izlazi svake subote. Cijena mu je anaprijeda u Otpravništvu lista : na godina flor. List 4:50, na p0 godine. flor. 2:25; za Dubrovnik sa fior. 4:50 i proj staji, 10 je predbrojen i za došasto po. Položaj. I. Na poruku sa Cetinja. U zadnjem ,Glasu Crnogorca“ izišla je je- “dna izjava o Hrvatima. Posto je ,Gl. Cr.“ službe- ni organ knjaza Nikole i. pošto, se onakove izjave ne mogu načiniti bez načelnog sporazumljenja sa Gospodarom, ta izjava veoma je zlamenita. Evo gla-.|. vnoga odlomka: , i Naše držanje prema nacijonalnijem težnjama hrvat- skoga naroda poznato je svakome, ko se bavi narodnijem stvarima. Smatrajući Hrvate rodnom braćom Srba, od ko- jijeh ih je u nekoliko : otugjila istorija i zapadna prosvje- ta, a u najnovije vrijeme i politika naše sa žive simpatije vazda uz njih bile: radovali .smo se svakome njihovu us- pjehu i boljela nas je svaka njihova nedaća. To paše držanje, diktira nam ne samo prirodno bratsko osjećanje, nego i naši interesi, jer kad bi Hrvat- ska u Habsburškoj monarkiji zauzela položaj samostalan, kao što ga Ugarska zauzimlje, tada bi ona postala najpo- uzdanijem otporom protiv valova tugjinštine, što prijete sada preko nje izloženijem srpskijem zemljama. Njihov razdor sa Srbima u Austro-Ugarskoj, kom je izvor politika, bolio nas je i boli; ali pošto je priroda, koja se ogleda najbolje u jedinstvu književnoga im jezika, jača od politike, osobito od neprirodne politike, smatrali smo i smatraino'tej razdor prolazinjem. I da ga pe bi gr- gje razdražavali šutanjem smo ga pratili sa strogo neu- tralnog stanovišta, čim se ,Glas Crnogorca“. ne malo za- mijera svojoj sabraći u Austro-Ugarskoj, kod koje on vaz- da nalazi bratskoga odziva. Mi znamo, da ima i Hrvata, koji isti položaj zau- zimlju i prema težnjama srpskoga naroda u Knjaževini i u Kraljevini, i koji se raduju bratskoj slozi, koja se o Savinu dnevu objavila izmegju Cetinja i Biograda ; ali ko bi sudio po jednome dijelu hrvatske štampe, izgledalo bi mu da takvijeh Hrvata nema; a sudeći po drugom dijelu te iste štampe, izgleda, da ih ima i koje je objavljena srp- ska sloga smutila i zabrinula. U toj slozi oni gledaju po- bjedu srpsku, a u pobjedi srpskoj poraz hrvatski. A zašto tako, jadna braćo? Ako su Srbi i Hrvati jedan narod, kao što i jesu po prirodi, što je već nauka dokazala, interesi srpski ne mogu bit na štetu hrvatskijem, Ako zajednica srpskijeh država postigne koji uspjeh, hr- vatskoj stvari u Austro-Ugarskoj ne može odtuda prijetiti nikakva opasnost; kao što joj ni četrdeset i osme nijesu Srbija i Crna Gora bile na štetu. Nije li prva poslala dje- cu svoju na bojno polje protivu onđašnjeg neprijatelja hrvatskog, i nije li druga bila gotova da to, isto učini ? Pa što se ne sjetite tog kritičnog momenta u vašoj istoriji, što ne uzmete pred oči, kako su Srbi, vaši sugra- gjani, tada prolijevali krv s vama rame uz rame. (Nijesu za nas nego za se, jer je i njima onda prijetila ista opa- snost, u Vojvodini. Mogli bismo tada i mi istijem pravom kazati, da su Hrvati za njih krv prolijevali. — Usgredna opaska ,Crv. Hrv.“) čim se najbolje dokumentiralo, bratim- | stvo Srba i Hrvata; nego zaboravljajući taj historijski do- gagjaj, koji nikukva sila većine može izbiisati, | sudite o srpskijem državama po megjusobnijem sitnijem razmirica- ma sa vašijem sugragjanima | Neka se. osnaže, Croa Gora i Srbija, pa će se i hr- vatski pravedni sahtjevi odma osnažiti suprot prevlasti | magjarsko-njemačkoj u habsburškoj monarkiji, kojim pu. . tem Hrvatska muše doći do $voje samostalsiostij a neka se Hrvati ue brinu za gposjed“ hrvatski, jer ima ko se zanj brine; osim toga, i Crna Gora i Srbija vazda su te- žile i teže, da se mogu mirno Fazvijati u prijateljstvu sa moćnom austro-tigarskom carevinom, 9 Gdje je priroda: i istina tu zabluda ne moše dugo vladati; i jesenašnji glas trijeznijeh ozbiljnijeh Hrvata dra. Barčića i prof. Maretića u hrvatskom saboru (,Glas Cr.“ čini se da ne zna ko li je jedan od drugog daleko nače- lom i stanovišteta sa kojih govoriše. Op. ,Cr. Hrv.“), kao | srpsko-hrvatski sklad u novome dalmatinskome saboru nagovijošćuju kratak vijek i današtjoj velikoj hrvatskoj em s a sa Austro- a potom; na godinu flor. 6, na po godine fior. 2:50; sa snosemstvo novč, Ko ne vrati list kad mu mine, smatra se da ' pretplata mine, nm U DUBROVNIKU 29. Pebruara 1806. M ' Ugarsku, | šalju se U: Za tiskaju po pogodbi. PEPEO PEP HESH IIS S roiIar it Crna Gora, vjekovna prestavnica srpske misli, — Bog vi a duša vi, — je li ikad dala povoda Hrvatima da se na nju s razlogom požale ? Poslušajte u tome samo ri- ječ: prvoga Hrvata i proslavljenoga sveštenika, biskupa Strosmajera, koji od preko trideset godina stoji u najpri- jateljskijem odnosima sa knjazom Nikolom; i da je sreće i Srbi i Hrvati na njih bi se ugledali, pa ne bi svoje sna- ge trošili u megjusobnijem rasprama. A ,Glas Crnogurca“ nije se odzivao nikada su se sa hrvatske strane vrijegjale najveće ernogorske slave ; ju- naštvo crnogorsko i genije Vladike Rada, — jer to izazi- vanje pripisujemo mutnijem, nehrvatskijem izvorima, koji- ma je krivo, što je crnogorski Gospodar, Knjaz-Pješnik, majrevnosniji apostol srpsko-hrvatskog bratimstva, koje mora prije ili poslije, bilo kome milo ili žao, pobijediti. U toj vjeri, mi ćemo se postojano držati našega pravca, ma kako nam Hrvati odvraćali. * * * Ovako ,Glas Crnogorca“ odgovara ,Obzoru.“ Pošto ,Obzor“ nije u zadnje doba ništa pisao, što bi se odnosilo na Crnu Goru, nego samo katkad prenio što su drugi hrvatski listovi pisali, to se ima uzeti, da je, po onoj de mininis non curat Praetor, na adresu ,Obzorovu“ odgovoreno ovi- jem hrvatskijem listovima. Mi nećemo tačku potačku analizirati ovaj odgovor, koji bi bio vrlo lijep, da nije: onako vješt i da je tačan. Ali prije nego se na najglavnije osvrnemo, neke glavnije navode premučati ne mo- žemo, Odmah na početku, pak tečajem cijelog govora ,Glas Crnogorca“ hoće, da su se Hrvati otcijepili od Srba, a ne Srbi od Hrvata. Naravno je kad se pitanje ovako postavi, da se onda kri- vo i sudi. Onda su Hrvati naravno svemu krivi, oni izgubljene i zalutale ovce, koje ,Glas Crno- gorca, punijem pravom žali i boli ga ,njihov raz- dor sa Srbima .u Austro-Ugarskoj,“ premda se nada, da će ,toj današnjoj velikoj hrvatskoj za- bludi“ biti kratak vijek. Ali zadnja naša politička historija: bilježi protivno. Ako uzmemo kao dokaz temeljnu istinu, da razdor ne čini onaj koji na starom načelu 0- staje, nego onaj koji ga se odriče prihvaćajuć no- vo, Srbi su a ne Hrvati krivci naše nesloge. U nas — da citiramo samo Dalmaciju — Srbi a ne Hrvati odrekoše se glavne tačke narodnog pro- grama našeg: sjedinjenja sa Hrvatskom To ,Gla- su Crnogorca“ ima biti dobro poznato. Kad se je narodna stranka ojačala, Beč ju je htio načelno rascijepati, eda tako oslabi ideju sjedinjenja Dal- macije sa Hrvatskom. U tu svrhu poslužio se Sr- binom Ljubišom koji je počeo stvarati semljaštvo Miho Klaić dokazao je da je Ljubiša bio plaće- nik. Sabor mu je vikao: doli nedostojni!i nije htio da mu Ljubiša presjeda. Zemljaštvo ipak nije uspjelo, a na to je Ljubiša bacio. iz osvete zublju razdora i otcijepio Srbe. Nekad prvi apoštoli a- neksije, postadoše joj krvni dušmani, podupiruć naše najgore protivnike. Je li onda čudo što je i s naše strane nastala reakcija? Je li čudo, što smo mi srpskom eskluzivizmu, koji nas ne pozna, grdi i proti nama & dušmanima | radi, suprostavili eskluzivizam hrvatski? Za našu plemensku i poli- tičku borbu, to je bila naravna konsekvencija srp- ske politike, a. Glas Crnogorca“ kad bi“ sve ovo uvažio, onda bi priznao, ako su razdoru krivi i Srbi i Hrvati, da su u prvom redu krivi Srbi, a onda bi otpale sve one opaske namijenjene Hrva- tima, koji:su jedino reagirali — možda gdjekad malo i preoštro, ali urijek. skwo reagirali == da VAT Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi EEE: redništvu. i oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novć. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Perm I od Srba obrane načelo, koje je nekad i njima bi- lo sveto. I kad smo uspostavili ovu istinu, drago bi nam bilo, da možemo ,Glasu Crnogorca“, koji gornjim člankom u našoj razmirici pere ruke, potyr- diti, da je on ovaj razdor ,ćutanjem pratio sa strogo neutralnog stanovišta“ i niječno mu odgovoriti kada pita ,jeli ikada Crna Gora dala povoda Hrvatima, da se na nju požale“. To bi lijepo bilo i mi od Crne. Gore nijesmo nikada drugo pitali nego neu- tralnost i ona bi onim časom bila osvojila simpa- "tije svijeh Hrvata. Ali na žalost nije bilo tako. Crna Gora u našoj domaćoj srpsko-hrvatskoj ras- pri bila je uvijek na stranu Srba, imali oni pravo ili krivo. Kada su Srbi god. 1879 u kobnijem bu- kovičkijem izborima prvi put izveli razdor u Dal- maciji, te se združili s talijanašima, ,Glas Crno- gorca“ — možda jedini izmegju srpskih listova — pohvalio je i, odobrio onaj izdajnički korak. Dosta bi se pak bilo obazrijet na bližu sadašnjost da dokažemo kako na Cetinju nijesu tako neutral- ni, kako nam pripovijeda ,Glas Crnogorca“. Ne- ke izjave, riječi, brošure, pa ako baš hoćete i ne- ka odlikovanja ljudi koji nikakvih zasluga nemadu, osvem što su se s talijanašima borili protiv pas, nijesu baš dobra svjedočba cetinjske neutralnosti, niti dokaz, da su tamo naš srpsko-hrvatski spor smatrali ,domaćijem i prilaznijem“. Može li se žaliti ,Glas Crnogorca“, ako su Hrvati na to udgovarali ? Nama je milo čuti kako ,Glas Crnogorca“ u gornjem članku teži za stogom. No neka se ne pozi- va na izjave Maretića i na zadnje koketiranje u dal- matinskom saboru. Ono je neka čudna sloga vla- dinovačka proti pravašima. ,Glas Crnogorca“ a s njime i mnogi Srbi misli ,Zanago, da su pravaši Hrvati kojim je političko vjerovanje, da su Srbi nSkot koji je dozrio za sjekiru.“ Varaju se! Pra- vaši kao radikalna hrvatska stranka imaju malo uzvišenije idejale. Pravaši teže da osviješto hrvat- stvo, da pomognu njegovoj samostalnosti i sjedi- njenju i da otklone teški tugjinski upliv sa ovijeh našijeh jadnijeh zemalja. To je u prvom redu pra- vaški cilj, pak moguće, da nova sloga u koju se toliko nada ,Glas Crnogorca“, nije drugo nego reakcija proti ovoj težnji, daje to samo nova e- dicija zemljaštva. Bože daj da se mi prevarimo ! Lijepo je: ipak od cetinjskog nam druga, da on o slozi govori. Nije on sam, Opaža se uop- će da dobar dio naše srpske štampe u zadnje do- ba želi slogu izmegju Srba i Hrvata, Moguće da je Srbima razdor mnogo više štetovao negosu se nadali da će im koristiti, pak ga sada, iskreno ili lukavo, žale, I to je dobar znak njihova kajanja. Nijesu ni Hrvati protivni slozi, ali ova teško će se ikada izvesti, doklegod naši Srbi ne vrate se na svoje staro stanovište, Nije ni ime koje nas toliko dijeli. Politika nas razdvaja. Poznate su težnje Hrvata koji idu zatijem da se iz ovijeh ze- malja sačini jedan jaki hrvatski državni sklop. Kad bi Srbi, koji su u nas svukud manjina, zbi- lja željeli, da s Hrvatima u miru žive, njihova bi prva morala biti, da ih podupiraju, ili barem da im ne budu protivnici. Sutra pak, kad bi Bog dao, te bi se hrvatska ideja ostvarila, pe bi ni Srbima. krivo bilo. Krv nije voda, a povijest nas uči da je Hrvat sa bratstvo bio spravan žrtvovati ave št ima, Ako se ta više ne bi moglo dogoditi