Br. 20. Čerajući lisicu, da ne išćeramo vuka? ... Od početka našeg narodnog preporoda, uz ideju sjedinjenja — o kom se danas tolišno misli — zauzimala je prvo mjesto i borba za narodni (hrvatski) jezik proti tugjinštini. Onda je bilo sve talijanski. Škole i uredi pijesu poznavali hrvatskoga glasa, ako ne uz ru- glo talijanaške gospode. Hrvatski govorilo se sa- mo s kmetom i sa slugom — dok ovaj ne nauči talijanski. Malo po malo, vidjelo se da tako ne ide, navlastito u školi. Stvorio se istina nekakav naziv srpsko-hrvatski, ali jezik je opet onaj isti, naš, i u njemu se poučava. Svak zna da je to veoma malo. Da jezik naroda jedne zemlje bude u svom pravu, treba ga uvesti u sve grare javnoga života. Tu je u prvom redu javna uprava, biva, uredi. 1 zato Hrvati u Dalmaciji i oni u Istri nastoje svim silama, da se naš mili jezik dočepa onoga što ga po pravici ide. U nas se-je do sada uredovalo sve talijan- ski. Braća Česi koji su tražili češki kao uredov- ni jezik u zemljama krune sv. Vjenćeslava, na dokaze Nijemaca o potrebi jedinstvenoga jezika za upravljanje posala monarkije, pozivahu se u- prav nas, pak su u parlamentu češće govorili: Kako u južnim pokrajinama može vladati talijan- ski kao uredovni jezik, bez da škodi državi, tako dajt« i nama češki. U tom je kod nas u zadnje doba nešto ma- lo popravljeno, u toliko u koliko Hrvat ima pravo služiti se svojim jezikom u općenju sa oblasti i tražiti, da mu ista u tom jeziku i odgovara. Ako ste kadgod imali posla sa sudom, poštom, porez- nim uredom, političkom vlasti itd., pak se savjes- mo držali ovoga svoga prava (što uvijek preporu- čamo), bićete u njemu redovito najsavjesnije po- služeni. Na hrvatski spis na sudu, ovaj odgovara hrvatski, na hrvatski zahtjev kod pošte, političke vlasti i drugdje, slijedi i hrvatski odgovor. Pa šta bismo tražili više? Ništa, akv smo poslovogje i trgovci, koji radimo i želimo da nam se posli opravljaju u onome jeziku u komu mi- slimo i govorimo. Mnogo, veoma mnogo, ako smo narod koji hoće da bude u potpunom posjedu svih svojih državnih i narodnih prava U onom uredu, koji nas služi onako lijepom hrvaštinom i fonetič- kijem pravopisom, ona je samo časuviti gost. Čim smo se mi udaljili, ostaje sama tugjinština, koja kraljvje na stolu savjetnika i sudca, poglavara i presjednika, poreznika i poštanskog upravitelja, koja se širi po knjižurinama zapisničara i dnevni- čara i po policama arhiva, da svojom težinom du- ši svaki narodni osjećaj. Sve je talijanski! Sud će suđiti hrvatski, aku odvjetnik ima voljo i mara da na svom jeziku parnice vodi (što je u nas rijet- kost) ; ali on dopisuje talijanski. Isto tako porezni ured, financijalni, poštarski, i tako dalje sve do prostih financijalnih odjela u kojim nadstražari hr- vatske narodnosti moraju sastavljat svoje raporte hrgjavom talijanštinom, da Bog mili učuva! Eto to je ono što se zove wredovni jesik. Kako rekosmo, želja je naroda i njegovijeh ljudi-da ova nepodobština koliko je moguće prije prestane. Uz narodno pravo za to su i razlozi od praktične koristi, Naš mladić primi svu svoju te- meljau nsobrasbu u hrvatskom jeziku, Oo u tom U DUBROVNIKU 16. Meja 1896. šalju ne Uredništva. tiskaju po pogodbi. jeziku misli i koncepira. Po svršetku srednjih ško- la, ako se misli posvetiti nižoj činovničkoj karije- ri, on nalazi na velike neugodnosti. On doista po- znade talijanski i pisaće pravilnije nego mnogi Talijanac, ali na svakom svom koraku osjeća, da to nije njegov jezik. Ako je pak otišao na više nauke, tamo se istina nešto obiknuo tugjim jezi- cima, nego podloga njegova znanja napisana je i- pak u svome. Hrvatski jezik ostao mu je isklesan u srcu i u mozgu. Nije onda lako činiti toliku linguističnu gimnastiku, a..... nije ni potreba. Premda se mnogo obećivalo u pitanju pohr- vaćenja ureda i narodna stranka, koja je vladi bli- zu, više puta uvjeravala je, da će joj to do brzo poći za rukom, nije se do dana današnjega u tom pogledu ništa, ama baš ništa gostiglo. Dapa- če u koliko je moglo krenulo je na gore i to nas sa strahom napunja. U koliko (se moglo istisnulo se talijanštinu, ali:na njezino. mjesto nije došao hrvatski nego njemački jezik. Evo. na pr. politič- ke oblasti u pokrajini dopisuju sa : Namjesništvom samo u njemačkom jeziku, a presidium Namjes- ništva u tom jeziku isključivo i ureduje. I tako bojat se, da mi ćerainć lisicu ne iš- ćeramo vuka. A što znači širenje nijemštine u na- šoj Dalmaciji, to se je lako domislit. Nije dakle dosta borit se proti tugjinštini i tje- rat talijanštinu kad se uvlači nijemština. Valja i proti njoj podići svoj glas. U koliko nam je poznato — osvem pravaša — malo se koza to zauzimlje, dok se proti talijanštini gromovima puca. A mi mislimo da nam je njemački jezik ip\k pogibelj- nije, jer je istodobno prestavnik jedne državne i- deje proti kojoj smo, što talijanski nije. Pohvalno je dakle raditi da se talijanskome jeziku digne nepravedni položaj što ga u zemlji uživa, ali još bi pohvalniie bilo, da se i proti njemačkom zauzme onako isto odlučno stanovište kakovo naša braća u Banovini zauzimlju proti u- vlačeniu magjarskog jezika. Onamo se to dodvnše brutaluije izvagja pak se teže i osjeća, & ovamo kod nas ide lagano, meopazice, ali postepeno i sjequrno, tako dabismo se mogli jednog dana pro- buditi i naći da je talijanski s njemačkim nosve- ma zamijenjen, a onda je hrvatskom odzvonilo, sve dok ne dogje onaj sretni čas, kad ćemo se združiti sa prekovelebitskom braćom. Magjarska slava“. Nastavljamo prosvjedima. Hrvatski akademički gragjani u Beču izdali su i priopćili ovaj Prosvjed: Hrvatska akademička mladež u Beču sve- čano prosvjeduje protiv svakog sudjelovanja hrvat- skih kraljevina i'temalja kod proslave tisućgodiš- njice što su Magjari provalili u slavenske semlje, Kad su divlji magjarski čopori pustošili Eu- ropu i dok još ni snijevali nijesu o kulturi i o ks“ kvoj državnoj uredbi, bila je kraljevina Hrvatska vuć 200 godina samostalna država na istom ste- penu kulture sa ostalim evropskim narodima. Milenijske su svečanosti proslava magjarske invazije, proslava supremacije nad drugim narodi- ma, proslava tobožnje magjarske kulture; te sve- = &anosti su bahato izazivanje drugih naroda, vršak ' qu magjarskog dovinisma, Pretplata i oglasi plaćaju ne upravi ,Crvene Hrvatske“ u Za oglase, sahvale i ost Rukopisi se ne vraćaju. Listove e ai plaća se 10 novi. po retka, a oglasi koji se više pola nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprara. iti Hrvatska akademička mladež u Beču, , držeć uvijek visoko stijeg hrvatstva izjavljuje, . da. će :se uvijek najodlučnije boriti za hrvatsko državno pra- vo kao što će uvijek podupirati nemagjarske ;na- rodnosti Ugarske u borbi za njihova prava. U Beču, 3 svibnja 1896. + Hrv. akad. mladež u Beču. * e * Ako se naši momci, te uče u Beču ovako opošteniše, ni oni iz Praga ne ostadoše za njima. Evo dokaza : . . hrvatske akad. mladeži u: Pragu. Mi hrvatski akademički gragjani u Praga najodlučnije prosvjednjemo proti svakom sudjelo- vanju hrvatskih kraljevina i zemalja kod proslave tisućgodišnjice provale Magjara u slavenske: zemlje. Svečanost milenijska jest proslavom pobjede sile nad pravom, divljaštva nad kulturom, laži nad istinom ! Sila i divljaštvo još su i danas iza tisuć go+ dina jedinim / temeljem magjarske premoći nad slavenskim narodima .u kraljevini Ugarskoj. Kao Hrvati, kao Slaveni, kav ljudi moramo osuditi ovu posvetu sile i nemorala, uvjereni, da još ima u Europi toliko svijesti o pravdi i pravi- ci, te da će znati i htjeti razumijeti ovaj: prosvjed mladeži tlačenoga i vrijagjanoga hrvatskoga naroda. Prag, 2 Svibnja 1896. Vladimir Skočić medicinar — Lav Mazzura pravnik —- Josip Šikutrić prav. — Vladimir Kondrat teh. — Tomislav Petrušić prav. — Ivan Božiče- vić teh. — Bogdan Barbot prav. — Milan Hei- mrl prav. — Svetomir Korporić prav. — Živko Bertić prav. — Antun Vigjević med. —' Milan Metelka fil. — Frano Poljak prav.,— Josip Do- st+1 prav. — Jakov Bertić prav. — Ivan Dobžan- ski fil. — Milan Šarić fil, — Stjepan Šiletić fil. Megju ovim imade dosta imena onih krasnih mladića naših, koji su božitnje svece proveli u bje- lovarskim tamnicama. * w * Ove izjave bile su objelodanjene i u većim europskim listovima i onda u našim domaćim. Po njima se obaznalo malo bolje kako Hrvati misle o Magjariji. Još suviše hrvatska akademička omladina u Pragu odaslala je brzojavni pozdrav srpskoj omla- dini u Biogradu, koja je spalila magjarsku zasta- vu i čestitala joj, što su se bar u ovoj prigodi na- šli zajedno. Ova brzojavka dospjela je do Budimpešte i to su je Magjari zaplijenili i povratili natrag u Prag. U Pragu je bila priopćena u svijesno češkijem li- stovima pak je tako i donas doprla, ' s : * Ba 4 i p I braća Slovaci učiniše svoju. Njihovi ora: ni izdaše prigodom milemijima najoštrije prosjede proti msgjarskoj supremaciji. lovačka om koliko je mogla i smjela učinila je, da nijedan Slovak ne sudjeluje onomu što za Slavene znači podregjenost. Živila braća! ._ . Ugarski Nijemci nagjoše se ovaj put žajed: no sa slavenskim narodnostima. Organ Erdeljskil Sasa nečuvenom oštrinom odgovorio je inagjar- skom pjesniku Mavru Jokaju, koji je htio doka.