Be. 28.
U DUBROVNIKU 6. Junija 1896.
Godina VI,
URVENA HRVATS
List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor.
fior. 3:25; sa Dudrovnik sa
& poštom: na godinu for.
broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad
za došasto polugodište. e
4:
i 50, na po godine
fior. 4:50 i
P
je predbrojen i
5, na eee 3:50;
% a sa Austro-
šalju se Uredništva.
pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodni.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novš, po retku, a oglazi koji se
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku &
ta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
Križanje plemena.
Za velikih krunitbenih svečanosti u Moskvi
došlo je nekoliko puta, da su bila spomenita i-
mena onih ruskih državnika i dostojanstvenika, koji
stoje na najvišim stepenicama oko carskoga prije-
stolja. Prigodom odlikovanja mnogog od ovih ve-
likih imena pronese brojav cijelijem svijetom, ne-
ka se zna kako se car i samodržac u svome ve-
selju nije zaboravio njihovijeh neprocijenjenijeh
zasluga za Rusiju. Broj tijeh ljadi nije velik, tek
jedno tridesetak osoba, ali po tom vidi se, da se je tu
pomno biralo megju izabranijem, da su nagragjeni
bili samo najprvi i najbolji u ruskome carstvu.
Evo imena nekih koji najčešće Lijalu prozivani:
Osten-Sacken, Heyden, Richter, Taube, Fre-
derichs, Sturlen, Kauffmann, Mohrenheim, Staal,
Vlangali, Saffiano, Stuvler, Al. von Oldenburg,
Hirsch, Possiet, Benckensdorft, Witte, Rosing,
Salomon, Marens, Merder, Frisch, Goltgoher itd.
Svaki ovaj ima najmanje rang velikog drž.
savjetnika, ili generala vojske. To su ministri, voj-
skovogje, poslanici, državni tajnici, tajui savjetnici,
vrhunac: zucle dežanomno mpi otomang TI“
ja nijesmo spomenuli, nema tek jedna trećina.
Pred ovim prezimenima koji u sverossijskoj
Moskvi .neksko čudno zvuče. Čovjek ostaje frapi-
ran. pak se pita, nije li kakvom pometujom izmi-
jewiv prijestolnice i kamo drugovdje zalutao? I
doista, gornja imena bila bi tek u kakvom Berli-
nu: na pravome svome mjestu. Krunisanje njemač-
koga cara ne bi se moglo okititi dvorjanstvon ger-
manskijih prezimena. Pa nema tu samo njemač-
kog podrijetla. Njeki se odaju kao Skandinavci,
dapače ima i Latinskih suplemenjaka, zatim nje-
što valjda i Anglo-saksona. Svega samo ne Šla-
vena!
“ Jesu li dakle ono pravi Rusi? Na ovo pita-
nje može se bez okolišanja samo jesno_ odgovori-
ti. Oni su isto tako dobri Rusi kao i njihov drug
u časti i u odlikovanju, knez Golenišev-Kutuzov,
čiji je pradjed ispod Moskve gonio Napoleona
Velikoga. Oni su Rusi jezikom, mišlju, osjećajem,
dapače — što je u Rusiji jedan od glavnijeh u-
vjeta — i istom svojom vjerom, Oni su Rusi po
avemu onome što ih uspomenam veže; po svojoj
okolici, po svojoj sadašnjosti i budućuvsti. Ali
nijesu Rusi po prošlosti i po krvi. Možda su pro-
šla stoljeća otkad su praoci mnogog od njih uto-
pili_ svoju kapljicu stare neslavenske rase u 0-
gromnome ruskome moru. Čovjek bi rekao, da se
je ta tekućina dobro promiješala i da je isčez-
nuo svaki trag one kapljice. Na očigled tako i
jest, ali ipak ostalo je neštv: ostao je onaj neki
sićušni atom neznatnoga kvasca, koji je u ovoj
novoj ruskoj krvi i nadalje vrio i koji je učinio,
da su danas svi ovi Heydeni, Kauffmanni, Richte-
ri i Staali, mješte zd praruskih knezova, na
čnome b
Migr— krasi koji je od Petru Veliko-
ga kroz stoljeća kapao u ruski narodni život, ako
mu i nije podao drugo lice, on ga je iznutra navr-
nuo. Nećemo tijem da dajemo kakvu prednost hindo-
germanskoj rasi. Ona ima svojih mana i svojih kri-
jeposti; ali, kao što Hindo-Slaveni, ima i ona &vo-
jina, koje ih naprama drugim plemenim odlikaju.
nik, ali je s druge strane blage ćudi, miran, po-
pustljiv. Ustrajnost, eneržija, velika radinost i po-
duzetnost nijesu naše najbolje strane. Naprotiv
Nijemac, obično naravnim darovima dosta škrto
obdaren, tu se uprav ističe. Nijemac, ma bio om
i slabijeg talenta, doći će obično mnogo dalje ne-
go li Slaven bolje obdaren, jer će svoju manjkavost
nadomjestiti onom svojom velikom voljom i ustrajno-
šću, da pukneš, s čega su Germaaci bez razlike svojih
ogranaka izašli na glas po cijelome svijetu. I ka-
da se ova dva elemeuta kako treba pomiješaju,
onda iz njih postaje nešto boljeg i od jednog i
od drugog, pa imalo to treće slavenskih ili njemački
karakter. Mi vidimo to u samoj Njemačkoj, gdje
su upravo oni krajevi najrazvijeniji i najnapredniji,
koji starinom bijahu napućeni Polabskim Slaveni-
ma. Sasi i Prusi, najprvi izmegju svijeh Nijema-
ca, sinovi su naše slavenske krvi, koja se nije ni-
pošto izgubila nego se je tečajem vjekova poni-
jemčila i njemačko stablo o plemenila. S njima se
pravi potomci prastarih Germana, zatucani i ne-
razvijeni Švabe iz južno -njemačkih pogorja, ni srav-
njivati ne mogu. Taj isti resultat, ali u drugom
duhu, opažamo u bratskoj Rusiji, za koju možemo.
ona ima zahvaliti oao štv jest, potječe iz ovoga
velikoga križanja plemena.
Mi to imamo i kod nas u mnogo eklatan-
tnijim primjerima. Najprvi Slaveni kao narod je-
su nesumljivo Česi. Ovi Česi koliko su puta kri-
žani sa Nijemcima! Od sv. Većeslava do danas
Češka nije drugo nego tlo njemačke imigracije 1
da je sve ovo ostalo germansko što je amo došlo,
malo bi danas Čeha bilo, 'Rieger, Sehola, Purg-
harth, Eogel, Schwarzenberg i hiljade drugih Če-
ha to svjedoče. Vogja češkoga naroda dr. Gregr
porjietlom je Nijemac. Otac umu je bio pravi Ger-
manac i zvao se Groger. Uzmimo kataloge čeških
fabrikanta i naći ćemo, da svi ovi inače vatreni ro-
doljubi česki imaju većinom njemačka imena. Ioni su
redovito najbolji. Toliko je na Čehe uplivalo ovo
križanje race, da ih mnogi i ne drže za prave
Slavene. ,Česi su Nijemci koji češki govore,“ re-
kao je ovih dana jedan uvaženi ruski političar u-
redniku ,Neie Freie Presse.“ Vidi se da je ovaj Rus
zaboravio na uplio tugjinske krvi u Petrogradu. Ali
ako je to istina, Česi će se tješiti radi ove nečistoće
pasmine, da su oni najnaprednije i najrazvijenije
slayensko pleme, koje s uspjehom odoljeva jednomu
od najjačih i najkulturnijih naroda na svijetu, Cesi
u Češkoj stoje opet daleko ispred Čeha u Morav-
skoj, premda su ovi zadnji narodniji i, kako bi-
smo rekli? po krvi mnogo čistiji Slaveni.
Tv se opaža ako prispodabljamo našu braću
Slovence, koji su maogo toga usisali od Germana,
što je učinilo da izgubiše onu lijenu, mirnu Sla-
vensku ćud, onaj dolce far niente, koji se rado
prolazi svakoga otpora i navale, pak se iz njih razvio
uzoran i napredan elemenat, koji nam u radu i
gospodarstvu može da služi uzorom. I u Banovi-
ni mi vidimo razliku izmegju Zagreba i Slavonije.
Ima tamo ljudi koji rade, tako rade, dami iz Dal-
macije kad dogjemo u Zagreb ostanemo zinuti,
Pa koliko ih od tijeh našijeh najboljih rodolju-
ba nemaju hrvatsko prezime! Možda je to bilo i
dobro za nas. Naprotiv susjedna Srbija gdje je
Slavenski elemenat narodniji i njegovo čisto po-
rijeklo koli u seljaštva toli u grdevima bolja
ju sada strani elemenat
sačuvano, koliko je ona ostala ponazada! Ni pri-
spodobit je ne možemo sa Hrvatskom, a kamoli,
sa Slovenačkom i Češkom, makar da je.već sto
godina slobodna država. Izgovor da je ona čamila
kroz stoljeća pod turskom tiranijom, ne stoji, jer eno
Bugarske, koja je čamila više od nje, koja nema
nego tek 18 godina života i još nije potpuno. slo-
bodna, pak ju je ipak već u svakom pogledu dva
puta pretekla. Ali Bugari su plod tatarske sile,
upornosti i osvajačkog duha, inestirane na.- blagu
i bogatu slavensku podlogu, pak su valjda zato i
dali bolje rezultate.
Čini se dakle da ovo križanje plemena ople-
menjuje rase i nije tako štetno. To se zbiva sa-
mo onda kada strani elemenat malo po malo utje-
če u domaći, pak se u njemu što prije potpuno
izgubi. Ali ako ta imigracija ima oblik sistemati-
zovanih- naselbina, onda postaje vrlo pogibeljna.
Njemačke dobro očuvane naselbine na Baltičkom
moru, na Volgi i u Kazanu ješu prava sumporna
kiselina, koja podgriza ruski narodni život. Isto
možemo kazati o kolonijam u Slavoniji, Srijemu
i Banatu. To je nešto sasvim drugoga. Ove kolo-
nije tako su uregjene, da će ih naš narod teško
neprestano utječe. Dolazi
tamo Nijemaca, Magjara, Čeha, Poljaka ; ipak do-
maći elemenat nameće se i podaje njihovoj djeci
svoj jezik. Mi se danas tužimo na ovu invaziju, a
ko zna, da nam sutra sinovi ovih ljudi, nikli na
domaćem tlu, ne budu učitelji napretka 1 patrijo-
narod ne može gledati ovu pojavu
dobrim okom. Svaki je narod po sebi Ari
k mu nije milo, da mu starinu nadomje-
ščoje. tugiia. Neda se to nikako podnijeti, ali iz
toga se ne može zaključiti da je ovakav došljak
redovito štetan, kako svjedoče svi ovi .... mani
. ergeri, .... dorfi i .... rschli kvji su danas
glavni stupovi pravoslavne Rusije.
Njihoha imena i pobudiše nas na ova ras-
mišljanja.
emsnaan=m=m=m=am=
Ston i Konavlje sa vjersko-na-
rodnog gledišta.
V.
Dopisnik ,Srpskog Glasa“ (br. 14.) jer je
pročito kako piše Appendini (Notizie ist, crit. N.
hejci i Patareni, pa potlje kao i
ćeni u rimokatolike, sudi da ovi, kako i Stonjani
nijesu Hrvati nego Srbi. Mi ne razumijemo kako
vijest, koju je ,8. G.“ pročito _Appeadini, Inože
mu služit za bistrenje, kojoj slice
Konavljani. — Naziv Pataren& ne
isti kako ni u samim Konavlima, gdje o s
Maniheici. U Bugarskoj gdje im je bio i začetak,
nazivahu se :Bogoinili, u Bosni samo Patareni,
u Italiji Patrini i Pathriste, u Francuskoj Kathari
ili Albigesi. Nazivahu se, Babuni, Maniheji, Pu-
blikami. Ta sekta svuda se bila razgranila. Ona je
nosila sobom svoje pogane nauke, ali nijednomu
narodu nije nametala niti je mogla nametat tugju
narodnost. Zato ne znamo kako Konavljani, pa i
Stonjani, koji nijesu bili samo skizmatici nego i
Patareni, mogu biti Srbi, kako sudi ,Srpski Glas“,
Sada, nakon ove opaske, da ugodimo glaso-
vićomu načelu ,S. G.“, red nam je kazati, kojoj
vjeri pripadali su oturi Konavljeni, prije nego M
u