Hlirenosi neke napadaje neka ih i naše Dalmatin-
sko općinstvo čita, biće kako ona veli, ali znamo

da se to gašenje“ mnogijem ne dopada, dapače
znamo da je neki ugledni pravaš jednom zgodom
kazao, da bi ona to svoje ,gašenje“ (t. j. pre-
štampavanje zagrebačkih polemika) mogla prepustiti
»Smotri“, koja taj posao mnogo savjesnije obavlja.

I s ovim smo svršili sa zadarskom drugari-
com. A sada je još jednom najljepše molimo, da
nas ne izazivlje. Ali ako je ona željna raspre i
rasprave, neka zna da joj pobjeći nećemo, prem-
da bismo najvoljeli, da se toga progjemo, ne zato
što bi nas, kako ona misli, njezine ,istine“ ,bo-
ljele“, nego kako već jednom naglasismo, narodu
je dosta ovijeh petljanija, a mi amo imamo pre-
čega i po hrvatstvo korisnijega posla. Molimo na-
še čitatelje, da nas izvinu.

 

Ston i Konavlje sa vjersko- na-
rodnog gledišta.

Iv.

Uz tolike vjerske i državne dugotrajne bor-
be u Zahumskoj kneževini, u kojoj gospodovahu
gad katolički, sad patarenski sad grčko-istočni kne-
zovi, postaje pitanje: je li se igda utrpo u Ston
i zasio na biskupsku stonsku stolicu kakav gr-
čko-istočni nekatolik biskup ?

Evo što možemo zasvjedočiti o stvari. Zna
se, jednom, i to četrnaestoga vijeka, kad je vla-
dao stonjsko-korčulanski biskup Ivan IV. da se
bio uvukao u Ston za biskupa neki grčko-istočnjak.
U poslanici Pape Urbana VI, g: 1478 pisanoj Tre-
binjskomu biskupu Messi, u kojoj papa ovome
naregjuje da iskuša i smiri parnicu megju stonj-
skim-korčulanskim biskupom i gragjanina stonjskim
zbog desetina, nalaze se slijedeći tekstualni izrazi :

»Dudum siguidem pro parte Ven. fratris no-
»Stri Joannis Episkopi Stagnensis expositum fuit
»Gregorio XI. praedecessori mostro quod dilecti
pfilii cives et habitatores civitatis et Dioccesis
»Stagoensis qui a longiquis temporibus schisma -
mtici et infideles fueruut, veram et catholicam
plidlem aguascentes ad Ecclesiae unitatem erant
ptonversi, guodque dicti cives et incolae et habi-
ptatores, quemdam  iniquitatis filium qui secun-
dum vitum Graecorum et schismaticorum Epi-
nScopatum et Ecclesiam Stagnensem jamdin deti-
ptuerat occupatas, de civitate et diocesis prae-
ndictis expulerunt, et. etc. (Historiae Ecclesiae
Ragusinae pag. 334.)

Odovle dakle iznosi se što marekosmo, da
negda i za dugo vrijeme u Stonu za biskupa stolo-
vao je neki skizmatik, neki koga Papa nazivlje
čovjekom zločina (homo iniquitatis) i da Stonjani
koji su za mnogo vrijeme pali bili u krivovjerje,
spoznavši istinu katolicizma, njega protjeraše. Sa-
da... hoteći, mogli bismo iznijeti na vidjelo je-
dnu bogatu naslijednicu katoličkih biskupa, koji
od začetka do ukinuća stonjske biskupije (1828)
odlikovahu se znanošću i svetošću življenja, dok
Srbi šepirajuć se sa svojom prošlosti, iznose i o-
vaj put neke epizode št im nijesu na diku.

»Vjerom i crkvom imožemo se poslažiti kao
»lokazima za bistrenje narodnosti. U to ime ka-
»tolik nije hrvat zato što je katolik, nego je on
»Srbin ako dokažeš da nekada niegovi stari pri-
»padali su onoj grupi narodnoj koja je pripadala
pistočnoj Crkvi“, Tako piše ,S. G.“ (Br. 14 ove
godine). Iznoseć pak sebi u prilog što piše Appen-
dini o negdašnjemu vjerskome stanju u Stonu i
na njegovu poluotoku, kako još prije rekosmo
»S. G.* zaključuje da pošto su Stonjani pripadali
onoj narodnoj grupi, koja je pripadala istočnoj
crkvi, Stonjani ako i jesu sada katolici, nijesu Hr-
vati nego Srbi,

Mi, ne po svome uvjerenju, neg jedino da u“
godimo Srbima, uzimajuć časom za naše to načelo,
dokazasmo da starosjedioci Stona i njegova polu-
otoka (koji se zvao puncta Stagni) bili su katoli-
ci, jer je očevidno da su imali svoju jerarhiju,
svoje biskupe i svoje svećenstvo ; i da su bili ka-
tolici sve duk se nijesu kod njih dovukli skisma-
tici i patareni. Da su svojim biskupima plaćali
desetinu i onda kad ovi zbog pateranskog i skiz-
matičkog progonstva, usiljeni bijahu  premjestit

da i tada biskupi stonjsko-korčulanski obavljali su
na poluotoku svoje pastirske pohode ; što je znak
da unatoč svakoj sili na poluotoku živ bijaše još
katolički živalj. Pretresli smo pitanje: je li igda
u Stonu osnovana bila grčko-istočna jerarhija, i
vidjeli smo da kako se jednom uvukao bio neki
razkolnik (homo iniquitatis) da bude protjeran, to
ništa ne koristi srpskomu mačelu. Crkva u svojoj
povjesti broji na stotine takih pustolovina. Ako
je pak bilo u Stonu vasilijanskih kalugjera, ni to
Srbima ne ide u prilog.

Od trećega sve do šestog vijeka, kad S. Be-
nedikt ustanovi svoj red na zapadu, vasiona crkva
drugog reda izuzam vasilijanskog nije imala. pak
zato svud po istoku tako i po zapadu dizali su se
vasilijanski samostani. Zar li zato sav istok i za-
pad morao je pripadati srpskoj narodnosti ? Mislimo
da ni sam Ružičić ne bi došao do takoga zaključ-
ka. A sada, što se tiče Stona, eto da zaglavimo.

Kako smo dokazali starosjedioci Stona i
stonjskog poluotoka pripadali su onoj grupi naro-
da koji je pripadao ne istočnoj nego katoličkoj
crkvi i s toga, po samome načelu ,S. G.“ oni su
ono baš što u svakoj zgodi svjedoče — Hrvati !

Mi, jedino da ugodimo Srbima, a ne po svo-
me osvjedočenju, hotjeli smo bistriti narodnost
Stonjana po načelu srpskomu, jer smo uvjereni da
to načelo ne bistri neg gore smućuje narodno pi-
tanje. Po ovome, ni sami Srbi ne bi bili Srbi, ni-
ti su Srbi; jer su i oni negda pripadali onoj gru-
pi naroda koji je pripadao katoličkoj vjeri. Od
katoličkih svećenika Srbi kao i Hrvati primiše krš-
ćansku vjeru. To svjedoči Porfirogenit koji pripo-
vijeda, da su Srbi pokršteni bili od svećenika iz
Rima poslanih. (Da administr. Imperio cap. 3.)
A Porfirogenit je takav Srbima auktoritet da mu
se protuslovit ne može ! (Svršiće se).

 

Dubrovnik, 27 Maja.

Katolički pop dn. Andro Muratti posrbljeni
Hrvat u br. 21 ,Dubrovnika“ dao je izjavu, u ko-
joj unaprijed prosvjeduje proti našoj čestitoj ,Ma-
tici Hrvatskoj“, kad bi se usudila izdati pjesme,
koje je on njoj nekad poslao, nazivom hrvatskih
narodnih pjesama.

Ovu izjavu mii ko da već vidimo preštampa-
nu u ,Srbobranu“, ,Srpskom Glasu“ i svijem o-
stalijem srpskijem listovima, koji će iz nje da pra-
ve veliki politički kapital, pa smo dužni, da se na
nju, radi naše mile ,Matice“, malo osvrnemo.

Znamo da pjesme poslane od popa Muratti
»Matici Hrvatskoj“ sve su hrvatske, a ne dijelom
srpske, kao on ispovijeda. One su sakupljene u
naroda na Šipanu gdje svi hrvatski osjećaju, ka-
ko su to Šipanjani uvijek pokazali i viši broj nji-
hov bio mu je diktiran od njegove dobre majke,
Hrvatice, sestre preč. kanonika Palunka takogjer

dobroga Hrvata. Dn. Andro Muratti poslao je svo-:

je pjesme ,Matici“ znajući kome ih šalje i ona
mu ih je obilato isplatila. On je te pjesme saku-
pljao onda kad je bio Hrvat i poslao ih je kao
što Hrvat šalje svoje hrvatske narodne pjesme,
svojoj hrvatskoj ,Matici.“ Sada dn. Audro kad se
pretvorio u vatrena Srbića misli, da su i šipanj-
ske narodne pjesme u Zagrebu učinile tu istu me-
tamorfozu, pak pozivlje ,Maticu“ da to koustatuje i
da mu ih povrati. Ne, dragi dn. Andro, ako hoćeš
da te svijet ozbiljno uzme, moraš znati, da ,Ma-
tica“ uije dužna bilježiti tvoje .... evolucije. Pje-
sme su ostale isto hrvatske i onda, kad si se ti
— na veliku zabavu svijeh nas — proglasio ove-
janim Srbinom.

Zato držimo da se Matica neće odazvati iz-
javi popa Muratti, a bude li potreba sav Šipan,
koji je ono pjesničko blago u svojem narodnom
perivoju i gojio, ustaće na obranu hrvatstva svojih
narodnih pjesama, Neka ih zato naša , Matica“
slobodno štampava kako pravica traži.

Ima nekoliko vremena da je dn. Andro Mu-
ratti bio umro za srpstvo, Prošlih dana došao je
u grad pa ga Srbi usilovali, da se učini živ, Da
im pogodi napisao je onu izjavu, Povero diavolo |

 

Naši dopisi.
Kotor, 24 Maja.

obljubljeni i štovani kotorski načelnik, bilježnik
Dr. Josip Pezzi. Često je poboljevao zaslužni naš
pokojnik od zaduhe (asme) i srčane boli, ali se
zadnjih dana lijepo bio oporavio. Tako, da je o-
bavljao svoje poslove i ishodio vanka. I na jed-
nom nestade ga, u 54 godini života.

Žalosna vijest o njegovoj smrti munjevnom
se brzinom raznijela po gradu, po Boki i drugov-
dje. Svakoga je presenetila — porazila. Osobito
naše jednomišljenike Bokelje, i rodoljube van Bo-
ke, kojima su poznate naše okolnosti, i koji zna-
du što je nama bio u sadašnjim kritičnim mo-
mentima Dr. J. Pezzi. Kako je poznato Dr. J.
Pezzi je biv zastupnikom bokeških gradova. Od-
gojen talijanskom školom, pripadao je autonoma-
škom klubu. Kao takav drugovao je i općio po-
bliže s našim ,Srbima.“ I po vlastitom, višego-
dišnjem iskustvu osvjedočio se je kakovi su i kam )
njihovom politikom smijeraju. I on katolik ne. sa-
mo po imenu, dali i po djelovanju, poštenjak dia-
mantskog haraktera i savjestao domivrvdac nije
mogao više stati u njihovome društvu. Odijelio se
od njih i sa svojim drugovima se pridružio ko-
torskim Hrvatima. Svojevoljno je god. 1889 ustu-
pio zastupnički mandat gosp. prof. Brajkoviću.
Kotorski rodoljubi poznajući plemenite sposobno-
sti Dra. Pezza, postaviše ga u prvim redovima. [
kad je god. 1892 bila osvojena iz srpskih ruku
naša starina — Kotorska općina, Dr. Pezzi bi
jednoglasno izabran kotorskim načelnikom. Kao
načelnik radio je uvijek savjesno, požrtvovno, i
nepristrano, posvetivši sve svoje sile napretku
rodnog grada, komu je uspostavio stari, povjesni
hrvatski harakter, Uprav je nevjerojatno koliko
je uradio Dr. Pezzi sa svojim drugovima upravi-
teljstva za duševne i stvarae probitke naše opći-
ne u ovo kratko vrijeme. Moglo bi se mnogo o
tome napisati. Sasvim tim kleti naši protivnici
nijesu prestali, a da ga prirogjenim im srestvima
ne ocrnjuju i ne napadaju. Pa ipak je svak pak i
starije vlasti, u nj povjerenje imao. Od nove go-
dine smo se pripravljali na općinske izbore, okup-
ljajuć se oko njegove osobe. I gle! Sad kad nam
ga je najviše trebalo nemila nam ga smrt iz. cua-
da ugrabi. Kakov je udarac i kakova je nesreća
našoj pravednoj stvari zadata ovom smrću nedade
se izrećil

Sprovod, jučer, je najbolje posvjedočio kako
je bio ljubljen i čašćen Dr. J. Pezzi. Započeo je
na 11 ura pr. p. Premda je lijevala cijelo jutro
bez prestanka velika kiša — prava oluja, ipak
se sakupilo nepregledno mnoštvo svijeta svake
ruke, da isprati zadnjom svog ljubimca — načel-
nika. Bile su zastupaue sve vlasti, sve Bokeške
općine, razna društva. itd. Bilo je mnogo vijena-
ca i duplijera. A lijepa se svota doprinijela u
razne dobrotvorne svrhe. Prisustvovao je sprovo-
du i presvijetli biskup Uccellini, koji je potifiko-
vao i dao odriješenje u stolnoj crkvi Sv. Tripuna,
da tim iskaže najveću počast pokojniku, kojega
za života u velike cijenio i očinski ljubio, ,Ko-
torska Glasba“ žalobnim komadima povećavala je
žalost. Na grobištu je veleučeni prof. gosp. Braj-
ković izrekao pogrebno slovo tako, — da je pri-
sutne ganuo do suza,

Oprostismo se pokojnikom ucviljena srca i
turobna lica, čvrsto uvjereni, da će nas i naš pra-
vedni rad preporučivati milosrgju i blagoslovu
Božjemu.

Pokoj vječni Dru. Josipu Pezzu ! —

 

Pogled po svijetu.

Moskva! Moskva! Moskva! ništa nego
Moskva. Oaa ispunja čitav politički život ovijeh
dana i nastajnog mjeseca. Iluminacije, poklonstva,
odaslanstva, govori, darovi, svečani ulasci, službe
božije, čestitke, slavlja i t, d, Počni s početka ili
s kraja izlazi se na isto. A iz sred toga velikoga
kaosa i mješavine izlozi Rusija — sveta Rusija —
velika, moćna i slavna. Zaludu bi mučili naše pe-
ro da opišemo što se i onako opisati neda, ali što
se i ovamo osijeća, Velika Rusija htjela je da ge
prikaže svijetu u svemu svome veličanstvu i to

joj je po priznanju samijeh Nijemaca potpuno u-

(+ Dr. Josip Pezzi), U petak dne 2 tek. | spjelo, Mi kao lirvati kad to sve slušamo, zabo-
svoju biskupsku stolicu na Korčulu, Dokasali amo | kako vam je braojav javio usnuo je u Gospodinu, ravljamo neke prosude, koje će & vremenom lyče-