Stoni Konavlje sa vjersko-na- rodnog gledišta. 1U Netom bjehu ostranjeni vasilijanski kalugjeri iz Stona, preda senat crkvu sv, Nikole najprvo ne- kome svešteniku Vidu, a potlje i crkvu i dotični samostan bosanskim franjevcima, koji već od Pa- pa bijahu dobili pravo duhovne vlasti nendvisno od biskupa. Godine 1349, franjevci na mjestu stare crkve sv. Nikole, stanu gradit novu zadužbinu pravovijerni- ka, tako i novi samostan na mjestu staroga. An- drija Sardenjski i Ivan Iugleski nadživlješe gra- gjevinu nove crkve i samostana i preminuše u nji- ma kao božji ugodnici. : Bjehu pokopani u rečenoj crkvi kod oltara sv. Frana. Nad njihovim grobom koji je bio slavan kod naroda još za vrijeme Luc- cari častila se njikova slika. (V. Cenui storici sui minori osservanti di Ragusa, raccolti del P. Evan- gelista Kusmić pag. 12. 13.). Kada je zbog zlobe vremena zatvorena crkva i opustošen samostan, ostanci imenovanih apostola preneseni su u Du- brovnik i to godine 1843, i položeni u Crkvu sv. Frana u koru za velikijem Oltarom. Prošle godi- ne na dan 6 decembra crkva sv. Nikole poprav- ljena privatnim zadužbinam, svečano, sa sudjelo- vanjem naroda cijelog poluotoka povraćena je bo- žijoj službi. — Sad Stonjani goje nadu da će što prije mili ostanci njihovih Apostola biti njima po- vraćeni i samostan sv. Nikole da će oživjet starim duhom revnih franjevaca. Bijaše već prošlo više nego stotina i deve- deset godina od kadu Ston sa cijelim poluotokom postane svojinom dubrovačke Republike. Kroz to vri- jeme Dubrovčani više puta pretrpe ozbiljnih nasilja sa strane bližnih knezova i svegj navidnih Mle- čića. Na to Republika zabrani inostranskijem svećenicima da vode duhovnu pastvu u stonjskoj biskupiji a to radi straha da ne bi pod izlikom vjere pobunili narod. Jednom mal da ne propade republika zajedno sa Stonom, kad neki Nikola Ne- stić splete urotu. Isto tako malo se htjelo da ne izgubi svoju vlast i slobodu sa strane silnog Du- šana srpskog cara. *) Htjela se samo fina dubro- vačka politika, da predobije, pa da učini smješ- šnom svu silu srpsku. (V. Luccari pag. 99-100), Zato je dubruvčanima bilo uvijek na duši da ostra- ne svaki tugji moralni upliv, pa da jednom sa sva- kog gledišta ostanu gospodari u svojoj kući. Sta- nu dakle odmah vojevati, kako bi otcijepili stonj- sku biskupiju od korčulanske, koja se nalazila pod vlasti mletačkog lava. U toliko izmegju republike i stunjsko-kor- čulanskih biskupa nastade oštar spor, koji ustraje od g. 1342-1422 radi desetine, koju stonjski na- rod uije htio plaćati, nadasve od kada se podloži republ'ci. Pridržavši republika pobiranje desetine, g. 1347 ugovorom potvrgjenijem po Papi Klemen- tu, obvezala se da će svake godine davati zajed- ničkomu biskupu, za stonjsku biskupiju, 100 zla- tuijeh dukata Ali opet se zametne parnica g. 1386, pa g. 1422, pod Papom Martinom V. Odavde se izvodi da svegj i od kada je stonjski biskup pre- nio svoju stolicu iz Stona u Korčulu, da je svegj u Stonu i na poluotoku bilo katolika, jer da ih bilo nije, on bi bio izgubio svako pravo na dese- tine, ne imajuć u opsegu negdašnje svoje bisku- pije duhovnih podanika. — Megjutim republika svom silom nastojaše imati svoga biskupa u Sto- nu. Godine 1525 u dugoj spomenici upravljenoj svome pokrovitelju kardinalu Agustinu Trivulzio obrazloži ona državne razloge, zbog kojih zabtije- vaše razlučenje korčulanske od stonjske biskupije. Spomenicu nosi i Coleti (p. 349) i Mattei (p. 282-284). Vidi se da pisac spomenice morao je bi- ti kakav tajnik tugjinac, komu je unalo bila po- znana povijest dubrovačka. Puna je historičkih netočnosti, megju kojim opaža se i ova, da je Stjepan, bugarski kralj, prodao dubrovčanima Ston sa poluotokom. Papa Klement VII. ogluši se mol- benici Republike ; ali što ona ne mogaše dobiti od njega ni od njegova nasljednika, dobi od Pavla III. velikog njezina prijatelja, koji bulom od 2 *) Car Dušan htjede posrbit Dubrovnik, ali mu to ne pogje za rukom, Nakon pet vjekova eto neki dubrovački izrodi inade se kako da oživotvore Dušanove ideale, Koli je ovo simptumatično! Decembra 1541, razdijeli stonjsku od korčulariske biskupije, imenovavši dominikanca Tomu Cervu, biskupom. Od tada sami Dubrovčani rodom, za- premiše stonjsku stolicu. Republika opskrbivši bi- skupa dotacijom od 200 dukata, i ostavivši mu u- tjerivauje desetina, dobi pravo patronata. Stol- na stonjska crkva sagragjena je troškom Republi- ke i posvećena pokrovitelju Republike Sv. Vlahu. Korčula dobi svoga posebnog biskupa. Tečajem vremena ustroje se na poluotoku nove župe i sa- gradiše milostinjom naroda na Kuni i na Pelješcu novi samostani za franjevce; pa tako i za domi- nikance na Vignju. U malo doba sav poluotok za- ljubi vjeru svojih praotaca i postane katoličkim. Da je na stonjskomu-pelješkomu poluotoku od da- vnine živio hrvatski i katolički narod zna se i po tomu, što se na njemu od svećenstva rabilo gla- goljica, isto kao i u mnogim župama starog du- brovačkog zemljišta. U arkiviju dubrovačkomu na- lazi se da su iz Krka dolazili glagoljaši; pa da Republika bojeći se tugjinskog upliva i da zbog njihova neznanstva mješte koristni mogli su po- stati pogibeljni i za vjeru i za domovinu, ostrani ih, te sasvim uredi novo svoje domače svećenstvo. (V. ,Slovinac“ br: 2 g. V. s. 30). (Svršiće se). Naše vjersko pitanje. Pred nama je na stolu nova elegantna i u- kusna knjiga Balkan. Jedinstvu i bratskoj slogi. Izdao uz sudjelovanje mnogih prijatelja sjedinje- nja crkava dr. Aleksandar pl. Bresztyenszky.: Sve- zak I. — Znalo se otprije da će izaći. Već u naslova veli se o čemu će se baviti ova velika slavenska smotra. O jedinstvu. Kojem jedinstvu? Jedinstvu crkava. O bratskoj slozi. Kakovoj slozi? Slozi re- ligije i vjerskog osvjedočenja. I tako evo nas pred jednim velikim javnim i kako se čini ozbiljnim po- kušajem, da se vjerski razdor koji do sada hara Slavenstvo, ako je moguće, ukloni; da se Istok i Za- pad izmire, a u koliko će taj pothvat uspjeti, to nam može reći samo budučnost. Mi sada jednostavno konstantiramo činjenice. Nikada se vjera nije tako napadala i nikada nije bila tako branjena kao sada. Zaludu se varati i obmanjivati. U našoj borbi Srba i Hrvata (kojim je Balkan u prvom redu i namijenjen) vjera je od vajkada igrala ako ne uvijek jedinu, a to svakako jednu od glavnih uloga. Ko ovo niječe hoće da; zataj; jednu veliku istinu. Mi smo obojica uvijek govorili da nam vjera ne smije da bude zaprijekom u narod- nom, ili barem u plemenskom jediostvu, pa ipak nijesmo slušali naše riječi To je fakat. Ko je u o- voj borbi imao pravo, to je drugo pitanje. Srbi dr- že, da su oni na pravom kada tvrde da bismo mi svi bili Srbi da nijesmo po vjeri većinom katolici. mi naprotiv velimo to isto njima, jer da su vjeru prozvali narodnim imeuom i u naš pravoslavni narod, koji se još i sad priznaje Hrvatom, uveli najprije vjersko, a onda i političko-narodno srpsko ime. Ko od ove dvojice govori pravo? Na to bi nam bilo teško odgovoriti, Ovdje je mnijenje stvar u- vjerenja. Da mi nijesmu uvjereni ob onom sto tu tvr- dimo, ne bi bili Hrvati i obratno Srbi ne bi osta- li Srbi. Ali bilo kako mu drago, jedna činjenica ostaje neopovrziva i za nas i za njih, a ta činje- nica kaže: da Srbi nijesu pravoslavne vjere i da Hrvati nijesu većinom katolici, danas bi srpsko-hr- vatsko pitanje — ako bi ga uopće i bilo — sta- jalo na drugom skoku nego li je sada. Što se Srbima u prvom redu mora zamje- riti jest, da su oni svoju vjeru, koja je takogjer kršćanska, proglasili narodnom vjerom, vjerom srpskom. Katolici Hrvati nikada neće dotle doći, jer jedno narvdnost a drugo vjera. Ali znajuć ovu žalosnu činjenicu, mi možemo već sada nagagjati, da će ovi pokušaji 0: jedinstvu crkava veoma te- ško uspjeti, sve dok neke crkve budu uzdržale, više nego religijozni, narodni plemenski i politi- čki karakter, Idimo malo dalje bez obzira na Rim i Byzant, na Focija i pape, bez obzira na dogme. Ako se jedan svjetovnjak, koji je vladar, drži u- jedno i najvišim svećenikom i zapovjednikom cr- kve i vjere, on se tih dragocijenih srestava za svoju moć i politiku neće nikada odreći i doslje- du tome crkveno jedinstvo ostaće pustom željom. ! Svakako lijepo je i korisno, da se 0 tom zaiteće i radi. Svaka je sloga načelno dobra stvaty: ako ide za plemenitom svrhom, pa kud bi bolju tražili od jedinstva zavagjenih crkava. U to ime čudno se čini kako neki to jedinstvo odbijiju. Nego to su stvari vjeri iša S narodno-plitičkog gledišta pak, rai E nama bi bilo veoma milo kad bi se aspj6lo, jer bi se onda svi Slaveni i ma poje nali jednome kolu, što se sada ne vidi. Pravoslavi Rus ne drži danas pravim Slavenom katolika Hrvata. Ako Balkanu pogje za rukom, ne feli no uspostaviti ono što je na čelu svog lista. napisao, nego samo utrti put nekoj snošljivosti, 'sh fanju i razumijevanju našijeh stvari, on je tim već do- sta učinio. Dubro je pogodio, kad je pozvao.i, braću pravoslavne vjere, neka: uw nj pišu i neka iznašaju svoje želje..i svoje razloge. Takova ras: prava, ako ne bude strastvena, unapredit će cijelj toga lista, koji će se. izdavati. ćirilicom i latini.. com. A ono dobra što on poluč u vjerskom po- gledu, služit će svijem: Slavenima 'i za dobro nji- hove političke i narodne stvari. U to ime poz- dravljamo plemenitu zamisao, a je vodila za- četnike Balkana. Ne treba ni kazati, da je ova smotra ri: uregjivana. Ima tu pera čijem auktoriteta treba skinuti kapu. Osvem toga opaža se da u barata+ nju pitanja prodire neki moderni čili: duh, mješte one zasukanosti, koja se u ovijem djelima često; opaža. S toga će i onaj koji u :theologiju mije! dublje upućen, ovakovu knjigu rado pročitati. Smotri je kako čujemo opstanak osjeguran, jer:se nalazi pod pokroviljestvom moćnih ljudi, koji su sav svoj život posvetili ideji, koju oi ova na svoj barjak papisala. Naši dopisi. Kuna, 16 Maja. Nakon dugog boravka u ovoj prostranoj župi, ostavi nas ovih dana naš vrli i nezaboravni žup- nik dum Niko Buntjelić i pogje u Janjinu. Njegov odlazak iz naše župe svakoga je ražalostio, jer je' svakome bio ugodan, susretljiv a navlastito višio. je svoje redovničke dužnosti, tako da ga je svak ljubio i poštovao. Kada se doznalo da se ima 90- djeliti od nas, odlučilo se je što bolje i svečadije otpratitiga pri polasku što se i učini. — Jučet' premda je bio dau od radnje, i da su veliki pe- slovi sada na polju, u 2 sata popodne barjaci i trobojue zastave bijahu poregjene i izvješane iz- pred općine, okolo 3 sata počev se narod tu sa- kupljati da čekaju one ostalih selija, koji baš u to dogjuše u velikom broju dakako s trobojnim zastavam. Svi tako na okupu u neopisivom broju eto našega dum Nika; praćen od M. P. Franjevaca pogje još jednom u Maticu a otole u općinu, da' se pozdravi sa gosp. načelnikom i upraviteljstvu, koji su bili za to sakupljeni. Čim se pozdravi kte- nu zajednv iz općine te šnjime neizbrojni nardd, koji je iz pred općine izčekivad do učione i tu se pozdravi sa djecom, koja da mu odvrate pogju u pratnju sa ostalim učenicima iz okolostojećih se- lija. Cijela povorka pod zastavama i neprestano pucanje mužara obigje ovu varoš, gdje se je tom prigodom opet dun Niko a narod šnjime pozdrav- ljao kličuć mu neprestano: Živio! pa ouđa krene put Janjine. Eto svijeh do megjaša Janjinske opći- ne. A sada što da kažem, kad se je od nas imad odjeliti ; to ću samo navesti u kratko. Svi se oku njega sakupljaju nastsju redomice oprosni govori, crtajuć njegove vrline, njegovo bistro hrvatsko o- svjedočenje pravaško, vršenja njegovih dužnosti. Čim su svršili govori don Niko se lijepo zahvali svakoga ljubežljivo pozdravi i pogje a narod ne- prestano kličuć mu: Živio! Pučanstvo ostane ns. megjašu dok odregjena lica koja su imali da ga doprate do Janjine u znak počasti odaleče so & njime, Tako je ispala ova velika svečanost, te i. ako se od nas odijelio don Niko, isto ostaje u našim srcima o njemu lijepa uspomena, a radnje+ mo se pučanstvu Janjine, gdje su stekli vrijedna i dobra župnika. a ti vala, ipak još se za pravo ne-mošže odkrćia, al kako maogi što