Talijani nijesu tako misljeli. Oni su prezir- “mo odbacili stranku, koja je težila za mirnom i niudrom upravom kao nepatrijotičnu. Ljevica je obećivala zlatne kule, čast, veličanstvo, ugled u Europi i došla je na vladu. Tada se Talijani ba- ciše u veliku politiku. Svadiše se sa susjedima, od kojih su najviše koristi crpali i zatvoriše put svome najvećem proizvodu, vinu, u Francesku. Tre- balo se pokazati dostojni saveza i saveznika. U tu svrhu prosuše milijune na veliku i nepotrebnu vojsku, a druge na silne ubojne brodove, koji im do danas nijesu ništa služili. Na stare dugove na- vališe nove. Narod nije mogao da odoli, al mu se svakako dokazivalo, da to od njega traži narodna čast. Ta tobožnja ,narodua čast“, osvem što je doma stala zaludu i trošila, htjela je da osvaja tugje zemlje. Novi troškovi i novi dugovi! Ali je- dnom tamo, nije se moglo više uzmaknuti. Snje- lo im se, da ,narodna čast“ zahtijeva neka osvo- je svu Abisiniju. Slala se vojska, trošilo se bez svake mjere. Iz početka ih sreća posluži, ali po- slije nadošao poraz i danas se mnogi u čudu pi- taju, jesu li bili pri sebi, kad su išli na one vra- tolomije. Još i tada našlo se ljudi koji su vikali na- rodu, da treba spasiti ,narodnu čast“, pak ga zva- hu pod svoju zastavu, neka vodi rat, dok jednoga teče. Tako se zove ona ,guerra a fondo“, koju sada propovijedaju ljevičari s jednoga do drugoga kraja lijepog ali rastuženog poluotoka. Guerra a fondo ! To znači: bacimo na kocku sve što ima- mo, odrecimo se i ono malo siromaštva i našijeh najboljijeh sinova, samo osvojimo ono kamenitih afrikanskih gora, koje će nas poslije .... više ko- štati, nego sam rat. To je u najboljem slučaju po- sljedica — rata do skrajnosti. Nego regbi da većina naroda u zadnji čas uvidjela je kud je zašla, pak se opet vraće na staru. Opet se pojavlja histvrička desnica, koja je ujedinila Italiju, da je sada spasi. Ona vidi kud 3 je zašlo, te se energično odriče te lažne ,na- I*, zaklinjuć narod da se ostavi me- koja bi ga konačno upropastila. To plemenito. Ali ima i drugih posljedica. NM i izmučenoga naroda, koje Sane, pak proklinju i narodnost A jedinstvo domovine, pošto misle, da ih je ono Bilju krivo. Ng ti neće odlučiti, Ostaće trijezni ti koji su dokazom, da u Italiji još imade potomaka MAchiavellija i Cavura, premda se boji- mo, da li će štogod isposlovati za narod, ako se ne pokažu toliko hrabri, pa žrtvuju uz bregove Afrike i onaj položaj u kobnom savezu, koji im je svemu kriv. Ako im to pogje za rukom, onda će se zbilja cijeli svijet diviti državničkoj mudros- ti mlade kraljevine. # # * Susjedna Srbija upala je u onu istu pogreš- ku, o kojoj je do sad bilo govora. Sad je kasno. Najbolje vlade teško da mogu šta pomoći. Stanje u kom se ova državica nalazi, uprav je žalosno. Činovnici neplaćeni, kase prazne, a niko ne da- de novaca. Zadnje vijesti javljaju, da se ne ispla- ćuju ni same privatne poštarske pošiljke, nego da stranke po svojim doznačnicama čekaju po više dana dok dogju do svoga novca. Njeke vlasti opomenuše na to svoje podanike, da u Srbiju ne šalju noyce doznačnicama preko pošte, nego u go- tovu u zatvorenim paketima. Samo da se i to ne sekvestira ! Ministri sami ne znaju kako će se po- moći, jer narod više ne može da plaća. To bi bi- lo žalosno, kad se ne bi znalo, da Srbija ima raz- mjerno najveći dispozicijoni fond, za propagendu i druge veliko-srpske svrhe, a kud ti novci idu, to nije baš tako teško doznati..... Uz to se pojavilo veliko hajduštvo po svoj zemlji. U samome glavnome gradu nijesi više sje- guran. Pa kao da sve to nije dosta, izbijaju tamo amo antidinastični pojavi. Uza sve ovo prijeti ve- lika stravačka kriza, jer se radikalci misle upus- titi opet u aktivnu politiku. Ako se pomisli da su oni svemu i krivi, onda će se tek moćida prestavi, što znači njihov najnoviji korak. Pa ipak Srbi ju će im raširenih ruka poći u zagrljaj. Ova zemlja, gdje je mogla, pokazala se je ve« lika neprijateljica Hrvatima. Kod kuće nijesu ima-« li, da tako rečemo, ni kaše da se najedu, a amo šalju na hiljade franaka na godinu, neka paši is« rodi to bolje podupiru hrvatske tićprijatelje. Na taj način misle oni, da će stvoriti Veliku Srbiju od Crnoga do Jadranskog mora. Kad bi se Srbija okanila takove politike, pak bratski svjetovala one koji put nje gledaju, neka — barem sada u ovakom položaju — na- stoje da pomognu hrvatskoj ideji, koja je do juče i njihova bila, onda bi ova zemlja našla u Hrva- tu najboljega prijatelja. Danas na žalost stojimo sasvim drugčije, a ko je tome kriv neka nepri- strani svijet prosudi. I tamo, ko u Italiji, vlada velika megalomanija, pak im je malašan cijeli Bal- kan. U Biogradu čvršto vjeruju, da Slovenci i Hr- vati s jedne, a Bugari s druge strane nijesu za drugo živi, nego da postanu Srbi. Lete po zraku, a kod kuće rasulo! Zato učimo u njih. I mi smo malen narod. Kanimo se sanjarija i umišljenih veličina, koje oni pod srpskim, a naši pod jugoslavenskim. balkan- skim, ilirskim imenom snijevaju. Onoliki koliki smo, nastojmo da se odgojimo kako treba i da budemo dobri Hrvati, pak ćemo biti i dobri Sla- veni. Jedno drugo ne može da isključi. * U Ungariji pak spravljaju se iz svijeh sila, kako će bolje proslavit tisućnu godinu kad su Magjari došli na obale Tise. Mi se nadamo da im neće poći za rukom, da pokažu Europi kako su oni posvema potčinili Banovinu i Ugarske narodnosti i kako je od stare Ungarije postala Velika Ma- gjarije. Dignuće se, ma otkle bilo, glas prosvjeda proti tome. Hrvati, Slovaci, Srbi i Rumuniji ne- maju da slave nikakav milenijum, pak su lijepo uradili, što gjihovi neodvisni življi nastoje, da se narod drži poe od ovog panmagjarizma, koji nije drugo nego došeti novoskovanih Magjara iz Frankfurta. Ipak . . onaj narod ima ponosa i samosvijesti. On ne samo da je umio da se iskopa iz bečkog upliva, nego je pod svoj stjerao tolike na- rodnosti, jer kolika je šaka Arpadovaca u prostranoj Traoslajtaniji da nije ovih. Kako to 2 Pomoću svoje velike narodne svijesti. Najzatucaniji magjarski gragjanin veći je u svojoj duši Magjar, nego što je mnogi hrvatski zastupnik Hrvat. Magjar je ta- ko prožet svojom marodnošću, da bi mogao svijem služiti kao uzor ljubavi za domovinu. Biće i u njih iznimaka, ali veoma malo. I da se sutra što dogodi ..... oni se ne bi mnogo premišljali i na- šl bi se složni. Jer njihov patrijotizam nalazi gore izgleda i pobude. Magjarski velikaš, koji inače u- mije živjeti, to vam je takav proniknuti patrijota, da je spravan svoj imetak, život i sve žrtvovati za svoju narodnu ideju. Mi smo to vidjeli. Ari- stokracija vodi riječ, potiče pitanja, bori se, ide: u narod i osviješćuje ga. Bolji gragjani neće da za njom zaostanu, tako da apatija postaje opća sramota. Oni se u saboru ne natječu, ko će više popustit kojekakvim saveznicima, nego ko će im više diguuti. Njihovi bogataši davaju na stotine hiljada u narodne svrhe, ne tražeć, da im se to razviče na sve strane, jer uvjereni, da su učinili svoju dužnost, A u nas? Što rade naši bogataši? Kakva je hrvatska aristokracija? U Hrvata imade velikaša (i to ne malo) ko ji plaćaju po 10,000, 20.000, 30,000, dapače neki i po 50.000 (pedeset hiljada) fior. poreza na godinu. To dakle prestavlja neko bogastvo. Pa ko za njih zna? Što su kad učinili? Ko je čuo njihovu riječ na obranu narodnih prava, ili bar za njeku pomoć što su je pružili narodnoj stvari, I- made grofova koji ne znaju šta će od svojih šu- ma, krava, volova, a novac im onako leži čekajuć na kakav Beč, Pariz, London. Stoti dio njihova dohotka kadar bi bio, da podiže škole u jadnoj našoj Istri, da širi hrvatsku knjigu ondje gdje je treba i oni bi isto ostali bogati ljudi. I ne bi tre- balo nego da se samo pojave, pak bi ih narod o- duševljen nosio i slavio i bi li bi izmegju nas pr- vi u prvijem, a drugi se u njih ugledali i naša bi stvar bolje stojala. Nije tako u Magjara!... Dubrovnik, 3 Aprila. Čitamo u ,Hrvatskom Pravu,“ da je bio u Zagrebu neki sastanak pravaša u Starčevićeve Do- mu i da je na tom sastanku mladi hrvatski knji- ževnik Osman ef, Hadžić spomenuo neke taktične pogreške što ih je učinio gosp. dr. Frank, Izmegju o- stalog reće i to da je dr, Frank u staroj ,Hrvat- skoj“ prigodom kraljevog dolaska u Zagreb pisdd, da smo u ovih 27 gudina nagodbe lijepo napre- dovali te se mogli razvijati. — Na to su počeli na skupštini vikati, dato nije istina itd. Dr. Frank reče, da je ovo ,zlobno izvraćanje širila , Crvena Hrvatska“ pak je stanuo čitati rečeni članak u »Hrvatskoj“, iz koga su se — piše ,H. P.* — prisutni uvjerili, da ima baš protivni smisao, us- ljed česa nastane silno ogorčenje. — Pošto se tiče nas, treba da sao leon mo. Lanjske godine kad je pukao ru prava, napisasmo ono Očitovanje, u k ile. smo nekoliko pogrešaka što ih, po našem sudu, počiniše razni pravaški prvaci s onu stranu Vele- bita, bez obzira na osobe. Izmegju, eia, bila de i ova tačka: M i Pogreškom zovemo onu izjavu žliikaji čeljiah. stran- ke u svečanom ruhu prigodom kraljeva dolaska u Zagreb, gdje je rečeno ,da od 27 godina hrvatski narod mogao se je mirno razvijati na gospodarstvenom “i kulturnom polju.“ Tim se je, po svoj prilici nehotice, zanijekalo pra- vo opstanka naše stranke u Banovini, I više o tom ni riječi! Kako svak vidi, mi nijesmo kazali, da je ono napisao g. dr. Frank (koji misiimo, u ono doba nije ni imao više nad- zor nad listom), nego glavni organ stranke, s toga nije trebalo da se on brani. U ostalom tu nije ništa ni ispušteno ni nadodano.' Gornja izjava glavnog organa jasno kaže ovo: od 27 godina, da- | kle od nagodbe, hrvatski narod mogao se je mir- | no razvijati na gospodarstvenom i kulturnom po- lju. Dakle uprav protivno od onoga što nam kaže program stranke prava! Što je poslije u članku slijedilo, to je ovdje sasvim nuzgredno, kao i to da je on bio zaplijenjen. Gornje riječi stoje same za sebe i sačinjavaju jednu cjelinu, čiji se smisao ne može nikako ni iskriviti ni zlo tumačiti. A ko ih je napisao mi nit smo tražili, nit rekli, već smo jednostavno konstatovali, da od pravaša nikada ne smjedoše da poteknu onake izjava onom momentu. a R: Ovoliko na razjašnišhje. ii: Po (Kako se u, koju godinu c. k. D vačkoj Tabor na Plojišilt nja poznata pod imen0ik& nu cijenu od samih 1200 godišnjih :o- broka. Mi io tud Uvjet prodaje i kupovine bio je ovaj: Opći- na se obavezuje da napravi na onom mjestu, u što kraće vrijeme, jednu poljanu za promet i sto- varivanje trgovine i za držanje priv. kola i koči- ja kao na Pilama. Ne smije nikako ništa da pro- | da privatnijem, nego jedino da sadrži za javnu po- | rabu. Kad bi općina ovo dvoje prekršila, pogodba je uništena, a novac, već podan, izgubljen. Pod taj uvjet dakle mjesto što valja najmanje 50.000 fior. bilo je dano za samijeh 1200 fiorina. Demanije od svega ovoga nije istina zadrža- lo za sebe nego samo jedan neznatni dio s gra- dom za prodaju soli i dvije druge kućice, psk je ozgar do dolje sagradilo mali zid, da se znade gdje je granica. Ali baš taj zid smetao je nekako slobodnom i širemu micanju u Taboru, a kad je bio raširen put od Ploča, jedina velika vrata u Tabor ostala su na Istoku blizu kuće g. Alage, što nije bilo zgodno za osobe, trgovinu .i ko- la, koja su iz grada i Gruža imala se ondje zau- stavljat. Radi toga općina (onda su još bili tamo naši ljudi) bila je prisiljena pitati u Demanije, da joj pušti još jedan komadićak od reservisanog zemljišta, t. j. koliko je dosta, da se može #& vra- ta od grada odmah lijepo poć u Tabor s kolima i su čijem hoćeš. I tako bi općina mogla ispuni- ti stare uvjete. Demanije odmah pristane i pro- dade sa istim wvjetima taj komad zemlje ža sa« mih 20 fior. Iza toga dogje na upravu tsv. ,nova* Opći- na. Gdje je dakle taj obvezani prostor koji se mo« rao napravit za promet grada okolice i Hercego- vine, Gdje je ta stanica za kočije, što bi za Plo- če bila od velike koristi? Od toga svega nema ni+ šta. Naprotiv još danas čim izideš iz gradskijeh E 3 ti š i f