Br. 24.

 

4:60, na p6 godine fior. 2:25; za

s Bosnu

fior. 4:50 i
Poj

je predbrojen i za došasto pol

Usred rata.

Drugijem imenom i ne možemo nazvati ovaj
golemi spor izmegju Austrije u Ugarske, koji se
spleo kad su delegati jedne i druge državne polo-
vice stali, da vijećaju o obnovi austro-ugarske na-
godbe. To je pravi rat sa političkog, financijal-
nog i ekonomičkog vida.

Iz početka išlo je dosta glatko i ako su i
na jednoj i na drugoj strani mrmljali i koštrešili
se. Ali malo po malo stvar je dovedena u današ-
nji položaj, :koji ako i nije kritičan, ali je ipak
toliko ozbiljan, da mu državnici naše monarkije
ne znadu naći izlaza. I ne bismo se ništa čudili,
kad bi ovo pitanje o kvoti, što je svaka polovina
ima davati za zajedničke troškove, prugutalo koje
ministarstvo.

Pa baš: u.tome sporu pokazuje se sva od-
lučnost i upornost Magjara, koji su spravni da
strmoglave i Banffija i njegovu družina, ako bi se
ovaj usudio da u nečemo popusti Austriji. A ipak,
uzeta stvar sa strogo neutralnoga stanovišta Ma-
gjari imaju posvema krivo. Ako se kvota ima od-
mjeriti, kako zakon nalaže, razmjerno fo porez-
noj znazi obijuh polovina, onda je i pravo da
Ugarska svoju za onoliko povisi, za koliko je nje-
zina porezna snaga u ovaj zadnji decenij posko-
čila. Magjarski renuncij na ovo stanovište daje
takav odgovor, koji mučki ne kaže ništa drugo,
nego da je ugarski napredak fikcija. Ako je tomu
tako, što bi inoglo lako i da bude, taj bi izgo-
vor naprama  opstojećim ciframa mogla i Aus-
trija posvojiti, pa kazati: tako je i u mene. A
onda? Ali kad se ima uzeti broj za broj, a svota
za svotu, Austrija, što traži da Ugarska svoju
kvotu povisi, radi posvema pravo. Dapače cijeni
se, da Austrija mogla bi još i dalje ići, pak pita-
ti, da za odmjerenje kvote ne budu vladati po-
rezni i financijalni kriteriji, nego da se ova udari
u razmjeru naprama državnim pravima, štv ih u
skupnoj monarkiji uživa jedna i druga državna
polovica. Jerbo ako Magjari u monarkiji u zajed-
ničkim poslima dijele sa Austrijom tačno po pola,
a dosta puta svojim šovinizmom uzmu i više, je
li onda pravo, kad se do kese dogje, da oni da-
vaju samo 30 a Austrija ćak 70% ? Kad su jed-
naka prava mogu biti jednaki i troškovi, ili ako
se to protivi načelu apsolutne državne nezavisno-
sti (kao što se protivi, jer će svak za se trošit
koliko može), za kojom Magjari idu, onda je po-
sve pravedno što se od njih pita, da razmjerno
onoliko dudu, koliko njihova zemlja producira.

Nego ovaj put čini se da je Austrija uprav
energično odlučila, da stane na kraj svakijem pri-
vilegijima. Pokrajinski sabori podigli su velikih i
opravdanih tužba proti povlasticama Magjara, Ista
njemačka liberalna ljevica, ma koliko joj srcu pri-
rasli magjarski liberalci nalazi da su joj mnogo
bliži interesi njezinih birača, koji je i onako ma-
lo po malo ostavljaju. Vidjeli smo pak da grof
Badeni spada megju one državnike, koji umiju da
svoju stvar dovedu k svrsi. Hoće li svi ovi uspje-
ti? To se ne zna, ali što se zna jest, da se ba-
run Banffy može i ne vraćat u Peštu, ako pri-
stane na bečke zahtjeve. Onda bi mogla i kruna
da se umiješa u posao i da se posluži pre.
vim što joj ih u ovakim konfliktima daje ustav,

$ pliz: na godinu do. 5, sa Bb godne. 0; sa inođonati
rd — odunliasi rajaa bilen oušanu se da

 

0 DUBROVNIKU 19. Junija 1896. _

VEM £

List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista : na godinu flor.

tiskaja po pogodbi.

Usred ove velike i po monarkiju vrlo zna-
menite borbe što radi naša Hrvatska? — Šleski,
moravski, austrijski pokranjski sabori za ono neko-
liko hiljada fiorina podignuše taku viku na Ma-
gjare, a što govori naša Dalmacija na svoj nena-
ravni položaj? Austrija i Ugarska navijestiše sko-
ro financijalni rat, a Hrvati nemaju nikakva dru-
goga stanovišta, nemaju nikakva prečega posla
nego da se bace, jedni na stranu Beča, & drugi
ra stranu Pešte. Obnova nagodbe znači produlje-
nje današnjega našega stanja na drugijeh 10 go-
dina. Zar je ovo stanje kulmen naše sreće? Zar
Hrvatska nema ništa da pita, a Dalmacija nikud
da pogje? O. tome se kod nas i .ne govori.
Mi smo postali čimbenici trećega reda, koji se
možemo sretnijem nazvati, kad se naši veliki po-
krovitelji u Pešti i Beču udostoje da . nam štogod
uzmu. Sjedinjenje! Ta to je malenkost za koju
se ne isplati staviti na kocku veliki:i važni ,po-
ložaj“ našijeh većina, od koga se položaja trese
Evropa. Hrvatski sabor i hrvatska vlada neće u-
činiti ama niti jeduoga koraka, da se u ovoj ve-
likoj debati i hrvatsko pitanje na tapet postavi.
Pa to je i posve naravna, Kandidat na stolicu
magjarskog ministra-presjednika: ne može da se
zamjeri svojoj budućoj većini. Hrvatski narod je
vrlo dobroćudan, on će to oprostiti.

Ovako će preko nas preći svaki dogagjaj
veće i manje važnosti. Mi se nećemo znati ni mo-
ći s njime okoristiti, jer usprkos svijem deklama-
cijama o slobodi i samostalnosti, u praksi se re-
dovito pokazalo, da su to samo lijepi naši sni,
koje ne umijemo izvesti. Mi samo umijemo da se
megjusobno svagjamo,  grdimo i prepiremo. U
tome smo majstori i junaci. Ali uloviti dobru zgo0-
da, potražiti odlučno svoja prava to nijesu naše
vrline. Jedan dio naših prvih ljudi gleda samo
svoj položaj, svoje ambicije i svoju korist, koje ne-
će stavljati na kocku zbog vratolomnih poduzeća,
oko uarodnog dobra. Drugi pak dio, koji bi na to
bio i pripravan ne može, a dobrim dijelom sam
je tome kriv. I tako nam vrijeme prolazi.

Zašto baš mora da bude tako? Zašto se ne
bi mogli ugledat u druge narode, na primjer u
Magjare, koji evo junački drže naprotiv zahtjevim
Cislajtanije sasvim da imaju krivo? Čemu ne bi
i mi ovako, barem ongje gdje imamo pravo? Ne!
nego kao da nekakav zlokobui usud visi nad na-
šim narodom, mi smo tu da budemo na raspolo-
ženje svega i svakoga, samo ne Hrvatske.

I Poljaci su nekad bili takovi, Danas — kad
su izgubili i državu i slobodu i sve što su imali
— danas su se oni opametili, Kaju se za svoju
prošlost i nastoje da je poprave, To je donekle
utješljivo, samo je vrag, da mi ne znamv što ima-
mo još da izgubimo, da se poput njih prenemo
i pokajemo.

Ston i Konavlje sa vjersko- na«
rodnog gledišta.
(Svršetak)

Pod pritiskom patarenskih knezova, kao što
bijahu Hranići i Pavlovići, ne malen dio Konavlja-
na okuži se vjerskim bludnjam svojih gospodara.
No xa veliku korist vjere i naroda, Dubrovačka

Republika dogje u posjed cijele morske obale od

 

   

Pretplata i plaćaju Crvene Hrvatske" u Dubrovniku a dopisi
u kuću, a sa Austro-Ugarsku, || žalju se U: iii 99: 9908

redništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novi. po tetka, a oglaši Koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprara.

Stona do Vitaljine. Ona, pošto je: već: bila: dobila
godine 1399. od bosanskog kralja Ostaje Primo-
rje, godine 1419 :kupi od Sandalja Hranića, :a-od
Radoslava Pavlovića godine šlijedeće, cijelo Kona-
vle (V. Listine kod Miklošića op. čit. p. 233. 288.
291. 300. 306.) Prizna ona svojim novim ipodani-
cima, slobodu vjeroispovjesti. U Zelenoj knji,
na str. 173 14 Julija 1419 pod naslovom: Gra-
tiae et immunitates concessae Habitatorihus Ca-
nalis, nalazi se upisano: ,Item quod omries perso-
nae, quae in dicta parte in presens habitant, sek
habitare volunt cujusvis legis et fidei existunt,
eorum fidem tenere possint, .et secundum  legem
vivere, obsque aliquo domioationis :nostrae : im-
pedimento.“

Ali Dubrovačka Republika, piše 'Gjono Resti
(Annali di Ragusa, mse, p. 575) sve je drugo mi-
slila nego li gojit u svomu krilu kugu patarenske
vjere, ispovjedanu od ne mulena broja \(dakle: ne
od svijuh) Konavljana. ( Benchč tiutto altro :il: go-
verno pensasse di quel che modrir 'tel proprio seno
la peste del rito Patureno, professato da non po-
chi Cunalesi). Nazirajuć, nadodaje slavni Rački; u
katolicizmu, kojim bjehu svi njezini javni odnošaji
proniknuti, najjaču svezu, koja joj: odunost nove
stečevine može zajamčiti, stade olinah: o tom radi-
ti, da nekatolike u Primorju | Ičosavlima obrati.
(V Rad Jugoslavenske Akademije knjiga VILI. str.
140). Kako u Stonu, tako i u Konavlima, franjev-
ci, ovih vremena jedini katolički misionari u Bos-
ni i Hercegovini, podupirahu Republiku.

Uz patarenstvo u nekim selijima nove steče-
vine (terre nuove) nalazijaše se zdražen i živalj
grčko-istučne crkve, koji se onda nazivaše vlaškim ;
na koga poništo nije se mogla obiizirat dubrovač-
ka Republika.: Ondašnje grčko-istočno svećeaštvo,
bilo je toliko zapušteno i neizobraženo, da se do-
gagjalo. kako svećenik grčko-istočni prilazeć u k&-
toličku vjeru nije znao je li bio kr$ten. Kakav
svećenik taki i narod. Prostota natoda bijiše ta-
ka da je ovaj malo i znao za razliku obiju vjera.
(V. Rad jugoslavenske akademije ... knjiga VIII.
st. 134) Nadodat je uz to, da se krivovjerje bilo već
ugnijezdilo i u grčke samostane, Kalugjeri vasilijan-
ski nazivahu se onda patareni (monaci patareni).
Godine 1429 crkva S. Jure u Popovićima bila je
dana franjevcima za božiju službu; potlje ona Sv.
Martina u Pridvorju, gdje im zazida Republika na
svoje troškove samostan uz crkvu posvećenu S.
Vlahu. (V. cenni storici sui Minori Osservanti di
Ragusa p. 13). g

Za starješinu franjevačkog poslanstva ime-
novan bijaše neki fra Šime fratar iz samostana
Dubrovačke Rijeke, koji, kako se vidi u listinam
Dubrovačkog Arkivija, sam ponudi. Republici svoj
rad. Ostala je predaja u narodu da su _ franjevci
dosta pretrpjeli, a da su neki i smrću mučenika
zaglavili vršeć svoje pastirske dužnosti, Da bi
u potpunom redu išli vjerski i državni posli, u
novoj stečevini, Republika dostigne (ne saa se
uprav koje godine) od Pape, da: Konavle budu
razdružene od Trebinjske biskupije, a podvršeno
Dubrovačkoj Nadbiskopiji. Njezino nastojanje ša
iztrijebljenje krivovjerja u Konavlima i Primorju,
razabire se najbolje iz pisma, koje dne 16 prosin-
ca 1403 upravi kralju Sigismundu,.u. kojem spo«
minje troškove što no ih imaše, kod

obraćenja
sroih gorih podanika od komaaske (putaroaska)