stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen bao ai polugodište. Na oprez! Spljetska gospoda narodnjaci, nezadovoljni što su svojom kampanilskom politikom izmetoklasili ova- ko naše stranačke odnošaje, nego ko da im gjavo baš ne da mira, hoće da zamute i sami naš po- litički i plemenski pojam hrvatstva. Ima, biva, neko, kome pravaši ne dadu mirno spavati. Ovo nije ovdje jedna onako bačena fraza, nego se riječi: ,mirno spavati“ moraju uzeti onako kako glase. Ovi pravaši viču, kore, napadaju, da se nešto radi, da se trgnemo od mrtvila, šibaju one koji su na kormilu pokrajinske lagje upitima, govorima, novinama. Pak je tu muke i zanoveta- nja, narod se budi, hoće da pita jezik, sjedinjenje i toliko drugijeh .... sekatura, koje onijem, te su pozvani da to zapriječe nedadu uprav — mirno spavati. Zato bi trebalo ma bilo pod koju cijenu u- kloniti ove nesretne pravaše. Narodna stranka po svoj sadašnjosti bila bi prva pozvana, da u pomoć priskoči. Ali ona, i a- ko je uz dobar naslon junačna i jaka, opet misli dabi u ovome zajedničkom lovu na pravaše, mo- glo biti i zle sreće, to jest da se dogodi, pa da jedan sami nekako umakne onamo, gdje im ne bi smjelo biti mjesta. A jedan i deset, ista je nepri- lika, ,osobito kad se nagje da može dosta radit i govorit. I zato, za veći mir, slogu i ljubav naše Dalmacije prošla je riječ, da ne bi smio umaknu- ti nijedan. A pošto, kako tu gore rekosmo, na- rodnjaci sumnjaju, da bi oni mogli sami održati stražu, pozvaće u pomoć Srbe. Misliće kogod da se mi rugamo. Gospoda Bulat i Borčić osobito su zauzeti za ovaj najnovi- ji program svoje stranke, Gosp. Borčić u dokolici svog političkog rada piše biele knjige na sve če- tiri strane, da se javno mnijenje ne bi naslo izne- nagjeno. Gosp. Bulat pušta da se radi. Tako su u našu ponosnu Boku dolećele zapovijedi, da se nagje pod svaku ruku jedan modus vivendi sa Sr- bima. Ima toga i u nas u Dubrovniku, a u koliko će poći za rukom, idemo da vidimo. Naglasismo da je to nastojanje lih Spljećana narodnjaka. Mi ne možemo da shvatimo zašto se oni toliko za Srbe zauzimlju. Da su ih tamo pred zid pritisnuli, još, još. Ali u Spljetu Srba i nema. Možda se tu radi po starijoj naredbi? Bacila se parola i ta je parola: Bonda! Bondu valja uni- štit pod koju mu drago cijenu. Mi sad ne vidimo u čemu je Bonda danas postao gori nego je bio juče. I mi smo se proti njemu dosta žestoko bo- rili i ako Bog da još ćemo, ali, da vam pravo ka- žemo, bolje — kad već mora da bude protivnik — da u Beč ide jedan autonomaš, nego li dva Srbina i to jedan na mjesto onog autonomaša, & drugi na: bivše hrvatsko mjesto. Ne vidimo da tu ima kakve dobiti. Spljetski gospari mogu o tom biti protivna mnijenja, ali svakako je stalno da njima srpstvo ne prijeti. Ako se pak boje autonomaša, koje jo- šte nijesu nadvladali, imaće proti njima kakvijeh drugijeh, boljijeh srestava, nego da ondje gdje bar njima ti autonomaši ne prijete, stvaraju konfuzi- ju u političkom i plemenskom smislu. Do sad se u Dalmaciji razlikovahu stranke po tome kakvo one stanovište sauzimlju DAprAGA U DUBROVNIKU 9. Maja 1896. tiskaju po pogodbi. hrvatskom državnom pravu, koje je. u nas shva- ćano u prvoj tački istog — u. sjedinjenju. Imas- mo stranke za i proti aneksiji. Ovamo talijanaše i u zadnje doba Srbe, a onamo oportuniste i pra- vaše. Sada s toga što ovi pravaši misle da narod- njaci ne rade kako bi imali raditi, oni imaju zvat u pomoć i vraga i gjavola, da se održe na svom položaju, pak se sdružat sa najgorim neprijateljem one iste ideje, koju vele da su na svoj barjak na- pisali! Ova čeljad ili su izgubili glavu, ili rade po naputku drugoga, a koliko je to: patrijotično neka sudi trijezan otačbenik. Dogjite, poručuje nam se; dogjite vi prava- ši u naše kolo, neka bude sloga, pak mi: neće- mo držati sa dušmanima. Vi ste tome krivi. — Sloga, to je lijepa riječ; ali poći u narodnjake, pak tjerati onu politiku koju oni danas tjeraju, to je malo grubo. Mi znamo da bi nas oni rado pri- mili, jer nemaju podmatka (ono pet, šest mladih vladinovaca i budućih štrebera na razne časti ne brojimo), ali na takovu slogu. pravaši pristati ne mogu. A kad ne mogu, kad neće da stupe u na- rodnjačko kolo, zar su oni odgovorni zato, što 0» vi radi svoga položaja počinjaju zločin na hrvats- koj ideji. Da, zločin i nijesmo rekti ništa odviše. Svak zna kako je u nas amo bilo. Bilo je doba kad je srpstvo preotelo maha. U Dubrovniku, okolici, Ko- navlim i drugdje. Teška bijahu ova vremena za sve one koji osjećahu hrvatski. I radilo se, borilo, zauzelo se; tumačilo se narodu hrvatska ideja i širila se hrvatska svijest. I narod po istinktu u- vigje odmah što je njegovo, uvigje kud ga vode Srbi i priljubi se svome hrvatstvu. Mi smo napre- dovali i pobjegjivali. Bilo je dana kada su hilja- de Dubrovčana pod hrvatskom trobojnicom klicali: Živjela slobodna i ujedinjena Hrvatska! Protivnik šćeran u gradske zidine, još se malo koči dok ga nestane. Još koje doba i pobjeda sjajna, potpu- na. Tako je to kod nas bilo, i svakom koji se ća- ti Hrvatom napunjalo grudi radošću i ponosom. Jer smo svi radili i svak je imao žadovoljštinu, da je i on koliko je mogao doprinio očuvanju hr- vatske Atene od bizantinskih pandža. A sada gospoda Bulat i Borčić, koji u sve- mu ovom nijesu ništa učinili, poručuju po ovijem stranama, da se svakako gleda naći sa Srbima mo- dus vivendi! Kakav modus vivendi? Zašto modus vivendi? Jesu li ti njihovi Srbi pristali na sjedi- njenje sa Hrvatskom, o kom se danas toliko .... šuti? Pa šta bi nama narod kazao? Zar ne bi pu- nijem pravom mogao reći, da smo ga varali? Kad bi smo htjeli biti veći strančari nego Hrvati, mi bismo se mogli samo radovati ovim po- kušajima našijeh narodnjaka, jer pravaši u tom mogli bi samo dobiti. Ali kakav bi udarac tim za- dobila hrvatska skupna stvar, o tom neka promi- šljaju oni koji to začinju. Mi znamo vrlo dobro da su nam Srbi bra- ća, premda ovake ,braće“ ne bi željeli ni našijem dušmanima. No mi još i to znamo, koliko su oni učinili, eda bi im kakogod pošlo za rukom, da i- skorijene i unište hrvatstvo. Ima li hrvatske zem- lje za koju oni ne kažu da je srpska? Ima li hr- vatskog velikana kog nam ne svojataju? Ima li neprijatelja hrvatstva i slavenstva s kojim se oni nijesu proti nama združili? Pak mi sve to imamo. mkorariti? Dobro, mi tmo i na to spraval, kada List : : vi Orrne Hrvaske# u Dubrova s. godina or . 2:25; za Dubrovnik sa ae e ae: ii raži oglasi plaćaju se upravi , dop for. 4:50 i zoom: na godinn for. 6, na po godine Bor, 3:0; sa inosemano Za oglve, sabvle 1 ost. pinća se 10 nosi o redim, a og koi so vili ps i Baki sana vasa iiovo nakane e poma ni rodno sl pe: mii. ozifo: se Srbi osi tih bratobojnih makinacija;, ali dok. oni svoje ponašanje ne promijene, o miru; govora. biti ne može. A napokon ouaj,mir, koji hoće, neki. narodnjaci, je li to mir bratski, slavenski, slobod- ni, ili kakav befehl....:no. bolje da o, tom, i.ne. govorimo. Nadamo se da će onijem. inarodnjacima koji, ne dijele mnijenje gornje gospode, poći za rukom, uvjeriti svoje istomišljenike, Inače, u svakom; slu; čaju dobro lje da narod zna što se snuje, :te,mi, bilježeć love pojave, ne možemo drugo, nego 1: preporučimo: oprea! Magjarska sluzi Otvorila se magjarska, milenijska. izložba... Znamo što je to. Znamo ko su i što su, Magjari.., Hrvatsko novinstvo preko Velebita, zaključilo. je,. pošto pod sadašnjim okolnostima. ne.može. da, iz3 razi svoje mišljenje, da o magjarskoj izložbi, neće : izvješćivati. Hrvatski novinari, povratili , su, poziv. na izložbu i sve karte za putovanje bedava, koje su im stavljene na raspoloženje, . de Pa to je bilo i očekivati. Onaj “narod čiji su i najbolji sinovi. 'nazad: po godine spalili magjarsku zastavu ne može da prisustvuje milenijskoj, izložbi. Ono što je tamo pošlo, to je službeno, a mislimo da nas niko neće tako .......... pa kazati, da ono prestavlja hrvatski narod. Hrvati megjutim neće ostati osamljeni. Rusi, Česi, Slovaci, Slovenci, Rumunji i incredibile dičtu, Srbi odustaše takogjer. Tako Magjarim nema ge stiju nego nešto Nijemaca i Poljaka. Zadnje vije- sti javljaju da su srpski gjaci u Beogradu pred spomenikom knjaza Mihajla spalili magjarsku za- stavu kao prosvjed proti onom značaju, što ga Ma-. gjari hoće da utisnu milenijskoj svetkovini. U tom. su srpski gjaci i ako načelno razdijeljeni, dali ru- ku hrvatskijem. Šta će pak da učine Rumunji. i, Slovaci to se još ne zpa, ali po nekijem vijestima. čini se da i oni nešto spravljaju. Ova četiri. "naro- da ovdje su direktno zainteresovana.svaki za se i na svoj način. Ali iz njihove akcije izbija jedno veliko jedinstvo, koje veli; da ugarski narodi ni- jesu zadovoljni sa Magjarijom i da oni ne trpe njezina gospostva. Ovo se i prije znalo i čulo, ali kad je u koga doma slava, onda mu se svaka bo- lje gleda, pak će tako Europa ove hrvatske, s rp: ske, rumunjske i slovačke ...., izjave malo M zapamtiti. A kad se uzme da ove narodnosti sači- njaju u Trauslajtaniji više duša nego Magjari, on- da će svaki pametan čovjek uhvatiti od prs-, vu sliku. mira i zadovoljstva u sretnoj, e I tako milenij mješte da proslavi čeka magjarske države, on će postati jedan ma: gjarski fiasco. Ovo s političkog vida, Opet kažu da izložba . nije magjarska. Kad se, vele, digne što e su. ao mački fabrikaturi izložili radi trgovine, magi ne bi ostalo drugo nego oni smolom br-. ci izložbenijeh čuvara. Tako je isto s njihovom: kulturom. ,Obzor“ je onomadne donio o tom zgo- dan članak, iz kog se vidi, da kad. him jeme; iz jezika sve pla. o IŠ i M veš gli ni kruha pitati, 8 om koju Hrvata, jer kako k nim pa Ara nu omg došli u ovčijem košama,