SI mae gleza, koji ča dva najveća carstva na ovo- me_ svijetu. :< Zadnjim klogagjajima doživjela j je njezina nje- mačko- a politika veliki udarac. Napoleon UL. istisnuoj iz Italije, gdje je stoljeća vodila glaemi J4j68; Bismarck joj zatvori vrata njemač- koga saveza. A pošto ju je htio imati prijateljicom, pokaže joj prstom na Istok. Magjar Andrassy po- sluša Bismarckov savjet i od onda — od Sadove do danas — politika Beča i Pešte imaše devizu Drang nach Osten. A pošto su s njome upravljali Magjari i Njemci, to je onabila vogjena u tugjins- kom, ne u slavenskom duhu, na veliku žalost svih austrijskih Slavena, koji u tom vidjeli su veliki su- kob, što se je s vremenom imao dogoditi izmegju naše monarkije i najveće slavenske države, čiji je narod nama po krvi bratski. Zato su Slaveni, a u prvom redu Česi uvijek pronosili mišljenje, da bi po nas i po našu monarkiju najbolje bilo, kad bi se ona iskopala iz Berlinskoga savezništva, a gle- dala živjeti u dobrim odnošajima sa susjednom Rusijom. Danas Austro-Ugarska diplomacija nalazi se u škakljivu položaju. Njezin upliv sa Istoka posve- ma je istisnut. Knez Ferdinand okrenuo se put Petrograda, a tako isto i Srbija. Prvi naprednjak general Garašanin viče: Živio Nikola IL! eda se tako zaboravi njegova stara austrijanština, premda je za njegove vlade Austrija spasila Srbiju od Bu- gara. Na Istoku ne ostaje niko, a još k tome iz Moskve pišu o okupiranijem zemljama. I tako — kako danas stvari stoje — Drang nach Osten po- stao je pusta sanja. Hrvatski narod nema razloga da žali što je tako. Politika koju je naša monarkija dosle vodi- la bila je magjarsko-njemačka. Slavenska većina nije se brojila. Mi dolje na jugu ne bijasmo narod, koji je trebalo urediti i osnažiti nego vrata — 0- tvorena vrata nijemstvu na Istok. Hrvatska nije smjela da postane tvrdim bedenom, jer bi ovaj osjećao slavenski. A sada? Nadamo se, da su gos- poda Nijemci i Magjari već jednom uvidjeli, kako su tvrdo bili zagrizli. Danas su vrata put Istoka sasvijem zatvorena. U takom stanju željeti je da se zanimani faktori kane maštanja. Ovdje dolje na jugu Hr- vatska treba da se obrazuje čvrsta i jaka, Hrvat- ska koja će braniti prava svoga naroda proti sva- kome ko u njih tiče. U ovom je jedini spas iz današnje neugodne situacije, od velike koristi koli za Istok toli za Zapad. Za Zapad jer Hrvatstvo i ako je grana Slavenstva, ipak želi očuvati svoju plemensku individualnost i zapadnu kulturu ; za Istok jer, da se poslužimo riječima ,Glasa Crno- gorca,“ Hrvatska bi tada ,postala najpouzdanijim otporom protiv valova tugjinštine, što prijete sa- da preko nje izloženijem srpskijem zemljama.“ Mješte da se koljemo i prepiremo mi bismo morali sve naše sile u ovom pravcu upregnuti. Hrvatski političari bilo kvje stranke trebalo bi da proniknu u ovo znamenito pitanje, što nam ga pruža promijenjeni položaj na Istoku: oportuui- ste, da rade ondje, gdje su vrata pjima otvorena, a radikalci da bude i svijeste narod, neka pita ono što ga po pravu ići, A ovo znači, da je čas sgodan. Politika ,zgodna časa,“ ako nije bila ispri- ka neka se sada pokaže. Ako nije ,zgodan čas“ onda, kada je sistem koji nas priječi u naponu svoje snage, je li sada kad se taj sistem slabi? Veliki dogagjaji lete istina preko nas i bez nas, ali mi moramo da se s njima poslužimo koliko više mo- žemo i umijemo. Mala Sardinija znala je krim- skijem ratom, koji za nju nije bio od nikakve di- rektne koristi, udariti temelje današnjoj slobodnoj i ujedinjenoj Italiji. Zar da hrvatski narod ostane slijep i nijem na sve ono što se oko njega zgagja ? Pravorijek našijeh zastupnika u Beču u sporu stranke prava. *) Hrvatskomu Narodu | Kršćanska i rodoljubna dužnost zvala nas je da, s koji možemo, sprovedemo do hladna groba sa- *) Pod: km ron nekijeh člank. Eo sam ča novina, vie MK mrtne ostanke velikoga. Hrvata Anttma Starčevića. Tako odosmo od nas pet četvorica u Zagreb. Kanili smo tom prigodom porazgovoriti se s pristašami stranke prava, koje prvakom držali smo i mi pokojnika, da čujemo mnijenja 0 &poru, što je u stranci nastao, te da budemo besjedom pomirnici mi, koji smo, svak u svojem čednom krugu, odkad spor traje, volili činom koristiti stva- ri naroda, nego li riječima buniti savjesti i ras- paljivati strasti drugih naših sumišljenika. Taj pogovor, vogjen po našem drugu Spin- čiću, bio je dne 2. ožujka u jutro u zgradi Kola, a po podne u Starčevićevom domu u Zagrebu. Pojednako pozivnica dali smo Dru. Ružiću za one pravaše, koji se okupljaju oko lista ,Hr- vatska Domovina,“ a Dru. Mili Starčeviću za one koji se okupljaju oko lista ,Hrvatsko Pravo“. Tekom tih razgovora čulo se je izraza, ko- ji mi pri treznom raspravijanju stvari medju Hr- vati nismo navikli, pak i ako smo se iz početka nadali, da će prevladati mnijenje po našem sudu razložno, ipak, što je pogovor dalje išao, to smo tu nadu sve više gubili, dok nas napokon čini ne osvjedočiše, da megju nekimi pravaši. bar za vri- jeme, nemože da bude bratskog susretanja, po- vjerliivog obćenja, jedinstvenog postupka. Mi smo izjavili ove misli: I). Na skupštini stranke prava od 17. srpnja 1895, prihvaćena je od svih organizacija stranke, po kojoj vrhovno vodstvo ima središnji odbor stran- ke prava sastavljen od pristaša iz svih krajeva domovine, a na čelu mu doživotno Dr. Ante Starčević. Pošto je stranka ponarasla, trebalo je tako- ve ustanove, da cjelokupna, stranka prava netrpi ako se u čem god spori klub sa klubom, ili član jednog kluba s drugim. ili ako cijeloj stranci tre- ba za stanovitu zgodu dati naputak radi jedin- stvenog postupka. Bila ta uredba dobra ili zla, bili u središnji odbor za prvi put izabrani najbolji ljudi ili ne, te uredbe trebalo je držati se sve dotle, dok ju re- dovito sazvana skupština stranke nepromijeni. II). Zaklinjali smo Dra. Franka njegovim ro- doljubljem neka se, bar za vrijeme, nemješa u po- slove stranke. neka učini što je učinio Folnego- vić, pošto smo osvjedočeni da je nekim članovom stranke nemoguće biti ondje, gdje jedan ili drugi od njih dvojice vodi glavnu riječ, i pošto, po na- šem sudu, ni Dr. Frank ni Fran Folnegović stran- ci prava nebi mogli biti ono, što je bio Ante Star- čević. Tumačili smo, da je svak razložan mogao predvidjati, kako će po smrti Ante Starčevića bi- ti borbe o prvenstvo u stranci, pak je pravo, da vrhovno vodstvo bude u središnjem oboru, u ko- jem će bez dvojbe biti zastupane sve zemlje po onih, koje stranka spozna najvaljanijimi. Dr. Frank i njegovi prijatelji nisu pristali na te naše savjete i molbe, nego su se odmah i- za spomeuutih pogovora konstituirali u klub i na čelo postavili Dra. Josina Franka. Tako nam je razjasnjeno ono, što je ,Hrvat- sko Pravo“ pisalo u broju od 28 Veljače, dakle u istom broju, u kojem se oglasuje smrt A. Starče- vića, doživotnog predsjednika središnjeg odbora, naime: ,Evo jedva nešto preko pol godine bora- vio je Stari u svojem Domu. U to malo vremena, koliko važnih dogadjajah! Dne 17 Srpnja držala se velika skupština stranke prava, na kojoj se zametnula klica prelomu stranke ustrojenjem sre- dišnjeg odbora kao vrhovnoga vodstva stranke.“ Dakle ono, što smo mi držali i zagovarali kao jamstvo jedinstva stranke i poslje smrti An- tuna Starčevića, ono je za Dra, Franka ,klica pre- lomu stranke.“ Njemu se je iza smrti Starčevića htjelo drugačijeg vodstva stranke, nego li je sre- dišnji odbor, u kojem bi imali sjediti najvredniji pravaši iz svih pokrajina hrvatske domovine, i u kojem odboru mogao je sjediti i on, Vrhu toga neka bez strasti sudi sam hrvat- ski narod! Naše mnienje je slijedeće : Uredba stranke prava postoji. Nje se radi reda i jedinstvenog postupka treba držati. Ne treba ni da napominjemo kako se potpuno se: žemo sa stanovištem našije REPE tim više što smo lani i osudili ru oznečili E a zi 1 pravaši “uražiti sme Po toj uredbi sazvana je za 29 Travnja 1896 u Zagreb skupština stranke prava, Komu je do obće stvari, taj će na tu skupštinu doći. Ona je- dina zvana je, da nakon trezne razprave stvara pravovaljane zaključke, a ti obvezuju moralno sva- koga pravoga pristašu stranke prava. Budu li na toj skupštini n vrhovno vodstvo stranke izabrani ljudi, koji pojediucem nisu poću- dni, tim pojedincem biti će sveta dužnost: nesi- jati razdora, nerovati proti stranci ni njezinim pri- stašam, ni njezinomu vrhovnom vodstvu, nego kao pravi Hrvati činiti dobra gdje i kako mogu, te tim načinom unapredjivati ukupnu stvar naroda, U Beču 7 Ožujka 1896. Zastupnici na carevinskom vieću : Juraj Biankini — Dapar Nikola — Laginja Dr. M. — Perić V. — Spinčić V. Dubrovnik, 13 Marta. Stiže nam jutros zadnji broj , Jedinstva“ i u njemu vrlo znamenit članak ,Što sada?“ ga šifrom g. M., narodnog zistupnita i uglednog čla- na narodne stranke, Članak je štampan bez ika- kve ograde, što hoće reći da ga stranka usvaja kao svoj. Govori o dogagjajima na Istoku. Prijeti se tamo Austro-Ugarskoj sa Bosnom. Gosp. M. piše da je- dino preko Hrvatstva može naša monarkija imati pozitivnog prava na okupirane zemlje. Hrvati treba da se za to zauzmu. Ugarska neće pristati na ojačanje Hrvatske, ,ali drugi mo- že Ugarsku prisiliti, svojom akcijom ustavnom, i razriješiti odnošaje, kad to ne provagja nagodba“. Od pravaša koji se povratiše na stari pro- gram negacije ne nada se g. M.. pozitivnu uspje- hu. Ostaje osvem narodne — koja u svem sli- jepo sluša Ugarsku — još obzoraška stranka. O- va može raditi. A pošto sjedinjenje opozicije nije moguće, ,ne preostaje drugo neodvisnoj stranci nego istaknuti svoj prijašnji program, staviti se to jest na ustavni temelj, ponavljajuć zahtjeve posljednje adrese, revizijom nagodbe“. »Na tom bo temelju zakonitom jedino može biti poduprta od hrvatske narodne stranke u Dal- maciji, koja putem nagodbe može jedino razmiš- ljati na sjedinjenje i za isto se zauzeti. Drugog izlaska ne ima. Sada bi bilo vrijeme, da se u 7a- grebačkom i peštanskom saboru, kad se ponavlja. nagodba sa Austrijom i kad je Istok potčinjea Rusiji, povede riječ o sjedinjenju Dalmacije na temelju postojećeg zakona, ali ko tamo zastupa Hrvatsku nije sklon interesu naroda Trojednice, Treba dakle da opozicija stupi u akciju, uznastoji pristupiti u zastupstvo zemlje, te povede ozbiljnu riječ u tvm pravcu, a našla bi i amo odziva kad bi se po svuda ozbiljna akcija ustavna započela, U interesu je Austro-Ugarske najviše, da se taj proces pospiješi, jer može biti prekasno, kada ode i velevlasni položaj na istoku i na jadranskom mo- ru. Bez ojačanja Hrvatske toga svega nestaje. Ku- cnuo je zadnji čas za ozbiljno razmišljanje svim faktorim monarkije. Ovo je zgodan čas za aktivnu i odlučnu politiku pravih otačbenika ovkraj i on- kraj Velebita. Dogogjaji bo se vrzu izvarednom brzinom.“ G. M., kako se vidi, preporuča nešto, o čemu smo i mi više puta, sa svog stanovišta, pisali. Je- dini oportunizam razumljiv megju Hrvatima bio bi na temelju nagodbe i postojećih zakona. On to preporuča obzorašima i narodnoj stravci nukajući ih da se posluže nagodbom za interese hrvatskoga naroda. Kad smo nazad malo dana i mi isto pisali i slali narodnjake ili megju nagodbenjake, ili na stanovište na kome je stranka prava, onda nas je Jedinstvo“ ne baš uljudno napadalo, Milo nam je konstatovati da nam je napokon dalo pravo, Kad bi se narodna stranka prihvatila politi« ke što je zagovara g. M., mi bi onda tu politiku nekako razumjeli. Današnji njezin oportunizam nikako ! et musom Naši dopisi. U Dubrovniku, 6 Marta *) (Odlazak prof. Korlaeta.) Na 8 tek. otpu- tovao je za Zadar popraćen do parobroda nd svo- +) Za prošli broj bilo prekasno predano, Ur,