neka bude uvjeren ,Gl. Crnogorca“, da bi se bratski trud uvijek spoznao. Inače uz današnje političko stanovište Srba n»prama hrvatskom dr- žavnom pravu, 0 slozi ne može biti ni gorora: Mi nemamo la da ovako poručnjemo ,Glasu Crnogorca“, sli on će i sam znati, da kako mu mi sad ovdje govorimo, da omako misle svi Hrvati bez razlike stranaka. A s tom či- valja ručunati. i : s # * : Cetinjski organ regbi da je i sam uvjeren ne samo o logičnosti hrvatskijeh riječi, nego i 0 besmislenosti srpske politike u Austro-Ugarskoj, on- dje gdje govori, da uzajamnost Srba sa Hrvatima ,ne diktira samo prirodno bratsko osjećanje“ ne- go i ,naši (srpski) interesi.“ ,Jer kada bi — ve- li dalje ,G. C.“ — Hrvatska u Habzburškoj mo- narkiji zauzela položaj samostalan, kao što ga Ugarska zauziinlje, tada bi ona postala najpo- uzdanijim otporom. protiv valova tugjinšti- ne, što prijete sada preko nje izloženijem srpskijem zemljama“. Kad smo ovo čitali, nijesmo vjerovali vlasti- tijem očima. T& ovo su naše riječi, naše misli, naši razlozi, kojim evo godina, da nastojimo uvje- riti naše Srbe! Da, Hrvatska slobodna i samostal- na bedem je cijelome južuome slavenstvu. Samo preko razvalina hrvatstva može nijemstvo i ma- gjarstvo dalje na istok! Ako je tako, kako onda ne vide naši Srbi, kakvu bratoubojnu politiku vo- de? Izjava ,Glasa Crnogorca“ najveća je osuda njihovoj politici. Neka tako nastavi cetinjski or- gan, al neka to nama ne kazuje, jer mi smo tom već davno uvjereni. Neka njima kaže ito ne riječima već djelom, naši će ga Srbi odmah po- slušati i u nas će stvari teći drugačije nego do sada. Onda će se Hrvati veseliti i jačoj Srbiji i mogućnijoj Crnoj Gori, u kojijema će zbilja vidje- ti jamstvo, da se ,osnaže hrvatski pravedni zah- tjevi suprot prevlasti magjarsko-njemačkoj u habsburškoj monarkiji“ — dok dosle gledahu u njima ovim svojim ,pravednim zahtjevima“ samo dva neprijatelja više, Ako dakle ,Glasu Crnogorca“ pogje za rukom (a mi se nadamo da hoće, sa- mo ako se iskreno zauzme za ono što je napisao) da o tom uputi naše Srbe, on će tako učiniti dobra i njima i Hrvatima, a u isto doba — po njegovijem riječima — i samoj Crnoj Gori i Sr- biji, učvrstivši ,najpouzdaniji otpor protiv valova tugjinštine što prijete sada preko nje (Hrvatske) izloženijem srpskijem zemljama“. Tada na Cetinju neće imati više povoda, da se tuže na ,stanovitu hrvatsku štampu“. e e U Banovini. Mnogo se toga ovih dana tamo pripravlja. Izoajprije velika svagja megju opozicijom. Ali o tom nećemo da govorimo, Ima i utješljivih pojava. Onomadne bijahu pušteni oni gjaci, koji su osu- gjeni na 3 mjeseca radi poznate afere sa magja- rskom zastavom. Organi sistema predvigjali su iskaze, pa su ih htjeli u Zagreb dopratiti sa oru- žništvom. Ali se gjaci nijesu dali, nego po zako- nu tražiše, da budu odmah iz zatvora na slobodu puštani, što su, nakon velike muke, i postigli. U Belovaru gragjani im prirediše velikih počasti. Bilo je banketa, kočija, cvijeća, pozdrava i klicanja. Gospogje i gospogjice istaknuše se. Do Križevaca pratiše ih Bjelovarčani. U Križev- cima drugi doček. Policija zabranila je ulaz na željeznički perron, a gjacima nijesu dali da izlaze preko vrata štacije. Protestiranje nije pomoglo. Gragjani Križevčani, kad vidješe da se s gjacima ne mogu inače sastati, pokupovaše karte za bliž- nje postaje, Ni ovako mnogi ne bijahu prepušte- ni. Drugi se ispeše na krovove manjih željeznič- kih zgrada, preko plota i inače, samo da ih vide. Klicanju ni kraja ni konca. U Zagrebu vrhunac oduševljenja. Više hilja- daša čekalo je čitav dan gjake, jer se nije ta- znalo kada će doći. Kad se pojaviše zaori ur- nebesno klicanje : Živjeli gjaci! Živjela slobodna Hrvatska !- Slava mučenicima! Živio Starčević ! Pereat.....! Bilo je i potresnih prizora. Jedna majka dočekala sina, pak ga odnijela preko perro- na u naručju, ljubeći ga, uz neopisivo klicanje ne- se | toda. Zatim je slijedio ulaz 1: građ, Novine pišu, da su onako samo Dalmatinci bili dočekani, kad smo ono g. 1891 išli na izložbu. Policija je nastojala, da rastjera gragjanstvo i da ga razbije po pokrajnijem ulicama. Ali nije uspjela. Narod je bio jači od njezivijeh golijeh sa- balja, prodro je na Jelačićev trg i tu je napravio impozantnu ovaciju ideji slobede i ujedinjenja na- še domovine, Zagrebački službeni organi, javljajuć o tom. iza zuba nastoje prikriti značaj i veličinu ove slave, ali dosta je i njih same čitati, da se čovjek o protivnom uvjeri. Pa za što je sve to uragjeno ? Zar za to što su gjaci spalili magjarsku zastavu ? Tako je uprav. Onaj motiv koji je potaknuo mlade sokoliće na glasoviti čin pred Jelačićevim spomenikom, taj je motiv pozvao gragjanstvo Hrvatske, da proslavi one koji su radi nje trpili. Spaljenjem magjarske zastave nijesu gjaci htjeli vrijegjati magjarski na- rod kao takav. Oni mu samo tim pokazaše, da u svojoj domovini neće njegove supremacije. Oni za- to bijahu i kažnjeni. A gragjanstvo, koje ih je slavilo, izrazilo se solidarno sa tom idejom, koja veli : Hrvatska Hrvatima ! Ovi dogagjaji mnogo nam kažu. Oni su do- kazom, da ni u posestrimi nam Banovini, ko ni u nas, nije utrnula ona iskra pravog otačbeništva, ona čežnja za marodnom slobodom. Zagrebačke demonstracije nijesu obični izgredi pijane mase, kakvi se vide u većim gradovima Europe, koja se dere, lupa i pustoši tugje dućane. To je nešto ot- mena, uzvišena i sveta. Svakom čestitom Hrvatu mora da se srce od milinja topi, kada ob onim prizorima sluša ili či- ta. Oni vele, da onaj narod nije zadovoljan ; da on nema sve što mu je potreba ; da on za ne- čijem vapi. A za čijem ? Pa ko to ne bi znao! Velike prigode stvaraju velika djela i velike ljude. Bože daj samo prigode. da se vidi što ho- će hrvatski narod. Gosp. grof Khuen Hedervary bio se umislin da je umirio Hrvatsku, koja tohož nema bolje že- lje nego kako će slušati svoje prekodravske ,sa- veznike.“ Duša se narodna pritiskala, zatajivala, ali se ubila nije, Pritisnute jače sve na više ska- če. Riječ se mogla. zamuknut, osoba zatvorit, pi- smo zaplijenit. Ali misao leti nebu pod oblake, ideja ne pozna lanaca. Fakta kazaše da se pleme- niti grof prevario i da Hrvati neće nikada prizna- ti se podregjenim narodom. Kap dube kamen. Sil- ni napori gosp. Khuena ostaše bez uspjeha, a nje- ga tvliko umoriše, da sada u blagom podneblju tople Italije traži lijeka i okrepe svome izmoreno- me dubu. Mi se nadamo, da će svi oni do kojih je na- pokon priznati istinu i pravicu. Sila magjarske ne koči se danas svojim starim prkosom. U Pešti su nešto zabrinuti. Banovina je rekla kako misli. O- vako osjeća sav naš narod. Njemu me fili nego dobrijeh i složnijeh vogja, a mi se nadamo da će i toga biti, kad se strasti slegnu. Naši dopisi. Iz Boke, 27 Februara. Ako je grčkoistočni elemenat u našoj domo- vini pokvaren, kriva je tome slaba prosvjeta. Što mu popa reče, to je zanj sveto evangjelije. Pope sa inteligencijom navrnuše mu putem vjere srp- stvo u krajevima gdje ga nikad nije bilo, razumi- jeva se zbog lične i tugje koristi, te taj neuki na- rod ne vidi danas u ničemu spas, doliš u srpstvu. Nauči li čitati, odmah mu šilju. ,Dubrovnik,“ »Srbobran“, itd,, da nahrani dušu zdravom hra- nom, i tad mu se čini da je najpametnijim po- stanuo. Pofanatiči se, mrzi sve što nije pravoslav- no i srpsko — jer je za njega sve ostslo nezs- dravo. Ali što nije zidano na zdravome temelju mora da propane prije ili docnije, Lukavi Savica i naš Rade (koji bi zbog ve- likog znanja u drugim gradovima puhao u šake) brane unešeno srpstvo doskočicama i strastvenim historičarima: Majkow, Lazić, Ružičić itd, a od zdrave historije boje se k0 vrag tamjana. Razme- ću se u velike liberalizmom, a da su ni na poli jada. Eto vidimo da skoro svi hrišćani u Hrvat: skoj postadoše Srbima i to samo Srbima; u Bo- sni, Dalmaciji isto tako, dok se katolici i pripa- dnici drugih vjera cijepaju na narodnjake, prid: še, divljake tolomaše, talijane i na neki mali dio slavohlepnika — Srbi katolici!! Dakle, ko je libe- «Boga, ; td. ( . ti da je veđila Bokelja thila ka. toličke vjere, ne vrijedi za njih ništa; i ako ih i- sta prezimena njekih njihovih porodica i bratstv4 (što su danas pravoslavne vjere..i Srbi) ćeraju u laž, kao m. pr; porodice: Barba, Pima, Battuts, Benvegna, conte Bucchia (Bućin), Nobile, Micheli (Mikijelj), Casanegra. Lucrezia itd, i ako u istom paštrovskom manastiru nalaze se i dan današnji dobro sačuvani latinski natpisi na grobiiićata No- bile porodice itd. . Naš Rade ćera bogme svoju ko što se nai- čio. U zadnjemu zasijedanju Sabora dalmatinsko- ga bezočno izlaga da ggjaci katoličkog sjemeništa u Kotoru ne pozdravljaju vladiku Petranovića. Dok je više no istina da je biskup Uccellini naj- strože naredio gjacima da imadu najučtvivije poz- dravljati sve odlične osobe, izmegju kojih razu- mjeva se i vl. Petranovića, što gjaci zbilja i naj- tačnije vrše. Rekoh najstrožije, jer samo što nije pozdravio cigli jedan gjak, dok su bili svi 18 na šetnji, i to nehotice jedan dan vl. Petranovića, bio je zato oštro kažnjen od upravitelja sjemeni- šta, a suviše još u gimnaziji zatvorom od jednog profesora. Dakle dala mu se dvostruka kazna ! Pak još gjaku, koji je malo kome u mjestu ne- poznat zbog svoje rastrešenosti i žive ćudi!? naš je Rade ovo iznio u Sabor na temelju onoga laž- nog dopisa lanjskog u ,Mattinu“* što ga je ska+ lupio poznati dopisnik, koji je sproveo dobar dio svojega života u zatvoru u Kopru i u Kotoru; naš se Rade dakle zaveo za starijim bivšim zastu- pnikom Vidovićem, koji bi branio interes talijan$- ke stranke podatcima, što bi jih pokupio -u dopi- sima ,Dalmate“. — MeV _ Zadnji nazovi ,Dubrovnik“ grdi čestitog Špiljara Vida Miloševića, da je potkupljen od nas čašom vina; a hvali u velike nekakvog Marka Mi- loševića, kavaza Giuniovog, kruna Steva Vukova Vrčevića i pobratima hruhoborca Piera quondam Beppa Trombettiera. Neka se uvjeri crni dopisnik, a isti mu urednik ostroljanin Fabris, da piskara- njem neće nijednog Špiljara nimalo pomaknuti, jer ie on tvrda i nepomična litica. Mi pak neće- mo da branimo čestitoga Vida, jerbo on ne treba ničije obrane, samo mu diela svjedoče kakav je on. A neka slobodno dopisnik ,Dubrovnika“ hva- li toga Marka Miloševića: blago njemu u dom. Niko od nas neće ni suze proliti ni za poturicom Markom niti za Giuniom, pa niti za stotinu ta- kovih, već daleko jim od nas kuća, pak bili sreć- ni i veseli! X. Tv EVER Pogled po svijetu. U car. vijeću. — Rasprave u kesr, vijeću teku dosta mirno. Grof Badeni drži se do sad do- sta dobro, a prave stranačke opozicije tako rekuć i nema. Socijaliste nijesu zadovoljni s .njegovom izbornom preinakom, već traže sveopće izborno pravo za koje su i mladočesi. Ovi megjutim još čekaju. Vijesti iz Afrike sve glabije po Italiju. Pobunilo se i zalegje Baratieri. Nova se vojska šalje. Abisinci hoće da opkole Talijane u njihovu logoru. Ako ih Mecelik potuče, okruniće se etiop- skim carem. Na lstoku se dogagjaji utišaše. Slavlje u Bugarskoj smirilo se, a balkanske državice pre- gjoše posveme u sferu Ruske. politike, Obistinila se vijest, da je Turska zatražila od Eugleske ne- ka isprazni Egipat. To bi moglo dovesti do novih komplikacija. Domaće vijesti. M. D. Babić 4 — Preminuo je vrli pra- vaški rodoljub M, D, Babić bogati trgovac u 8+