jatnije.:da će sjajni trdačk Žarkog sutića obasjati pini toga M: zadnjih dana tek. ili prvih dojdećega mjeseca juna., Čujemo da je već uta- pačen 31 maja. Ur.), Megjutim danomice se oče- kuje kipara Ximenesa, koji nas naumice posjeću- je, dai D ella radnju, te da ureče dan slavlja. Kako ču Mia prigodom dohrli će u naš mili hi i Šibenik mnogo stranaca iz raz- nih prijedjela. Ta nas vijest više veseli, nego iz- nenagjuje, dapače smo veoma radosni, jer će se tom zgodom mnogi potpuno osvijedočiti, da u o- vom gradu ne živu pbarbari ili kanibali,“ već na- suprot miroljubivi pošteni hrvatski narod. Mi že- ljno očekujemo naše. goste, pa bili ti kojega mu drago škog mišljenja. Žiteljstvo ovoga grada znati će i u ovoj prigodi dostojnu susretljivost i gostoljubivost iskazati. Nego nam je toplo preporu- čiti onoj gospodi, da prije, nego stupu na ovu svetu gradu; :koja je hrvatskom krvlju blagoslov- ljena, da :zaborave na svoje obične demostracije. Doznajemo da ćemo tom zgodom za devet večeri biti usrećeni s talijanskim opernim društvom, ko- je se sada mahodi u Zadru. što inače silno žali- mo, jer će svečanost imati skroz talijanski ka- rakter, pak še u to začugjeni pitamo, za koji je uzrok naša općina dala tomu poduzeću znatnu noyčanu potporu, tim više da im je poznato. da se ovim postupkom našem narodu nameće tugjin- ština, : Krešimirovac. : * Pogled po svijetu. Karlo Ljudevit. 4. — Mlagji brat Njeg. Veličanstva našega kralja preminuo je na 19 ma- ja nakon odulje bolesti. Pokojnik je bio poznat kao promičatelj i pokrovitelj znanosti i umjetno- sti. Prošle zime pošao je u Egipat da pregleda stog bolesnog sina nadvojvodu Frana Ferdinanda, o kome se veli da _će biti nasljednik prijestolja, pak je na Mrtvom Morw uhvatio bolest, od koje se više nije oporavio. Pokoj mu duši! Krdanisanje ruskoga cara, — Počinju mo- skovske svečanosti. Ovih dana bila je po željezni- cama velika strka odaslanika svijeh dvorova i dr- žava na svijetu, koji su išli u Moskvu. Novinari sa svih strana dohrliše i ruska vlada ovom pri- godom ukinula je censuriranje depeša koje će ići u inozemstvo. ,Nova Pressa“ ima dopise iz Mos- kve, u kojim računa, da će se za krunisanje u- kunna potrošiti u Moskvi oko 160 milijuna. Ne- čuveni su troškovi raznih poslanika. Kineški oda- slanik može potrošiti 1 milijun rubalja, a frances- ki poslanik ima pismo na neograničenu svotu. Dr- žava će potrošiti za 16 milijuna a ni pokrajine ne izostaju. Naravno da velika većina ovosa novca ostaje u zemlji. Istodobno otvorila se sverosijska izložba u Nižjem Novgoredu, za koju je potrošeno 30 milijuna rubalja. I tako Rusija ovijeh dana sla- vi pravo slavlje, koje je malo solidnije nego ne- ko drugo;u našoj blizini. _ U Franceskoj miču se rojaliste. Mladi mo- narhiste h li bi da se vojvoda (Orleanski odluči na ozbiljnu akciju, jer misle da je došao čas. Sta- riji iš tome se odlu lin protive i radi toga nastao je sukob;u orleanskoj stranci. Pretendent hoće: da ge. budući izbora postavi kao kandidat u parlamenat, , | i Domaće vijesti. Dr. Josip Pezzi. 4 — Tožna nas vijest juče prenerazi. Brzojav nam dojavi, da je premi- nuo obljubljeni kotorski načelnik dr. Pezzi. Bio je odulje bolestan, ali zadnje vijesti š&to'smo primili glasile su povoljno, pak nas je ova nemila tim go- re i “'Teško je izmjeriti koliko s njegovom smrću sa pravedna stvar u Boki. Posvetiv sve svoje sile za napredak rodnoga grada, osvojio je bio dr. Pezzi si zastupnik naroda pripadao je autonomaškoj stran- ci, ali u zadnje doba. videći nepravdu, približio se Hrvatima, koji ga podariše svojim povjerenjem. Njegov-rad kio prvoga gragjanina Kotora slavio je blagoslovljeni uspjeh. I kad ga je našoj braći u Boki najviše trebalo, prkosi ga neumitna ko- sa smrti! Žalosti & prijateliw u Boci pridružuje- mo i žalbet' A : njiašjeo gu- bitkom takogjer u srce udareni. U privatnom ži- votu - ipokojnik duša.od: čovjeka, da je taki- jeh malo, pak je radi svoje, dobrote od najvećih protivnika bio cijenjen i uvažen. Laka mu rodna zemljica! —Pregovort o slogi. — U Zegrebu vode se ptegvoi o slozi, ali do ponedjelnika nije se foš ta postiglo, jer, kako ,Hrv. Domovina“ javlja sa strane dra. Franka prispješe opet novi zahtje- vi, — ,Obzor“ piše da se zagrebački pravaši na- daju, da će se bar načelno moći sporazumjeti, Do danas ne dobi*mo o konačnom uspjehu d*go- vora nikskve obarijesti. Čitaonica - đ O sreo jo viki bro._hrvi- svijeh dobro mislećih ljudi. Prije kao "(kih čitaonica što se u zadnje doba otvoriše. Više se ustanovilo čitaonica u ovo zadnje pet godina, nego u cijelo trideset godina prije toga. Svako pa i najmanje mjesto hoće da ima jedno ognjište, o- ko kog bi se sakupljalo i žarilo svoja patriotič- ka čuvstva. I naša Kuna neće da zaostane. Na 24 ov. mjeseca ona će slaviti svečani otvor svoje Hr- vatske Kunovske Čitaonice. Kuna je jedna od o- nih naših općina, u kojim se svaki zlokobni po- kušaj, proti hrvatstvu razbija 0 pravašku svijest dičnijeh sinova doma. Na Kuni ima razmjerno mnogo inteligencije: kapetana i bogatih posjed- nika koji su išli svijetom i znadu kako drugi na- rodi ljube svoju domovinu; ima mnogo kremenite omladine, dostojnih potomaka ovim starim borci- ma, koja uči na visokim školama. Tamo su ljudi neodvisni i imućni; živu na svome i nemaju po- trebe od nikoga. U svim izborima Kuna je junač- ki osvjetlala lice dajuć uvijek jednoglasno svoje pouzdanje pravaškoj strani. A šta bismo dalje ? Kad kažemo da je Kuna u patrijotizmu dostojan takmac Trpnja, tijem se reklo svekoliko. Evo u ovakom se mjestu otvara sutra Hr- vatska Čitaonica. Zavidimo im ugodnoj slavi i li- jepom užitku što će naši prijatelji sprovesti ovog svečanog dana! Veselimo se njihovu veselju! Če- stitamo uspijehu i želimo svaku sreću ovom naj- mlagjem hrvatskom društvu. Cvala nam Hrvats- ka Kunovska Čitaonica! Živjeli Kunovljani! Izbori u Istri — Kako je poznato talija- naška većina istarskog sabora nije htjela ovjero- viti izbore zastupnika Jenka i Mandića. Prošle sedmice bijaše ponosan izbor biranijeh birača i opet je osjeguraua većina ovim čestitim hrvatskim i slovenskim spobornicima. Živjeli ! Zadnji pitomac belovarske tamnice gjak Radić koji je zajedno sa istražnim zatvorom od- sjedio 7 mjeseca u tamnici bio je na 16 ov. mje- seca pušten iz tamnice. Zagrebačko gragjanstvo i gjaci spravljahu se, da mu prirede sto srdačniji doček. Ali redarstvo nije dalo gosp. Radiću, da dogje u Zagreb, nego ga je otpratilo u Ivanić grad, gdje ga je dočekao kot. prestojnik i rekao mu da je sada slobodan. Tad ga je gragjanstvo Ivanića pozdravljalo, klicajuć ovome mlademe junaku i paćeniku za hrvatsku stvar. Gradska Kronika. Lične vijesti. — U ponedjeljak prispio je pokr. šk. nazornik, g. vitez Peričić, da presjeda ispitim usposobljenja. — Došao je takogier novi financ. povjerenik g. Dinko Bonetti mješte gosp. Benvenuti koji je već otputovao. Novi porezni nadzornik. — Ovih dana doći će novi por. nadzornik gosp. Petar Juričević na mjesto gosp. Ljubičića, koji ide u Spljet. Odlazak. — Pišu nam iz Gruža: Prošle sedmice odijelio se od mas gosp. Tomo Petretić vrli i ljubljeni kapetan c, k. domobranstva, koji je za višegodišnjeg svog boravka znao steći velike sim- patije koli u općinstvu, tvli kod svojih voinika, Kad se je odijelio klicahu mu domobranci : Zivio! a mnogi proplače za svojim strogim, ali dobrim i pravednim starješinom. Turiste. — U ponedjelnik parobrodom , Met- covich“ (čita se: Metković) prispjelo je jedno pe- deset turista iz Beča, te u četvrtak otputovaše put Kotora. Ispiti usposobljenja. — Ovih dana držali su se ispiti usposobljenja za opće pučke učionice. Prikazalo se na ispit 2 učitelja i 8 učiteljica. Je- dan učitelj i jedna učiteljica nijesu prodrle, a od ostalih biak usposobljene s odlikom: gjice. Ma- rija Jakobušić, Jozica Kukuljica ; usposohljene : gjice. Antica Andrijašević, Anka Brbora-Rašica, Marija Baburica, Franica Lučić, Ljubomila Mar- kovinčić i gosp. Marin Vučetin. Krizma — Sutra i prekosutra ijeliće resvj. biskup u Gospi sv. Krizmu iza velike mise. J utornik podijeljivaće se krizma po običaju u biskupovoj palači. Teatar. — Češka opera iz Spljeta imala je u petak prispjeti i već se u nas učiniše pripreme, da se u subotu uzbude mogla dati prva prestava EE dama) kako je bilo javljeno, Društvo se ija$e u svemu pogodilo sa uptavom M Tea+ tra. Kad na. jednom dogje iz Spljeta brzojav, da za ove godine ne mogu nikako doći, radi u skih uzroka nekih članova. Tako nećemo čuti češ- ku operu. Svakako uprava našeg teatra učinila je što je mogla i njezina krivica nije. Obala u Gružu. — Gradnja nove obale u Gružu na dražbi od 20 tek. ostala je na trrtki Ganza iz Spljeta. ai Ii ovo čin ? = Ovih dana mnogi u- gragjan ovaj poste : U. K, Kotarsko Poglavurstvo u Dubrovniku pozivlje gosp, N. N, iz Dubrovnika, da se prikaže dne 22 Maja 1896 pred potpisanog za saslušanje u predmetu što ga se tiče i to pod prijetnjom piisilnoga dovedenja odnosno osude iz o- luhe. — Dubrovnik dne 19 |5 1896. Od c. k. kot. Poglavarstva. Gandun.“ Zvali su se ovako tutori, kuratori i administratori nasljednih imanja, da imenuju nasljednike dotičnih posjedd. kojima upravljaju, dakle u svakom pogle- du odlične i izobražene osobe. Pu gornjem pozivu reklo bi se da se pozivaju kakvi krivci ili zločinci. Ovaj slućaj, u Dubrovniku nečuven, svakoga je uzrujao. Znamo da jedan opće štovani vlaste- lin dubrovački odlučno je prosvjedovao na zapisni- ku. Obraćamo se Starijoj Vlasti molbom da nare- di svojim potčinjenim, neka sa našim gragjanima malo drugačije postupaju. Na Brsaljam. — U nedjelju otvorila se sezona na Brsaljama. Ovaj put Srbi su morali pri- stati da svira i autonomaška glazba. što lani ni- jesu htjeli. U nedjelju počela je srpska, koja pod srpskim imenom svira tolike hrvatske i češke na- pjeve, što nam je veoma milo, jer je dokaz da su lijepi, kad ih hoće da posrbe. Svud isti! Diskoras na Poljani. Vlaho. — E, Ivo, ke nova? Što kupuješ u te male Žup- čice?... Vigji ti nje! Nije grubahna, puška je ne sparala! Ivo. — Biža.... puljiški je cjenji, ma propito nije varak. A ovi naš kuha se o riba. A sto si u zasra- mio, stara vjero, ne vidiš kako se zacrljenila. Oli si zaboravio, da ti hi je šeset na vratu? Vlaho. — Da što ima novo? Ivo. — Ništa. Što ti se para od one tirade Vlaha Mati- jevića, da je pokonji gospar Niko bio za Dubrovnik drugi Pracat. Čast mrtvijem, ma paragonat ga s jed- nijem Mihom Pracatom, koji je sve svoje ostavio Dubrovniku, njega što nije učinio ništa, čini mi se da je un po troppo! Vlaho. — Ne gusta ti me ulazit u tugje posle. Ma giac- che si tego kantin, rijet ću ti (a razgovaramo se iz- megju nas) da se oni isti grizu. Taato č vero da su se Bokelji i tužili. Vladiki i oni što su došli nadali su se, da je za srpske posle u Kotoru ostavio tri- desti tisuća. A kad tamo ni solda, pa ni ovijem na- šijem, Ja ne razumijem Ivo. — Stvar je difatti malo čudna Fat je svakako, da u testamentu srstvo je ostalo gladno. A čuj ovu: Čeljade dobro informano pripovigjelo mi je juče da kad su otvorili kašu, ostali su svi zinuti.... bi gospara Nika Boškovića za koga se držalo da ima milijun kako ja solad, nije se našlo nego trideset i pet tisuća valora u nekakvijem tarskijem lotarijama, što ne valjadu. Vas grad o temu govori. Ni obliga- cijoni, ni kartela, ni zlata, ništa, baš ništa! Vlaho. — Ma što mi duše ti govoriš! Da gje su dinari? Ivo. — A gje su?.... Moji posli nijesu, ma govori se da dinara in contanti nije bilo ni 700 fiorina i da se nije imo otkle platit funero. U Nika Boškovića! Padam ti iz neba. Vlaho. — Znaš što je užanca rijet: bezzi e fede men che si crede. Ivo. — Jes, ma ovdi to proverbio ne regji Anci govoru da se niiesu našli regjistri od konata, librv od o- bligazioni, libro maestro, nikakvo libro od impor- tance! I to u njega, koji je, govoru, držo notu ako je kupio škatulicu od sumporina! Sad hajde mi ti to spjegaj. Vlaho. — linaš razlog. Gdjegod se obrneš sve govori se o temu. Ja ti ne bi umio rijet. Cudo mi je za libra. Meni se para da bi imali bit u kaši, oli gjegod u butizi. Jedan bankijer kako on koji je promijenji- vo na tisuće lira (vidio sam mojijem očima), da ni- je imo u dinaru ni sedam stotin fiorina!.... I da nije držo svoja libra u redu!... To mi je jedna stvar za ne vjerovat!... Da nije po rjeđi. . znaš.... oni poso od tasse. .,? Ivo. — Dobro, ma onda kako je to, da što nenalazi aw- toritat, ištu i eredi? Ta mi nekako neda da, vi- dim chisro Vlaho. — A za srstvo govoriš da nije ostavljeno ništa ? Ivo. — Ništa, o quasi. Svakako ni stoti dio od onoga što se je nadalo. Promisli da neki naši Srbi zaradi te- ga nijesu bili ni za funeralom, oli su pošli onako kako su se našli. Vlaho. — Ad - modo pokonjemu ne možeš za to ri- jet ni ovoliko... On je bio gospar ostavit svoje komu mu je bilo drago Je li da? Ma onda... per dio ta libra imala bi se nać.... ko hi je mogo de nut iz butige? Ivo. — Sad hajde ti uhiti kraj s krajem..... Dolazi mi nešto na pamet .... ma ne, nije moguće... Vlaho. — Što? Ivo. — A ništa, putinarija!... oni poso od Trebinja. Da što naši veliki Srbi imadu bit ostali zinuti, kad je sud prolego testamenat!... f Vlaho. — Oli prije nego ga je sud prolego?..,. U temu da! mio punto di vista stoji sva kvestijon, Ivo. — Basta. Vidim da me hitaš. Certo, oni prije nego je sud otvorio testamenat nijesu znali ništa. Tanto vero da je testamenat bio satvoren u supreko- perti novoj fiamantoj, na koju je pop Jovo. upiso svojom rukom da je testamenat. Vlaho. — Stvar je za mene čista kad su bili na poslu on i naš naduti Vlaho A su čakule, čeljad su na svijetu sla, Svakako Ivo se ne bude vigjet, čut će se, Ako kadgod zabuči, znaćemo. A ja se ne bi rada nać u čijoj koži. Ivo. — Dopo tutto eto ih svljch tamo. Kako smo ono rekli, naši posli nijesu. A ja ti idem doma jerbo brzo e, pak sam pravedno malo Adio Vlaho ! e Vlaho, = Arrivedetci! e EEERŠLŽEMCJE Književnost, Kuhač U u Glasoviranje 1. Dio. — Podua- zetna sveuč. knj Fr. Suppana (Rob, ka Auer) > u arm ao