Diplomacija je kriva! Figaro veli, da bi ministar morao protjerati neke lijene poslanike, koji ne vi- de što im se pod nosom dogagja. Tako na javi, nego izmegju redaka čita se golema srdžba na saveznika, koji hoće da mu Francezi vade iz vatre kestenje, a sebi da ostavljaju samo koru i opečene prste. Ovaj osamljeni slučaj odaje svu nakanu rus- ke politike. Ona hoće da služi ruskoj državi i ni- kome drugome, pak će primiti svačiju pomoć — i njemačku kao lani u Kini — ali vraćati neće, ako njoj nije od koristi. Ona bi rado bila obra- čunala sa Engleskom, ali se najednom našla pred četvericom, od kojih jedna sama na moru nadma- šuje rusko-francesku snagu, pak se je pred tom pojavom mudro povukla. Franceska se sada kaje, što se je onoliko bila izložila. Valja reći pravo, ovi su Poljaci lukavi ljudi. Grof Goluchovski pametna je glavica. Mi dakle stojimo evo pred četvorostrukim savezom. Ovaj ako nije još uglavljen i potpisan, pokazalo se da će raditi zajedno. Naši Nijemci i Magjari odahnuše. To se vidi po njihovoj štampi, koja počinje hvatati kuraže iza onolikoga straha. Koliko će to trajati ne znamo. Ali iz novih dogagjaja mi izvagjamo ovo : Pobjedom ruskog upliva na Balkanu dana- šnja politika naše monarkije bijaše dovedena u težak položaj. U tom stanju Njemačka ju je pu- stila na oseci, jer je već davno izjavila, da za ci- jeli Istok ne bi žrtvovala niti jednoga pomeran- skog mušketira. Koliko joj taj savez vrijedi, može se po sebi prosuditi. Slavenstvo u Austriji nadalo se, da će se tom prilikom monarkija sporazumjeti sa Rusi- jom, u čem bi joj Franceska bila rado služila za posrednika, kako se to vidjelo po oduševljenom dočeku, što ga njezin puk priredi našemu vladaru. Tako bi Njemačka bila ostala osamljena. Megjutim dogodilo se inače. Austrijska poli- tika, mješte Petrogradu i Parizu, okrene Berlinu, posredujuć da se ovaj sa Londonom izmiri. Na taj način austrijsko-ruski odnošaji nalaze se u svom starom stadiju. Ovo hoće reći, da je u našoj monarkiji nje- mačko-magjarsko-poljski savez prevladao mišljenje ostalijeh slavenskijeh naroda. Nijemci u približe- nju Rusiji yide konac njihovome apsolutnome gos- postvu u jednoj, a Magjari u drugoj polovini. Au- strija, prijateljica Rusije, bila bi udovoljila prave- dnim težnjama Čeha, Rusina, Hrvata, Slovaka, Slovenaca, Rumunja i Ugarskih Srba. Toliko bi bili izgubili Nijemci i Magjari. Poljaci su Slaveni ko i mi, ali njima su Ru- si historički neprijatelji. Oni ne mogahu (a mi ih donekle i razumijemo) pristati na savez sa onijem, koji su u neku ruku uzrok propasti i raskomada- nja Poljačke. Grof Goluchovski veli da je Austri- janac, nu on je u prvom redu Poljak. Tako se na- gjoše zajedno s Nijemcim i Magjarim proti želja- ma ostale svoje braće. — Ne može se tajiti, da je ova četverostruka zajednica kadra suprostavit se Rusiji i Franceskoj i na kopnu i na moru. Engleska ima veću ubojnu morsku snagu nego obe saveznice skupa. Osvem toga u slučaju jednog rata Rusija će morati da računa sa Japanom, koji je danas sila prvoga re- da. Japanci jedva čekaju priliku da osvete lanjske uvjete, što im je Rusija nametnula, kad su iz ki- neškog rata izašli pobijeditelji. Ne valja još zabo- raviti ni Rumunjsku, koja će takogjer biti na stra- nu četvornog saveza. Italija jedina zadaje im bri- ge, ali će Engleska, ako joj dogori do nokata, pri- teći Talijanima u pomoć dobrim zajmom i tada njezina flota valja mnogo. Regbi dakle da se vra- ćamo na staru, samo malo na gore, Moguće da će se sve ovo za hip promjenuti. dana vidjesmo žestoke ratove i velike po- bjede, bez da je puška pukla. Sve se vodi na ze- lenom stolu kao partija šaha. Ko zna dakle, da se opet udes ne preokrene. Ali ako ustraje i uč- vrsti se kako je započelo, onda se po austro-.u- garske Slavene vraćaju opet teški dani, jer će se politika naše monarkije krećati taman protivno od onoga kako bismo mi željeli. | Dubrovnik, 27 Marta. Ovih dana dgovaraše se birani i ovlašteni pouzdanici stranke prava iz općina južne Dalma- cije, koje stanovište da zauzmu naprama pravaš- kom sporu s one ttrane Velebita. Nakon usmenih i pismenih pregovira poprimljen je slijedeći za- ključak : Stranka prava južne Dalmacije o sporu prekovele- bitskih pravaša izjavluje ovo : 1) Žali nesretni raglor i vapi, da mu se što prije na Carevinskome Vijeću, te ih ovlašćuje, da je u ovom puslu zastupaju i u ime njtzino takogjer odlučuju — Ako pak vide da nije moguće polučiti tamo ništa dobra, cijeni, iz bojazni da se pogubni razdor i amo ne prenese, da bi naj- bolje bilo prekinuti zi sad sveze sa pravašima u Banovi- ni, te raditi na temeljupravaških načela zasebei neodvisno. U Dubrovniku, 24 Marta 1896 Za stranku: Dr. Roko Mišetić i Frano Supilo. Sa ovijem dakle dana je našijem pravaški- jem prijateljima u okružju direktiva kako se ima- ju vladati. Mi se nt smijemo cijepati. Za nas će biti mjerodavni faktori raši zastupnici Biankini, Dapar, dr. Laginja, Perić i Spinčić, pa kako oni urade biće dobro učinjena. Inače došli bismo u sukob sa našijem parlamentamijem prestavnicima, i tim i- zazvali novu smutnju kod nas, na veliku štetu ćiste hrvatske ideje, koju ovamo pronosi stranka praya. Ovoliko našijem stranačkijem prijateljima na preporuku i uvaženje. kraj stane. 2) Polaže potpuno kran u pravaške zastupnike na Naši dopisi. Kotor, 24 Marta. Zadnji ,Dubrovnik“ br. 12, donosi podulji dopis iz Kotora, u komu hoće da izvijesti svoje čitaoce o zabavi, koju je ovdje priredio ,Slavj. Dom“ u korist postradalih od požara u Škaljare. Zabava je potpuno uspjela po priznanju istih Sr- ba, koji su joj prisustvovali. Rečeni je dopis lažan i tendenciozan od početka do kraja. Ne mislimo na nj odgovarati, već ćemo samo doslovce preni- jeti slijedeće. Na 2. strani ,Dubrovnika“ IV. stu- pac a redak 5 čita se izmegju ostaloga: ,...spo- menuću samo, tek da opis bude potpuniji, onaj tableau vivant, koji je prikazivao kako sv. Ozana u djevičanskom odijelu i djevičanskijem vijencem na glavi razgoni brige sa čela kotorskoga načel- nika i kako mu svojom zlatnom kosom utire znoj, koji ga je spopao radeći za dobro ovoga grada.“ — Očito je, da se ovdje u sprdnju uzimlje i ruglu izvrgava velika i čudotvorna Božja ugodni- ca BI. Ozana, koje se tijelo čuva na oltaru u ko- torskoj crkvi Sv. Marije. — Prenijelismo gornju stavku iz ,Dubrovnika“ a da se i na daije znade megju kakovijem stvorovima živimo amo u Boki. Napadali su nas, da smo prevjerili, da smo izdali narodnost svojijeh pregja. Obasipali su svakako- vim pogrdama i uvrijedama našeg presv. biskupa, svećenike, i sve odličnije i pobolje naše svjetov- njake, pak sad eto počeli su i na one, koje ovaj katolički puk časti na sv. Oltarima. — Neka se znade! — New Orleans, svrhom Februara, Draga ,Crvena“ ! Kadno su ono junački pa- ši sveučilištari demonstrirali pred Jelačićevim spo- menikom, uskliknusmo : bar _se netko našao u Hrvat- skoj, koji se odvažio da azijatu pokaže zube, A kad se opet prosuo glas da su gjaci pozatvarani te da trebaju pomoći, pomislismo opet: valaj, ne- ćemo mi New-Orleanski Hrvati biti zadnji. Svak kako je ko mogao pružio je svoj prinos, i da se mladeži pomogne i da se svijetu dokaže, kako i mi iz daleke, nu slobodne tugjine, prosvijedujemo proti tugjinskom narivavanju u našoj domovini, Sabiraše gg. Stjepan Jurjević na oštrigarskom pre- djelu, a g. Lupis u gradu, te se skupila slijede- ća svota: Skupio g. Jurjević: Stj. Jurjević dollara 3., S. M. Fučić d. 2,, A. Skurla d. 1., S, Puh d. 1,, D. Marlais d. 1,, Tomo Marlais d. 1,, M. Vujinović d. 1., Gašp. Re- lin d. 1., M. Mucalo d. 1., P. Iyanković.d, |., T. Petrović d. 1., Iv. Vodopić d. 1., Petar Lučić d. 1, A. Škobelj d. 1., D. A. Jurišić d. 1, Vl 4, Jurišić d. 1., A. i M. Kulišić d. 1.50., M. Peru- ško centi 60., A, Vekarić c, 50, I, Okiljević c, 60., D. Koludrović c, 60., A, Milovčić c. 50, D. Mu- hoberac c, 50, Sti, Kandić c, 50,, Jero Lovrović €. $0., D. B. Šepuk e. 60., Mos. Barišić c.: $0., Vojković c. 50., F. Adolf €. 50., Krs. Autičić c. 50. P. Giljević e. 50., N. Giljavić €. 50. M. Kuluz c, 50., A. Bartulović c. 50., R. Vukasović c. 50., N. Andrijić ce. 50., M. Pičinić e. 50., J. Skvrce €. 25. Sabrao g. Lupis: Lupis D. F. d. 3., V. Bautović d. 1., J. Si- mić d. 1., F. Starčić d. 1., R. C. Petrović d. 1., N. N. d. 1., A, L. Cibilić d. 1., Š. Tomasović c. 50., J. D. Cibilić c. 50., D. Mustur c. 50., A. Ko- sić c. 50., M. Duha c. 25., M. Pičinić c, 25. D. Berić e. 25., VI. Smišljan c. 25. D. I Cibilić e. 25., D. 0. Cibilić c. 25., V. Jurišić c. 25. Svega ukupno doll. 43. 50 c. *) Živjela Hrvatska! Mladen. *) Ovu svotu šaljemo danas blagajniku odbora g. drnd. M. I. Juhnu veleposjedniku Beč I. Kiirntnerring 17. — Ured. Kotor, 25 Marta. Ko je pročitao onaj dopis iz Kotora u ,Du- brovniku“ od 22 Marta, mora da mu se zgadi, jer je od glave do pete pun pajcrnije laži, pun osvada i uvrjeda nanešenih najprvim mjesnim li- čnostima, a to sve iz prostog gnjeva, što onakove sjajne akademije još nije bilo u Kotoru. Dopis za- služuje svako preziranje, kao i list koji ga prima. Crni dopisnik sa svojim položajem jest pra- va bruka i sramota za sve mu sadrugove u 9al- maciji. Neću da mu za sad ime iznosim, nego ću danas navesti samo jedan dio činjenica, koje će ga najbolje harakterisati, te će ozbiljni i nepristrani čitaoci uvidjeti kakove suradnike i dopisnike ima- de ,Dubrovnik“, list koji brani interese srpske misli u najjužnoj Dalmaciji, i tako se uvjeriti što je ovdješnje srpstvo. Počmimo dakle sa tim dopisnikom. To je od kojih 27 godina, okošti i žuteljavi momak, momak da drugoga ne bi zaisto ovdje na- šao kome bi bolje poznat bio i najzabitniji ćošak u gradu, ka da je narednik u općinskoj straži. Po- znaje sva mjesta zdrava i nezdrava, i sve nepro- hodne ulice, grdi i psuje sve poštene ljude bili Hrvati jali Autonomaši, ne štedi ni tugji prag, ne vidi sebi gredu a drugome i slamku nahodi — rijedak je doista Kotoranin (izim Srba) da ga vo- li, ako nije baš kano on ili kano mu braco Sl. Bio je i na višim naukama, ali se vratio pokvareniji nego što je prio bio. A ko je svemu tome kriv? Na žalost ali istinito zli mu uzgoj, poznat ovdje i - Janku i Marku. Mnogo se nesretnik posilio otkad je osvojio »Porušenu Kulu“, posilio se mnogo sa nenadne sreće, koja mu novaca donese, E, bogme nije ša- de, baštine mu tamo negdje u ercegnovskoj općini dobro ragjaju, vinogradi bolje, a voćnjak dunje i jabuke najbolje. Ali ovo je nepojmljivo i rijetko u Boki: ,jedna mu jabuka i to najviša dala oda- vna čudan plod, ali sa svim tim ne moga mu na- ći ovdje nikako kupca, jer trgovci rekoše svoju »nezdrava je“; te ti on u prirogjenoj svojoj lju- tini njima: ,Vidjećete glupani“, sa svom jabukom ravno u Spljet. A zbilja da mu je otančala pamet svjedoče maskirani plesovi u kafani gdje se kupi Suša i Maruša, gdje je Leso duša svega, gdje se Leso vrtoglavo u dvorani vrti, pomamno se smije i na vas glas viče , Živjela Sloboda“ da se neki čudom začudiše, neki opet nasmijaše a neki ruka- ma zapljeskaše. Bravo, bravo Leso! A kad je Melko izišao iz tamnice večerom u domino obučen, koga je najprvi dočekao u go- stionici..... i šnjim se u lice iz želje izljubio ? A da ko drugi nego Leso. Neka upamti Leso poslovicu: ,ko drugome jamu kopa, sam u nju pada, ili onu; ,Bog ne pla- ća svake subote.“ Ono njegovo prefino uho što je u stanju čuti jasno i tačno šaputanje čak na vrh Lovćena, svakome je ovdje predobro poznato što je najbolje i tu skoro djelom zasvjedočio na ono- me mjestu i zato se ljudi njega klone kano žive vatre. A ne pjeva se uzaludno ; »Dva se brata Leso Slade »Sporazume, sruštmo , »Zadajmo mu trista jada, »Da mu prsnu oba oka, »Sad je hora, lep je čas! »Da bez vere plati pas. »Osvanuo treći dan, Pleso, Slade...., spokojan, nOd radosti krv jim vri, »Dali,.,, dana tri!