i e. jih kolega g. prof. Božo Korlaet, novi prisjednik Zem. Odbora. Bio je došao samo za 4 dana, da uredi obiteljske poslove i da se oprosti od kolega i od svojih učenica. Koliko ga ove cijene, štuju i ljube pokazaše svojim čestitkama, usklicima i su- zama više no spomencima koje su mu poklonile pri rastanku. Blage ćudi, proniknut svojim zvanjem bio je otac svima, pa su žalile i koje se nijesu mogle pohvaliti primljenim redovima, što je uči- telju najviša hvala. Kolege sastali se svi na 1 0. mj. na skrovnu večericu, da se oproste sa štova- nim i milim drugom. Časni starina vit. Buzolić nazdravio prvu zdravicu, spominjući koliko je prof. Korlaet od osnutka zavoda sve do danas za nj ra- dio prednjačeći dugim marom i radom i pomažući dugovima, koje je sve jednoga za drugim primio i djelom i svjetom, pak je zaključio zafaljujuć mu na radu i trudu i pozivljući ga, da se i u budu- će stara za zavod, koji je od kolijevke odnjihao. Ganut do suza g. Korlaet zafaljujući odvratio je, da će se on uvijek smatrati učiteljem zavoda, ko- ji mu je srcu prirastao i iz daleka pratiti njegov razvoj, a ustreba li ikada opet se u nj povratiti ne žaleći ni muke ni truda. Zatim su mu nazdra- vljali Dević, spominjući njegovo prijateljsko, pače bratsko zauzimanje za pojedince, Ukas njegovu kolegijalnost, & Pivčević izrazujuć mu čuvstva har- nosti i štovanja njegovih učenica. I zbilja, miran, blag, zdušan, revan a pravedan zaslužio je ovu opću ljubav i štovanje onih koji ga iz bliže po- znaju, pa smo stalni po tomu, da će ga zaslužiti i u novom položaju, koji mu je stvorilo povjere- nje narodnih zastupnika. Bog dao te se naše na- de ispunile, a školska mu vlast našla dostojna zamjenika ! Šibenik, 8 Marta. Gospodine Uredniče! Ne da se polemika pokreće, nego da Vas obranimo. Komentirajuć ovo- godišnje zasijedanje dalmatinskoga sabora vi ste napisali da g. Šupuk nije rekao istinu, kad je ka- zao da je on sklopio kompromiš sa Srbima iz straha da ne izagje talijanaš. Šibenski dopisnik ,Jedinstva“ odgovorio Vam je na to, a mi ćemo se na njegov odgovor osvrnuti. Dopisnik veli da je g. Mijo Iljadica nudio pravašima da će narod- njaci glasovati za pravaša dr. Paštrovića samo ne za Prodana. Prvo Iljadica nije vogja šibenskih na- rodnjaka, drugo on nije pravašima ništa nudio, već se tek pred samo glasovanje s njima razgova- rao i to pred don. Ivom Mirićem, don. Vickom Škarpom i Šimom Čarapiuom. Jedan od ovih go- voreći o srpsko-narodnjačkom kompromisu reče : ,ta Boga što je ovo sad megju nama“, a Iljadica: »neka bude i Turčin, ama neće pravaš.“ Ovako je bilo cijenjeni dopisniče , Jedinstva“, a kamo li da ste nam vi nudili dra. Paštrovića. Prije toga sklo- pio je Šupuk sa srbima kompromis i to sa skra- dinjskim načeloikom Sinobadom, njihovim popom i tajnikom na 74 sati iz jutra. Velimo sklopio ili za bolje konačno utvrdio, jer kompromis bio je već davno prije dogovoren. Sami birači nijesu 0 tom ništa znali niti su znali za koga glasuju, te su neki glasovali za Pugliesi drugi za Puljiza, Poljiza itd. a komisija im je popravljala imena. Nije napokon istina da su pravaši u Tijesnu sklopili kompromis sa autonomašima. Ako je njih 10-15 glasovalo za pravaške birače, to su stvari osobne a ne načelne. Pravaši niti su pitali njiho- vijeh glasova, niti su im se kakogod obvezali. Ši- benski narodnjaci naprotiv sklopiše sa srbima for- malni kompromis, koji će kako čujemo vrijediti i za izbore na carevinsko vijeće, pak će se Savi Bjelanoviću ispuniti davna želja, da i onamo po- kaže svoj veliki govornički talenat, A zašto to? Za ništa drugo nego da ne izagje po vragu pra- vaš, koji bi svojim zauzimanjem i obranom hr- vatskih prava mogao ometati moćnim pokrovite- lima stranke g. Šupuka i družine. Pogled po svijetu. Kralj u Franceskoj. — Njeg. Vel. Frano Josip bio je od franceskog pučanstva oduševljeno pozdravljen kad je izmjenjivao posjete sa presjed - nikom republike, Klicalo mu se kao vladaru mira. Talijanska kriza. — Na mjesto Crispije- vo dolasi ministarstvo Rudini-Ricotti, koje će ima- ti zadaću da uredi afrikansku pustolovnu politiku prešasnika. Kralj nije sklon miru prije jedne od- lučne pobjede. Novi poraz Talijana. — Nakon poraza kod Adue, tal. vojska povukla se u Asmaru. Za- povjedništvo preuzeo je general Baldissera, koji traži velika pojačanja. Brzojavljaju da su Talijan- ci opet potučeni kod Adigrata i Asmare uz veliki gubitak. Raspršena vojska ne može da se uredi, a Šoanci poslužiše se dobrom prigodom. Na Ka- salu navališe derviši, koji će je osvojiti. Položaj Talijana upravo je zdvojan. Tako se dogagja sva- kome narodu, koji je pogrdio sveti usklik : fuori lo straniero ! Domaće vijesti. Po svijem krajevima domovine naše dr- žale su se svečane zadušnice za dušu velikoga Starčevića, a hrpe je raznih sastavaka koji su se tom prilikom izdali, na slavu njegovu. Mi ne mo- žemo svijeh ni pobrojiti, ali to nam je milo. Nji- hov ogroman broj svjedoči o živoj slobodnoj svi- jesti Hrvata. Istaknućemo da su se, kako uvijek, u ovoj prigodi osobito opoštenili naši prijatelji u Spljetu. Na čast njima i svijem, koji znadoše što- vati vrline velikog pokojnika ! Pišu nam iz općine oraške: — U Maj- kovim se narod buni radi gradnje župničke crkve. Jedni bi htjeli da se gradi na sredini župe, a dru- gi na starome mjestu. Komisija na 27 Februara odredila je, da se ima graditi u sredini, a tako isto crkvena i ina oblast, ali jedan dio Majkovaca nezadovoljni ovom odlukom, no kivni na popa (kao da je on kriv!) dogjoše u grad tužiti se crkovnim starješinam. Nadamo se, da se niko neće obazirat na tužbe i prijetnje, nego da će se gradit ouako kako bude bolje i korisnije po cijelo mjesto. Ova- kove smutnje samo ometaju dobroj stvari i otežu izvršenje radnje. \ Hrvati u Americi. — Pod ovim naslovom javismo u br. 5. 0. g. kako se u Steeltonu usta- novila hrvatska Čitaonica. Mlado društvo zahvalilo nam se, obećanjem da njegovi članovi uvijek će se sjećati svoje udaljene domovine te nastojati i u Americi uzdržati visoko čast i ime hrvatsko. Dru- štvo je odabralo preuzvišenog biskupa Strosmaje- ra i našega zaslužnoga Biankina počasnim čla- novima. Bilježimo rado ovu vijest i ne možemo a da ne preporučimo i drugijem našijem zemljacima preko oceana, neka se ugledaju u braću u Steel- tonu, Chicagu, Pittsburgu i drugdje; neka osniva- ju gdjegod ih ima hrvatske čitaonice, koje će im služiti zakloništem i slatkom uspomenom na mili dom. A sutra kad ih sreća posluži, pak se kući vrate, da uživaju plod svoga krvavoga truda, ti čla- novi američkih hrvatskih društava puni srestava i iskustva iz velikog svijeta biće kod kuće prvi me- gju prvijem na diku obitelji i rodnoga kraja, jer neće doći na pola tugji, nego kO da su se juče od nas odijelili. Mnogo našijeh ima u New-Orleansu, Iquique, 8. Francisco, Cerro de Pasco, Buenos Ayres, Li- mi, New-Yorku i drugdje, a u koliko mi poznamo nemaju hrvatske čitaonice. Istina veliki su ovi gra- dovi, ali da_se bar jednom na godinu svi zajedno nagju, bilo bi za hrvatsku stvar od velike koristi, Mi im to poglavito na dušu stavljamo | Dobrota, dne 10 Marta: — Tužna viest, da je umro narodni velikan Dr. Ante Starčević, nem:lo se dojmila i ovih mještana, kao što i svih Bokelja. Vrla naša mladež brzojavno je zamolila Dra. Tresića Pavičića, da ju izvoli zastupati na sprovodu. I da se bolje oduži uspomeni neumrlog pokojnika, dala je danas odčitati svečane zadušni+ ce u župnoj crkvi Sv, Matije. Zadušnicama prisu- stvovaše mnogobrojni vijernici. — Pokoj velikoj duši Antuna Starčevića i yječna mu spomen u narodu! — Pišu nam iz Starogagrada dne 9 tek. Juče, naše općinsko vijeće koje se je za pr- vi put sastalo poslije smrti oplakanog vogje i pr- vaka Dr. A. Starčevića, primilo je većinom zaklju- čak: da općinsko upraviteljstvo izrazi svoje saža eje odiini pokoja Naknadni izbor na mjesto pok. dra. Miha Klaića za car. vijeće za izborni kotar Korčula- Orebić-Ston-Dubrovnik-Cavtat (vanjske općine) u- rečen je na 30 aprila o. g. Gradska Kronika. Zadušnice. — ,Dubrovački pravaši prire- gjuju svome neprežaljenome vogji i velikom otač- beniku dru. Antunu Starčeviću svečane zaduš- nice, koje će se držati u Crkvi Sv. Vlaha u subo- tu na 14 ov. mj. na 10 sati pr. podne i na koje se ovijem Vaše p. n. Gospostvo uljudno pozivlje. U Dubrovniku, 12 Marta 1896. Odbor.“ Ovaj poziv izdao je juče mjesni odbor stran- ke prava za svečane zadušnice velikome branite- lju Hrvatstva. Lične Vijesti. — U subotu u veče prispio je u grušku luku N. P. admiral bar. Sterneck na svojoj yachti , Pelikan“. U ponedjelnik rano kre- nuo je u Teodo gdje se nalazi eskadra. ,Galeb“. — Parobrod ,Galeb“ bio se kod Montevidea nasukao. Drugi dan ispotezaše ga. I- ma nešto štete. Dr. Luksić Matković. — Ovaj glasoviti operateur i okulista prispjeće u Dubrovnik na 15 aprila i sadržaće se 2 dana. Nova kućarina. — Tuže se po gradu gra- gjani, na veliku kućarinu što im je udarena sa strane c. k. poreznog ureda. Kako čujemo biće o- vaj put neobično mnogo utoka, pošto ima nekijeh koji su za dvostruko oporezovani više nego lani. Kako to? Zadirkivanja. — ,ll Dalmata“ tuži se što je naš presvj. biskup svoju lijepu poslanicu upra- vio samo hrvatskim jezikom, jer, veli, ko u gradu govori talijanski neće je razumjeti. Ovo su prosta zadirkivanja. U gradu — osvem 5-6 stranaca ni- ko ne govori isključivo talijanski, a svak naprotiv razumije i govori hrvatski. Duhanana. — Poduzeće za gradnju duha- nane u Gružu ostalo je na dražbi na g. Srinčiću i družini. i U ,Obzoru“ izišao je jedan članak o Du- brovniku iz pera g. Dinka Politea, o kome se go- vori i o načelnikovanju bar. Gondole, te mu se izmegju ostaloga pripisuje glavna zasluga za lje- čilišta i hotele, što se sada grade u Dubrovni- ku. Naš ,Dubrovnik“ odmah je to objesio na ve- liko zvono, te nas kori ,nepristranim glasom“ hr- vatskoga lista. G. Politeo bio je u Dalmaciji, da sastavi 0 njoj jednu knjigu. U Dubrovniku posjetio je na- čelnika, koji mu se — kako čusmo — sam hva- lio, da je on onaj, koji je učinio da se zgradi i izvagja. ... što drugi hez njega bijahu već odlu- čili. Gosp. Politeo dakle u ,Obzoru“ nije priopćio ništa drugo, nego što mu je g. Gondola u svojoj čednosti sam pripovijedao. Naše Uredništvo boravi sada u Ulici Iz- megju Bačvara u kući prama dućanu g. Nika Pa- pe. (Vrata u Betinoj Ulici na lijevu ruku). Diskoras na Poljani. Ivo. — E, Lajo che nova? U vas tamo ima bit festa. Ima. bit Ivo Jelić kontenat, da mu je oni poso pošo dobro ? ši Lujo. — Ž raggiante ! \ Ivo. — Per altro che disilusione ! Ja sam se nado da tu bit svega. Ona seduta čekala se kako Mesija! Jesi li vidio koliko je puka bilo došlo. Nije se ima- lo gje stat, A kad tamo... ništa! Sve mirno. Lujo. — Jerbo su se pogodili, A gosparu Ivu bio je vi- še jedan impenj za činit sparenjat komuni 21,000 florina nego išta drugo. Kad je to otenjo, ritito se, Naturalo nije moglo bit diškusijoni, Baš mu fala 1! Ivo. — I s moje strane! A jesi li vidio Frana, kako je bio crljen. Nije sno od jeda što će učinit, Jesi li ga vidio kako je skočio na dotura Mandolfa, Ja sam duše mi mislio, da će zazvat Sima da ga dogje arestat, Lujo. — Smijali smo mu se do mile volje. Pa kad ti do. gju rijet, da onaki fatigaju sa interos grada Ivo. — Drago mi je da si ga više i ti spozno. Lujo. — Nijesam vjerovo, ma ovi ultimi poso otvorio mi je oči, Adio Ivo ! 1 Ivo, — Adio Bog s tobom |