Hlirenosi neke napadaje neka ih i naše Dalmatin- sko općinstvo čita, biće kako ona veli, ali znamo da se to gašenje“ mnogijem ne dopada, dapače znamo da je neki ugledni pravaš jednom zgodom kazao, da bi ona to svoje ,gašenje“ (t. j. pre- štampavanje zagrebačkih polemika) mogla prepustiti »Smotri“, koja taj posao mnogo savjesnije obavlja. I s ovim smo svršili sa zadarskom drugari- com. A sada je još jednom najljepše molimo, da nas ne izazivlje. Ali ako je ona željna raspre i rasprave, neka zna da joj pobjeći nećemo, prem- da bismo najvoljeli, da se toga progjemo, ne zato što bi nas, kako ona misli, njezine ,istine“ ,bo- ljele“, nego kako već jednom naglasismo, narodu je dosta ovijeh petljanija, a mi amo imamo pre- čega i po hrvatstvo korisnijega posla. Molimo na- še čitatelje, da nas izvinu. Ston i Konavlje sa vjersko- na- rodnog gledišta. Iv. Uz tolike vjerske i državne dugotrajne bor- be u Zahumskoj kneževini, u kojoj gospodovahu gad katolički, sad patarenski sad grčko-istočni kne- zovi, postaje pitanje: je li se igda utrpo u Ston i zasio na biskupsku stonsku stolicu kakav gr- čko-istočni nekatolik biskup ? Evo što možemo zasvjedočiti o stvari. Zna se, jednom, i to četrnaestoga vijeka, kad je vla- dao stonjsko-korčulanski biskup Ivan IV. da se bio uvukao u Ston za biskupa neki grčko-istočnjak. U poslanici Pape Urbana VI, g: 1478 pisanoj Tre- binjskomu biskupu Messi, u kojoj papa ovome naregjuje da iskuša i smiri parnicu megju stonj- skim-korčulanskim biskupom i gragjanina stonjskim zbog desetina, nalaze se slijedeći tekstualni izrazi : »Dudum siguidem pro parte Ven. fratris no- »Stri Joannis Episkopi Stagnensis expositum fuit »Gregorio XI. praedecessori mostro quod dilecti pfilii cives et habitatores civitatis et Dioccesis »Stagoensis qui a longiquis temporibus schisma - mtici et infideles fueruut, veram et catholicam plidlem aguascentes ad Ecclesiae unitatem erant ptonversi, guodque dicti cives et incolae et habi- ptatores, quemdam iniquitatis filium qui secun- dum vitum Graecorum et schismaticorum Epi- nScopatum et Ecclesiam Stagnensem jamdin deti- ptuerat occupatas, de civitate et diocesis prae- ndictis expulerunt, et. etc. (Historiae Ecclesiae Ragusinae pag. 334.) Odovle dakle iznosi se što marekosmo, da negda i za dugo vrijeme u Stonu za biskupa stolo- vao je neki skizmatik, neki koga Papa nazivlje čovjekom zločina (homo iniquitatis) i da Stonjani koji su za mnogo vrijeme pali bili u krivovjerje, spoznavši istinu katolicizma, njega protjeraše. Sa- da... hoteći, mogli bismo iznijeti na vidjelo je- dnu bogatu naslijednicu katoličkih biskupa, koji od začetka do ukinuća stonjske biskupije (1828) odlikovahu se znanošću i svetošću življenja, dok Srbi šepirajuć se sa svojom prošlosti, iznose i o- vaj put neke epizode št im nijesu na diku. »Vjerom i crkvom imožemo se poslažiti kao »lokazima za bistrenje narodnosti. U to ime ka- »tolik nije hrvat zato što je katolik, nego je on »Srbin ako dokažeš da nekada niegovi stari pri- »padali su onoj grupi narodnoj koja je pripadala pistočnoj Crkvi“, Tako piše ,S. G.“ (Br. 14 ove godine). Iznoseć pak sebi u prilog što piše Appen- dini o negdašnjemu vjerskome stanju u Stonu i na njegovu poluotoku, kako još prije rekosmo »S. G.* zaključuje da pošto su Stonjani pripadali onoj narodnoj grupi, koja je pripadala istočnoj crkvi, Stonjani ako i jesu sada katolici, nijesu Hr- vati nego Srbi, Mi, ne po svome uvjerenju, neg jedino da u“ godimo Srbima, uzimajuć časom za naše to načelo, dokazasmo da starosjedioci Stona i njegova polu- otoka (koji se zvao puncta Stagni) bili su katoli- ci, jer je očevidno da su imali svoju jerarhiju, svoje biskupe i svoje svećenstvo ; i da su bili ka- tolici sve duk se nijesu kod njih dovukli skisma- tici i patareni. Da su svojim biskupima plaćali desetinu i onda kad ovi zbog pateranskog i skiz- matičkog progonstva, usiljeni bijahu premjestit da i tada biskupi stonjsko-korčulanski obavljali su na poluotoku svoje pastirske pohode ; što je znak da unatoč svakoj sili na poluotoku živ bijaše još katolički živalj. Pretresli smo pitanje: je li igda u Stonu osnovana bila grčko-istočna jerarhija, i vidjeli smo da kako se jednom uvukao bio neki razkolnik (homo iniquitatis) da bude protjeran, to ništa ne koristi srpskomu mačelu. Crkva u svojoj povjesti broji na stotine takih pustolovina. Ako je pak bilo u Stonu vasilijanskih kalugjera, ni to Srbima ne ide u prilog. Od trećega sve do šestog vijeka, kad S. Be- nedikt ustanovi svoj red na zapadu, vasiona crkva drugog reda izuzam vasilijanskog nije imala. pak zato svud po istoku tako i po zapadu dizali su se vasilijanski samostani. Zar li zato sav istok i za- pad morao je pripadati srpskoj narodnosti ? Mislimo da ni sam Ružičić ne bi došao do takoga zaključ- ka. A sada, što se tiče Stona, eto da zaglavimo. Kako smo dokazali starosjedioci Stona i stonjskog poluotoka pripadali su onoj grupi naro- da koji je pripadao ne istočnoj nego katoličkoj crkvi i s toga, po samome načelu ,S. G.“ oni su ono baš što u svakoj zgodi svjedoče — Hrvati ! Mi, jedino da ugodimo Srbima, a ne po svo- me osvjedočenju, hotjeli smo bistriti narodnost Stonjana po načelu srpskomu, jer smo uvjereni da to načelo ne bistri neg gore smućuje narodno pi- tanje. Po ovome, ni sami Srbi ne bi bili Srbi, ni- ti su Srbi; jer su i oni negda pripadali onoj gru- pi naroda koji je pripadao katoličkoj vjeri. Od katoličkih svećenika Srbi kao i Hrvati primiše krš- ćansku vjeru. To svjedoči Porfirogenit koji pripo- vijeda, da su Srbi pokršteni bili od svećenika iz Rima poslanih. (Da administr. Imperio cap. 3.) A Porfirogenit je takav Srbima auktoritet da mu se protuslovit ne može ! (Svršiće se). Dubrovnik, 27 Maja. Katolički pop dn. Andro Muratti posrbljeni Hrvat u br. 21 ,Dubrovnika“ dao je izjavu, u ko- joj unaprijed prosvjeduje proti našoj čestitoj ,Ma- tici Hrvatskoj“, kad bi se usudila izdati pjesme, koje je on njoj nekad poslao, nazivom hrvatskih narodnih pjesama. Ovu izjavu mii ko da već vidimo preštampa- nu u ,Srbobranu“, ,Srpskom Glasu“ i svijem o- stalijem srpskijem listovima, koji će iz nje da pra- ve veliki politički kapital, pa smo dužni, da se na nju, radi naše mile ,Matice“, malo osvrnemo. Znamo da pjesme poslane od popa Muratti »Matici Hrvatskoj“ sve su hrvatske, a ne dijelom srpske, kao on ispovijeda. One su sakupljene u naroda na Šipanu gdje svi hrvatski osjećaju, ka- ko su to Šipanjani uvijek pokazali i viši broj nji- hov bio mu je diktiran od njegove dobre majke, Hrvatice, sestre preč. kanonika Palunka takogjer dobroga Hrvata. Dn. Andro Muratti poslao je svo-: je pjesme ,Matici“ znajući kome ih šalje i ona mu ih je obilato isplatila. On je te pjesme saku- pljao onda kad je bio Hrvat i poslao ih je kao što Hrvat šalje svoje hrvatske narodne pjesme, svojoj hrvatskoj ,Matici.“ Sada dn. Audro kad se pretvorio u vatrena Srbića misli, da su i šipanj- ske narodne pjesme u Zagrebu učinile tu istu me- tamorfozu, pak pozivlje ,Maticu“ da to koustatuje i da mu ih povrati. Ne, dragi dn. Andro, ako hoćeš da te svijet ozbiljno uzme, moraš znati, da ,Ma- tica“ uije dužna bilježiti tvoje .... evolucije. Pje- sme su ostale isto hrvatske i onda, kad si se ti — na veliku zabavu svijeh nas — proglasio ove- janim Srbinom. Zato držimo da se Matica neće odazvati iz- javi popa Muratti, a bude li potreba sav Šipan, koji je ono pjesničko blago u svojem narodnom perivoju i gojio, ustaće na obranu hrvatstva svojih narodnih pjesama, Neka ih zato naša , Matica“ slobodno štampava kako pravica traži. Ima nekoliko vremena da je dn. Andro Mu- ratti bio umro za srpstvo, Prošlih dana došao je u grad pa ga Srbi usilovali, da se učini živ, Da im pogodi napisao je onu izjavu, Povero diavolo | Naši dopisi. Kotor, 24 Maja. obljubljeni i štovani kotorski načelnik, bilježnik Dr. Josip Pezzi. Često je poboljevao zaslužni naš pokojnik od zaduhe (asme) i srčane boli, ali se zadnjih dana lijepo bio oporavio. Tako, da je o- bavljao svoje poslove i ishodio vanka. I na jed- nom nestade ga, u 54 godini života. Žalosna vijest o njegovoj smrti munjevnom se brzinom raznijela po gradu, po Boki i drugov- dje. Svakoga je presenetila — porazila. Osobito naše jednomišljenike Bokelje, i rodoljube van Bo- ke, kojima su poznate naše okolnosti, i koji zna- du što je nama bio u sadašnjim kritičnim mo- mentima Dr. J. Pezzi. Kako je poznato Dr. J. Pezzi je biv zastupnikom bokeških gradova. Od- gojen talijanskom školom, pripadao je autonoma- škom klubu. Kao takav drugovao je i općio po- bliže s našim ,Srbima.“ I po vlastitom, višego- dišnjem iskustvu osvjedočio se je kakovi su i kam ) njihovom politikom smijeraju. I on katolik ne. sa- mo po imenu, dali i po djelovanju, poštenjak dia- mantskog haraktera i savjestao domivrvdac nije mogao više stati u njihovome društvu. Odijelio se od njih i sa svojim drugovima se pridružio ko- torskim Hrvatima. Svojevoljno je god. 1889 ustu- pio zastupnički mandat gosp. prof. Brajkoviću. Kotorski rodoljubi poznajući plemenite sposobno- sti Dra. Pezza, postaviše ga u prvim redovima. [ kad je god. 1892 bila osvojena iz srpskih ruku naša starina — Kotorska općina, Dr. Pezzi bi jednoglasno izabran kotorskim načelnikom. Kao načelnik radio je uvijek savjesno, požrtvovno, i nepristrano, posvetivši sve svoje sile napretku rodnog grada, komu je uspostavio stari, povjesni hrvatski harakter, Uprav je nevjerojatno koliko je uradio Dr. Pezzi sa svojim drugovima upravi- teljstva za duševne i stvarae probitke naše opći- ne u ovo kratko vrijeme. Moglo bi se mnogo o tome napisati. Sasvim tim kleti naši protivnici nijesu prestali, a da ga prirogjenim im srestvima ne ocrnjuju i ne napadaju. Pa ipak je svak pak i starije vlasti, u nj povjerenje imao. Od nove go- dine smo se pripravljali na općinske izbore, okup- ljajuć se oko njegove osobe. I gle! Sad kad nam ga je najviše trebalo nemila nam ga smrt iz. cua- da ugrabi. Kakov je udarac i kakova je nesreća našoj pravednoj stvari zadata ovom smrću nedade se izrećil Sprovod, jučer, je najbolje posvjedočio kako je bio ljubljen i čašćen Dr. J. Pezzi. Započeo je na 11 ura pr. p. Premda je lijevala cijelo jutro bez prestanka velika kiša — prava oluja, ipak se sakupilo nepregledno mnoštvo svijeta svake ruke, da isprati zadnjom svog ljubimca — načel- nika. Bile su zastupaue sve vlasti, sve Bokeške općine, razna društva. itd. Bilo je mnogo vijena- ca i duplijera. A lijepa se svota doprinijela u razne dobrotvorne svrhe. Prisustvovao je sprovo- du i presvijetli biskup Uccellini, koji je potifiko- vao i dao odriješenje u stolnoj crkvi Sv. Tripuna, da tim iskaže najveću počast pokojniku, kojega za života u velike cijenio i očinski ljubio, ,Ko- torska Glasba“ žalobnim komadima povećavala je žalost. Na grobištu je veleučeni prof. gosp. Braj- ković izrekao pogrebno slovo tako, — da je pri- sutne ganuo do suza, Oprostismo se pokojnikom ucviljena srca i turobna lica, čvrsto uvjereni, da će nas i naš pra- vedni rad preporučivati milosrgju i blagoslovu Božjemu. Pokoj vječni Dru. Josipu Pezzu ! — Pogled po svijetu. Moskva! Moskva! Moskva! ništa nego Moskva. Oaa ispunja čitav politički život ovijeh dana i nastajnog mjeseca. Iluminacije, poklonstva, odaslanstva, govori, darovi, svečani ulasci, službe božije, čestitke, slavlja i t, d, Počni s početka ili s kraja izlazi se na isto. A iz sred toga velikoga kaosa i mješavine izlozi Rusija — sveta Rusija — velika, moćna i slavna. Zaludu bi mučili naše pe- ro da opišemo što se i onako opisati neda, ali što se i ovamo osijeća, Velika Rusija htjela je da ge prikaže svijetu u svemu svome veličanstvu i to joj je po priznanju samijeh Nijemaca potpuno u- (+ Dr. Josip Pezzi), U petak dne 2 tek. | spjelo, Mi kao lirvati kad to sve slušamo, zabo- svoju biskupsku stolicu na Korčulu, Dokasali amo | kako vam je braojav javio usnuo je u Gospodinu, ravljamo neke prosude, koje će & vremenom lyče-