a i tako lako uspavljivu i mamurnu inteligenciju, naročito službenu, koja je usljed svog ovisnog po- ložaja, slabog temelja u nekim gragjanskim vrli- nama, koje su neophodno nužne svakom narodu, a usljed toga nalazi i napredovanje književnosti zapreka, ako već ne materijalnih, a ono svakako moralnih, koje nastaju s nehajstva. Srećom ovo nehajstvo ne ulazi u odbor Ma- tice, gdje se sastaju množevi raznih smjerova u javnom životu, ali ušavši u sjednice zaborave na dnevne zadjevice kano pravednik koji zaboravi u- vrede bližnjih ušavši u hram božji. Hvala im za patriotički rad! Povjest će im to zlatnim slovima zabilježiti u zaslugu, kao što i mi danas, Samo o- vakvom zajedničkom i složnom radu odbora ima se pripisati neprestano napredovanje Matice Hr- vatske, koja jaka u sebi samoj, može da pretrpi časovit nazadak javnoga života, koji bi inače štet- no djelovao po njen nazvitak, — No kao što do sada već više puta, tako ističem sada, da bi Ma- tica Hrvatska morala proširiti kolo svojih radnika, koje je svegjer preusko. Kad Šrepel ne bi trošio svoje vrijeme i na izdavanje Bogovićevih, kao pri- je Turgenjevljevih djela, mogao bi on mjesto to- ga što drugoga i korisnijeg da učini, što bi odgo- varalo više njegovim sposobnostima. — To je ma- na odbora, koje bi se valjalo otresti. Toliko o općenitom, a sada na pojedinosti. Mala statistika Matice iz lanjske i preklanjske godine neće škoditi. Do lani imala je Matica 354 povjerenika u 338 mjesta, razasutih po svim hr- vatskim zemljama i podosta u tugjini. Članova bilo je 11.295, za 1295 više nego li prekolane. Knjige, 9 ih na broj, tiskale su se krasno i ukus- no bez prigovora, a u njima ima do 4 zemljovida i 97 slika. Dohodak iznosio je 39.350 fior. a iz- datak 31.453. Glavnica sadanja iznosi 70.640 fior. a kuća vrijedi 90.000 fior., te je unijela čistih 3.913 fior. Članova ima u Banovini 7.393, u Dal- maciji 1.959, u Bosni 1000, u Istri 427, u Slavo- niji 267, Austr. 106 it.d. Iznenadit će svakoga Hrvata jamačno velik broj članova iz Bosne, ko- ja će, pogje li tako dalje, doskora natkriliti samu Dalmaciju. Znači li to nazadak probugjene i raz- mjerne slobodnije Dalmacije, u kojoj ima 400.000 Hrvata, prema 550/0 (muhamedanaca 359/0, ka- tolika 200/0) onih od ono 1,430,000 st. koji ne mrze bar hrvatstvo. A kakve su žalosne prilike tamo u mnogoćem! Neka dakle razmišljaju o tome oni, kojih se tiče. Utješljivo je što i broj članova iz Slovenskih zemalja vidljivo raste. Ali što ne zadovoljuje očekivanja, jest inteli- gencija po gradovima. Dok su se jedni baš upre- gli da podadu što više članova, drugi se pokazaše do sdvojnosti nehajnima. Dok Dubrovnik ima 202 člana, Rijeka 244, Osijek 312, Gospić 132, Kar- lovac 204, Sarajevo 191, Spljet 342, Varaždin 226, Vinkovci 102, Zadar 272, Zagreb 1036, to imadu neki gradovi malo članova, zaostaju pače za najodrogjenijim gradovima u Istri, i najsiroma- šnijim gradovima hrvatskog Primorja. Tako n. p. slavni Brod na Savi samo 61, Šibenik 55, Trogir 30, slovom trideset. Ta ima sela malih, koja da- doše više nego koji o dovih trijuh gradova. Pogled po svijetu. Namjesnikom za Češku imenovan je grof Coudenhove, dosadašnji presjednik Šleške. On je još mlad čovjek (37 god.) a pozna dobro češki, Izborna reforma grofa Badeni neće naći protivnika; čini se dapače da će biti primljena jedaoglasno. Tako će Dalmacija dobiti 2 zastupni- ka više, a Istra 1. Iz Afrike nema još nikakvih osobitih no- vosti. Dopisnici su protjerani, a vlada teško pro- pušta vijesti. Crispi želi svakako jednu odlučnu bitku prije nego se parlamenat otvori, ali Bara- tieri oklijeva. U Franceskoj je radi škandala južne že- ljeznice ministarska kriza, koja će po svoj prilici dovesti do promjene ustava. Na Istoku sada je prilično mirno. U Arme- niji vlada veliki glad, pa Englezi sakupljaju do- brovoljne prinose, — Sve će vlasti priznati Fordinapda Bugarskog. Domaće vijesti. Umoljavamo naše predbrojnike, koji mtijesu još platili, da se požure pretplatom. Dr. Ante Starčević. — Čujemo da je ži- vot našega Staroga u velikoj opasnosti. Sve su nade izgubljene. Bože učuvaj! Iz stranke prava. — Na 12. ov. mj. imao je sastanak stari klub stranke prava pod presjed- ništvom baruna Rukavine, u kome je izjavljeno, da on po statutima stranke ne može priznati onaj sastanak zazvan na 5 Marta. — Razdor se u stran- ci, na žalost, sve više širi na veliku štetu naroda. »irenutak.“ — Pod ovim naslovom pri- mismo sveščić od Ilda Bogdanova kao prvo po- glavlje Balkanske misli. U svoje doba mi smo o balkanstvu svoju rekli, pa ne treba da se bavimo vele trenutkom. Značajno je da g. Id Bogdanov svoje pokušaje može činit jedino na Hrvatima. U predbrojnim arcima bilo je rečeno, da će djelo i- zaći ćirilicom i latinicom, ali pošto se na izdanje ćirilicom nije skoro niko predbrojio, to je izišlo samo latinicom. Ovo je dokaz koliko srpsko-pra- voslavni, koji podupiru ovaki razdor megju Hrva- tima, zanimaju se za fantazije Ilda Bogdanova. Mi valja da plaćamo ! Dobro je da se znade, da je Ild Bogdanov bio onaj tobožnji ,profesur iz monarkije,“ koji je u svoje doba u ,Bošnjaku“ proti Hrvatstvu i Srp- stvu zagovarao Bošnjaštvo. Tijem je dosta rečeno i o njegovoj najnovijoj metamorfozi — za Dal- maciju. Izbori u Kotoru. — Još na 1 Februara, u 5 br. ,Crvena Hrvatska“ donijela je pod ovim naslovom uvodni članak, obrazložen nepobitnim činjenicama. Tek zadnji ,Dubrovnik“ od 16 tekuć., u naručenom članku iz Kotora, pod istim naslo- vom kuša igrom riječi, da omalovaži navedene či- njenice u našem članku. Dobro je istaknuti, da »Dubrovnik“ nema srca ni pokušati, da pobije ni- jednu, od nas spomenutu činjenicu. Neka čitaoci izvole pročitati taj članak zadnjeg ,Dubrovnika“, pa neka ga usporede s našijem. Bit će odmah na čistu. — Pišu nam iz Kune, 15 Februara. Ovijeh dana odijelio se od nas O. Jozip Matović gvardi- jen našeg Franjevačkog samostana. Za njegova bo- ravka kod nas svak ga je lijepo poštovao i ljubio jer se je držao uvijek onoga što njihov dični Fra- njevački red zahtjova. Pokazao se uvijek prijatan i ljubežljiv prama svakomu, a što nam je naju- godnije bilo, nije se uplićao u naše mjestne odno- šaje. Uvijek bi mu bilo milo kad bi mogao pru- žiti kakove duhovne pomoći, ako bi ko zatražio. U jednu riječ svak je od njega zadovoljan bio. Radujemo se dakle stanovnicima Slanoga da su postigli pravog sveštenika kao što su i do sada i- mali. — Mješte njega dolazi nam O. Marković ko- ji je i prije kod nas boravio. Tužbe iz Hercegovine. — Primili smo nekoliko listova iz Nevesinja, u kojim nam se prijatelji na jednog činovnika poreznog ureda, da osorno i nepravedno postupa sa strankama. Mi te dopise nećemo priopćiti, jer se nadamo da će i ovo biti dosta. Niko Vragolov. 4 — Umro je u Cavtatu Niko Vragolov, u ovim našim stranama dobro poznata ličnost. U prvo doba narodne borbe, bio je s braćom jedan od prvih koji su u Dalmaciji razvili hrvatsku zastavu, pak u to ime za naš je- zik i navodnu stvar dosta pretrpili. Posljednje dva- deset godina živio je gospar Niko o sebi, pak je slovio kao čudak i misantrop, ali u istinu to bio nije, kako svjedoči njegova oporuka, kojom je u- tro mnogu suzu cavtajskog siromaha. Laka mu zemljica ! Gradska Kronika. I mi velimo neka dogje! — Prošli ,Dub.“ javljajuć, da će amo doći u vizitu presvj. namj. potpresjednik pl. Pavić, veli da mu je milo, jer će se moći sam uvjerit o vjerskoj borbi koju to- bože vode svećenici Hrvati, I mi velimo; neka do- gle! Pa sko se baš ine bude uvjerio o kakvoj vjerskoj borbi..... uvjeriće se 0 čemu drugo- me..... Osobito bi mu preporučili, da pohodi su- - sjednu nam Boku, da ispita ,kakvoću“ onih nekih denuncijanata..... u dvostrukom pravcu ..... Razumiju li nas njihovi kolege, šćasmo reći Srbi oko , Dubrovnika“ ? Zabava u Sjemeništu. — Piše nam pri- jatelj lista: Posljedni dan poklada u našemu sje- meništu držana je večernja zabava, kojoj uz Presv. Biskupa prisustvova cijelo svećenstvo sa učitelj- skim osobljem ove Gimnazije i nekoliko odličnih gragjana. Dvadeset klerika izvagjahu tamburicama nekoliko naših najmilijih pjesama, dok drugi de- klamirahu razne komade naših klasičnih pjesnika. Komad , Draško u Mletkama“, deklamiran od kle- rika Kuljevana, Ćurlice, Matića i Arbulića, pobu- di opću oduševljenost kako i igra uz tamburicu praćena glasovirom od klerika Pecotića. — U sa- ma četiri mjeseca učenja toliki napredak! Šaku ruke našim simpatičnim klericima, radosni da uz religijozni duh, znadu gojit i sve ono što je sveto, milo i drago našemu narodu. Znak je da ih prati zdravi pravi odgoj sa strane njihove spametne i vrijedne starješine. Živjeli! Poklade. — U nedjelju bio je vežjun s ple- som u Teatru i u Bačićevoj Dvorani. Maškara pri- lično. — U utornik, zadnji dan, veliki veljun-parć u teatru. Mnoštvo maškara. Posebno «društvo iz najodličnijih krugova, njih jedno 25 parova. maška- rano od Bedč bijaše od svakoga pohvaljeno. U je- dnu riječ veljun-parč ispao je sjajno. Osvem bebč bilo je još nekoliko maškara spomena vrijednih. Na ponoća živahna večera. Poslije opet bal, koji po- traja do 54 u jutro. Ono veče kupljene se u teatru 534 ulaznice, sasvijem što je svaka bila fiorin. Ne mari ! Počela je korizma. Diskoras na Poljani. Vlaho. — Ovi pokladi baš mledni ! Ivo. — Kako? Bala je bilo priko brka, Vlaho. — Ma nije maškara i zahara. Ja sam se nado da će kapitat kakva maškarata sinjifikama. .. ,.,. Ništa! A zahare! Sram me i rijet. Vidio sam neke, što se držu za prvu gospodu, da se bataljaju pitu- ranijem graškom . .. Ivo. — I golokudom. Jadna djeca imadu bit pošla doma praznijeh špaga. Ma bilo je i knjižica, nemoj tako, E poi i koja lijepa maškarata. Per esempio ona od novijeh stabilimenata, koja bi bila pošla manjifiko, da nije bilo gospara potestata. Vlaho. — Kako? Ivo. — Valja da znaš da su se neki bili maškarali, za stavit na pazar nove fabrike na Pilama. | jedan je u toj okazijoni imo držat diskras: kaku se u nas bilo ištetilo sjeme od patata i kako se naše jedan gospar detto Buzdo, koji je učinio je an stalnime- nat, za da se u njemu bude ko'tivat privo sjeme od patata. Nakon tega imalo se zahvalit gosparu Buzdu i svi zajedno zavikat: živio naš Buzdo 1 Vlaho. — Pak!.... | Ivo — Pak su ponijeli diskoras na komunu, da ga apro- va i govoru mi, da se ćela kombinacijon, da ga pro- lega baš gospar Frano. Ja više ne znam kako je poso svršio, ma na svrhu komuna nijo permetila, da se drži diskoras Vlaho. — Ja bi očinio rikoras...,. Gja više je docna, a Frano bi ti bio kapač odlećet u Zadar da sospen- daju dečizijon, kako i za kazerme, Ma ne znas no- vu? Jopet mu se povratila stara ćud! Ivo. — Ne govori !!... Vlaho. — Ajme meni! Onomane, gjušto u pasani petak, bio sam poso na komunu nešto za konat vode, Če- koj ja, čekaj, dokle me dogje red, evo ti gedne gos- pogje u komesara, molit ga nešto za nekakvo siro- mašno dijete što ima poć na more i što su mu obe- ćali susidio, da pospiješi i što ti ja znam. Ova dvo+ jica razgovaraju se skladno i mirno, kad evo ti nje. ga. Došo iza one gospogje pak: ,Ko ste Vi?“ Ka. ko se raskrivio ja sam mislio, da mu je štogod pri- došlo. Oni se žacli, ma ova so obruula supre njewu pa će ti mu: ,A ko ste Vi?“ Razvikto 80 na to Frano kako ..... Dati je samo bilo vigjet komesa- ra; on se sramio sa njega. Ona mu gospogja nije "govorila više ništa nego je konkludala s komesarom sa onega maloga i pošla ća bez javit mu se. A o& osto na vratima szinut | Vlaho. — Zaludu ! Nekoj čeljadi nije koristi priporuči. vat. Koliko smo se samo mi izmučili, da ga naučimo kako se ima ponašat, Žalibože naš trudi Kad čovjek 1 Vlaho — Imo bi se, per altro, spomenut, da nije doma, Ivo. — Kako ne! Da je