Kad baš hoće!.... »Katolička Dalmacija“ me daje si mira. U predzadnjem broju ima opet žestok i ujedljiv čla- nak proti nama i našemu uredniku, zato jer smo se usudili da odgovorimo na prvu njezinu nepra- vednu navalu. I kakav članak! Da nije podulji i njega bi preštampali kao i prvog, a ovako mora- mo se zadovoljiti samijem izvatkom. ,Katolička Dalmacija“ nam dakle veli, da je naš urednik tobožnji ,pravaš“; da je on ,proturao“ u Beč narodnjaka dra. Pera Klaića proti pravašu; da ,šara“ ; da u isto doba kad niže prosvjede proti , Magjarima, pravi im reklamu; da nije dosljedan itd. Sve ovo i još mnogo toga piše naša zadar- . ska družica ne u ime svoje, nego tobož u ime stranke prava! Prosti ako je malo! | Ovakav postupak bio bi donekle, ne oprav- dan, nego recimo shvatljiv obzirom na ovaj zadar- ski list, kad bi smo ga mi bili prvi napali. Zna se da u prepiranju ,Kat. Dalmacija“ u izrazim širokih je rukava. Ali svak ko prati naše pisanje - zna i to, da onaj koji jeizazvan to smo mi. Barem dvadeset puta zagrizla nas je ,Kat. Dalm.“, a da većinom ni: odgovarali nijesmo. Mi nju pak nika- da nijesmo prvu dirnuli, nego samo jednom, na- zad pet godina, kad smo izmegju redaka izrazili, da ne odobravamo njezine ondašnje pokušaje, da se preko opstojeće stranke prava u Dalmaciji us- traju jedna nova, t. zv. ,katolička hrvatska stran- ka“. To je bilo sve. Ali kad je njome milo da nas neprestano bocka, a u zadoje doba ružno i kleveće, mi nemamo ništa proti tome. Samo će i nam dozvoliti da joj par riječi odgovorimo. Ona nam ponovo podvaljuje, da smo ,pro- turali“ u car. vijeće narodnjaka mladog Klaića, a kad mi to proglasujemo klevetom, ona nas poziv- . lje neka samo priopćimo vijeran prepis što ga je . naš urednik (o njemu se osobno većinom i bavi) pisao dru. Klaiću. Mi to bogme ne možemo uči- niti s razloga što taj prepis nijesmo napravili. Ali kad mladi zastupnik služio se po Zadru jednim privatnim pismom, bez da je na nj dao odgovora, neka ga slobodno pošalje i ,Kat. Dalm.“, da ga ona u cijelosti priopći. Mi možemo sad samo ka- zati, što je u tome pismu bilo. Kad je umro pok. Miho Kaić, mnogi baciše oko na njegova sina, za koga se općenito držalo da je uvjerenjem pravaš i ako se ne ističe. Izme- gju tih bijahu mnogi pravaši na Korčuli i na Pe- lješcu, osobito na Trpuju. 1 Konavoski narodnjaci zaiotačiše, da će zastupnikom sina svoga domo- rodca Miha, bez obzira pa to što se govori da je on radikalniji. Uplivni narodnjaci po Dalmaciji nijesu begenisali te glasove 9 nradikalstvu“ dra. Pera, pak su se vogje odlučno protivili njegovoj kandidaturi i u tom smislu amo su lećela pisma, tako da se nekad činilo da će dr. Klaić biti kan« didat s jednim krilom narodnjaka proti cijeloj stranci. Stranka je tada počela govorit u narodu, da va- lja nosit starijega čovjeka; da bi i oni bili za Klaića, ali da se on neće primit, jer je šad pun pošala; da je dr. Miho ostavio duga, a on mora da radi da obitelj vd toga izbavi itd, Naš urednik dobio je u to doba pismenu zahvalu od dra. Pera radi saučešća prigodom očine sinrti, kakvu su zahvalu dobili i dragi. On uhvati tu prigodu pak mu pi- Mo; kako ih ima amo koji bi njega nosili, ali da: U DUBROVNIKU 80. Maja 1896. šalju se Uredništva. tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. se čuje da se on neće primiti, pak zato on (ured- nik) misli, da ne bi učinio dobro, kad bi tako na- prečac odbio svaku ponudu. Ovo je sadržaj toga pisma, o kom prijeti ,K. D.“ i koje je bilo pi- sano tri mjeseca prije izbora. Mnogi naši i odlič- ni prijatelji u Dalmaciji govorili su nam tada o dru. Peru kao uvjerenom pravašu, koji za živa oca nije htio da javno dolazi u sukob sa narod- nom strankom, a obzirom na ondašnji položaj i na narodnjačku protivnost Perovoj kandidaturi, naš urednik, mislimo, ovim pismom nije počinio iz- daju Hrvatske. Dokaz tome i to što je isti naš Biankini ne vele prije izbora govorio s drom. Pe- rom i predlagao, mu da neulazi u narodnjački klub, pa da bi pravaši bili za nj. Uprav onako kako je svojedobno rekla i ,Crvena Hrvatska., Megjutim narodna stranka kad je vidjela si- tuaciju, okrenula je igru, pak je kandidirala dra. Pera, iza kako je umjela učiniti, da ovaj potpiše njezin oportunistički program i da ugje u narod- njački klub. Naravno da se cnda stvar sasvijem promijenula. Povjerenici stranke prava iz okružja imali su pismene i usmene dogovore i utanačiše što će raditi. Odlučilo se da se prepusti zadnja riječ zastupniku Biankiniu. On nije htio sam da odluči nego se posvjetovao sa spljetskim odborom. Na tome sastanku, na kome se još štogod razgo- varalo, bio je i naš urednik, a imao je biti i u- rednik ,Kat. Dalm.“ I tu bijaše odlučeno da se stavimo u odlučnu. borbu proti dru. Peru Klaiću kao narodnjaku. Zašto urednik ,Kat. Dalm.“ nije došao na taj sastanak ? Zašto se ne propita prije nego ona- ko javno stane na nas sipati ? A koliko je on u svemu ovome informiran razumjeće povjerenici stranke prava našeg okružja i članovi spljetskog odbora najbolje po tome, kad im rečemo, da ,Ka- tolička Dalmacija“ piše, da je eventualni pravaški kandidat proti dru. Peru Klaiću bio preč. dn. An- tun Liepopili ! Ako se nije uspjelo, nedostojno je radi toga bijediti onoga, koji se po svojoj dužnosti zauzimao koliko je više mogao. Mi smo dobili dvije nove općine. Naš urednik, koli u privatnom pismu na zastupnika Biankinia, toli na spljetskom sastanku na vlas je pogodio kakav će biti uspjeh u pojedi- nim općinam, jer mu je dobro poznat naš položaj. Neka Kat. Dalmacija“ upita povjerenike onih mjesta, u kojim bud s kojih god razloga stranka, ili nije prodrla, ili se nije prikazala i zašto se ni- je sad prikazala, pak će dobiti odgovor. Te se stvari ne mogu javno razglabati i ludo je potezat nas za jezik, da o tom javno odgovaramo. Što se može kazati, nek ,Kat. Dalm.“ zna, da dva mje- seca prije izbora u našem uredništvu pravaški o- daslanici iz Konavala (dakle iz jedne od odlučnih općina) radi njihovih osobitih mjesnih prilika bili su zato da se oni ne ovaj put upuštaju u borbu. Ta- kijeh prilika bilo je i drugdje, na pr. u Stonu i, usprkos svim nagovorim, u Blatu i još gdjegod. Ali ipak da je bilo nade na uspjeh, mnogi tobož narodnjački glas bio bi drugčije odlučio. Pa koje su te mjesne prilike ? I to bi mogao urednik ,K. D.“ upitati pouzdanike stranke. Kada pak on uz sve ovo tvrdi da je naš u- rednik ,proturao“ u Beč dr. Pera Klaića mi ne- mamo ništa da kažemo. Neka svijet sudi njegovu pianiju! Dr, Pora Klaića izabralg je RATOŠDA Za oglase, zahvale i ost. plaća Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. stranka u kojoj se on sudeći po njegovu ulazu u car. vijeće bez da se državopravno ogradio, lijepo nalazi a da će se zauzet materijalno za svoj ko- tar to misli pokazati, ali čovjek ne žive 0 samo- me kruhu. vete skoro se ne treba ni osvrčati. ,Katolička Dalmacija“ piše, da mi ,na prvoj strani na Ma- gjare prosvjede nižemo a na zadnjoj im reklamu pravimo“ zašto što smo na zadnjoj stranici megju oglasima donijeli oglase za prodaju nekakvih u- garskih srećaka, koje su oglase donosili mal'da ne svi pravaški i drugi hrvatski listovi, a bila bi i ,Kat. Dalmacija“, samo da su joj ih poslali! Isto tako mogli bi mi njome reći da ona Srbima pravi reklamu, jer oglašuje trgovinu Srbina Nikolića, Kalugjerovića i dr. I od ovakih objeda moramo da se branimo! Zar nijesmo pravo imali, kad smo kazali, da bi se stidili onog pisanja? Što se pak po stoti put onako iskreno zgraža ,da smo umirućem Starcu potkurili“ reći ćemo da mi Starčeviću načelno nijesmo ,potkurili“ ne- go samo nijesmo odobrili, kada su on, dr. Frank i družina istupili iz Xluba stranke prava u Zagre- bu, i to svoje mnijenje do danas promijenili mi- jesmo. ,Katolička Dalmacija“ koja tako pobožno nad umirućim starcem, komu je ,Crvena Hrvatska“ ,potkurila“, misli izazvati nekakav pijetet ogorče- nja proti nama, zaboravlja da da ni ona ista u prvom početku nije odobravala onaj istup! Kada? Gdje? — Lani, u prvom članku u komu se počela baviti pravaškim sporom, na 0nom istom mjestu gdje nas osugjuje što smo osudili istup Staroga i Franka, ona w istome stupcu osugjuje njihov istup!! Neka izvoli poviriti pak će naći. A neka nam ne dolazi dijeliti lekcije o pravaštvu i o počitanju naprama dru. Sterčeviću. Uvjerenje se ne promijeniva kao rukavice. Mi smo Staroga uvijek počitovali i bili njegovi znaoci, pa kad u čemu ne bijasmo složnih nazora, to bi mu u raz- govoru usmeno priopćili i Stari je to rado imao dok je bio zdrav i ugodno se sjećamo onih naših razgovora u njegovoj sjeromašnoj sobici. On je izme- giu ostalog pisao na starinsku, & mi fonetikom. I ko- liko bi se tu raspravljalo o pravopisu ! Stari je u tom bio nepopustljiv, dokazivao kako se ,čvrst“ mora pisati ,čverst“, ali uvijek je na lijepo svršilo : ča- šicom vina i prijateljskom zdravicom. Pa tako i u drugim pitanjim. Poslije se Stari od mnogih svojih prijatelja nekako odvrnuo, ali on je njima ostao onaj isti, Naš urednik ne treba lekcije star- čevićanstva ni pravaštva od Kat. Dalm.“ ni s to- ga razloga, što je on bio pravaš još onda, kad je urednik naše zadarske drugarice napadao ha dra. Antuna Starčevića i prispodabljao ga sa jednijem Crispijem ! Kako brzo zaboravljamo. .... Što pak ,Kat. Dalm.“ govori o ,tajnim do- govorima“ našeg urednika u Zagrebu, koji su ,ras- plamsali vatru“ ti su dogovori u toliko tajni u ko- liko za njih svak zna. Naš urednik bio je u Za- greb pozvan da preuzme uredništvo glavnog or- gana stranke prava i nije se mogao primiti toga laskavoga mjesta. Zašto se nije primio to je ka- zao gospodi i rodoljubima dru. Ivanu Banjavčiću, dru. Stjepanu Boroši, dru. Jurju Žerjaviću i 'dru. " Grgi Tuškanu, koji ga počastiše svojim visokoci- jenjenim prijateljstvom. U koliko pak , r Ka teškom mukom (rel razdor u Zagrobu“ Vii