi-
Jesti u Boki neće bre odoljeti ni pametnije glave,
nego li si ti. U toliko ueboj se, buducnost ti je
osigurana, srpstvo ti Zasluge spoznade, te ako te
dubrovački Srbi katolici ne htjedvše primiti ua nji-
hov list, čeka te tajuičko mjesto u Kotoru. Ja mi-
slim da te tvoji hrišćani neće prevariti, samo ako
dobiju. Ne laje pas da selo brani, veli narodna
poslovica, —
Škaljarski kremen.

Kotor, 6 Februara. — Gosp. Uredniće | O-
Ve godine proslavišmo našeg pokrovitelja sv, Tri-
puna kao nikad, jer je bilo prekrasno vrijeme.
Crkvena svečanost uuutrnja i procesija bila je
nipoznatua. Na stolnoj crkvi vijahu se, uz kralje-
Ve, i nase hrvatske trobojnice. Poatifikovao je
naš obljubljeni Pastijer presvjetli biskup  Uccelli-
ni, a propovijedao je preć. da. J, Zekan. Opošte-
nilo se nase slavno Tijelo Kotorske »Mornarice“,
koje je u procesiji  stupalo pod vodstvom svoga
majora gosp, kap. Josipa I. Radonićića, Bilo ih
je 130 svi u kićenim nošnjama.
čija je Boka, ,Kotorska Glazba“
pohvalu, svoju udarajuć birane komade. U
bila je sjajna rasvjeta. Evo vam u kratko opisa
kojoj se i stranci
naroduo-crkvenog slavja

Izgredi u Piranu.*)

io, zemaljskog, oošeza I ača Ula

Pošto su se vili razni izvještaji o izgre-
dih, sbivlih 80 dne 10. jeva, koji neodgovara-
nam nebijaše moguće pobiti ta

m——

 

 

  
 
  
 

 

tendencijozna izvraćanja u zemaljskom saboru, d-
bjavljujemo ovim čitav istinit, dogodjaj.

Dae 10. januara t. g. putovalo je nas8 pod-
pisanih zemaljskih zastupnika sa parobrodom »Quie-
to“ iz Poreča u Trst. Radi silno bjesneće bure
morali smo se u Piranu izkrcati kao i svi drugi
suputnici. Već na parobrodu najmili smo si omni-
bus, kojega nam je velikom pripravnošću ponudio
vozar Dolce, Ou nas je pratio do kavane »dei si-
guori* da nebi najmili drugih vozova, koje nam
se je takogjer nudjalo. Dva trhonoša preuzeli su
nasu prtljagu i to muž po prilici petdesetgudišnji
i dječak po prilici šestoajstgodišnji, posliednji &
čruim znakom ua licu; obojica bili su veoma za-
dovoljni, da će si štogod zaslužiti.

Na mulu napali su nas infamno piranski ,si-
gnor..“ Izgrednici pratili su nas sa mula po cie-
lom gradu i vikali su neprestano: , Fora i sciavi !“
»la mar con loro!“ , Farabutti !< »Abasso Spin-
čić!“ ,Pereat Mandic!“ itd.

U takovom položaju nismo se mogli u gra-
du zaustaviti, i to tim manje, što ne bijaše viditi
ni jednoga redare i sto se obćinski načelnik dr,
Fragiacomo nije htjeo brinuti za red niti za vrie-
me poznatih izgreda radi službenih napisa. Kazali
smo vozaru, neka zapregne i za nami dodje. Če-
kali smo ga na prostoru, izloženi buri, polag
gradskih zidina.

Posto ne bijaše voza dulje vremena, poslali
smo dječaka, koji nam je nosio prtljagu, da vidi,
da li dolazi. Dječak se je skoro vratio s viešću:
»Ne, nego dolaze gospoda“ — »10, Ma vien i sio-
ril“ Vozar u istinu nije došao; odgovorili su gi
za stalno ,siguori.“ Mjesto njega došli su ovi pso-
vali nas na razne načine i grozili nam se. Medju
ostalimi prošao je mimo nas njeki Pietro Amorgšo
i skoro se vrnuv, bez da bi demonstrirao. Došli
su i dva mladja gospodina i išli na vrata male o
cesti nalazeće se zgrade u njeki vrt, možda za tu,
da sa svoje strane na voz čekaju. Upravo kad su
došla dvojica po glavnoj cesti, približilo ge je 4
ili 5 drugih po postranom putu tako, da su sta-
jali pred nami na cesti. Ostali, koji su stajali na
strani prema gradu, vikali su i kamenje pobirali,

U tom kritićnom položaju, bez zaštite, udlt:
čili smo ići dalje po cesti. Išli smo praćeni sa
dvojicom trhonoša i proganjani po ,signori,“ koji
su vikali zviždali, psovali nas i kamenje za nama
bacali. To je trajalo skoro pol wre. Starijega tr-
honošu bili su izgrednici ujekoliko zaustavili, al
nas je pak stigao na razkrižju, gdje vodi od glav-
ne ceste cesta u Porto Ruse. Ovdje izjavili su os
bojica trhonoša da neidu dalje. Kad bijahu plaće-
ni, izjavio je stariji, da se skoro boji vratiti se u
grud — ,go quasi riguardo tornar_in citta.“ Mo-
rali smo sada sami prtljagu nosti. '

Na skoro pretekle su nas dvie kočije, jedua
zatvorena, druga otvorena. Ne bez razloga smo
odmah pomislili, da su ono 5 ili 6 osoba emisari.
Lica bila su njim prikrita, da se jih nebi spozna-
lo. Jedini oni mogli su nas viditi, da smo prtlja-
gu na ramenih nosili, što je list ,11 Piccolo“ već
11. januara obavio,

Na vozu nekoga u Trstu naseljenuga Hrva-
ta, Brajkovića, što smo ga slučajno u Strunjanu
našli, odvezli su se podpisani dr. Stanger i S. Q.
Cosulich ujedao sa prtljagom u Izolu, gdje su se
nadali, da će dobiti vozove za sva. Ali tamo njim
s" je kratko i osorno reklo:

djeni.
Naš šest ostalih išli smo
Strunjana. Pred Izolom doznali