Br. 24. 4:60, na p6 godine fior. 2:25; za s Bosnu fior. 4:50 i Poj je predbrojen i za došasto pol Usred rata. Drugijem imenom i ne možemo nazvati ovaj golemi spor izmegju Austrije u Ugarske, koji se spleo kad su delegati jedne i druge državne polo- vice stali, da vijećaju o obnovi austro-ugarske na- godbe. To je pravi rat sa političkog, financijal- nog i ekonomičkog vida. Iz početka išlo je dosta glatko i ako su i na jednoj i na drugoj strani mrmljali i koštrešili se. Ali malo po malo stvar je dovedena u današ- nji položaj, :koji ako i nije kritičan, ali je ipak toliko ozbiljan, da mu državnici naše monarkije ne znadu naći izlaza. I ne bismo se ništa čudili, kad bi ovo pitanje o kvoti, što je svaka polovina ima davati za zajedničke troškove, prugutalo koje ministarstvo. Pa baš: u.tome sporu pokazuje se sva od- lučnost i upornost Magjara, koji su spravni da strmoglave i Banffija i njegovu družina, ako bi se ovaj usudio da u nečemo popusti Austriji. A ipak, uzeta stvar sa strogo neutralnoga stanovišta Ma- gjari imaju posvema krivo. Ako se kvota ima od- mjeriti, kako zakon nalaže, razmjerno fo porez- noj znazi obijuh polovina, onda je i pravo da Ugarska svoju za onoliko povisi, za koliko je nje- zina porezna snaga u ovaj zadnji decenij posko- čila. Magjarski renuncij na ovo stanovište daje takav odgovor, koji mučki ne kaže ništa drugo, nego da je ugarski napredak fikcija. Ako je tomu tako, što bi inoglo lako i da bude, taj bi izgo- vor naprama opstojećim ciframa mogla i Aus- trija posvojiti, pa kazati: tako je i u mene. A onda? Ali kad se ima uzeti broj za broj, a svota za svotu, Austrija, što traži da Ugarska svoju kvotu povisi, radi posvema pravo. Dapače cijeni se, da Austrija mogla bi još i dalje ići, pak pita- ti, da za odmjerenje kvote ne budu vladati po- rezni i financijalni kriteriji, nego da se ova udari u razmjeru naprama državnim pravima, štv ih u skupnoj monarkiji uživa jedna i druga državna polovica. Jerbo ako Magjari u monarkiji u zajed- ničkim poslima dijele sa Austrijom tačno po pola, a dosta puta svojim šovinizmom uzmu i više, je li onda pravo, kad se do kese dogje, da oni da- vaju samo 30 a Austrija ćak 70% ? Kad su jed- naka prava mogu biti jednaki i troškovi, ili ako se to protivi načelu apsolutne državne nezavisno- sti (kao što se protivi, jer će svak za se trošit koliko može), za kojom Magjari idu, onda je po- sve pravedno što se od njih pita, da razmjerno onoliko dudu, koliko njihova zemlja producira. Nego ovaj put čini se da je Austrija uprav energično odlučila, da stane na kraj svakijem pri- vilegijima. Pokrajinski sabori podigli su velikih i opravdanih tužba proti povlasticama Magjara, Ista njemačka liberalna ljevica, ma koliko joj srcu pri- rasli magjarski liberalci nalazi da su joj mnogo bliži interesi njezinih birača, koji je i onako ma- lo po malo ostavljaju. Vidjeli smo pak da grof Badeni spada megju one državnike, koji umiju da svoju stvar dovedu k svrsi. Hoće li svi ovi uspje- ti? To se ne zna, ali što se zna jest, da se ba- run Banffy može i ne vraćat u Peštu, ako pri- stane na bečke zahtjeve. Onda bi mogla i kruna da se umiješa u posao i da se posluži pre. vim što joj ih u ovakim konfliktima daje ustav, $ pliz: na godinu do. 5, sa Bb godne. 0; sa inođonati rd — odunliasi rajaa bilen oušanu se da 0 DUBROVNIKU 19. Junija 1896. _ VEM £ List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista : na godinu flor. tiskaja po pogodbi. Usred ove velike i po monarkiju vrlo zna- menite borbe što radi naša Hrvatska? — Šleski, moravski, austrijski pokranjski sabori za ono neko- liko hiljada fiorina podignuše taku viku na Ma- gjare, a što govori naša Dalmacija na svoj nena- ravni položaj? Austrija i Ugarska navijestiše sko- ro financijalni rat, a Hrvati nemaju nikakva dru- goga stanovišta, nemaju nikakva prečega posla nego da se bace, jedni na stranu Beča, & drugi ra stranu Pešte. Obnova nagodbe znači produlje- nje današnjega našega stanja na drugijeh 10 go- dina. Zar je ovo stanje kulmen naše sreće? Zar Hrvatska nema ništa da pita, a Dalmacija nikud da pogje? O. tome se kod nas i .ne govori. Mi smo postali čimbenici trećega reda, koji se možemo sretnijem nazvati, kad se naši veliki po- krovitelji u Pešti i Beču udostoje da . nam štogod uzmu. Sjedinjenje! Ta to je malenkost za koju se ne isplati staviti na kocku veliki:i važni ,po- ložaj“ našijeh većina, od koga se položaja trese Evropa. Hrvatski sabor i hrvatska vlada neće u- činiti ama niti jeduoga koraka, da se u ovoj ve- likoj debati i hrvatsko pitanje na tapet postavi. Pa to je i posve naravna, Kandidat na stolicu magjarskog ministra-presjednika: ne može da se zamjeri svojoj budućoj većini. Hrvatski narod je vrlo dobroćudan, on će to oprostiti. Ovako će preko nas preći svaki dogagjaj veće i manje važnosti. Mi se nećemo znati ni mo- ći s njime okoristiti, jer usprkos svijem deklama- cijama o slobodi i samostalnosti, u praksi se re- dovito pokazalo, da su to samo lijepi naši sni, koje ne umijemo izvesti. Mi samo umijemo da se megjusobno svagjamo, grdimo i prepiremo. U tome smo majstori i junaci. Ali uloviti dobru zgo0- da, potražiti odlučno svoja prava to nijesu naše vrline. Jedan dio naših prvih ljudi gleda samo svoj položaj, svoje ambicije i svoju korist, koje ne- će stavljati na kocku zbog vratolomnih poduzeća, oko uarodnog dobra. Drugi pak dio, koji bi na to bio i pripravan ne može, a dobrim dijelom sam je tome kriv. I tako nam vrijeme prolazi. Zašto baš mora da bude tako? Zašto se ne bi mogli ugledat u druge narode, na primjer u Magjare, koji evo junački drže naprotiv zahtjevim Cislajtanije sasvim da imaju krivo? Čemu ne bi i mi ovako, barem ongje gdje imamo pravo? Ne! nego kao da nekakav zlokobui usud visi nad na- šim narodom, mi smo tu da budemo na raspolo- ženje svega i svakoga, samo ne Hrvatske. I Poljaci su nekad bili takovi, Danas — kad su izgubili i državu i slobodu i sve što su imali — danas su se oni opametili, Kaju se za svoju prošlost i nastoje da je poprave, To je donekle utješljivo, samo je vrag, da mi ne znamv što ima- mo još da izgubimo, da se poput njih prenemo i pokajemo. Ston i Konavlje sa vjersko- na« rodnog gledišta. (Svršetak) Pod pritiskom patarenskih knezova, kao što bijahu Hranići i Pavlovići, ne malen dio Konavlja- na okuži se vjerskim bludnjam svojih gospodara. No xa veliku korist vjere i naroda, Dubrovačka Republika dogje u posjed cijele morske obale od Pretplata i plaćaju Crvene Hrvatske" u Dubrovniku a dopisi u kuću, a sa Austro-Ugarsku, || žalju se U: iii 99: 9908 redništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novi. po tetka, a oglaši Koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprara. Stona do Vitaljine. Ona, pošto je: već: bila: dobila godine 1399. od bosanskog kralja Ostaje Primo- rje, godine 1419 :kupi od Sandalja Hranića, :a-od Radoslava Pavlovića godine šlijedeće, cijelo Kona- vle (V. Listine kod Miklošića op. čit. p. 233. 288. 291. 300. 306.) Prizna ona svojim novim ipodani- cima, slobodu vjeroispovjesti. U Zelenoj knji, na str. 173 14 Julija 1419 pod naslovom: Gra- tiae et immunitates concessae Habitatorihus Ca- nalis, nalazi se upisano: ,Item quod omries perso- nae, quae in dicta parte in presens habitant, sek habitare volunt cujusvis legis et fidei existunt, eorum fidem tenere possint, .et secundum legem vivere, obsque aliquo domioationis :nostrae : im- pedimento.“ Ali Dubrovačka Republika, piše 'Gjono Resti (Annali di Ragusa, mse, p. 575) sve je drugo mi- slila nego li gojit u svomu krilu kugu patarenske vjere, ispovjedanu od ne mulena broja \(dakle: ne od svijuh) Konavljana. ( Benchč tiutto altro :il: go- verno pensasse di quel che modrir 'tel proprio seno la peste del rito Patureno, professato da non po- chi Cunalesi). Nazirajuć, nadodaje slavni Rački; u katolicizmu, kojim bjehu svi njezini javni odnošaji proniknuti, najjaču svezu, koja joj: odunost nove stečevine može zajamčiti, stade olinah: o tom radi- ti, da nekatolike u Primorju | Ičosavlima obrati. (V Rad Jugoslavenske Akademije knjiga VILI. str. 140). Kako u Stonu, tako i u Konavlima, franjev- ci, ovih vremena jedini katolički misionari u Bos- ni i Hercegovini, podupirahu Republiku. Uz patarenstvo u nekim selijima nove steče- vine (terre nuove) nalazijaše se zdražen i živalj grčko-istučne crkve, koji se onda nazivaše vlaškim ; na koga poništo nije se mogla obiizirat dubrovač- ka Republika.: Ondašnje grčko-istočno svećeaštvo, bilo je toliko zapušteno i neizobraženo, da se do- gagjalo. kako svećenik grčko-istočni prilazeć u k&- toličku vjeru nije znao je li bio kr$ten. Kakav svećenik taki i narod. Prostota natoda bijiše ta- ka da je ovaj malo i znao za razliku obiju vjera. (V. Rad jugoslavenske akademije ... knjiga VIII. st. 134) Nadodat je uz to, da se krivovjerje bilo već ugnijezdilo i u grčke samostane, Kalugjeri vasilijan- ski nazivahu se onda patareni (monaci patareni). Godine 1429 crkva S. Jure u Popovićima bila je dana franjevcima za božiju službu; potlje ona Sv. Martina u Pridvorju, gdje im zazida Republika na svoje troškove samostan uz crkvu posvećenu S. Vlahu. (V. cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa p. 13). g Za starješinu franjevačkog poslanstva ime- novan bijaše neki fra Šime fratar iz samostana Dubrovačke Rijeke, koji, kako se vidi u listinam Dubrovačkog Arkivija, sam ponudi. Republici svoj rad. Ostala je predaja u narodu da su _ franjevci dosta pretrpjeli, a da su neki i smrću mučenika zaglavili vršeć svoje pastirske dužnosti, Da bi u potpunom redu išli vjerski i državni posli, u novoj stečevini, Republika dostigne (ne saa se uprav koje godine) od Pape, da: Konavle budu razdružene od Trebinjske biskupije, a podvršeno Dubrovačkoj Nadbiskopiji. Njezino nastojanje ša iztrijebljenje krivovjerja u Konavlima i Primorju, razabire se najbolje iz pisma, koje dne 16 prosin- ca 1403 upravi kralju Sigismundu,.u. kojem spo« minje troškove što no ih imaše, kod obraćenja sroih gorih podanika od komaaske (putaroaska)