rafevo u najljepšoj đobi života. Bio fe članom sre- sdišnjeg odbora stranke prava i u našim krugovi- ma veoma uvažena ličuost. Da je to zaslužio do- kaz je njegova. oporuka. Sav svoj veliki imetak ostavio je w narodne svrhe. Slava ovoj plemenitoj duši! Danas mu je sprovod. ; Na granici. — U Krivošijama bilo je opet pucanja. Ali, kO što i prvi put, radi se o kriom- čarima, koji su htjeli preko granice pognati volo- ve. Volovi su sekvestrirani, a kriomčari pobjegoše. Izbori u Sarajevu. — Brzo su izbori za grad Sarajevo. Pošto se katolički elemenat zna- tno povećao, to će katolici ovaj iput dobiti pod- načelnika, koga su do sad imali pravoslavni. Dubrovnik“ se osvrnuo na naš članak, u kome se bavismo 0 zatvorenijem igumanima, ali ' nije niti pokušao da pobije što je rečeno o krivu odgoju pravoslavnog elementa, nego je grdnjama : nastojao ono zabašuriti. U taman mu trud! Da je mučao bio bi bolje učinio, a ovako samo je po- tvrdio naše riječi. Umro je u Sarajevu mitropolit Nikolajević, koji je u svoju mladost bio prav. paroh u Du- brovniku. Laka mu zemljica! Na povratku. — Prošle nedjelje povratiše = se kući ona tri dalmatinska gjaka što su u Belo- 'varskim temnicama odsjedili 125 dana zatvora i to gg. Ante Fabrio iz Starograda, Dinko Fabris iz Trpnja i Frano pl. Jakšn iz Visa. U Zadru: i Spljetu dočekalo ih je mnoštvo prijatelja, da ih pozdravi i da im zahvali za ono što su pretrpjeli. Izbori na Braču. — Brzojavljaju ,N. Li- stu“ da su u Pučištu na Brača izabrali opć. u- pvaviteljstvo u pravaškom smislu. Načelnik je g. Ivo Marojević. Živjeli Pučišćani ! Lijepo! — U Zagrebu Srbi prirediše Mile- tićevu večer. Na proslavu došlo je i Hrvata. Uz ostalo srpski pjevači pjevahu i »L? jepa naša do- movino, oj Hrvatska zemljo mila“, koju svi Srbi po hrvatskom običaju stojećki slušahu. Tako tre- ba! Ovaj njihov čin sadrži čitav program našega izmirenja, kad bi se samo i drugdje u djelo proveo. Zubar Ivan Stjepović Dabrović nalazi se u Kotoru. Braća u Aleksandriji. Društvo ,Slavjan- ska Sloga“ u Aleksandriji od Egipta primilo je zahvalnošću slijedeće milodare: od gospodina Dra Luja Žaje, franaka 50, od g. Petra Harlovića fra- naka 12, od g. Oskara Mičića franaka 3. od g. kapetana Matijanića franaka 8, od g. N. N. franak 1. — Nadalje stiglo je upravi društva od N. P. pragospodina O. Šimuna Milinovića, katoličkog nadbiskupa Crne Gore, slijedeće pismo, koje upra- va društva ponosom iznaša na javnost: Veleslavna ,Slavjanska Sloga“ Radujem se iz sve duše lijepoj i plemeni- ,toj Vašoj osnovi, da ste se u dalekoj ,Nilskoj ,dolini“ okupili i ujedinili u narodno društvo, da ,tiem načinom megjusobno što bolje upoznajete ,8e i složnimi snagami na opću i posebnu korist »potpomažete se. Kada bih mogao, i ja bih Vam ,Vrlo rado u pomoć pritekao, ali u okolnostima u kojima se nahodim nije mi moguće. S toga pri- ,ite moju dobru želju uz iskreni pozdrav svim ,članovima ,Slavjanske Sloge“ ostajući. — ,Bar- Crnagora, dne 30 Januara 1896. Vaš odani ,+ 0. Šimun Milinović ,Arkibisku “ Za Upraviteljstvo ,Slavjanske Sloge“ Taj- Ivan Cibilić. Aleksandrija, dne 16. Veljače 1896. Umoljavamo naše predbrojnike koji nijesu još platili, da se pošure pretplatom. Naše stare dušnike opomimjemo, da se ajete svoje dužnosti, jer inače bićemo prisiljeni da ih javno kroz list po- sOvemMOo. SAMIR \ Upravo kad nam je list bio sav složen i spravljen, doleti iz Zagreba kobna vijest, koju od više dana očekivasmo i: Umro je Starčevi mro je Starčević! Premda joj se svak od časa do časa nadao, čovjek ipak stoji zapanjen i satr- ven pred nemilom realnošću. Skršio se onaj veliki dub! Nema više onog ženijalnog borca za slobodu i samostalnost' Hrvatske! Pa kako se velikanim svak klanja, tako i u nas u gra- du svaki Hrvat bez razlike stranaka, ostao je kosnut kad je čuo da se ugasio ovaj Značaj! Za danas nemamo ni vremena ni pro- stora, da odamo našu čednu počtu čovjeku, čije ime u hrvatskoj povijesti neumrlo osta- je. Danas samo žalimo narod i stranku, koja ga u svome najkritičnijem momentu izgubila. Slava njegovu imenu! Vječni pokoj njegovoj velikoj duši! Gradska Kronika. Naša društva u gradu. Dubrov. Nar. Či- taonica i ,Hrv. Rad. Zadruga“ i hrv. pjev. druš. Gundulić“ viju od juče hrvatsku zastavu na po stijega radi smrti dra. Starčevića. Dubrovački \ pravaši sudjelovaće sprovodu i počastima, za- stupništvom, vijencima i kondoliranjem. Lične vijesti. — Prispio je zast. i novi prisj. Zem. Odb. prof. B. Korlaet. — Ovih dana boravio je u gradu presvj. O. Š. Milinović nadbi- ' i Pehovac bi podijeljeno mjesnom dječijem zakloni- skup Bara i Crnegore. Premještaj. — Gosp. Krsto Rujas pošt. oficijal na našoj pošti premješten je u Spljet. Ža- ilmo odlazak ovog u svakom pogledu čestitog či- novnika i prijatelja. Propovjednik. — Ove korizme propovije- da o stolnoj: crkvi vrli Hrvat O. Stjepan Ivančić trećoredac. Propovijeda taliianski. Crkva je uvijek puna bogoljubnog gragjanstva, koje sluša njegove riječi i divi se njegovu govoru. Miletićevo veče. — Prošle subote srpsko- pravoslavno crkveno pjevačko društvo nSloga“ pri- redilo je Besjedu u slavu 70 godišnjice Miletiće- ve. Na besjedu je pozvalo i našu Čitaonicu i sve njezine članove. Uprava Čitaonice prisustvovala je slavi, što, po našem sudu, nije imala, ali ne radi Miletića. Nego i to je bio prosti čin udvornosti i ništa više. O Miletiću mi smo lani opširno govorili. Mi ga poštujemo kao rodoljuba i mučenika. Razvmi- jemo dakle slavlje u njegovu čast i .ako dvojimo jesu li njemački, magjarski i talijanski saveznici u Banatu, Banovini i Dalmaciji dostojni da slave jednoga Miletića. O gradnji kazerma — Doznajemo da je Zemaljski Odbor naredio načelniku g. bar. Gon- doli neka priopći odluku onijeh utoka s kojom je bila uništena poznata opć. sjednica, u kojoj se glasovala pogodba za gradnju kazerma, te neka što prije u tom poslu sazove novu sjednicu. Pita- mo Orlanda, da nam reče ko je imao pravo. Neredi i izazivanja. — Na gradnji novog hotela poduzetništvo je dovelo vješte radnike zida- re iz uže Hrvatske, koji se u nas uprav uzorno ponašaju, ali ne mogu ostati od izazivanja srp- skijeh plaćenika po gradu. Prošle nedjelje sjedali su mirno na večeri u gostionici , Al? Ancora“ gdje obično uvijek jedu, Neki ,Srbi“ koji su negda takogjer bili radnici a | gada živu na račun stranke i provociranja došli su da povire ko ima. Sa ulice jedan je posve glasno zavikao: ,Jesu li u nutrima Hrvati?“ Kad su vidjeli da jesu, uljegli su — premda oni u tu gostionicu ne idu — sjeli su i stali su ih svako- jakim riječima zadirkivati. Jedan od Srba natak- \tiuo je dapače nekakve naočale pak ih je provo- “katorno motrio. Nije čudo da su se ovi na njiho- va izazivanja ozvali, pak je došlo do guste pre- \pirke, Na to je_došao nadredar Kalčić, k preči se icon a Srbima reče: ae t kljem ga imate!“ Jedan od Srba vikne capw; | ,Mi se njih ne bojimo!“ pa obrćući se Hrvatima i kažući nadredara; ,Ovo je naš otac, on će nas branit.“ Radnici Hrvati nakon prepirke videći ka- ko se s njima postupa izagjoše iz gostione, a Sr- bi za njima zviždali. Naravno da se na to pono- vila smutnja. Hrvati počeše odgovarati. Nadredar reče Srbima: ,ostanite vi zamnom, ja ću ih ako- modat.“ Dogjoše i drugi pulicijoti i stadoše tobož razmećati kavgu, a u istinu tjerati Hrvate, a Srbi su išli z& njima i provocirali. Megju srbima bilo je i landveraša. Smutnja se povećala. Srbi su vikali redarima : ,Arestavajte ih mi ćemo ih po- moć veživat.“ Jedan radnik zaviče: ,Ne će me vezat regimenat vas, kad sam pravedan.“ Na to ga redari uhvatiše i zatvoriše, Osobito se istaknuo redar Gebauer koji je vikao: ,Šta ste svinje hr- vatske došle se ovamo najesti kruha, pa tu pravi- te škandale.“ Ne čudimo se ni malo ako su Hr- vati odgovarali na sve ove uvrjede. Srbi zaštićeni gonili su ih put Pila. Jedan Srbin bio se tako zaboravio, da su ga isti redari uhvatili, ali kad su vidjeli, ko je, pustili su ga. Došla je na to žan- darmarija, kojoj su Srbi vikali koga će arestati, ali ona se nije osvrtala na njihove provokacije ne- go učinila neredim kraj. Ovo je bilo u gradu. Na Pilama neko javi težacima da su im Srbi napanuli prota. Kad oni to čuše, skočiše se iz postelje pak ma polje i do- godi se druga tučnjava. Pulicija ih je sedam za- tvorila a nijednoga Srba. Sutra dan bijalm svi pušteni. Nas stid oblijeva. Stid nas je jer su oni Srbi Dubrovčani. Ponašanju njihovu i općinskoga re- darstva ne treba komenata. Pohvalno. — Prigodom smrti gosp. Luke štu od gosp. I. Papi kruna 5. Prigodom smrti g. Luke Potočnjaka od g. Vice Savinovića kruna 4. Diskoras prid Lužom. Vlaho. — Otkle to ? Ivo — S komune, Bio sam nešto ti go:para Vice. U Fra- na u kamari piko! Šeta se gori doli kako izvan sebe i sve viče: ,Platiće mi Ivo Jelić! Platiće mi Ivo Jelić I“ Što je to?... Vlaho. — Ne znam. A meno che nije mu gospar Ivo što dužan. A onda tako ti duše, hajde mu reci ne- ka mu plati, jerbo mu je gospar Frano kapač po- slat sekvestar. Ivo — Imaš razlog, idem ga vigjet,.. Anci eno ga ka- la Orlanda !..... Ma ne mogu sad, jerbo je s Vla- hijom..... Adio Vlaho ! Biće truke i pazara! Drugi diskoras. Ivo (Autcnom). — E, Vlaho, je li na svrhu dušlo što iz Zadra za konat kazerma ? Vlaho (Srb). — Nemoj šokat, znaš bolje nego ja da je izišlo na tvoju Imaš bit dobro fatigo ispod vode, kad si arivo razbit našu imprezu. Ivo. — Ja brate nijesam ti se movio. Mi smo bez otić u Zadar, arivali obalit oni vot onega koji je dečido u konsilju, Vlaho. — Jes, imaš razlog. Moj gospar odletio je u Za- dar pur troppo! zaludu. Dobro si mu ofabriko, ma gledaj se, Ive, od njega jerbo te može lasno multat. Svakako prosti neka ti rečem na sva usta, nijesi se imo prtit u kazerme, I to si mi, biva, zaludu ku- njado ! Ivo. — Što ćeš, ne bi ni ja, ma me pogustala idea, da mog: činit sparenjat komuni dvadesti i jednu tisuću fiorina Što ti se para, nije grubi bokunić! A pro- misli, ako vama, to jes njima — kako je on govo- ffilo — ne bi bilo ostalo dobiti ni za vodu, ja gubim certo. € Vlaho. — Isto nećeš dajbudi prodrijeti u konsilju. Tvo» ji će te, biva, izdati, S nama je dum Bariša, pa i asesur gruški, Ufam da će i Abele sasvijem da nam i on nije više veliki prijatelj. S nama će i gospar Grgur i .... Ivo. — Kako? kako ? neće bogme nijedan ni vaš hi naš. 'Irata se sparenjat 21,000 fiorina, te svak valja da gleda što čini, Reko je jedan naš konsiljer, pošteni starac, 2% one 21.000 fiorina dovestićemo u grad vo- du iz vrela Kisićeva, pa neće bit ljeti žegje.“ Jesi M razomio ? Viaho. — Ja se najviše ufam u moga gospara. Kad se on bude izdrečit, kako umije, svi ćete umuknut. A ne boj se, ja ću mu spravit diskoras ! Ivo, — Oli misliš da smo fanag. Prošla su više vremena : veži tovara gje hoće gospar. Magjoranca je magjo- ranca, a magjoranca valja da bude, jerbo je kori- sno komuni. Razumiješ li? 21,000 florina!... Vlaho. — (Graće se po glavi i čini kalkule prstima), Biće, biće, vigjećemo mi ti poso, Prosti idem u itam- pariju. Adio! Tro se dilo | priporuči la, da onoliko ug Jaki,