2nuti, pa 86 radujetnio što smo rogjaci onoga ko- losa, koji u svom svetom gradu sada počiva i piruje. Na Kreti je buknuo pravi ustanak. Turska je poslala veliki broj četa da ga svladaju. Kolera se u Egiptu užasno širi. Oblasti svim načinom zaludu se muče, da je uguše. Ima velike bojazni da će se prenijet i u Europu. Domaće vijesti. Otkriće Tommaseova spomenika. — Su- tra se otkriva spomenik velikome Šibenčaninu Ni- koli Tommaseu, Slavlju će učestvovati talijanaši i Hrvati, ali oficijelna svečanost biće u autonoma- škim rukama. Ovi Tommasea drže svojim čovje- kom. Tu je s političkoga gledišta donekle pravo. Tommaseo bio je protivnik sjedinjenja sa Hrvat- skom i veliki pristaša dalmatinske autonomije. Pravo je i s kulturnoga pogleda, jer se ovaj veli- ki čovjek proslavio u talijanskom jeziku. Njemu Italija imade da zahvali veliki i najbogatiji riječ- nik i komentar božanskoga pjesnika. U talijan- skoj literaturi stekao je Nikola Tommaseo jedno od prvijeh mjesta. Ali s narodnog gledišta Tommaseo nije bio Talijanac. Bio je Slaven i Hrvat. Jedina knjižica što ju je mapisao u hrvatskom jeziku, njegove krasne [Iskrice o tom ne sumnjivo svjedoče. Dal- matinski Hrvati u koliku će saučestvovati slavlju, poklonit će se talijanskom učenjaku rodom Sla- venu i Hrvatu. Onako kako mi punim pravom prisvajamo slovačkoga sina i hrvatskog spisatelja slavnoga Šuleka, onako nam Italija uzimlje Tom- masea. Mi se možemo ponositi da se je onakav sjajni um u siromašnom našem narodu. Slučaj htje- de da je njegovo bogatstvo namijenjeno drugome jeziku. Znamo da i Preradovića o dlaci ne izgu- bismo. To je pojunjivo u ono doba kad se istum buditi počesmo. 1 . ko zna? da je Nikola Tommaseo mješte u Italiju dospio u Zagreb, mi bismo uživali ono, što je darovao svojoj novoj domovini. Pred spomenikom jednoga od najvećih umo- va što ih je rodila Dalmacija treba se poklonit uspomeni neumrloga i podičit se što, ako kriv- njom vremena i nije radio za nas, bio je ipak na- še krvi. Slava Nikoli Tommaseu! vječna mu slava! Srpski memorandum. — Bosanski hri- šćani izdaše nekakav memorandum, u kome se tuže na jadno stanje što ga oni trpe u okupira- nijem zemljama. »Bošnjak“ osvrćuć se na tu spo- menicu veli, da ako bi se iko imao potužiti, oni ne, jer da je njima najbolje, tako da su se mno- gi Srbi okoristili i obogatili okupacijom. 'lako je! Srbi nemaju nikakva razloga da se tuže. 'Na neki dopis iz Kotora. — Juče o pod- ne došao je u nase uredništvo g. dr. A. Mitrović iz Kotora sa dva svjedoka, da mu kažemo ime dopisnika jednog našeg dopisa iz Kotora u br. 13 o. g. koji je bio odgovor jednomu za kotorske Hrvate vrlo uvredljivome dopisu u , Dubrovniku, za koji dr. Mitrović nuzgredno reče, da ga on pisao nije. Na taj zahtjev naravno da je urednik odgovorio, da on dopisnika nikada i nikako, bez njegove dozvole, oda- ti neće. Nego pošto je g. A. Mitrović njeke tačke, do- pisa ,C.H.“ koje su svakomete ne pozna intimnije kotorske mjesne prilike, pa i uredniku, morale biti nejasne, rastumačio kako se one od njega i u samom Kotoru shvaćaju; to mu, uzevši u obzir to shvaćanje (koje rečene tačke prikazuje skroz privatno-obitelj- ske naravi) — naše uredništvo na njegovo razja- šnjevje izdaje slijedeću Izjavu: ,U br. 13 našega lista ov. god. izišao je jedan dopis iz Kotora od 25 Marta sa potpisom Bič“, u kojem je bila riječ o osobi u dopisu zvanoj ,Leso“, u kojem se imenu po kasnijim i- zjavama i dopisima vidi da je to g. dr. A. Mitro- vić iz Kotora. Izjavljujemo ovim da kad bismo bili znali za smisao što se u nekim tačkama toga dopisa vrlo vještim i prikrivenim načinom krila, ne bismo one tačke bili štampali.“ — S ovom i- zjavom zadovoljiše se g. dr. Mitrović i njegovi prijatelji i udaljiše se iz Uredništva. Gradska Kronika. Lične vijesti. — U petak prispio je paro- brodom , Andreas Hofer“ vrhovni nadzornik voj- ske bar. Schoafeld. U subotu bio bi na polju pre- gledao vojsku, da nije udarila velika kiša. U po- nedjelnik otputovao je u Kotor, Zadušnice. — Presvj. gosp. biskup razaslao je pozive na zadušnice što će se držati u Gospi na | Juna za blagopokojnika uadvoj. Karla Ludvika. »Epidauro“ krenuće iz gradske luke da- nas na 4 na mjesto na 56 po p., da može dostig- nut vlak u Spljet, koji kreće put Šibenika i to ra- di otkrića spomenika Tomuwaseu. > Wurmbrand“, — Od 4 juna , Wumbrand“ će dolasit iz Trua u Gruš u potak pa 3 uro po p., & vraćaće se u Trst u subotu na 54 ura u jutro! Ovaj odlazak veoma je nezgodan za Dubrovnik. Izlet iz Sarajeva. — U nedelju po podne stigne u Gruž posebnim parobrodom 65 izletnika iz Sarajeva. Bijahu to većinom članovi Muškog Pjevačkog Društva pod čijim imenom izlet je i priregjen, zajedno sa svojim obiteljima, a uz to presiedništvo narodno-pjevačkog društva , Trebević.“ Izletnike je predvodio počasni društveni član, po- znati arhitekt gosp. Josip Vancaš pl. Požeški. Oni su imali nakanu da prirede mali koncerat za ko- rist dubrovačkijeh siromaha, pa su se u tu svrhu bili obratili načelniku bar. Gondoli, koji im je od- govorio tako hladno, suhoparno i skoro bismo rekli neuljudno, da su izgubili svaku volju za pri- regjivanjem toga koncerta. Iza kako su razgledali grad imali su u ,Hotel de la Ville“ zajedničku večeru. a u jutro su posjetili Lokrum, gdje ih je O. Dalmacijo primio urogjenom mu ljubeznošću. Iza toga otidoše parobrodom na Rijeku, Trsteno, a otale u Metkoviće, gdje ih je čekao posebni vlak put Sarajeva. Što se pak tiče postupanja načelnikova, to se ne možemo dosta pačuditi, osobito kod njega, za koga Srbi tvrde, da je u ovom smislu prvi na- čelnik novoga Dubrovnika. Vidi se kakav je ondje — gdje mu to ne služi..... Novi parobrod. — U ponedielnik prispio je na bovu pred Lokrum veliki parobrod ,Har- tington“ što ga je kupilo naše parobrodarsko dru- štvo , Union-Naprijed.“ Parobrodu ima 14 godina, ali još je kao nov, a kupljen je ispod ruke za 110.000 fiorina. Može nakrcati 3100 tonelata, te po tom spada megju veće parobrode naše mor- narice. Čim je došao blagoslovio ga je m. p. dn. Stijepo kan. Hrdalo, neka sa srećom siječe debe- lo more na korist svojih akcijonera i Dubrovnika. Parobrod će se prezvat, kako čujemo, imenom Lokrum, a vodit će velike neredovite plovitbe poput svoiih drugova ,Oskara“, ,Galeba“ i ,Na- prijed.“ U dobar čas! Na gradnji kazerma. — Ovih blagdana mnogi gragjani htjedoše da se prošetaju i da vide koliko se i kako se gradi, ali na svoje čudo na- gjoše na svakom ulazu po jednoga Hercegovca stavljena da čuva i da nikoga u onaj prostor ne pušta. Megju tijem bio je i gosp. državni odvjet- nik Illich, koji na neuljudno i o0osornv ponašanje Hercegovca od šale upita: ,A kad bi ja htio poć, što bi mi učinio?“ — Na to Hercegovac: ,Da dogje ministar ja ga ne smijem puštit i ne gasi preko mene!“ Ovo ,ne gazi preko mene“ znači da će samo preko njega mrtva unutra. Čudimo se ovome postupanju upravitelja gradnje. U ra- botni dan ne smije se doći gledat da se ne ometa, ali u svečani? . . . Pak još na ovaj način! Zašto se toliko plaše posjeta općinara, čijim se novcem napokon gradi ? Pohvalno. — Prigodom smrti gosp Pera Peka bi podijeljeno mjesnom dječijem zakloništu od gosp. brača Katičić kruna 10. Diskoras na Poljani. Ivo. — Jesi li prolego kako se Vlaho Matijević pruca po pDubrovniku“ što smo se denjali progovorit od onomu SVSEŠNEE poslu od libara i konata pokonje- ga Nika Boškovića ? Vlaho. — 1 govori nam za to ništa manje nego da smo plupeži“! Che spirito! Čeljade edukano ima drugi na- čin da ti ibo e insolencu, a ne kako kakvo fakin« če ispod divone. Za konat moj ja mu vraćam kom- plimenat, ako je mislio poslat ga nama, neka ga, ako je potreba, prilijepi na čelo. Ivo. — I ja bi mu, ako je ćio rijet nama, poso ono neko proverbio, da je jama gora nego .... Sto ti se para? Vlaho. — Dobar si. A gusta li te ona, da su se ,naš' a“ libra? Oli su se bila izgubila? Ivo. — Kako da je butiga gospara Nika Zorko, da se ćelo toliko dana za nać nešto, što je imalo bit tu netom si uljego u nutra. Vlaho. — Per altro što govori da se je mašlo ,Libro Cassa“ nije istina ništa. Našlo se nekakvo libarce koga ne možeš uhitit ni o glave ni s repa. Ma.... ko zna.... da se poslije ovega našega razgovora ne nagje i ostalo. Ah moj Vlaho u što si se upr- tio, vas te grad kritika! Jedan gospar za koga se diti i jedao vi od partita ne bi se imo nać u 0 oni, Ivo, — Pusti ga & mirom, Može o se on sad i sam kaje, ma mu nije na brijeme. Štv je udrobio valja da i pokusa. Lujo mi je pripovijedo, da se je na- smijo kad je čuo da je pop Jovo bio oko testa- menta i svojom rukom upiso sopraskrit. Vlaho. — Di fatti boljega prijatelja od njega Niko Bo- šković nije ni imo. Svi znamo kako su se ćućeli, pa komu ćeš drugomu da konfida te stvari! Ivo. — Duše mi moje, da sam prokaratur učinio bi koga da malo pobala. tije su libra od obligazioni i toli- ko drugijeh stvari Vlaho. — A gje ti je ona neka družina, ortaci još iz onega doba se ustašama dijelila svila što je dolazila iz Inglitere. Kako su se našli! Neka me ne pe vele za jezik jerbo bi se mogo kogod gru- opeć. Ne igrajte se djeco oko ognja. U toliko basta! Pričekajmo, koji dan, da_ vidimo što će još Vlaho nać, Pasajmo na drugo. Čuo sam da su se nekakvi gjitanti iz Sarajeva tužili, da im se Frano nije ćio prestat kako su ga bili molili. Ivo. — Nije lud! Nijesu iz Vijeve Vlaho. — Pa što s tesijem hoćeš rijet Ivo, — drugi ne premaju, A sašto..., on će me zici roj ARENA" R Prigodom smrti i sprovoda thilog nam i tić- zaboravnog nikad neprežaljenog oca, odnosno bra- ta, šure, pašanca i svaka a ĆE pr J0$IPA PEŽŽ c. k. Bilježnika i Načelnika Općine Kotorsl primismo neizbrojan niz svakojakih saučešća u krutoj nam boli, a bud ne možemo svakomu da se zahvalimo, kao što bi htjeli i željeli, vršimo, to javnim putem. E Sa 2 dubine tronute a duše za naj- rije Presvijetlomu i prepoštovan ogpodinu iskupu Franju Uecellini koji je sam m zadnji blagoslov odčitao i pratio tijelo |pokojnikovo do hladnoga groba. Hvala visokupreosveštenomu, ra. gospodinu Vladiki Gerasimu Petranoviću te nino- gopoštovanomu katoličkomu i ke-istnijadn gve- ćenstvu, koje nam takogjer i svoje žalovanje a naosob prečasnomu gradskomu nadžupniku go- vz . NA M spodinu kanoniku Dn. Ivanu Radimiru, Hyala ko- liko je od neba do zemlje visokorogjenomu gospo- dinu Generalu Mihajlu pl. Manojloviću kao i go- spodi vojničkim časnicima i činovnicima koji nas toliko obvezaše onako živim saučešćem u j golemoj tuzi. Hvala uglednomu Općinskomu Up: viteljstvu a uvjeravamo gospodu presjednike dok nas bude teći na svijetu, da ćemo se spominjsti neizmjerne ljubavi, koja ih je spajala s našim lim pokojnikom a njihovim vjernim sudrugom. H la slavoomu C. K. Kotarskomu Poglavarstvu, nomu C. K. Okružnomu Sudu, te ostalim sla C. K. Vlastima i Uredima. — Hvala slavnim ćinama a osobito gospodi Načelnicima koji se bud koji način sjetiše njega pokojnika poimen pako onima koji su uz ii Hvala slavnomu agenstvu visoke Knjaževs Crnogorske Vlade, slavnim profesorskim zborovi C. K. više Gimnazije i C. K. Pomorske škole, glednom učiteljskom osoblju pučkih učiona, ugl nim Zavodima, Društvima, Zadrugama i Oprav štvima raznih parobrodarskih društava, te dr me našem pokojniku ma kojim god načinom i zaše potonje počitanje. Hvala plemenitome Tijelu Bokeške Mornarii i njegovomu Visokorogjenom Admiralu gospodinu contu Antunu vitezu Lucoviću. Hvala za crkovinarstvu mjesne stolne crkve i gospodi pje- vačima iste. — Hvala veleučenomu gospodinu D. Jakovu Malviću c. k. kotarskom liječniku, koji n nase ugasnulo sunce srdačno liječio i njegovao. — Hvala takogjer veleučenomu gospodinu D.ru Ada- mu Veroni općinskom liječniku, koji je takogjer velikim marom ulagao svu svoju vještinu da uma- nji boli našeg preminulog patnika. Budi hvala presvijetlomu gospodinu C. K. Kotarskomu Poglavaru Baronu D.ru Ambrozu Ma- rojčiću, koji se ie prijateljski sjetio svoga iskre- noga pokojuoga prijatelja. i Hvala čestitim obiteljima, koje nas bodriše i tješiće, koje se najviše zauzeše da sprovod buđe upravo veličanstven, biva obiteljima gosp. D.ra-Ja- kosa Malvića, gosp. Roka Vukovića općinskoga f u prisjednika, gosp. A. Dobrilovića gimnazijalng vnatelja, gosp. Dra Adama Verone, gosp. + Viskovića ljekarnika, gosp. Antuna O tojića općin- skog tijnika, gosp. Frane Vesela c, k. višeg wje- rača očevidnosti i gosp. Josipa Jakfčevića. Hvala gospodi seoskim glavatima #i dstalim vidienijim ličnostima, te narodu iz općinskih od- lomaka kojega je naš i njegov mili pokojnik toli sućutno liubio. Hvala veleučenomu gosvodinu prof. Tomu Brajkoviću koji je sam jecajući izrekao nadgrobno slovo i izmamio suzu iz svačijega oka. Hvala gospodi općinskim činovnicima, koji i mr tvome svome starešini iskazaše opet onu ljubav i po- štovanie te ih je toli izgledno spajala za njega živa. Hvala ljubeznome gragjaustvu svake ruke i steliša koje svakako uznastoja da nam bol ublaži, hvala gospodi koja vijencima okitiše : odar pokoj- zikov, koji poslaše duplijere te namijeniše novča- nih svota raznim dobrotvornim zavodima, koji iz- vjesiše crne zastave i sagove. — Hvala gospodi vlasnicima dućana te svojevoljno svi zatvoriše du- ćane kud je god sprovod prolazio, kao i gospodi zapovjednicima svijn brodova pod obalom kotor- skom koji spustiše barjak na po stijega. — —-- Jednom riječi svima iz dubine ojagjene naše duše — hvala a dobri Bog dao svakomu na uz- darje ono što im mi u neizmjernoj našoj boli že- limo svim srcem i svom dušom. sat Kotor, 27 Maja 1896 Franjo Pezzi c. o k. ga pješačke pukovnije r. 22 — sin. Luka Pezzi pitomac c. i k. kadetske topničke škole — sin. vom a mam Annuuziata i Concetta Pezzi — Tripo Pezzi općinski činovnik — b Emilia Pixa i Amalia Smodlaka — Leo Pixa c. k. brzojavni revizor -— š Jakob Smodlaka kr. gimnazijski profesor — Narciz Blessich c. k. kotarski Poglavar — Emilia Blessich rodjena Cozzer pl. —_ svast, ir NIA