RIVE VV VA VEEN. so. . GIRONE SaD A HRVATA. (RVEN List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista : na godinu for. 4:50, na po godine fior. 2:25; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a sa Austro- Ugarsku, | šalju se Uredništva. poštom : na godinu fior. 6, na po godine fior. 2:50; sa inosemstvo i Bosnu Ir 8 fior. 4:50 A0 tarski troškovi. Pojedini je predbrojen i za došasto polugodište. Prekrštenje Borisa. Vas svijet piše sada o prekrštenju Borisa. Mogu i Hrvati, I oni će valjda u ovoj stvari ima- ti neko svoje stanovište. Iznajprije ne radi se o ,prekrštenju“ malo- j ga kneza, kako svijet pogrešno shvaća. Grčko- istočna crkva smatra krštenim koli katolika, toli protestanta, makar ih krstili njihovim obredom, svejedno kao što crkva katolička ne krsti više pravoslavnog, koji se katoliči. Krštenje Borisa bi- lo je dakle priznato i valjano, samo su se nado- stavili njeki obredi i izjave u temeljaim člancima, u kojim se razlikuje grčko-istočna od katoličke vjere. Ovom činu knez Ferdinand žrtvovao je mir svoje porodice. Bio je prije u Rimu, da ishodi od pape dozvolu za prelaz svoga sina na pravoslav- lje. Ako je to pitao, pitao je nešto što papa ne može dozvoliti i kad bi dozvolio ne bi više mogao biti glava katoličke crkve. Drugi lioće da je on išao moliti papu, da ga ne izopći kad bi eventi- alno svoga sina prenio u pravoslavlje. Ni na to se papa nije obavezao. Možda princ Ferdinand ne- će biti formalno eskomuniciran, ali katolik koji svoje dijete daje drugoj religiji, crkva ga nekako po sebi izopćenim smatra. I zato je nuncij nad- biskup Menini zabranio moliti za kneza u svim katoličkim crkvama bugarskim. I s druge strane, teška je knezu Ferdinandu. Svome tastu vojvodi od Parme dao je bio pošte- nu riječ, da će djecu“ odgojiti u katoličkoj vjeri. Riječ je prekršena. Žena mu je na to uzela mla- gjega sina Ćirila, pak je otišla iz Bugarske svojoj materi. Govori se da će zatražiti rastavu braka, a po katoličkoj crkvi mogla bi je u ovom slučaju odmah dobiti, Mora da je bilo potresnih prizora prije nego li se mlada knjeginja odlučila, da se odijeli od svoga muža i od prvorogjenoga sina! Pa zašto se sve to dogodilo? Zar je knez Ferdinand uvjeren o prednosti pravoslavne vjere ? Ne, jer inače on bi je prvi bio prihvatio. Ali dok on svoga sina tamo šalje, ostaje ipak katolik. U- zroci su dakle čisto zemaljski, državni. , Državni razlozi“ nagnuše Ferdinanda Koburga, da pogazi svoju riječ, savijest i uvjerenje. Bugarski narod, s malom iznimkom, pripada pravoslavnoj vjeri. Bugari su dakle vruće želili, da im i vladar bude istoj vjeri pripadao, Oni su to želili i rado imali, ali nijesu stavljali pravoslavlje kao conditio sine qua mon vladanja u Bugarskoj. Battenberg bio im je veoma mio knez. Kad se morao odreći prijestolja, sva je Bugarska žalila za pobjednikom Slivnice. A ipak Battenberg nije bio hrišćanin. Ferdinauda Koburga izabrao je bugar- ski narod kroz svoje sobranje. Rusija ga nije htje- la priznati, pak su se bugarski prijatelji Rusije prama njemu hladno držali. Da je Rusija promi- jenila svoje ponašanje, pak se s knezom izmirila bili bi mu se bacili pred noge, kao što to sada čine. Govorilo se da je Koburg uzurpator i kre- atura Stambulova, koji je falsifikovao javno mni- jenje. Dobro, ali kad je Stambulov pao, došla je na vladu njem sasvim protivna stranka, pak je i ona bila us Koburga, Pu tome sudeći, njegova di- broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu lata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. | Pr fa došasto polu : poe E Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. nastija megju Bugarima nema načelnih protivnika. A Ferdinand je Koburg katolik. Oženio se s ka- tolikinjom i svakome je bilo milo, premda su Bu- gari znali za uvjete, što mu ih je stavio vojvoda od Parme. Kad se rodio Boris bilo je slave i ve- selja. A ipak Boris je kršten od katoličkog sveš- tenika u katoličkoj crkvi. Kako se vidi, sasvijem da bi Bugarima bilo milije, da im je knez njihove vjere, oni su se znali sprijateljiti i sa protivnim, samo da Bugar- ska bude veća i sretnija. Bugari su u tom bili dosta liberalni. Oni dakle nijesu glavni uzrok koji je nagnuo Ferdinanda, da porišćani sina. On je to učinio u prvom redu radi Rusije. Rusija nije nikada htjela pripoznati Ferdi- nanda Koburga. Ona je svoje agente iz Bugarske opozvala, pak je za više godina mala podunavska kneževina bila stavljena na preteške kušnje. Kroz cijelo to vrijeme Rusija je vodila veliku akciju proti Bugarskoj u Sofiji, u Carigradu i po evrop- skim dvorovima. Više puta knez Ferdinand poku- šao je da se s Petrogradom izmiri i uvijek zalu- du. Koburgi za Romanove e. eksistirali. Fer- dinand se gavadio sa oriia koji ga je doveo na bugarsko prijestolje, sa Statiibilovom; promijenio je vladu; pomilovao je zatočene prijatelje Rusije; slao je deputacije na poklone, koje od cara nijesu bile primljene; odalečio se od trojnoga saveza; udario je u rusofilsku pulitiku. Sve zaludu! Iz Pe- trograda poručivahu, da su njima Bugari braća i da će se rado izmiriti, ali nikada s njihovim kne- zom, prostim uzurpatorom, kojeg Rusija neće ni- kada priznati bugarskim vladarom ! Koburg se dosjetio gdje zec leži, pak je dao prenijeti svoga sina na pravoslavau vjeru. Rusija je nato odmah promijenila svoju politi- ku! Car je brzojavno čestitao Ferdinandu na pa- trijotičnom koraku i primio mu se sinu za kuma. Posebno odaslanstvo došlo je iz Rusije, da ga zastupa kod obreda. Veliko veselje u cijeloj Rusi- ji ! Bugarski knez nije više uzurpator; on je naj- zakonitiji vladar na svijetu, Onim časom čim je javio 0 prelazu sina na pravoslavje, uputio se ruski diplomatski agenat u Sofiju i stari su od- nošaji ponovo uspostavljeni. Što je bilo, zabo- ravilo se ! I Bugari se vesele, ali ne toliko radi pre- krštenja Borisa. Njima je u prvom redu bilo stalo do toga, da se izmire sa Rusijom koja im je mo- gla dosta štete nanijeti. To su polučili, pak su sada zadovoljni. Ne možemo tajiti, ovi zadnji dogagjaji ba- čaju na Rusiju vrlo nepovoljno svijetlo. Mi smo iz početka misljeli, da se Rusija protivi Koburgu kao Nijemcu. Sada vidimo, da ga ona nije htjela kao katolika. Ako je bio uzurpatorom, je li on to prestao čim je svoga sina prenio u pravoslavje? Ako juče nije zaslužio prijateljstva Rusije, kad joj se nudio za pokornog saveznika, kako ga je mogao zaslužiti danas, kad je svome djetetu odu- zeo vjeru otaca njegovih? Na žalost jest! I po tom jasno je, da Rusiju u ovom poslu nijesu vo- dili nikakvi narodno-politički, već čisto vjersko- politički motivi i da je njezina politika s vjerom tako spojena, da jedno od drugoga nije moguće razdijeliti. Ova žalosna i po sve Slavene, koji ne pri- padaju pravoslavlje, veoma pepovoljas člajenica Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovni. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više . veli nam, da se braća Rusi, usprkos velikoga na- pretka u zadnje doba, nijesu otresli svoga vjers- kog fanatizma. Ona mam kaže, da će Rosi, ne samo kao pravoslavni. nego i kao Rusi, jednoga pravoslavnoga Nijemca uvijek pretposteviti katoli- ku Slavenu. Ako je tako, onda mi Hrvati, koji smo velikom većinom katolici, nemamio da im vele zavidimo, al ni da se mnogo od njih nadamo. Iz- "recimo ovu doduše žalosnu, ali istinitu konkluziju iz zadnjijeh prizora u Bugarskoi. Tu se više ne pita: koje li si narodnosti i kojijem jezikom 'go- voriš. Pita si: koje si viere. Riječ da je hrat mio koje vjere bio, postaje tim prazna fraza. = _ Ovako je od vajkada bilo i kod naše braće Srba, koji su se razmetali svojijem liheraliznoom ondje gdje je trebalo predobiti katolike na_ svoju stranu. a inače pravijem Srbinum ne prizuavaju nego onoga koji se krsti su tri prsta. Čini se de- kle da je pravoslwvnim to nekako u krvi. A i mo- ra tako biti kad se vjera mješa sa narodnošću, kad opstoji nekakva srpska, bugarska i ruska vje- ra i crkva. : pi Mi se toj nauci ni malo ne divimo. Alterna- tiva : odreci se ili vjere ili narodnosti, u sebi je divlja i mračna:“Ona dovodi u sukob dva najsvetija čuvstva čovječanstva, religijozno i patrijotičuo osvje- dočenje. Gadaw li bi bio život ljudskog+ društva kad bi jedno gornje čuvstvo drugo ubijalo ! Hrvati smo jer Hrvati, a ne jer katolici. Hrvati smo kad se rodimo, a onda još nijesmo katolici. Hrvati nam bijahu stari naši tamo za Karpatim, stotine gođi- ua prije nego su znali, što to znači kršćanin. Sla- veni smo jer smo Hrvati. Pa kako bi to ludo bi- lo ne primati nas za braću, ne poznat ws Irva- tima i Slavenima, zato jer smo katoličke vjere! Zato jer nas većina vjeruje da je glava kršćanske vjere nasljednik sv. Petra u Rimu, a ne ruski car! Ne smatrat nas braćom po rodu, nas koji & druge strane, po plemenu i rasi, daleko smo bliži Ru- su Nikoli Il., nego li Talijavu Lavu XIII! Do toga dovodi ruska ypolitika, koja «e ovih dana 'odigra- la u Bugarskoj! Mi se nijesmo čudili. da braća Bugari vla- dare koje su svojim priznali, žele imati u ouoj wje- ri, koju ispovijeda ogromna većina naroda. To je nešto drugo, a drugo je kada Rusi radi vjere progone jednu dinastiju i radi vjere praštaju. joj sve ono, su čim su joj do juče predbacivali. Ovaka velika vjerska intolerancija ne može uroditi dobrim plodom po slavensku uzajamnost, Jer to bi braća Rusi imali dobro na um uzeti, da ako su Slaveni po broju pretežito pravoslavni, po plemenima oni su većinom katolici. A prelaz Rorisa otkrio je: mno» gu retrogradnu stranicu ruske duše. Jadno i štetno! Nadamo se da će sloboda i prosvjeta rastjegzati ove nelijepe pojive u bratskoga nam ruskoga .naroda. e 0. df mI Pisma iz Boke. Kotor, 18 Februara. — Uredništvo srpskog Dubrovnika“ u 7 br. piše doslovce : ,g. Pavo Ka- menarović pripovijedao n>m je pravom indignaci» jom o posljednjem činu biskupa Uccellini i 0 tuž. bama koje je on (Pavo Ko) u Zadru učinio proti takog bogumrskog (ništa manje!) ,djelovanja,“; -- — Ovaj službeni komunike ,Vuhr,“ uredništva po- i ŠT di o il