unaprijeda u i ista: na ga donašanjem u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | šalju se godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50; sa inosemstvo | - stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da NE S ji O a | O Susjedna Hercegovina — bolje govoreć pra- voslavni elemenat u njoj — imade na dnevnom re- du škandal, koji je za naše prilike od velike soci- - jalno-političke znamenitosti. Evo što je u stvari. Kad je umro bogati tre- binjski gragjanin i načelnik Ćerović, srpske novi- - ne donesoše, kako je on u narodne i vjerske svr- he ostavio golemi dio, gotovo dvije trećine, svoga velikoga imanja. Onda su počeli hvalospjevi - velikom srpskom rodoljubu, pozivom da se i dru- - gi ugledaju u njegov primjer. Kako i što, ne zna- mo, nakon tri godine evo doznalo se, da je Ćero- vićeva oporuka bila krivotvorena. Sud je istraži- vao krivce. Za malo vremena zatvoren je sadašnji trebinjski podnačeluik, svekrva i udovica pokojni- kova i njezin brat, zatim neki drugi ugledni gra- - gjani trebinjski, pak igumani Kristofor, Nikifor i - Gerasim. Sve osobe odličnog socijaluog položaja, ! pak nije čudo što se toliko naš svijet zanima za “ ovim senzacijonalnim dogagjajem. Mi se samome činu ne čudimo. Kada umire * bogat čovjek, njegova blizina obično se zanima za pokojnikovom zadnjom voljom. Bude zlotvora koji je pogaze, uzdajuć se u onu, da iurtvi ne govore. * Bivalo je toga drugdje a i kod nas, pak je iskriv- ljivanje oporuka, mjenica ili sličnih papira posta- la na žalost jedna ne rijetka stvar u novijoj kri- minalistici. S toga i Ćerovićev slučaj me bi bio ništa izvaredna na ovome svijetu. Ali ima druga po srijedi. Ovdje se ne pita što nego ko; pita se naime ko je počinio to sra- motno djelo ; ko je pogazio zadoju volju umirućeg božjeg stvora, vrhu njegovih zemaljskih dobara. Na ovo pitanje odgovor je upravo užasan. Zašto to ? upitaće nas čitaoci. Možda što tu ulaze redovnički prsti? Ili se zar toga i prije ni- je dogagjalo ? Ili zar svećenik nije čovjek, koji mo- že pogriješiti kao i svaki drugi ? Imate pravo, ama ne radi se ni o tome. Nije tu jedan čovjek, jedan obični prosti pop sa svojim manama i svjetovnim slabostima. Tu se radi o tri igumana, starješine trijuh manastira grčko-istočne crkve u Hercegovini. “Ako pak pomislimo, da je kalugjer po sebi i po 'svom zvanju nešto iznad kreposti drugijeh ljudi, da je iguman biran izmegju najvoljih i najdostoj- nijih kalugjera i da to nije jedan iguman, nego njih trojica od najvažnijih manastira u Bosni i Hercegovini, onda tek možemo shvatiti od koli- kog je zamašaja ovaj, na prvi pogled prosti i o- bićni, zločin. Daleko od nas i sama pomisao, da gornje pretpostavke dalje slijedimo, pak da se upitamo: ako je ovaki skorup. kakvo je onda mlijeko. Ne. Svako pravilo ima svoje iznimke, pak i u ovom 'slučaju vjerujemo, da je mlijeko bilo bolje od sko- rupa. Pa kolikogod je iznimka u teoriji i po sa- mom svom pazivu rijetkost, mi je ovdje rado pri- hvaćamo. Nasa namjera bila je da kažemo nešto drugo, da se upitamo: koji moral daju puku sli- čni pastijeri? Sto će biti od onoga naroda u ko- me oni, koji sav svoj život posvećuju Bogu i kee- posti, osviću najednom na optuženičkoj klupi kao prosti varalice i lopovi ? Na ovako pitanje težak odgovor, nedogled- tih posjedica. Mi bi smo se Bijel ina ovome sa- ko 0 A zzmmmmm<—<—<lmrmmmmmmmm>=mms iii avništvu lista: na godinu fior o a tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne ustaviti, ali ne možemo. Ni ovaj slučaj nije osa- mljen ni u svojoj sadašnjosti. Malo dalje mi vidi- mo, ne više igumane, nego najviše crkovne dosto- janstvenike grčko-istočne vjere, patrijarhe i neke episkope, gdje ih isti njihovi vijernici sa svojim potpisom proglasuju lašcima, lupežima i falsifika- torima, pozivljuć ih pred cijelim svijetom, da ih za ove uvrede tuže sudu ..... da im tamo mogu dokazati istinitost svojijeh riječi! Ne iznosimo imena, jer i onako svak znade o kome hoćemo da govorimo. Uz ovake prilike dakle, kako je moguće da napreduje narodni mo- ral? Ako ovakijem ljudima ništa nije sveto, šta će biti sveto onijem, koje oni imaju poučavati i odgajati, te im svojim izgledom prednjačiti ? I ovo je pitanje već riješeno. Eno jadnog puka pravoslavne vjere po Srijemu, Banatu i Ba- čkoj, gdje se valja u blatu najgadnijeg smrada. Pijanstvo, kragje, ubojstva, bludnost, ljenost na dnevnom su redu. Pak narod propada, a na nje- govo mjesto dolazi stranac. Pa kako se zlo širi brže od dobra, bolest je malo po malo zahvatila i katoličko pučanstvo u onijem krajevima, gdje ži- vu pomiješani. O tom smo mi više puta govorili. U Hercegovini, o kojoj se zaradi gornjih stva- ri ovim poglavito i bavimo, opstoji jvš 1 danas u nekim krajevima obićaj, koji dovoljao karakteriše stanje, u kome se nalaze naša braća pravoslavne vjere. Hrišćanin seliak (za izobraženie ne znamo) ako ima duge prst, običaje preko godine u svojoj pa- meti učiniti mali bilanc, koliko je..... prisvojio tugjega. Od aprosimativne vrijednosti što je nagje, on otkine jedan mali dio, pak ga u novcu ili u kakvom drugom daru prinese za svoje grijehe — na oltar. — Naravno ne govori za uzrok svoje zadužbine i seljak je onda uvjeren, da mu je pred Bogom sve prošteno što je uradio, samo se čuva od svjetovne vlasti, koja tako lako ne oprašta. O- va zadužbina zove se kradačina. Nije naša zada- ća da se u dublje bavimo ovim pojavom. Kousta- tiramo samo kako je on najbolji dokaz, koli je u tome puku vjera, moral, poštenje sve izmiješano. I doista ! Velika većina prostog pravoslavnog naroda gore za brdom u svojoj neiskusnosti i dan danas shvaća za mnogo manji grijeh kragju, nego prestupak posti. Laž i kriva zakletva gotovo isče- zavaju prama teškom grijehu mrsenja u posne da- ne! Mogli bi tome navesti primjeri, ali dosta će biti, da spomenemo, kako je oštroumlje našijeh Konavljana po narodnu persifliralo ovu manu pro- stog hrišćanskog elementa. U Konavlima se pri- povijeda naime ovo: »Dočekao vlah (vlah nije u- uvredljiva riječ ; ovako naš puk zove pravoslavne) bogata Turčina u klancu, da ga oguli. Turčin se bogme ne dao nego se pohrvali, dok ga vlah na- ,pokon ne osvoji i zakolje. U onome inadu i zo- ,ru razbijesnio se vlah, pa kad mu je mrtvu gla- ,Yu skinuo, onda povikne: — Ej Turčine majku ,ti, da ti se krvi napijem ! — 1 obliže handžar sa koga je kapala još vraća čovječja krv! U to se sjeti da je baš onaj dan petak i velika post ; padne na koljena i stane se bit pestima u prsi, da mu ,Bog prosti što je teško sagriješio, pak še krvlju vomrsio i ne tegne gjavolju od šćara, nego ga ,vega preda za svoju dušu.“ Ovako pripovijeda naš narod. .* v ukočna gIZLIOTEY A, D6LIĆČINIK Neće biti sve ovo ovako. Ali kada znamo ne- gadne pojave, od kojih se nikada ne bi nadali, on- da se naravno pitamo. a nije li sve to prepleteno nekijem savezom ? Gdje je dakle to veliko zlo ko- je mori našu braću pravoslavne vjere ? Zlo leži u nemoralnosti, u krivu odgoju i pogrešnom shvaćanju ljudskoga poštenja, &to se uvuklo u narod, kog u ničem drugom ne poduča- vaju nego da je Srbin i srpske vjere. Ovo je mož- da jedina nauka koju danas od svojih sveštenika prima prosti puk pravoslavni, te nije čudo što je tako zalutao. Zato su mu iu vjeri pojmovi po- miješani. On vjeruje i ljubi svoju vjeru, on bi za nju i poginuo. Ipak taj njegov fanatizam mije fa- natizam vjerski. To je nekakav mixtum composi- tum klerikalizma, strančarstva, srpske politike, mržnje na druge vjere, osobito na katolike — i bizantinizma. Osobito bizantinizma. A sve skupa daje one tužne plodove, s kojim smo više puta prisiljeni baviti se. Ali ostavimo puk i njegove zle navade. s glave riba smrdi. Pa tu imamo i drugu, valjda još goru pojavu! Na primjer onu našijeh igumana. Oni su zatvoreni radi krivotvorenja oporuke, da prisvoje bogastvo pok. Cerovića. 1, štogod parni- ca izvede, zna se već danas, da oni nijesu to u- radili radi sebe. Prisvojeni novac bio je namije- njen čisto u srpske svrhe!! Sada mi molimo one neke naše lažiliberalce, koji se koče u liberalizmu a ustrajaju srpske kon- fesionalne škole i koji viču na katoličke svećenike hrvatske narodnosti, što vrše svoja gragjanska i narodna prava, molimo ih neka vide i prispodablja- ju. Ako osugjuju Hrvata popa zato što je svoj na- rod, čiji je sin, učio da bude dobar Hrvat ; što bi i- mali učiniti sa Srbima kalugjerima, koji se nijesu žacali zlorabiti vjeru, čast i uzvišeno +voje poslan- stvo kod umirućeg i koji su počinili gadni zločin kragje i prevare u srpske političke svrhe? Ali poštena srpska štampa na ovo mramorkom šuti. Fanatizam pak, koji jednoga s do- vodi do ovakovijeh djela, nije više patrijo : To je nešto gadnoga i živinskoga u sebi, su čim ne zapovijeda plemenita ljubav, već neka tajna mr- žnja. Čista ljubav za srpsku stvar ne može da ucka na gornje korake ; samo strast i slijepa, neis- crpiva mržnja i osveta mogu čovjeku ovako zasli- jepiti oči. A nije se teško domisliti, što su časni srpski igumani tako žestoko mržjeli. Uzamši sve ovo u obzir, mi ne. možemo da osudimo njih i one koje su oni do sada predvodi- li i naučali. Mi ih naprosto žalimo.