2nuti, pa 86 radujetnio što smo rogjaci onoga ko-
losa, koji u svom svetom gradu sada počiva i piruje.

Na Kreti je buknuo pravi ustanak. Turska
je poslala veliki broj četa da ga svladaju.

Kolera se u Egiptu užasno širi. Oblasti svim
načinom zaludu se muče, da je uguše. Ima velike
bojazni da će se prenijet i u Europu.

 

Domaće vijesti.

Otkriće Tommaseova spomenika. — Su-
tra se otkriva spomenik velikome Šibenčaninu Ni-
koli Tommaseu, Slavlju će učestvovati talijanaši i
Hrvati, ali oficijelna svečanost biće u autonoma-
škim rukama. Ovi Tommasea drže svojim čovje-
kom. Tu je s političkoga gledišta donekle pravo.
Tommaseo bio je protivnik sjedinjenja sa Hrvat-
skom i veliki pristaša dalmatinske autonomije.
Pravo je i s kulturnoga pogleda, jer se ovaj veli-
ki čovjek proslavio u talijanskom jeziku. Njemu
Italija imade da zahvali veliki i najbogatiji riječ-
nik i komentar božanskoga pjesnika. U talijan-
skoj literaturi stekao je Nikola Tommaseo jedno
od prvijeh mjesta.

Ali s narodnog gledišta Tommaseo nije bio
Talijanac. Bio je Slaven i Hrvat. Jedina knjižica
što ju je mapisao u hrvatskom jeziku, njegove
krasne [Iskrice o tom ne sumnjivo svjedoče. Dal-
matinski Hrvati u koliku će saučestvovati slavlju,
poklonit će se talijanskom učenjaku rodom Sla-
venu i Hrvatu. Onako kako mi punim pravom
prisvajamo slovačkoga sina i hrvatskog spisatelja
slavnoga Šuleka, onako nam Italija uzimlje Tom-
masea. Mi se možemo ponositi da se je onakav
sjajni um u siromašnom našem narodu. Slučaj htje-
de da je njegovo bogatstvo namijenjeno drugome
jeziku. Znamo da i Preradovića o dlaci ne izgu-
bismo. To je pojunjivo u ono doba kad se istum
buditi počesmo. 1 . ko zna? da je Nikola
Tommaseo mješte u Italiju dospio u Zagreb, mi
bismo uživali ono, što je darovao svojoj novoj
domovini.

Pred spomenikom jednoga od najvećih umo-
va što ih je rodila Dalmacija treba se poklonit
uspomeni neumrloga i podičit se što, ako kriv-
njom vremena i nije radio za nas, bio je ipak na-
še krvi.

Slava Nikoli Tommaseu! vječna mu slava!

Srpski memorandum. — Bosanski hri-
šćani izdaše nekakav memorandum, u kome se
tuže na jadno stanje što ga oni trpe u okupira-
nijem zemljama. »Bošnjak“ osvrćuć se na tu spo-
menicu veli, da ako bi se iko imao potužiti, oni
ne, jer da je njima najbolje, tako da su se mno-
gi Srbi okoristili i obogatili okupacijom. 'lako
je! Srbi nemaju nikakva razloga da se tuže.

'Na neki dopis iz Kotora. — Juče o pod-
ne došao je u nase uredništvo g. dr. A. Mitrović
iz Kotora sa dva svjedoka, da mu kažemo ime
dopisnika jednog našeg dopisa iz Kotora u br. 13
o. g. koji je bio odgovor jednomu za kotorske Hrvate
vrlo uvredljivome dopisu u , Dubrovniku, za koji dr.
Mitrović nuzgredno reče, da ga on pisao nije. Na taj
zahtjev naravno da je urednik odgovorio, da on
dopisnika nikada i nikako, bez njegove dozvole, oda-
ti neće. Nego pošto je g. A. Mitrović njeke tačke, do-
pisa ,C.H.“ koje su svakomete ne pozna intimnije
kotorske mjesne prilike, pa i uredniku, morale biti
nejasne, rastumačio kako se one od njega i u samom
Kotoru shvaćaju; to mu, uzevši u obzir to shvaćanje
(koje rečene tačke prikazuje skroz privatno-obitelj-
ske naravi) — naše uredništvo na njegovo razja-
šnjevje izdaje slijedeću Izjavu:

,U br. 13 našega lista ov. god. izišao je
jedan dopis iz Kotora od 25 Marta sa potpisom
Bič“, u kojem je bila riječ o osobi u dopisu
zvanoj ,Leso“, u kojem se imenu po kasnijim i-
zjavama i dopisima vidi da je to g. dr. A. Mitro-
vić iz Kotora. Izjavljujemo ovim da kad bismo
bili znali za smisao što se u nekim tačkama toga
dopisa vrlo vještim i prikrivenim načinom krila,
ne bismo one tačke bili štampali.“ — S ovom i-
zjavom zadovoljiše se g. dr. Mitrović i njegovi
prijatelji i udaljiše se iz Uredništva.

Gradska Kronika.

Lične vijesti. — U petak prispio je paro-
brodom , Andreas Hofer“ vrhovni nadzornik voj-
ske bar. Schoafeld. U subotu bio bi na polju pre-
gledao vojsku, da nije udarila velika kiša. U po-
nedjelnik otputovao je u Kotor,

Zadušnice. — Presvj. gosp. biskup razaslao
je pozive na zadušnice što će se držati u Gospi
na | Juna za blagopokojnika uadvoj. Karla Ludvika.

»Epidauro“  krenuće iz gradske luke da-
nas na 4 na mjesto na 56 po p., da može dostig-
nut vlak u Spljet, koji kreće put Šibenika i to ra-
di otkrića spomenika Tomuwaseu.

> Wurmbrand“, — Od 4 juna , Wumbrand“
će dolasit iz Trua u Gruš u potak pa 3 uro po

 

 

p., & vraćaće se u Trst u subotu na 54 ura u
jutro! Ovaj odlazak veoma je nezgodan za Dubrovnik.

Izlet iz Sarajeva. — U nedelju po podne
stigne u Gruž posebnim parobrodom 65 izletnika
iz Sarajeva. Bijahu to većinom članovi Muškog
Pjevačkog Društva pod čijim imenom izlet je i
priregjen, zajedno sa svojim obiteljima, a uz to
presiedništvo narodno-pjevačkog društva , Trebević.“
Izletnike je predvodio počasni društveni član, po-
znati arhitekt gosp. Josip Vancaš pl. Požeški. Oni
su imali nakanu da prirede mali koncerat za ko-
rist dubrovačkijeh siromaha, pa su se u tu svrhu
bili obratili načelniku bar. Gondoli, koji im je od-
govorio tako hladno, suhoparno i skoro bismo
rekli neuljudno, da su izgubili svaku volju za pri-
regjivanjem toga koncerta. Iza kako su razgledali
grad imali su u ,Hotel de la Ville“ zajedničku
večeru. a u jutro su posjetili Lokrum, gdje ih je
O. Dalmacijo primio urogjenom mu ljubeznošću.
Iza toga otidoše parobrodom na Rijeku, Trsteno,
a otale u Metkoviće, gdje ih je čekao posebni
vlak put Sarajeva.

Što se pak tiče postupanja načelnikova, to
se ne možemo dosta pačuditi, osobito kod njega,
za koga Srbi tvrde, da je u ovom smislu prvi na-
čelnik novoga Dubrovnika. Vidi se kakav je ondje
— gdje mu to ne služi.....

Novi parobrod. — U ponedielnik prispio
je na bovu pred Lokrum veliki parobrod ,Har-
tington“ što ga je kupilo naše parobrodarsko dru-
štvo , Union-Naprijed.“ Parobrodu ima 14 godina,
ali još je kao nov, a kupljen je ispod ruke za
110.000 fiorina. Može nakrcati 3100 tonelata,
te po tom spada megju veće parobrode naše mor-
narice. Čim je došao blagoslovio ga je m. p. dn.
Stijepo kan. Hrdalo, neka sa srećom siječe debe-
lo more na korist svojih akcijonera i Dubrovnika.
Parobrod će se prezvat, kako čujemo, imenom
Lokrum, a vodit će velike neredovite plovitbe
poput svoiih drugova ,Oskara“, ,Galeba“ i ,Na-
prijed.“ U dobar čas!

Na gradnji kazerma. — Ovih blagdana
mnogi gragjani htjedoše da se prošetaju i da vide
koliko se i kako se gradi, ali na svoje čudo na-
gjoše na svakom ulazu po jednoga Hercegovca
stavljena da čuva i da nikoga u onaj prostor ne
pušta. Megju tijem bio je i gosp. državni odvjet-
nik Illich, koji na neuljudno i o0osornv ponašanje
Hercegovca od šale upita: ,A kad bi ja htio poć,
što bi mi učinio?“ — Na to Hercegovac: ,Da
dogje ministar ja ga ne smijem puštit i ne gasi
preko mene!“ Ovo ,ne gazi preko mene“ znači
da će samo preko njega mrtva unutra. Čudimo
se ovome postupanju upravitelja gradnje. U ra-
botni dan ne smije se doći gledat da se ne ometa,
ali u svečani? . . . Pak još na ovaj način! Zašto
se toliko plaše posjeta općinara, čijim se novcem
napokon gradi ?

Pohvalno. — Prigodom smrti gosp Pera
Peka bi podijeljeno mjesnom dječijem zakloništu
od gosp. brača Katičić kruna 10.

 

Diskoras na Poljani.

Ivo. — Jesi li prolego kako se Vlaho Matijević pruca po
pDubrovniku“ što smo se denjali progovorit od
onomu SVSEŠNEE poslu od libara i konata pokonje-
ga Nika Boškovića ?

Vlaho. — 1 govori nam za to ništa manje nego da smo
plupeži“! Che spirito! Čeljade edukano ima drugi na-
čin da ti ibo e insolencu, a ne kako kakvo fakin«
če ispod divone. Za konat moj ja mu vraćam kom-
plimenat, ako je mislio poslat ga nama, neka ga,
ako je potreba, prilijepi na čelo.

Ivo. — I ja bi mu, ako je ćio rijet nama, poso ono
neko proverbio, da je jama gora nego .... Sto ti
se para?

Vlaho. — Dobar si. A gusta li te ona, da su se ,naš' a“
libra? Oli su se bila izgubila?

Ivo. — Kako da je butiga gospara Nika Zorko, da se
ćelo toliko dana za nać nešto, što je imalo bit tu
netom si uljego u nutra.

Vlaho. — Per altro što govori da se je mašlo ,Libro
Cassa“ nije istina ništa. Našlo se nekakvo libarce
koga ne možeš uhitit ni o glave ni s repa. Ma....
ko zna.... da se poslije ovega našega razgovora
ne nagje i ostalo. Ah moj Vlaho u što si se upr-
tio, vas te grad kritika! Jedan gospar za koga se
diti i jedao vi od partita ne bi se imo nać u

0 oni,

Ivo, — Pusti ga & mirom, Može o se on sad i sam
kaje, ma mu nije na brijeme. Štv je udrobio valja
da i pokusa. Lujo mi je pripovijedo, da se je na-
smijo kad je čuo da je pop Jovo bio oko testa-
menta i svojom rukom upiso sopraskrit.

Vlaho. — Di fatti boljega prijatelja od njega Niko Bo-
šković nije ni imo. Svi znamo kako su se ćućeli,
pa komu ćeš drugomu da konfida te stvari!

Ivo. — Duše mi moje, da sam prokaratur učinio bi koga
da malo pobala. tije su libra od obligazioni i toli-
ko drugijeh stvari

Vlaho. — A gje ti je ona neka družina, ortaci još iz
onega doba se ustašama dijelila svila što je
dolazila iz Inglitere. Kako su se našli! Neka me ne
pe vele za jezik jerbo bi se mogo kogod gru-

opeć. Ne igrajte se djeco oko ognja. U toliko
basta! Pričekajmo, koji dan, da_ vidimo što će još
Vlaho nać, Pasajmo na drugo. Čuo sam da su se
nekakvi gjitanti iz Sarajeva tužili, da im se Frano
nije ćio prestat kako su ga bili molili.

Ivo. — Nije lud! Nijesu iz Vijeve

Vlaho. — Pa što s tesijem hoćeš rijet

Ivo, — drugi ne premaju, A sašto..., on će me
zici roj

ARENA" R
Prigodom smrti i sprovoda thilog nam i tić-
zaboravnog nikad neprežaljenog oca, odnosno bra-
ta, šure, pašanca i svaka a ĆE

pr J0$IPA PEŽŽ

c. k. Bilježnika i Načelnika Općine Kotorsl
primismo neizbrojan niz svakojakih saučešća u
krutoj nam boli, a bud ne možemo svakomu da
se zahvalimo, kao što bi htjeli i željeli, vršimo, to
javnim putem. E

Sa 2 dubine tronute a duše za naj-

rije Presvijetlomu i prepoštovan ogpodinu
iskupu Franju Uecellini koji je sam m zadnji
blagoslov odčitao i pratio tijelo |pokojnikovo do
hladnoga groba. Hvala visokupreosveštenomu, ra.
gospodinu Vladiki Gerasimu Petranoviću te nino-
gopoštovanomu katoličkomu i ke-istnijadn gve-
ćenstvu, koje nam takogjer i svoje žalovanje
a naosob prečasnomu gradskomu nadžupniku go-

vz
.

NA
M

spodinu kanoniku Dn. Ivanu Radimiru, Hyala ko-
liko je od neba do zemlje visokorogjenomu gospo-

dinu Generalu Mihajlu pl. Manojloviću kao i go-
spodi vojničkim časnicima i činovnicima koji nas
toliko obvezaše onako živim saučešćem u j
golemoj tuzi. Hvala uglednomu Općinskomu Up:
viteljstvu a uvjeravamo gospodu presjednike dok
nas bude teći na svijetu, da ćemo se spominjsti
neizmjerne ljubavi, koja ih je spajala s našim
lim pokojnikom a njihovim vjernim sudrugom. H
la slavoomu C. K. Kotarskomu Poglavarstvu,
nomu C. K. Okružnomu Sudu, te ostalim sla
C. K. Vlastima i Uredima. — Hvala slavnim
ćinama a osobito gospodi Načelnicima koji se
bud koji način sjetiše njega pokojnika poimen
pako onima koji su uz ii

Hvala slavnomu agenstvu visoke Knjaževs
Crnogorske Vlade, slavnim profesorskim zborovi
C. K. više Gimnazije i C. K. Pomorske škole,
glednom učiteljskom osoblju pučkih učiona, ugl
nim Zavodima, Društvima, Zadrugama i Oprav
štvima raznih parobrodarskih društava, te dr
me našem pokojniku ma kojim god načinom i
zaše potonje počitanje.

Hvala plemenitome Tijelu Bokeške Mornarii
i njegovomu Visokorogjenom Admiralu gospodinu
contu Antunu vitezu Lucoviću. Hvala za

 
 
 
  
   
 
  
  
   
 
 
  

crkovinarstvu mjesne stolne crkve i gospodi pje-
vačima iste. — Hvala veleučenomu gospodinu D.
Jakovu Malviću c. k. kotarskom liječniku, koji n
nase ugasnulo sunce srdačno liječio i njegovao. —
Hvala takogjer veleučenomu gospodinu D.ru Ada-
mu Veroni općinskom liječniku, koji je takogjer
velikim marom ulagao svu svoju vještinu da uma-
nji boli našeg preminulog patnika.
Budi hvala presvijetlomu gospodinu C. K.
Kotarskomu Poglavaru Baronu D.ru Ambrozu Ma-
rojčiću, koji se ie prijateljski sjetio svoga iskre-
noga pokojuoga prijatelja. i
Hvala čestitim obiteljima, koje nas bodriše
i tješiće, koje se najviše zauzeše da sprovod buđe
upravo veličanstven, biva obiteljima gosp. D.ra-Ja-
kosa Malvića, gosp. Roka Vukovića općinskoga
f

u

prisjednika, gosp. A. Dobrilovića gimnazijalng
vnatelja, gosp. Dra Adama Verone, gosp. +
Viskovića ljekarnika, gosp. Antuna O tojića općin-
skog tijnika, gosp. Frane Vesela c, k. višeg wje-
rača očevidnosti i gosp. Josipa Jakfčevića.

Hvala gospodi seoskim glavatima #i dstalim
vidienijim ličnostima, te narodu iz općinskih od-
lomaka kojega je naš i njegov mili pokojnik toli
sućutno liubio.

Hvala veleučenomu gosvodinu prof. Tomu
Brajkoviću koji je sam jecajući izrekao nadgrobno
slovo i izmamio suzu iz svačijega oka.

Hvala gospodi općinskim činovnicima, koji i mr
tvome svome starešini iskazaše opet onu ljubav i po-
štovanie te ih je toli izgledno spajala za njega živa.

Hvala ljubeznome gragjaustvu svake ruke i
steliša koje svakako uznastoja da nam bol ublaži,
hvala gospodi koja vijencima okitiše : odar pokoj-
zikov, koji poslaše duplijere te namijeniše novča-
nih svota raznim dobrotvornim zavodima, koji iz-
vjesiše crne zastave i sagove. — Hvala gospodi
vlasnicima dućana te svojevoljno svi zatvoriše du-
ćane kud je god sprovod prolazio, kao i gospodi
zapovjednicima svijn brodova pod obalom kotor-
skom koji spustiše barjak na po stijega. — —--

Jednom riječi svima iz dubine ojagjene naše
duše — hvala a dobri Bog dao svakomu na uz-
darje ono što im mi u neizmjernoj našoj boli že-
limo svim srcem i svom dušom. sat

Kotor, 27 Maja 1896

Franjo Pezzi c. o k. ga pješačke pukovnije
r. 22 — sin.
Luka Pezzi pitomac c. i k. kadetske topničke
škole — sin. vom a mam
Annuuziata i Concetta Pezzi —
Tripo Pezzi općinski činovnik — b
Emilia Pixa i Amalia Smodlaka —
Leo Pixa c. k. brzojavni revizor -— š
Jakob Smodlaka kr. gimnazijski profesor —
Narciz Blessich c. k. kotarski Poglavar —

Emilia Blessich rodjena Cozzer pl.
—_ svast,
ir NIA