: binjsko; Br. 14. u Otpravništvu lista: na godinu for. 0 DUBROVNIKU 4. Aprify1896. 2: sa em u kuću, a sa Austro-Ugarsku, || ialju se Uredništva. d SMA & poštom: a višom SRŠAN am godine flor. 2:50; sa inosemet0o Za oglase, zahvale j broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi. je predbrojen | sa dolasto polugodište. Uskrs. Kršćanstvo danas pozdravlja velikom pobožnošću uspomenu onoga dana, kad je Spa- sitelj zapečatio svoju božansku nauku veli- kim čudom vlastitoga samouskrsuuća. Hiljade crkava slave ovaj čas Gospodina, a milijuni srdaca uzdižu mu vapaje. svoje. . Slučajem i naša braća pravoslavne vjere slave, na svoj način, ove godine istu svečanost istoga! dana. Dao Bog, došlo brzo doba, da o- ve razlike ne stane, da bude uz jedan dan i jedan hram, u kome će narod te vjeruje, podizat molitve Onomu, od koga isčekuje svako dobro! toj nadi, saučestvujuć iskrenoj molitvi i nazivljemo katolicim i bra- : čestit Uskrs! zd Nd. ISd At e e ; sljedice. ona rasprava proti D kojoj smo se bavi- pjeva našega lista. Op- I ine hercegovačkih ma- vu sa svojtom pok. Tre- erovića i nekim drugim u- glednijim Trebinjcima pravoslavne vjere, sastavili krivu oporuku o njegovoj posljednoj volji. Odmah za prvoga časa uvidjelo se, da se taj zločin nije počinio za čiju ličnu i privatnu korist. Pokojni Čerović bio je, vele, dobar patrijot u srp- skome smislu i prilično imućan čovjek. Za života svoga davao je i podupirao vjerske i narodne stva- ri. Nije imao djece, te je govorio, kako će na sa- mrtnom času dubar dio svog imetka ostaviti u srpsko-pravoslavne svrhe. Njegovi drugovi i prija- telji to su uopće znali, & i po sudbenoj raspravi ki A. sE e . jasno ističe, da je tako. Najedared on umre bez ikakve oporuke. Nije se valjda nadao, da će tako brzo sa ovoga svijeta. Iza njega ostane udovica i nekoliko braće i sestara. Vlast dakle nije mogla da učini drugo, nego podijeliti Cerovićevo imanje me- gju njih onako kako je to zakonom odregjeno. Ne- go Trebinjski Srbi naštojahu, eda barem braća izvrše . pokojnikov amanet, pa ostave štogod i srpsko-pravo- slavnoj trebinjskoj opštini. Ali ovi čini se, da ni- jesu tako misljeli, jer, vele, i u njih u selu imade crkava, kojijem i onako ne bi ništa bili dali. Što sada ? Simo Perović općinski tajnik i sin podnačelnika zamisli, kako on sam na sudu kazi- vaše, ,kako bi to bilo, da bi se u brk onim kuja» .ma ispunila volja: pok. Šćepa.“ On tu svoju na- . mjeru priopći udovici i oni se odluče, da sastave . jednu kriva: oporuku. Perović sam napiše, a An- gjelina je prepiše, dok je potpis na njihovu molbu . iskrivio nekakav Nijemac, slikar, ne znajuć za- što. Ovako oni govore. Vještaci pak tvrde da je potpis potekao iz pera igumana Kristifora Mi- bajlovića iz Mostara. Ele, kako mu drago, Mihaj- . lović došao je zato iz Mostara u Trebinje, a 8 nji- me bijahu Gerasim Jovanović iguman manastira , Duže, Marko Dučić trgovac, Todor Perović pod- načelnik. Oni su se potpisali kao svjedoci, pak su Rukopisi se ne vraćaju. Listove tu ispravu stavili po igumanu Nikiforu Vojinoviću u manastir Zavalu, a nekoliko dana iza toga do- šao je pred sud iguman :Krištifor sa gornjom ,0- porukom“, koju mu je bajagi nazad nekoliko godi- na Čerović na pohranu dao i po njoj je onda ime- tak i razdijeljen. Ostavljeno je: Srp. prav. opštini velika kuća , Hotel Orient-; siromasima 1000 fior. ; katol. crkvi 1000 fior.; crkvi Blagovještenja 3000 fior.; a supruzi kuća u: Trebinju. — Ovako po ,Glasu Hercegovca“ iz koga smo izvadili ovu “p- tužnicu drž. odvjetništva: i njezino obrazloženje. Kad se procijeni kuća ostavljena udovici pak srav- ni sa četvrtim dijelom bića, vidi. se — kako isti sud priznaje, da nju sad pozu #4 je dolazi, ne- go bi je po pravu išlo, Ona se“ unije okoristila. Nego nekako stvaci se? ugje u trag i svi gore imenovani budu predani sudu. Tamo oni is- povjediše više manje sve što su učinili, braneći se, da su tako postapali. ,jer.je opće dobro bilo po srijedi“. Mi smo već prvi put komentirali ovaj dosta neobični slučaj, onako kako zaslužuje. Pokazali sino fanatizam onijeh ljudi, koji se ni zločina ne žaca- ju za svoju političko-vjersku korist. No sada pre- o rasprave izišlo-je još nešto; o čemu dobro je da se zna i da se mnogo razmišlja. Kao jedan od glavnih sukrivaca sjedio je na optuženičkoj klapi i prečasni Gerazim Jovanović ituman manastira Duži. Duža'je tu gore malo pre- ko granice, od Dubrovnika daleko najviše tri sata u kočiji. Na propisano pitanje presjednika : koje ste vjere? odgovori: srpske! Presjednik ga na to popravi i kaže mu: pravoslavne. Drugi od glavnih krivaca jest prečasni Ni- kifor Vojnović iguman manastira Zavale, čovjek od pedeset i jednu godinu. I njemu presjednik posta- vlja obvezane upite, a kad dogje na onaj : pismen ? odgovori iguman Nikifor, da umije ponešto pisati ! Ostalo spada na sud i njegovu kompetenci- ju. Nama i svakome ko se politikom bavi i mo- tri ovaj jadni bratoubojni rat izmegju jednokrvne braće, nama velju i ovo je odviše. Mi imamo tu tri velika fakta. Igumana, dakle sveštenika i još k tome učitelja i poglavicu svešteniki, koji svoju vjeru ne umije zvati, nego je zove političko-na- rodnim imenom. Imamo drugog samostanskog po- glavicu, koji nam veli da znade samo ponešto pi- sati. Sada ako uzmemo ovo dvoje dobro u obzir, onda se nećemo čuditi što se pojavio i treći fakat, biva teški zločin prevare, koji nije drugo nego po- sljedica prvih. Uprav žalosno! Pomislimo samo da su to poglavice manastira, a što će tek biti od nižih. Kada iguman kaže da je vjere srpske, nje- gov kalugjer skoro i ne zna da imade drugih vje- ra na svijetu; ako iguman piše samo ponešto, ka- lugjer će valjda zarezivati u raboš. Evo ovo je rasadnik našega umjetno skovanoga vjerskoga srp+ atva. Odovle izlaze u narod ,apoštoli“ bratske ne- sloge, koji prostome puku nadijevaju nepoznata i- mena i vode ga u boj proti narodnoj ideji svoje braće! Odovle povjesničari, & la Ružičić, koji za- dojeni takovim ,naukama“ okreću glavu na četiri strane i srbe cijeli svijet od Sibirije do Afrike i Amerike u ime srpske vjere, srpske kulture i srp- ske povijesti, izmišljene u njihovim bolesnim gla- vama. A pošto srpske vjere bez srpukoga Boga, raje i srpakijeh sngjela ne moše da bude, bila jo ENA HRVATS Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopisi i ost. plaća se 10 novš. po retku, a oglasi koji se više pata nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. naravna posljedica, što zagjoše u nebesa, pak tra- že tamo, što im se na svijetu premaleno činjaše. Ne, mi se ne šalimo. Svak će nam priznati, da govorimo istinu koju svaki dan pred očima gle- damo. A šta će da bude od svega toga, to mi ni sami no znamo. Ne treba ni pitati kako kod svega toga pro- lazi jadan narod, kome su ovi ljudi prosvjetitelji i odgojitelji. Zar ćemo se više da čudimo što je u njihov instinkt ušao tako iskrivljeni pojam o vjeri i narodu, da se je to sve izmiješalo, pak se oni sada Srbima katolicima u potaji smiju ? Ni najmanje. Kakvo voće takav plod, a narod baš ni- je kriv što je taki. Biće kogod koji se za svoje svrhe svijem ovijem žalosnim presudama uspješno služi. I da bi ikada došlo do sloge prosvijetljenih Srba i Hrvata na narodnom polju, ta sloga ne bi nikada mogla uhvatiti korijena, sve dok opstoje i kalugjeri i igumani, koji znaju ponešto pisati i koji svome, narodu propovijedaju da je srpske re. Mi bismo onda došli očito u sukob. vom reakcijom, koja pod drugim vil neda, da se braća nagju zajedno 4 i jednomu i drugomu bilo -od veliki Ovo su uzroci. Današ kakvo je, nije nego posljed ga odgoja naše zavedene braće: pravd Oko naš." Kad ima narod koji ti je geografski blizu, a do juče dijelio s tobom istu sudbinu, uvijek je po- učno pratiti njegov razvoj. U prvom redu zato, da se ako je moguće, njegovim iskustvom okoristiš, pak ne padneš sutra u pogreške, koje su njega opametile. A ne možeš da ne priznaš, kako se Italija po- slije Aduanskoga poraza veoma pametno drži. Ima tamo stranka, koja je za njezino jedinstvo najmanje uradila, što je nije smetalo, da prva zasjedne za gotovu trpezu. To je parlamentarna ljevica. Neke ne baš velike pogreške ljudi stare desnice, dove- doše — ima 20 godina — njezinu protivnicu na vlast i od onda datira početak velikoj financijalnoj nevolji, koja mladu državu davi. Učinjena Italija, treba sad učinit Talijane — pisao je Massimo d' Azeglio. Prijašnje talijansko državice slabo su gospodarile. Njihove vlade ne bijhhu narodne, a vladari se umišljahu, da je puk stvoren za njiho- vu porabu. Od tuda silni prekomjerni dugovi u Napulju, Toskani, Parmi i drugovdje. Pijemont, a- nektirajuć ove zemlje i sastaviv iz njih Italiju, mo- rao je po megjunarodnom zakonu primiti na se sve njihove novčane obveze. Bilo je toga mnogo, nekoliko hiljada milijuna, tako da je ukupni javni tal. dug iznosio nekijeh 9.900 milijuna tal. lira! U takim vodama što je ostalo mladoj kra- ljevini ? Ništa drugo nego, postignut narodni ide- al, zavuć se u se kao spuž, pak se prihvatit ener- gično oko nutarnjeg kulturnog i ekonomičnog raz- vitka i promicat gospodarstvo i trgovinu, osloba- gjat kmeta neka poskoči zemaljski produkt, otva- rat izvozu vrata i živjet mirno sa svakijem, od koga imade potrebu. da se bar nekako okrpi i uredi. 'To se barem prečinja svakome razboritome čovjeku,