Da podžstijegom čestite proslosti,
Pobjedit će svegi dok živit bude,
Laske lude uz namjere hude.

Došli smo do pred Kopar. nesretiv željno
očekivane pomoći. Zapazili smo pak, da su dva
mlada mužka, prezajuć za crkvicom ,Semedela,“

opazivši nas, brzo koracali u grad, valjda s toga Kiaitooni mirovina 04 a ke - ratesa Stari Dubrovčanin.
da oglase naš dolazak svojim saveznikom. Bilo je | ispravkom pravi pravaši su ne iiesti. — U četvrtal ali a
tamno, a mi smo bili poslie 44 sata hoda posve- | mogu učiniti nikakav predlog. Brzo će se sabor ovdje vo presvj. kotorski Pp ve

ma obnemogli. Prisilili smo se još njekako i išli
smo, da minemo grad, sa putem, još jedan
kilometar puta u kasarnu nancijalne straže kod
sv. Nazarija pred Koprom, gdje bijasmo najpri-
jaznije primljeni.

Nastojali smo odmah, da saznademo putem
e. kr. kotarskoga glavarstva, što je sa dvojicom
paših drugova i opisali mu dosta obširno, što se
je dogodilo. Po financijalnom stražaru doznali smo
ustmeno, da kod kotarskoga glavarstva neznadu
za nje, i da su išli vozovi i žandari u Izolu —

Dr. Ante Starčević. — Javljaju nam iz
Zagreba, da je zdravlje prvaka stranke prava u
opasnom stanju, pak da bi svaki čas mogla nasta-
ti katastrofa. Sijedi bolestnik da očevidno gine.

  
   
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
   
 
   
 
 
 
 
   
 
  

  
  
  
  
 
 
   
   
   
  
   
   
   
 
 
 
 
  
  
  
 
  
  

je otvorio svoj restaurant, koji je, kako vele, pro-
idjen dobrom kuharicom.

Ratna mornarica. — Prošlog četvrtka u
veče prispjela je u Gruž oklopujača , Hwm.“

Parobrod ,Hungaria“ od 4 tek. odlazi iz
Gruža put Rijeke na 10 ura u jutro, a ze na 10;
kao do sada.

Hrvatska Radnička a priregjuje
večeras u Bondinu Teatru svoju u zabavu,
na koju mogu pristupit samo pozvanici. — Na
dan sv. Vlaha držala je malu zabavu u svojim
prostorijama, na koju je došlo mnogo gospode iz
okolice, zatim radaici iz Hrvatske, koji rade na
novom hotelu sa svojim tamburicama, koji su
so doprinjeli, da zabava ovako sjajno

Kragja. — U četvrtak neki radnik iz Ba-
njeluke, rodom Magjar, pobjegao je nenadno iz
Dubrovnika. Njegov stanar opazi zatim da mu je
razlomljea ormar i da mu fali novaca, a M. Mati-

čeviću s kojim je radio poginuo je sat s lancem.

Sumnja je odmah pala ne ovog radnika, pak je
drž. odvjetništvo brzojavilo na bližnje parobro-
darske postaje, da ga zaustave.

1 uvijek s lažima! — Zadnji ,D“. htio
bi činit razumjet, da su festanjuli gg. Negrini i
Krekić imenovani od općinskog Upraviteljstva.
Kazo doznajemo, na toj sjednici nije bilo prisut-
no uprav polovina opć. prisjednika i to gg. Avo-
scani, Banaz i Vodnica. Prije toga iza odlreke g.
conte Luja Vojnovića, otišao je komesar g. Knego
u drugoga festanjula g. Flori, da ga ovori,
da pošto nema druga neka se i on zahv što
mu je pošlo za rukom. A kad tamo oni su našli
ne jednoga nego dva druga i to Srba! Evo dokle
dopire njihov eskluzivizam i šovinizam, kad u 0-
voj maloj stvari oni, najmanja stranka u gradu, žele
m svakoga ko ne vjeruje — u sve i
svuda.

fohvalno. — Prigodom smrti gospogje

Mare Rasborskji bi podijeljeno mjesnom dječijem
zakloništa od Gosp. Mata Gjika kruna 8. —

=

Diskoras ma Poljani.

Ivo. — E, Vlaho, gje si čovječe ! Bom festa, u zdravlju
i providenc:! Isko sam te vas bužiji dan u Pone-
djelnik, nikako te nać. Gje si se bio zabio ?

Vlaho. — Fala ti moj Ivo! Da ti svu istina rećem, bio
sam ti se iza mise ritiro doma, jerho na dvoru e
jatelji colla bona festa meni su očistili 2 krune naš
koja je, toka se napit, & Maslać ne razumije držat
konte. U Nikoletića quasi i gore; on ti je kaka de-
manijo : oflimo ti je peču karteluna ,Prodava se
samo xa gotovo.“

Ivo. — Dunque nijesi vidio prečesijun ni igro tombulu ?

Vlaho — Kako nijesam u moe $ funjestre, & za tom-
bulu pošla je ona sje praznica, sa da jom se moć
ismijat. Ma, nesto bi te ćio pitat. Ti što si toliko
fin, umjećeš mi dat razlog.

(vo. — Nijesu moji meriti, neg» vaši spiriti. Što ?

Vlaho. — Zašto gospar Frano ide sa prečesijunom go-

je glave. Meni ga je učinilo bolest gledat. Po ona-

koj tramuntani mogo je što i ubitit.

Ivo. — I meni je tv upalo u oči, pak sam se informo i

persvadali su me, da tako ima bit, i da je urednik

rodoljub hrvatski nalazi se u najboljoj snazi Na
4 Februara navršio je uprav 81 godinu, krepak
kao ptić.

Zadrani ne miruju. — Ovih dana pono-
vile su se opet velike demoastracije proti hrvati-
ma i hrvatskim zastupnicima. Nekoliko zastupni-
ka otišlo je, da se potuže namjesniku. Ovo stanje
uprav je dozlogrdilo. Na drugom mjestu, na mol-
bu naših zastupnika u lstri, donosimo izjavu, ka-
ko su bili napadouti, kada su prolazili kroz Pi-
ran. Ali Zadrani imali bi se spomenut, da nijesmo
u Piranu i u lstriji nego u Dalmaciji i da će o-
gromna većina hrvatskog naroda znat pribavit za-
dovoljštinu za nanesene uvrede njegovim zastu-
pnicima. Neka gospoda talijanaši ne misle, da ra-
di našeg razdora mogu takova šta poduzimat. Ovo
je naša domaća stvar, ali naprama vanjskom ne-
prijatelju, koji naše svetinje grdi, Hrvatu se pre-
staju dijeliti u pravaše i narodnjake.

Zahvale. — Naša akad. društva zahvaljuju
urednistvim svijeh listova, koji su im slali novine
pa po cijene ili besplatno.

MRNMEMNENNRNINRNRMREE====—— LJ nn

Kako smo u prošlom broju javili, radi neta-
čnih pretplata, a velikih troškova — bez ičije po-
moći, ostavljeni sami sebi — bijasmo prisiljeni
povisiti predbrojbu za 1 krunu i to ovako: Cijena
je otsle lista: u otpravništvu fior. 4: 50; za Dubrov-
nik s donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku s
poštom 5 fior.; za ostale zemlje fior. 4: 50 i pošt. troš.
na godinu. Na po godine razmjerno. — Predbrojnici
koji sada šalju pretplatu neka paze na ovu pro-
mjenu, koja vrijedi počam od g. 1896, a oni koji
su je već poslali neka svojedobno namire ovu za
njih neznatnu razliku, koja nama čini dosta.

Uprava ,Crvene Hrvatske.“

m nm

ger i Cosulich zaštićeni kod jednoga u javnoj služ-
bi nalazećega se Hrvata u Kopru. Sliedeće jutro
odvezli smo se svi, kočijami iz Kopra u Trst. Ču-
dili smo se svi, da nas c. kr. kotarsko glavarstvo
nije već one večeri saslušalo. U obće nismo niti
kasnije nego dvojica saslušani bili.

'To je istiniti opis onoga, što nam se je dne
10 t. mj. dogodilo. Za to jamčimo sa svojom častju.

'Iršćanski ,l Piccolo“ opisao je u kratko
očitom radostju taj dogodjaj u svujem broju od 11
t. mj. i pripoznao izgred u gradu Piranu i izvan
njega.

Talijanski zastupnici sami pripoznavaju pri-
= vatno, da se je u bPiranu počinio izgred proti sla-
= venskim zastupnikum i dodavaju, da bijaše nape-

ren samo proti nekojim njih. Oni pripoznavaju ta-

kodjer, da u Kopru bijahu obavješteni o našem

dolazku prije, nego li smo tamo došli. To bijaše

moguće samo brzojavno ili po onih 6 ljudih u dvih

kočijah. U listu ,ll Piccolo della seca“ od 13 Je-

para ruga nam se, da nismo imali srčanosti ići u
Kopar.

Pri svem tom pisali su istodobno, dne 13

Januara, poluslužbena , Triester-Zeitung“ i ll Pic-

colo“, da su slavenski zastupnici, uslied službenih

zi obaviesti, išli posve nesmetani po Piranu. To je

skrajna neistina. Proti nam su demonstrirali sa

mula po cielom gradu, i to ne uličnjaci, nego ,si-
gnori.“

Još veća neistina je, da su Piranci — kakv
da je poznati piranski načelnik dr. Fragiacomo
ustmeno izvjestio njegovu preuzvišenost gospodina
namjestnika — za to proti nam demonstrirali, jer
da smo provokatorno ogledavali dvojezičnu tablu
na sudbenoj zgradi. ,Il Piccolo* sam tvrdi u svo-
jem prvom odnosnom izvještaju, da smo prolazili
gradom držanjem ,riservato e imbroneciato.“ I u
istinu, iš smo po mulu i po gradu, neobazirajuć
se; nijedan od nas nije niti vidio sudbene zgrade,
i tim niti table na njoj. Nijedan od was niti ne-
zna, gdje je sudbena zgrada. I ma to pripravni
smo svaki čas priseći.

_ Samu demonstraciju — nadkriljnje ponašanje
talijanskih zastupnika i talijanskoga obćinstva u
sjednici zemaljskoga sabora dne 17 Januara Kad
se je u toj sjednici zastupnik Spinčić samo dota-
knuo onih dogodjaja i kad su talijanski zastupni-
ci čuli rieč Piran, skočili su na noge, vikali ra-
znovrstno. Čulo se je medju ostalimi posve razgo-
vjetno zastupnika N. Veniera: »Rispettate Pira-
no!“, zastupnika dra. Bennati: , Avete avuto quello

 

vor

Re

 

Svečanost sv. Vlaha. — Lijepo vrijeme
dovelo nam je ovaj put vanredno mnogo prijate-
lja iz okolnih mjesta, pak _je svečanost uspjela kao
malo kada. Barjaka je bila velika množina, a za
svakim neobičan broj kićenog našeg seoskog svi-
jeta. U stolnoj crkvi veliko maostvo svijeta, koje
je religijuznom pobožnošću osladilo pjevanje na-
sega društva Gundulić“, a nadasve Qui Tolis
pjevan od poznatog tenora g. Brešana i motet,
što ga je sa osjećajem i potpunom intonacijom
otpjevao mladi pravnik g. pl. Ghetaldi. Procesija
ispala je veličanstveno, hoćes radi careva vreme-
na što je vladalo, ja li radi maostva i ljepote na-
šeg naroda. Po podne obična Tombula. Ove go-
I dine prodalo se 6000 srećaka i po tome se mo-
che meritate!“_ i zastupnika dra. Vergottini: ,In| že zaključiti, koliko je bilo puka. Ovaj put sv.
altro vi avrebbero ucciso!“ Te rieči smo ! Vlaho smilovao se na mladost. Prvu tombulu do-
čuli. Zastupnik Spmčić, nastavljajuć svoj govor, | bio je jedan gjak, drugu opet gjak klerik, a ta-
zahtjevao je gla+no, da se rieči zastupnika dra.| kogjer i ćinkvinu jedan učenik. Terno je bilo
Vergottini-a zabilježe u zapisnik sjednice, pri tom | razdijeljeno u četvoricu. Poslije tombule glazbe
jih opetovao talijanskim jezikom i upozorio na taj | otpratise barjake po običaju. — U veče pak ve-
svoj zahtjev zastupnika e, kr. vlade. liki veljuni. Malo se kad spominje da se u Bući-

Obćinstvo na galeriji pljeskalo je na sve te | ćevoj Dvorani prodalo 400 ulaznica, u isto doba,
uzklike i odobravslo jih s ,bravo! bene!“, te i- kad ih je u Teatru bilo 600. Sve lože bijahu

menito povladjivalo glasno dru. Vergottini-u s ri- | prepune gospodskoga svijeta, koje je došlo da se

ečju ,si, si !“ paužije ljerice, loma. ijeh skladnijeh Župljana. »Dubrovnika“ organizo gospara Frana, jerbo da je
Presjednik nije radi toga opomenuo nijedno- = . ivi ko - nahvale pjihov ri e i ipod ar prala 111i ho
ga govornika — vladin zastupnik je šutio ! njihovu bogatu nošnju i junačku ljepotu. Uz to dio gole glave
3. ,U Poreču. dne 2 Janwara 1896 bilo je u teatru mnogo maškaranih parova, koji | F1&be. — Po ga ulazi doge s njime ?
Cosulich, Jenko, Kompare, Mandić, Spinčić, dr. | su plesali pod orhestrom. Zabave potrajahu sve ie in Ko: e g je e. ko h?
Stanger, dr. D. Trinajstić, dr. M. Trinajstić. | do same zore, kad se naš zdvorni puk stao razi- spjego njegov rjerni Vlaho secondo il diritto inter
ma lasiti svojim kućama. Uopće se može reći, da je e.
ovogodišnja svečanost natkrilila sve ostale od Vlaho. — Pa što to ime čem činit o glavom ?
Pogled po svijetu. nazad desetak godina. Dva — Za kansa Oni dan td Malome, ao di
Na svrhu priopćujemo ovdje Sonet klobuk u ruci što sinjifika : dobri ste nam dolli,
Talijani u Africi. — Svaki čas očekuje | u slavu svečanosti sv. Vlaba, koji je onaj dan|,,\ Met in te
sDo. — sam

se odlučna bitka. Menelik se krenuo te
će doći do Adue, a Baratieri od EE: pobudio re pogodim zidovima, te je

vukao se za 25 Iilometara natrag. Ovo
uslijedilo tegičkih obzira Stljeg se vije posred Dubrovnika on umije konservat = a i
pa la dod semi rijec Opat osje give se vio pi Iva. 2 dogo grado se ma, rena od ega ako 4
Još na njemu sjaje sveta slika [ajoj smije
at Uspomena dobe najmilije; M ozdo gooo sam od smijeha, a &
Domaće vijesti. Kad Dubrovnik kroz desetak vikh -tinio mije k Imagjinaj se! O& sve fesio
u dimi moe lok ie) | NEGDE EA
tapeiki, ik je. tom pr : pda i slavu sroju čestito razrije. ta ako gradi. Frano_isido na 1 i
izbornih Neki izbori ovjerovljeni su odmah Što bi negda spominje se sada ! RENE 53 OR
kao: vanjskih satim Al Dubrovnik, sred svje žalosti, Yiado. — ča Po rone ea ia
a onaj gradova predsta Opet teti vra mila nada ; Noka mu to i njem i