Br. 20.

 
 
 

Čerajući lisicu, da ne išćeramo
vuka? ...

Od početka našeg narodnog preporoda, uz
ideju sjedinjenja — o kom se danas tolišno misli
— zauzimala je prvo mjesto i borba za narodni
(hrvatski) jezik proti tugjinštini.

Onda je bilo sve talijanski. Škole i uredi
pijesu poznavali hrvatskoga glasa, ako ne uz ru-
glo talijanaške gospode. Hrvatski govorilo se sa-
mo s kmetom i sa slugom — dok ovaj ne nauči
talijanski. Malo po malo, vidjelo se da tako ne
ide, navlastito u školi. Stvorio se istina nekakav
naziv srpsko-hrvatski, ali jezik je opet onaj isti,
naš, i u njemu se poučava.

Svak zna da je to veoma malo. Da jezik
naroda jedne zemlje bude u svom pravu, treba ga
uvesti u sve grare javnoga života. Tu je u prvom
redu javna uprava, biva, uredi. 1 zato Hrvati u
Dalmaciji i oni u Istri nastoje svim silama, da se
naš mili jezik dočepa onoga što ga po pravici ide.

U nas se-je do sada uredovalo sve talijan-
ski. Braća Česi koji su tražili češki kao uredov-
ni jezik u zemljama krune sv. Vjenćeslava, na
dokaze Nijemaca o potrebi jedinstvenoga jezika
za upravljanje posala monarkije, pozivahu se u-
prav nas, pak su u parlamentu češće govorili:
Kako u južnim pokrajinama može vladati talijan-
ski kao uredovni jezik, bez da škodi državi, tako
dajt« i nama češki.

U tom je kod nas u zadnje doba nešto ma-
lo popravljeno, u toliko u koliko Hrvat ima pravo
služiti se svojim jezikom u općenju sa oblasti i
tražiti, da mu ista u tom jeziku i odgovara. Ako
ste kadgod imali posla sa sudom, poštom, porez-
nim uredom, političkom vlasti itd., pak se savjes-
mo držali ovoga svoga prava (što uvijek preporu-
čamo), bićete u njemu redovito najsavjesnije po-
služeni. Na hrvatski spis na sudu, ovaj odgovara
hrvatski, na hrvatski zahtjev kod pošte, političke
vlasti i drugdje, slijedi i hrvatski odgovor.

Pa šta bismo tražili više? Ništa, akv smo
poslovogje i trgovci, koji radimo i želimo da nam
se posli opravljaju u onome jeziku u komu mi-
slimo i govorimo. Mnogo, veoma mnogo, ako smo
narod koji hoće da bude u potpunom posjedu svih
svojih državnih i narodnih prava U onom uredu,
koji nas služi onako lijepom hrvaštinom i fonetič-
kijem pravopisom, ona je samo časuviti gost. Čim
smo se mi udaljili, ostaje sama tugjinština, koja
kraljvje na stolu savjetnika i sudca, poglavara i
presjednika, poreznika i poštanskog upravitelja,
koja se širi po knjižurinama zapisničara i dnevni-
čara i po policama arhiva, da svojom težinom du-
ši svaki narodni osjećaj. Sve je talijanski! Sud će
suđiti hrvatski, aku odvjetnik ima voljo i mara da
na svom jeziku parnice vodi (što je u nas rijet-
kost) ; ali on dopisuje talijanski. Isto tako porezni
ured, financijalni, poštarski, i tako dalje sve do
prostih financijalnih odjela u kojim nadstražari hr-

vatske narodnosti moraju sastavljat svoje raporte

hrgjavom talijanštinom, da Bog mili učuva! Eto to
je ono što se zove wredovni jesik.

Kako rekosmo, želja je naroda i njegovijeh
ljudi-da ova nepodobština koliko je moguće prije
prestane. Uz narodno pravo za to su i razlozi od
praktične koristi, Naš mladić primi svu svoju te-
meljau nsobrasbu u hrvatskom jeziku, Oo u tom

U DUBROVNIKU 16. Meja 1896.

šalju ne Uredništva.

tiskaju po pogodbi.

jeziku misli i koncepira. Po svršetku srednjih ško-
la, ako se misli posvetiti nižoj činovničkoj karije-
ri, on nalazi na velike neugodnosti. On doista po-
znade talijanski i pisaće pravilnije nego mnogi
Talijanac, ali na svakom svom koraku osjeća, da
to nije njegov jezik. Ako je pak otišao na više
nauke, tamo se istina nešto obiknuo tugjim jezi-
cima, nego podloga njegova znanja napisana je i-
pak u svome. Hrvatski jezik ostao mu je isklesan
u srcu i u mozgu. Nije onda lako činiti toliku
linguističnu gimnastiku, a..... nije ni potreba.

Premda se mnogo obećivalo u pitanju pohr-
vaćenja ureda i narodna stranka, koja je vladi bli-
zu, više puta uvjeravala je, da će joj to do brzo
poći za rukom, nije se do dana današnjega u
tom pogledu ništa, ama baš ništa gostiglo. Dapa-
če u koliko je moglo krenulo je na gore i to nas
sa strahom napunja. U koliko (se moglo istisnulo
se talijanštinu, ali:na njezino. mjesto nije došao
hrvatski nego njemački jezik. Evo. na pr. politič-
ke oblasti u pokrajini dopisuju sa : Namjesništvom
samo u njemačkom jeziku, a presidium Namjes-
ništva u tom jeziku isključivo i ureduje.

I tako bojat se, da mi ćerainć lisicu ne iš-
ćeramo vuka. A što znači širenje nijemštine u na-
šoj Dalmaciji, to se je lako domislit.

Nije dakle dosta borit se proti tugjinštini i tje-
rat talijanštinu kad se uvlači nijemština. Valja i proti
njoj podići svoj glas. U koliko nam je poznato
— osvem pravaša — malo se koza to zauzimlje,
dok se proti talijanštini gromovima puca. A mi
mislimo da nam je njemački jezik ip\k  pogibelj-
nije, jer je istodobno prestavnik jedne državne i-
deje proti kojoj smo, što talijanski nije.

Pohvalno je dakle raditi da se talijanskome
jeziku digne nepravedni položaj što ga u zemlji
uživa, ali još bi pohvalniie bilo, da se i proti
njemačkom zauzme onako isto odlučno stanovište
kakovo naša braća u Banovini zauzimlju proti u-
vlačeniu magjarskog jezika. Onamo se to dodvnše
brutaluije izvagja pak se teže i osjeća, & ovamo
kod nas ide lagano, meopazice, ali postepeno i
sjequrno, tako dabismo se mogli jednog dana pro-
buditi i naći da je talijanski s njemačkim nosve-
ma zamijenjen, a onda je hrvatskom odzvonilo,
sve dok ne dogje onaj sretni čas, kad ćemo se
združiti sa prekovelebitskom braćom.

Magjarska slava“.

Nastavljamo prosvjedima.
Hrvatski akademički gragjani u Beču izdali
su i priopćili ovaj

Prosvjed:

Hrvatska akademička mladež u Beču sve-
čano prosvjeduje protiv svakog sudjelovanja hrvat-
skih kraljevina i'temalja kod proslave tisućgodiš-
njice što su Magjari provalili u slavenske semlje,

 

Kad su divlji magjarski čopori pustošili Eu-
ropu i dok još ni snijevali nijesu o kulturi i o ks“
kvoj državnoj uredbi, bila je kraljevina Hrvatska
vuć 200 godina samostalna država na istom ste-
penu kulture sa ostalim evropskim narodima.

Milenijske su svečanosti proslava magjarske
invazije, proslava supremacije nad drugim narodi-
ma, proslava tobožnje magjarske kulture; te sve-
= &anosti su bahato izazivanje drugih naroda, vršak

' qu magjarskog dovinisma,

 

Pretplata i oglasi plaćaju ne upravi ,Crvene Hrvatske“ u

Za oglase, sahvale i ost
Rukopisi se ne vraćaju. Listove

    

e ai

plaća se 10 novi. po retka, a oglasi koji se više pola
nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprara.

iti

Hrvatska akademička mladež u Beču, , držeć

uvijek visoko stijeg hrvatstva izjavljuje, . da. će :se

uvijek najodlučnije boriti za hrvatsko državno pra-

vo kao što će uvijek podupirati nemagjarske ;na-

rodnosti Ugarske u borbi za njihova prava.

U Beču, 3 svibnja 1896. +
Hrv. akad. mladež u Beču.

*
e *
Ako se naši momci, te uče u Beču ovako
opošteniše, ni oni iz Praga ne ostadoše za njima.
Evo dokaza :

.
.

hrvatske akad. mladeži u: Pragu.

Mi hrvatski akademički gragjani u Praga
najodlučnije prosvjednjemo proti svakom sudjelo-
vanju hrvatskih kraljevina i zemalja kod proslave
tisućgodišnjice provale Magjara u slavenske: zemlje.

Svečanost milenijska jest proslavom pobjede
sile nad pravom, divljaštva nad kulturom, laži nad
istinom !

Sila i divljaštvo još su i danas iza tisuć go+
dina jedinim / temeljem magjarske premoći nad
slavenskim narodima .u kraljevini Ugarskoj.

Kao Hrvati, kao Slaveni, kav ljudi moramo
osuditi ovu posvetu sile i nemorala, uvjereni, da
još ima u Europi toliko svijesti o pravdi i pravi-
ci, te da će znati i htjeti razumijeti ovaj: prosvjed
mladeži tlačenoga i vrijagjanoga hrvatskoga naroda.

Prag, 2 Svibnja 1896.

Vladimir Skočić medicinar  — Lav Mazzura
pravnik —- Josip Šikutrić prav. — Vladimir Kondrat
teh. — Tomislav Petrušić prav. — Ivan Božiče-
vić teh. — Bogdan Barbot prav. — Milan Hei-
mrl prav. — Svetomir Korporić prav. — Živko
Bertić prav. — Antun Vigjević med. —' Milan
Metelka fil. — Frano Poljak prav.,— Josip Do-
st+1 prav. — Jakov Bertić prav. — Ivan Dobžan-
ski fil. — Milan Šarić fil, — Stjepan Šiletić fil.

Megju ovim imade dosta imena onih krasnih
mladića naših, koji su božitnje svece proveli u bje-
lovarskim tamnicama.

* w
*

Ove izjave bile su objelodanjene i u većim
europskim listovima i onda u našim domaćim. Po
njima se obaznalo malo bolje kako Hrvati misle
o Magjariji.

Još suviše hrvatska akademička omladina u
Pragu odaslala je brzojavni pozdrav srpskoj omla-
dini u Biogradu, koja je spalila magjarsku zasta-
vu i čestitala joj, što su se bar u ovoj prigodi na-
šli zajedno.

Ova brzojavka dospjela je do Budimpešte i to
su je Magjari zaplijenili i povratili natrag u Prag.
U Pragu je bila priopćena u svijesno češkijem li-
stovima pak je tako i donas doprla,

' s : * Ba 4 i p

I braća Slovaci učiniše svoju. Njihovi ora:
ni izdaše prigodom milemijima najoštrije prosjede
proti msgjarskoj supremaciji. lovačka om
koliko je mogla i smjela učinila je, da nijedan
Slovak ne sudjeluje onomu što za Slavene znači
podregjenost. Živila braća!

._ .

Ugarski Nijemci nagjoše se ovaj put žajed:
no sa slavenskim narodnostima. Organ Erdeljskil
Sasa nečuvenom oštrinom odgovorio je inagjar-
skom pjesniku Mavru Jokaju, koji je htio doka.