Br. 11. RVENA izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista : na godinu fior. e S Bor. 4:50 i troškovi. Pojedini broj stoji 10 e a ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da fi (op OESS JENNIE je soežikajih i za došasto po! Sablazni u Zagrebu. Pripovijeda grof Zichy, da je taman bio u Tiflisu, kad je ono puknuo sramotni škandal Pul- szky-evih lopovluka. Kavkaski Rusi za čudo se zanimahu za ovu magjarsku Panamu prateći po- mnjivo njezin razvoj i u društvu sa ugarskim ve- likašem ispitivahu ga potanje o stvari. .,Ja ne mo- gu kazati kako mi je onda bilo pri duši, veli o- vaj rodoljub, al to je stalno, te mi se tu prvi put u mome životu desilo, da sam se sramio što sam Uprav ovako čuvstvo obuzimlje nas, kada čitamo nešto što se ovih dana zbiva u zagrebač- koj stranci prava. Još se nije osušila zemlja oko Starčevićeva groba, a već se gospoda poklaše na raznijem skupštinama. Ko se je nadao nekome uspjehu, mora bez beli da je ostao razočaran. Tu se nije raspravljalo, nego se vikalo, sipalo pokli- cima i rekriminacijama. Auktoritet ljudi, koji su sav svoj život posvetili narodnoj stvari bio je pre- zren. Zastupnici iz krajeva, koje mi svi volimo ko zenicu očinjeg vida uvrijegjeni i porugani. ,Ko ste vi?“ vikalo se je dru. Matku Lagioji, kad je ovaj ozbiljni političar, muževnošću koja ga rijesi zagovarao dobru stvar u stranačkome sporu. I još više! Toliku da su napokon neki naši ljudi zga- gjeni ostavili Zagreb i njegove prepirke, da se u nj više za tu stvar ne povrate! No borba nije zato prestala, dapače ona se baš tada raznjihala. Ogavno pisanje u novina- ma preuzelo je nastavak skupština. Neke čini se da za drugo i ne izlaze, tako su pune pogrda i ove sramne bratoubojničke politike. Izgubio se svaki obzir, zaboraviše se i najprva pravila pri- stojnosti. Udri brate! Neka su bistri! Pak ti če- prkaju po ovome blatu od zore dv mraka na u- žas svijeh onijeh, kojijema sloboda i jedinstvo domovine i Hrvatstva nije stvar fraze i taštine, nego uvjerenja i prijegora. Koliko to stranku slabi, a uz nju (što je glavnije) one ideje, koje u narodu širi, to njih ni najmanje ne smeta. Nasi prijatelji preko Velebita — nadasve u Zagrebu — ne taru zato glavu. Oni su toliko okupljeni svojim patriotičnim po- slom, da za njih ne opstoji danas prečega pita- nja, za hrvatski narod nego uzdržati na pjedesta- lu slavičnosti kakvoga svoga prvaka. Jer, naj go- re u svemu ovome poslu jest to, da se 0 načelu ni malo ne radi. Sve je radi osoba! Načelni i lični protivnici stranke prava na- stoje, da ovaj škaudal koliko više mogu izrabe u svoju korist, 1 to im od čuda ide za rukom, A ka- ko i ne bi kada im u tom idu na ruku sami pra- vaši. Pa tako vidimo ovih dana u ,Narodnim No- vinam“, ,Jedinstvu“, ,Obzoru“ i drugim brvats- kim nepravaškim i inim listovima nešto na što bismo mi htjeli odgovoriti, ali ne možemo, ne smijemo, jer uvigjamo da oni mogu imati pravo, Nastaje reakcija u načelima stranke, Mnogi dobri ali ne upućeni rodoljubi, videći što se do- gagja, zgagjeni ostavljaju ne samo stranku nego ij ona načela koja ih s njom spajahu. A ko će na- doknaditi taj gubitak? Hoće li ona neka gospoda koja su sve ovo i doradila? Da u njima ima i 0 DUBROVNIKU 14. Marta 1896. malo razbora, oni bi se svi povukli zajedno sa svijem svojijem osobnijem mizerijama, a da hr- vatstvo ne trpi ovoliki udarac. Jer ludo se varati. Zao čovjek ne čini štete samo sebi nego više dru- gome, pa tako i oni u prvom redu nanose kvara hrvatskom narodu, a tek onda i svojoj vlastitoj političkoj reputaciji. Što misle ti ljudi, da smo mi budale, koji- jem se može davati rog za svijeću? Da će se ne- zavisni Hrvati širom domovine odazvati njihovoj bjesomučnoj galami, pak se poklati ko i oni ta- mo, da se osigura kukavno prvenstvo kojekakvi- jeh intriganata, koji pokazaše da nijesu dostojni hrvatskog imena? Polako bre! Ako su oni zašli, mi ne smijemo i do potrebe znat ćemo se supro- staviti zagrebačkijem izgrednićima, pak raditi sa- mi. Njihove osobnosti ne smiju nas smesti, ko što ne smiju naškoditi načelu narodnog jedinstva i slobode, koje nam je duši priraslo. Oni bi morali uvidjeti, da sve što više gle- daju da se cijepaju, to će se više narod od njih odvraćati. Ovo osobito naglasujemo jednoj strani. Kojekakva nadimena, kao čisti i dr. smrde nam prostom trgovačkom reklamom. Isto tako onaj klin koji se hoće potisnuti bučerijšm ko je ,star- čevićanac“, a ko nije. Nama sve to ne imponuje. Dalmatinski pravaši razdora neće, pak svi ovi »Noch me dagewesen!“ što ih od neko doba vi- dimo po Zagrebu samo su nam dokazom male skrupuloznosti nekijeh prijatelja naprama općoj svetoj stvari. I još jednu. Ne kvarite nam mladež! Baciše se na nju kao pomamni korteši, ne da je što li- jepa i plemenita nauče, nego da i tamo unesu zu- blju razdora i da stiču pristaša svojoj bruci. To nije lijepo. Tu je lako postignuti pristaša, jer o- mladiua, ma koliko valjatna bila, obično je prena- gla. Ali s moralne strane biti će štetno, jer ona tako već iz početka prima hrgjav politički odgoj, a poslije će većina njih odbaciti ove ,idejale“ raz- dora i bratske svagje, pa pošto joj bolji u dušu ne bijahu usagjeni, izrodiće se. Drugi dio, mirniji i trjezniji, koji mnogo više misli nego li viče ,ži- vio I“, taj za razdor nećete dobiti, nego ćete ga za dobru i poštenu hrvatsku stvar izgubiti. Ako se ne varamo, već ima pojava, po kojim bismo mogli suditi da je mnoga mlađa sposobna sila — videći što se oko nje zbiva — klonula, pak se u- putila drugijem putem. I to baš u Zagrebu. Zato molimo neku gospodu da se ostave ćo- rava posla, pa ako baš ,ne mogu“ da se slože ili da neki ostupe, a onda neka ne provode sav dan u prepiranju, izdavajuć novine, koje se drugim i ne bave, Mi ih i onako u tom poslu nećemo sli- jediti. Držeći se zaključaka naše stranke uglavlje- nih u Spljetu, radićemo za slobodno načelo hrvat« ske kako bolje znamo i umijemo, a osim toga bi- će nam kompetentan sud istarskih i dalmatinskih zastupnika u Beču, u koje imamo potpuno povje- renje. Ljudi kakav je na pr. dr. Laginja i njego- vi drugovi pokazaše više puta, da im je do stvari i da umiju voditi narod. I zato što oni reknu to će biti plod patrijotizma i duševnosti, a ne nika- kvog ličnog prkosa. Ovo preporučamo i našijem prijateljima. Neka ih ne poplaše zagrebački dogagjaji onako kao što su nas svijeh rastužili, Oni mogu samo prolazno škoditi, ali idoju slobode i jedinstva u+ Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Uredništvu. de zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta DI ČH ae ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. biti ne mogu. Ona se je tako već uvriježila u na- rod, da je niko satrijeti neće i što ne budu jedni sposobni da izvedu, doći će drugi, bolji, & nama nek je do stvari, a ne do osoba. Pravaši smo ne zato jer je Petar ili Pavao pristaša stranke pra- va, već što mislimo da su pravaške ideje najbolje i najkorisnije po hrvatsko pleme ! w + Položaj. u“) Na Istoku. Što nam odmah upada u oči jest ona odlu- čnost kojom sada obiluju braća sa Cetinja. Nakon višegodišnje šutnje i reserve izlaze, pak ti otvore- no raspredaju svoju koli o hrvatskim pitanjim, toli o svakoj promjeni, te se je ovih dana zbila. A doisto i bilo je velikijeh promjena. Niko se nije nadao da će ruska diplomacija proslaviti 0- vakav triumf pod konac devetnaestog vijeka. Od kronštadskog slavlja do danas ona je bilježila po- bjedu za pobjedom. Danas je Rusija tako sjegur- na, da nema pitanja, u kome ne igra, ako ne gla- vnu, & ono ipak znamenitu ulogu. Čak tamo u Maroku i u dalekoj Abisiniji imade ona svoju ru- ku radi nekijeh interesa, koji joj na srcu leže. A ne spominjemo uspjehe iz. kinesko-japanskoga rata, u armenskom pitanju, u Carigradu, Sofiji, Beogradu — u jednu riječ svuda gdje se je ovih zadnjih godina za što zauzela. U ovoj velikoj aktivnosti Rusija ima samo jed- noga velikoga neprijatelja, s kojim sada boj bije nje- zina diplomacija: Englesku. Sve drugo dapače isti trojni savez za nju je nuzgredna stvar, u sam“ u toliko ne, u koliko bi se Eugleska mogla s njime poslužiti. U ovom dvoboju mi vidimo čudnovati: jeh kombinacija. Rusiju ma pr., tu staru protivni- cu osmanlijstva, gdje se Turskoj nameće zaštit- nicom i pokroviteljicom, te je spasava iz teškoga škripca u koji ju ja bila stavila Engleska sa po- znatim armenskim pitanjem. Rusija je i tu pobijedila. Što više ona je Bu- garsku i Srbiju posvema isčupala iz trojnog reži- ma, koji je zamijenila lih ruskijem uplivom, Postala je u jednu riječ gospodarica na Istoku, a cari- gradska Porta u njezinom društvu tako se osilila, da Sultan, koji je juče lorda Salisbury molio, da posreduje u korist Turske pred engleskim javnim mnijenjem, danas energično zahtijeva neka mu isprazni Egipat! I koliko engleska vlada ovu vijest krila, opet je ne može pobiti. Ali ovo je tek početak, pišu ruski listovi: Iza Egipta doći će red i na Bosnu i Hercegovinu. Pa kako je misao teško sakriti, to ih već ima, koji su ovu stvar javno istaknuli. Te kao da to nije bilo dosta, nadošao je go- lemi talijanski poraz u Africi, koji je od Italije učinio, ako ne baš državu drugoga reda, ali sva- kako velevlast koja je svojim saveznicima više od omete nego od koristi. Me U takijem vodaitik nalazi se trojni savez po- četkom godine 1896, a u njemu naravno i naša monarkija. Sve ovo i još mnogo toga nijesu drugo ne- go posljedice titanske borbe izmegju Rusa i Eo- 9) Vidi: 4 oo popisu sa Cofinja“ br,