x. glas proti otakovim zloporabam, što se čine na 'račune njegove vjere i crkve. š, i ovakovi ljudi imaju smionosti, da viču na +, vjetsku/nesnošljivost i na vjeru kao političko srestvo | >. +Mizantinci! ništa drugo nego bizantinci ! NR“ i zake vijernika, koji će podignuti « .. . . . Nijemci nas priznaju! + Veliki državnici za to su ,veliki,“ što zna- du dosta ranije nego drugi ljudi predvidjeti, kako će se razviti neki dogagjaji, te do kojih posljedi- ca mogu dovesti kojekakve odluke. Govoriti, ras- pravljati i vikati zna svak, Ali vidjet što će biti sutra, tu te hoću! ž Ako ovo u politici vrijedi kao pravilo — on- da je Plener bio veliki državnik. Kad je ono lani pitanje Celjskoga gimnazija obalilo koalicijoni kabinet, ženijalni vogja velike njemačke ljevice izjavio, je da se povlači s politi- čkoga polja. Kao ministar financija, vele, glaso- vao je da se braći Slovencima dade što ih po pravu ide. Stranka nije htjela da popusti i on se je s njome našao u sukobu. Ukionio se je, Onda je Nijemstvo zaplakalo. Njegovi drugovi moliše ga da promijeni svoju odluku; gradovi šiljahu svoja prestavništva ; društva odaslanstva ; adrese i pri- znanja stizahu sa svijeh strana. Što je tada Ple- ner doživio bilo bi laskavo i za jednoga vladara. Zaludu! On pokaže, da je njegova odluka nepro- -mjenjiva. Ljudi ljevice i ako su za njim žalili, opet se tješiše, da će stranka ovaj gubitak pretrpjeti. Ali danas se lijepo vidi, da nije sitno celjsko pi- tanje sklonilo Plenera, da odstupi sa političkog poprišta, nego ona velika ideja, koja se za njim skriva i od koje se je dr. Plener tako prepao, da je pobjegao glavom bez obzira. ,: On je vidio da u Austriji nije više moguće vladati ni bez Slavena, a kamo li proti njima. Njemačka Austrija i njemačka supremacija posta- doše nemogućim. Liberalna stranka dolazila je u sukob sa mladim i žilavim elementom, koji će s vremenom postati jači, jer je brojniji. Trebalo je popustiti pravičnosti, pak podati slavenskim na- rodnostima što ih ide. Do toga mora doći. A po- sto mora da dogje, a pošto liberalci neće da na to pristanu, vidio je Plener, da će se pravica iz- vagjati bez njih, dapače proti njima. Njegovo oš- tro oko ugledalo je, da je blizu čas, kad će se nepravedne težnje ljevice survati pred našijem zahtjevima. On je nastojao da stranku sprijatelji sa ovom novom mišlju. U to ime nije bio proti- van celjskome pitanju. Stranka ga nije umjela ili htjela shvatiti, i on, nehtijuć da je vodi u pro- past, kamo je silom hrlila, ostavio ju je. Biva, dr. Plener izgubio je vjeru u pobjedu načeli svo- je stranke, pak se je uklonio. Njegov odlazak ostavio je duboki, neizbrisi- vi trag. Uzroci njegova koraka poznati su inti- mnijim mu prijateljima. Oni su o tom ozbiljuo razmišljali, pa na koncu nagjoše, da je Plener i- mao pravo. Ne, ne može ovako dalje ići! Ako Slavenim monarkije ne damo sami što ih ide, do- ći će čas kad će oni uzet i naše i njihovo, a da nas i ne pitaju! — Oyaka mora da je suština razmišljanja Plenerovijeh sumišljenjaka, koji sada tamo amo bojazljivo ističu svoje misli. Prvi se od- važio češki Nijemac Lippert, veliki prijatelj biv- šeg liberalnog prvaka i zemaljski podmaršal u Češkoj. On u svom glasovitom članku u ,Neue Freie Presse“ pripoznaje donekle opravdanost češ- koga državnoga prava i.... federalizma! Ko bi se bio igda nadao, da će se jedan liberalac ova- ko izjaviti ! Stranka je istina desauvirala njegove riječi. Kazala je da se ona s njima ni malo ne slaže.., od straha da joj nacijonalci šoviniste, koji u Au- striji ne vide do Nijemaca, zemljište ne otmu, Ali led je probiven! Našlo se ozbiljnih liberalaca, ko- ji se s izjavom svoje stranke ne zadovoljiše i eno ih gdje sada pišu, kako je u Austrijskoj monarki- i potrebit federativni sustav, u kome bi svi naro- di mogli uživati svoju autonomiju | Ovo su velika priznanja. Nikada ih dosle slu- šali nijesmo. Mi znamo da će se naći Nijemaca, koji će ovim ljudima vikati, da su izdali svoju do- movinu ko što su i Pleneru govorili, da se je pro- dao za mjesto presjednika vrhovnog računarskog dvora. Ali misao je izašla na javnost i neće je zatomiti, jer kako vidimo, ona nalazi sljedbenika. Kamo sreće da im je prije palo na pamet, da postanu... razboriti ! Koliko ih nevolja, koli- ko borba manje! Nijenci su prvo imali ideju fik- su, da su oni apsolutni gospodari u habsburškoj monarkiji. Napokon prisiljeni podijeliše ovu svoju supremaciju zajedno s Magjarima, a sad su na putu, da se nje sasvijem odreknu, jer vide, da i nače ne ide., Slaven je miran, ali je žilav; on se ne predaje ni onda kad se u prahu valja. Slaven- ski napredak u narodnome duhu pokazao je na- pokon, da mi nećemo gospodara ni skrbnika, već da smo ravni svijem slobodnijem narodima, kako je i pravo! Koliko muke nije ih stala ova pravedna mi- sao! Denuncirani na sve moguće načine, a progo- njeni u najbitnijim granicama jezika i naroda ! Nijemci se rugahu mašijem državnijem pravima nazivljuć ih svakijem pogrdnijem imenima. Austri- ja bijaše njemački posjed, u koji nije se smjelo dirati. A sada evo ih, kako, jedan po jedan, misle šta su uradili, kud su zašli i govore da su ima- li krivo. Federalizam ! Sasvijem da je ovo mnogo ma- nje od državnoga prava, ipak liberalci nikada ne izustiše tu fatalnu riječ bez pogrde ili grožnje. Federalizam ! Bila je šačica Nijemaca, koja se ne- kada usudila o tom razmišljati, pak je u dvade- set i četiri sata morala otprhnuti s vlasti. Sada oni isti vele da su pogriješili. Nama je milo da priznaju i to je glavno, a da li federalizam ili državno pravo, to je naša stvar. To će sve ovisiti o volji i sposobnosti sla- venskih naroda, svejedno kao što je naš napredak evo prisilio najljuće naše dušmane, da nam javno pred svijem svijetom ispovijede, kako nam nije bilo pravedno učinjeno. === Mala ilustracija. Onomadne izagje u Smotri jedan dopis ,Sa pelješkog poluotoka“, u kome se zagovara kako bi to dobro bilo, da se c, k. kot. Sud sa Orebića prenese na Kunu, i tu nabraja dopisnik sve one lokalne i geografske pogodnosti, te bi ih pelješki sud uživao na Kuni, a sada mu na Orebićim fale. Ispod dopisa potpisan je , Puk.“ Mi smo se namah začudili, kako službeni list e. k. Dalmatinske Vlade, mješte da javlja nje- zine odluke, pretiče: je posebnim zahtjevima svo- jih dopisnika i to vrlo škakljive naravi, kao što je ovaj o premještaju jednoga Suda iz jednog u dru- go mjesto. Biva da :je postalo obratno, te sada službeni list upliviše na vladu, mješte ona na nj. Ali naše čugjenje za čas isčezne. U istom broju. istoga službenoga lista, od- mah iza gornjeg dopisa ima i drugi opet sa pe- lješkog poluotoka, ovaj glavom iz Janjine. I u njemu se — gledaj čuda | — govori o Orebićko- me sudu, neka se ovaj digne iz one varoši i pre- seli, ne više na Kunu nego... na Janjin», jerbo Janjina ima toliko drugijeh lijepijeh svojstava, pra- ma kojim i ista Kuna zaostaje. Dopisnik ,iz Ja- njine“ čuo je, da Kuna, kad ne bi mogla imati sud u sebe, opet bi voljela da ostane na Orebi- ćima, nego da bude na Janjini ili Trpnju. Pisac iz Janjine malo je pravedniji, pak kad ne bi mogli imati oni, a onda neka Sud bude na Kuni, njemu je svejedno. Samo da ne pogje kojim slučajem na Trpanj, jer na to ne može nikako pristati, — — Ovoliko dopisnici naše cijenjene Smotre, ko- ja na dnu veli, da za ništa drugo, nego ,da se svačigova čuje“ uvrstila je ove dopire. I — — punktum | Pa šta bi više i trebalo? Pitanje je bačeno, a ostalo doći će u svoje vrijeme. U nas amo svakome je poznat veliki anta- gonizam, koji opstoji izmegju ova četiri krasna i ubava mjesta našega rodoljubnoga Pelješca zaradi Kotarskog Suda. Orebiće bi htjelo da ostane u njemu, Trpanj se muči, kako da ga u svoje krilo primi, a tako isto Janjina i Kuna. Mjesta su uda- ljena, pak je naravno da bi svak volio, da mu je do suda u deset minuta, nego da putuje četiri do pet ura hoda. Svi naši listovi znadu za ovo, pa ipak mislimo nijedan ne bi o tom štogod primio Svaki bi od prilike odgovorio, da su to lih: mjesne stvari, u koje se neće upuštati, da jednoj ili dru. goj varoši na žao ne učini i da razdor ne potpi. ruje u puku. Samu iznimku napravila je vladim Smotra. Valja znati da su na Pelješcu mal da ne svi pravaši, Primiču se uz to brzo izbori na Car. Vi. jeće, do malo naknadni, a do godinu opći. I......, ostalo će se lako pogoditi. Taman ko na svatbi Peleja, kada nepozvana Eris baci zlatnu jabuku na dar božici ,najljepšoj“, koja jabuka dovede do tro- janskog rata — i naša nevina Smotra vrgla je ovdje svoju jabučicu u obliku Kotarskoga Suda s nat- pisom ,najdostojnijem“ ! Vidi se da se gospoda u Zadru rado zabavljaju sa mitologijom, Smotra se nada, da će, kao u grčkoj priči, zavagjene bo- žice potražiti pravorijek u dalmatinskog Parisa si- na Prijamova, koji pase na brdu Idi naše političke ovce. I on će proglasiti ,najdostojnijom“ onu bo- žicu (općinu) kršnog Pelješca, koja se bude najvi- še iskazala proti hrvatstvu i pravaštvu, Evo riješenja gore hvaljenijeh Smotrinijeh dopisa ! Nego vara se naša zadarska drugaricd. Takove utakmice nikada neće doživjeti na značaj. nom Pelješcu, a mi ovo iznesosmo samo zato, da se vidi kskvijem se sve srestvima služe neki kru- govi proti stranci, koja se bori za sjedinjenje sa Hrvatskom. Naši dopisi. Mostar, 2 Aprila. Na 26 pr. mj. počela je rasprava kod ovdaš- njeg okružnog suda radi poznatog krivotvorenja oporuke pok. Šćepana Čerovića iačelnika trebinj- skog, o kojoj je već u svoje doba bilo javljeno u našoj ,Crvenoj IIrvatskoj“. Rasprava je počela na 26 a svršila na 28 u več, trajala je dakle cijela tri dana. Kod rasprave imao je da bude kao po- rotnik uz 1 katolika i 1 muhamedanca i 1 pravo- slavni, i to baš g. Lazo Bilić,nu Bilić izjavi u 8 sati, da je bolestan i da ne može doći. Govore pv gta- du da je Bilić izmakao ovoj za njega vrlo neu- godnoj časti, da ne dogje u sukob sa Srbima, što se je dogodilo njegovu rogjaku glavaru Biliću. O- vaj je bio prisutan i morao je da premeće kuću okrivljenog igumana Kristifora, pak ga sada Srbi drže ko nevjernika i krste ga se ko šejtana. — Za vrijeme rasprave trjemovi su bili puni, ponaj- više t. zv. naših Srba. Oni se nadahu, da će Kri- stifor biti riješen, jer da on nije ništa kriv, Kako su sada u ratu sa vladikom, to prosuše da je ba- jagi Kristifor morao onako postupati. Tako ovamo brani srpstvo Kristifvra, koji je ujedno veliki tak- mac episkopu i kandidat na njegovu stolicu. Ele, osuda je pukla i krivci bijahu kažojeni. (Osudu priopćismo u pr. broju. Ur.) Što su tako malo kažnjeni ima se uzeti u obzir velika olakoćujuća okolnost, da su ispovidjeli svoj prestupak. Za vri- jeme proglašenja osude bijahu puni svi trjemovi naše nadobudne srpčadi. Mnogi bijahu spravni, u slučaju da Kristifora riješe, da mu — za inad vla- dici — naprave veliku ovaciju. a kad tamo dogo- dilo se sve protivno. Osudum Kristifora propagan- da srpstva gubi jednoga od svojih kolovogja u Hercegovini, a Hrvati velikog dušmanina, koji nas je uprav iskreno mrzio. Inače ne može se poreći, da je to bio veoma sposoban i talentiran čovjek. — Na 29 pr. mj. umro je policajni komesar Špiro Janković. Sprovod mu bijaše na 30 u 3 sa- ta p. p. i prisustvova mu sva službena čeljad i mnoštvo naših Srba. Pokojnik"je bio veliki Srbin, pak je kao policajni komesar više puta govorio, da je on za to i došao u Mostar, da iskorijeni Hrvatstvo, a koliko mu je to pošlo za rukom, zna se. Megjutim laka mu bila ova hrvatska zemljica ! Mostarac. ==m===>tmam Pogled po svijetu. Veliki sukob u republici. — U Fran- ceskoj traje veliki ustavni sukob izmegju vlade i senata. Senat je opetovano votirao nepovjerenje radikalnom kabinetu Bourgeois, a ovaj neće da o- stupi, jer ima u komori većinu. Svak s napetošću čeka kako će se to svršiti i hoće li doći do re- vizije ustava, Na velikoj uskršajoj krvi pučanstvo