U isto doba piše nam prijatelj iz Praga da:

se je tamo kav, podružnica sveslavenskog :akad.
društva ,Slavije“ ustrojio hrvatsko-slovenski klub.
Na glavnoj skupštini od 27 maja primio se odbor
Slavije“ a na redovitoj sjednici dne 30 maja potvr-
dio. Odbor je slijedeći: Lav Mazzura st. jur. pre-
sjednik, Drag. Švajger st. jur. zamjenik presjedni-
ka, Ivan Milan Hribar st. jur. tajnik, Živko Ber-
tić st. jur. blagajnik, Ivo Dobžansky stud. phil.
knjižičar, Andro Heparović st. phil zamjenik osta-
lih funkcijonara.

Bilo sretno i na korist sve to boljeg bratin-
stva izmegju Slovenaca i Hrvata ! :

Primamo iz Kune: — Molim, poručite
tamošnjem Dubrovniku“, da mi je drago bilo vi-
djet u njegovim stupcima preštampanu jednu ne-
kidašnju Stražičićevu butadu glede mene, koji se
u ostelom ponosim što sam u. broju onih, doista
rijetkih pitomaca negdašnjeg dubrovačkog gimna-
zija — koji, unatoč svemu, nakon svršenih nauka
znadoše se uzdržat Hrvati.

Kuna, 9 juna 1896. D. Vice Medini.

Gradska Kronika.

Lične vijesti. — U ponedjelnik preko Sto-
na i Metkovića otišao je u Sarajevo presvj dr. J.
Marcelić biskup dubrovački na posjete i razgovo-
re u presvj. dr. J. Stadlera nadbiskupa bosanskog.

Jubilej 0. Luja Ucellini. — U nedjelju
proslavio je bivši redodržavnik naših franjevaca svoj
misnička jubilej (zlatnu misu). Tom prigodom pri-
godom primio je odlični starina sa svih strana i
iz svih slojeva gragjanstva bez razlike toliko is-
kaza štovanja i simpatija. Crkva je bila dupkom
puna puka, dok su naši pjevači pjevali svetu mi-
su.  Neput svećarev biskup Uccellini nije mogao
sudjelovati svečanosti, ali je bio naš biskup presvj.
dr. Marcelić, U oči toga dana mjesne glazbe htje-
doše da ga počaste serenadom, koju je on kao
franjevac zahvalno otklonio. Onih dana prispjeli su
mu sa svih strana mnogi darovi na uspomenu, a
o čestitkama i ne govorimo. Čujemo da su mu se
uzradovali počam od prvoga hrvatskoga biskupa
redom nadbiskupi, biskupi, kanonici i drugi crko-
vni i svjetovni odličnjaci naše domovine. Bilo je
i nekoliko prigodnih pjesama, megju kojim spo-
menućemo one kan. Alibranti, dn. A. Ljepopili i
Vlaha vit. Jastremsky, kan. Stojanovića dn. Nika
Gjivanovića, O. Aug. Pavlića, do. Balda Glavića,
du. Marina Beusana, Iva Ipšića i drugih.

I zaslužio je! Mi mu s naše strane na sve
ove zaista rijetke i neprisiljene nego :srdačne is-
kaze počasti i ljubavi nemamo što nadostaviti, ne-
go: dao mu bog da dočeka i dijamantsku misu o-
nako isto čil i krepak kako je i sada!

Poštarske kašetine. — Lijepo je da se u
gradu na mnogo novih mjesta postaviše poštarske
kašetine, tako kod okružnog suda, kod Čitaonice
itd., nego ne znamo od sta zavisi, da mnogo pu-
ta ne mogu knjige uljesti i ako su kašetine pra-
zne. Kogod hoće, da koža ne bude dobro rastre-
pe i to prouzrokuje neprilika. Molimo da se p10-
vidi.

 

Operacija, — Dr. Josip Tolentino poznati
odvjetnik u Dubrovniku, koji je od časa do časa
pogibeljno obolio, tako da su se prijatelji i svoj-
ta mu bili pobojali, podvrgauo se u Trstu veoma
ozbiljnoj operaciji u utrobi. Čujemo da je ta ope-
racija izvrsno uspjela ida obitelji dolaze svaki
dan to bolje vijesti, po kojim se on očevidno o-
poravlja, što mu svak od srca žudi.

Žalost. — Našega sugragjanina i opće što-
vanog činovnika Blagog Djela gosp. Kosta Hoppe
ucvilila je teška nesreća. Umrla mu je nakon krat-
ke bolesti jedinica kćerka Esther u' mlagjahnoj
dobi od 7. godina. Prošle subote bio joj je. pre-
krasan sprovod s velikim saučešćem. Ožalošćenim
roditeljima neka je i naše sažaljenje!

Kakvi su! — Čujemo da su se gospoda
na općini ganula na naše mnogobrojne tužbe radi
Skalinate od Jezuvita i da su dali jednome ka-
menaru da napravi trebovnik, Ali kako je taj za
mnogo vremena zaposlen, to će se morati poče-
kati dokle se ova rabota izvrši. Čemu ovo čeka-
nje? Zar je, pitamo mi, u Dubrovniku postalo baš
ob O da svaki posao općine mora da radi
kakav Srbin ?

Nesreća. — U ponedjelnik po podne pala je
od IIL, poda novog hotela jedna radnica, te je os-
tala dosta teško ozlegjena. Prenesena je u bonicu.

Trešnja. — U srijedu oko 11 sati u veče
osjetio se u u i okolici udarac potresa, koji
je bio dosta ali nije trajav ni 2 sekunda,

Pohvalno. — Prigodom smrti gospogjice
Esther Hoppe bi ete m ečijem za-
: p

kloništu (oca) kruna 60;
po Vlaho Dećiulli kr. 5, gja. Mare ud. Roić
, 10, Prigodom smrti gosp, Nika od

Boškovića
Flonvaldt ia Kiela kruna 80, | prigodom

 

smrti gosp. Iva Botteri iz Starogcrada nastanjena
u Zadru od gosp. Vice Buića kr. 4.

Dubrovačko ulje. — Zadnji ,D.“ tuži se
da na spljetskom natječaju za nagradu finoga ma-
slinova ulja nije bio nagragjen nijedan Dubrovča-
nin, pak podmeće i sumnjiči kao da je komisija
za nagradu pristrano postupala, jer da će uvijek
dubrovačko ulje bit bolje od ,bračkog.“

Nije ni lijepo ni korisno, da se je ,Dubr.“
(nauckan od kogai?) tako lakowmno upustio u pi-
saniju o stvari o kojoj niti je bio obaviješten ni-

'ti se razumije. Sa sigurna izvora možemo javiti

da je komisija postupala posve lojalno, jer se u
istraživanju nije znalo čije je koje ulje, pošto su
sva bila, za komisiju, samo brojevim označena, U
toj komisiji bilo je razmjerno najviše Dubrovčana
i ocijenilo se savjesno i pravedno, toliko, da su
neki predložili da se ne nagradi ulje za koje se
poslije konstatiralo, da je bilo njihovo!
Dubrovačko ulje bilo je i biti će vazda na
glasu i nosiće barjak svemu dalmatinskome ulju.
Ako ovaj put nije bilo nagragieno moguće da su
posjednici, koji su bliži eksperimentalnoj štaciji
znali za natečaj, pak su uložili svu svoju vještinu,
da onaj mali kvantum izvrsno naprave, dok du-
brovački natjecatelji uzeli su svoj uzorak iz ka-

menice kako su ga našli: Lako je nspravit “1leko- '

liko flaša, ali massa finog ulia koja ide u trgovi-
nu biće uvijek najbolja dubrovačka. No po tome
ne može se ništa kazati komisiji, koja je postu-
pala pošteno i savjesno pak je kazala svoj sud
po duševnosti, ne znajuć onaj hip ni sama komu
nagradu daje.

Opet o narodnim pjesmama dn. Andra

Muratti. — Zadnji ,Dubrovnik“ ne zna kako da
pobije naše primjetbe na famoznu izjava dn. Andra
Muratti, pak veli da je pjesme dn. Aadro kupio
i poslao ,Matici Hraatskoj“ kao Srbin, koji je u-
vijek srpski osjećao. Da je dn. Andro srpski o-
siećao bi li mu njegova majka, Hrvatica a ne
Srpkinja, bila diktirala hrvatske narodne pjesme?
Bi li mu ih Šipanjani bili dali? Bi li ih on poslao
Matici Hrvatskoj? Ova pitanja očekuju odgovor.
A što se tiče srptva dn. Androva, govorio ,Du-
brovnik“ što hoće mi znamo da je dn. Andro bio
Hrvat dokle se držao ,starijeh nauka“. ,Nove
nauke“ posrbiše našega dn. Andra. Mi nećemo
dokazivati ,Dubrovniku“, nego bismo željeli, da
nam dum. Andro, 0» glavom, izjavi da nije prije

bio Hrvat, pak ćemo njemu i odgovoriti je li bio :

ili nije. Peder dun. Andro, oporecite ako možete.

Naše pjesme nijesu srpske nego hrvatske jer
mi nijesmo Srbi nego Hrvati, jer u našem puku
Srba nema. Ono što je naše pravo je da nosi i
naše ime, bilo to komu drago ili ne, Čudimo se
bezobrazluku nekijeh ljudi koji bi tako bezočno
htjeli da poplesaju narodnu misao i narodnu volju.
Svak zna da je srpstvo u Dubrovniku unešeno i
da se do juče za nj nije ni znalo. Sadašnja srpska
društva do prekolani (do god. 1893) kitiše se hr-
vatskim trobojnicama, a tek onda zamijeniše ih
srpskijem. Eno u srpskom Radničkom Društvu na
barjaku još i danas hrvatskih znakova. Zašto ih
ne dignu? Na dubrovačkim brodima vila se hrvat-
ska trobojnica, a na parobrodima Dubrovačke Pa-
robrodarske Plovitbe eno i sada grba Hrvatske.
Ovako se nekad listom osjećalo u Dubrovniku.
Ali narod ne čini metamorfoze, kao neki plaćeni-
ci srpski, narod u svojoj većini ostaje ono što je.
Dubrovčani su Hrvati

Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Imaš li koga prijatelja u Spljetu ?

Ivo. — Imam, Miha Miletića, dentistu. On je naš du-
brovčanin i dok je bio amo bili smo in buone re-
lazioni. Ne pišemo se, ma isto , ,. . A što me to
pitaš?

Vlaho. — Da bi komu piso, neka duše ti insisti oko
spljetskijeh gospara, da oni njihov folj ne piše od
našijem stvarima. Šteti nam poso, U pasanomu lu-
meru reko je po našijem razgovorima nekoliko lije-
pijeh koje je u ovemu jopet sve polizo.

Ivo. — A zašto? Svak je to oservo i kritiko. Neka se
onda ne prti. Ja bi piso Mihu, ma ne bi rada da se
nasučem, jerbo i tamo su partiti i vragovi pak ne
znam ko je s kijem. Nego ti se poznaš s Anto-
nijom. Kad si ono votavo sa Gondulu po vas dao
ste kišali zajedno u pokonjega Mišare u butizi, gje
vam je držo predike. Piši mu.

Vlaho. — Jes, ma ne snam da ga ne bi ofengjo, jerbo
sam čuo da je on sad u Spljetu veliki gospar. U
neku nije ni potreba. Obaznaće kakogod o čemu se
sad mi ovdi razgovaramo. A ako si me mislio u+
bosti s onijem što si mi pridodo da sam votavo sa
Gondulu, falio si. Jesam voto, ma to je bilo u po+
četak, kad nam se Toni Puljiz kleo da oni nijesu
Srbi nego Dubrovčani,

Ivo. — A che jadan, ja sam ono onako mimogr&d spo. |

menuo, Ja snam kako su oni lagali puku svašta za

da bude s njima. Ma ona vremena prolaze Sad ih.

vise dobro poznamo,
Vlaho. — I kako! A čuj, ovo je drugi put da ,Du-
brovnik“ prjeti da u onomu nekomu poslu od VM+

 

ha Matijevića,

neće, da se ponovi ,Slučaj
će rijet? fi
, — Spominješ li se od onega v p

ga je kontra ,Crljenoj“ nazad tri godine b
gospar Jero Pugliesi, jerbo je n pisala od_
rima na ošpedalu? I na temu pročet
dovela svjedoke i dokazala se istina,
Jero izgubio kauzu i bio osugjen da pisti
ze, Sad govori ,Dubrovnik“ da oni
provat ti skerac i drugi pu
Vlaho. — Imaju i razlog. Što je bolje, bolja jes A
ci mi sad zašto se onda Vlaho onoliko jedi? Mi
— I ja to mislim. U toliko ja ti se klanjam. Id
na Pontu vigjet je li došlo štogod file, Jutros
bila skupa kako vosak. Promisli: srdjele po

, Boškovića i što Hi
e Pugliesi.* toe

   
  

M.

Ivo.

» sti kilo! '

Pi) "HO S
Vlaho. — Ma što mi govoriš! A sbilja, potak
i ja! iii

UG iŽ OM

   
 
 
  

===> #
Književnost

Književni natječaj. — pošto vidova
tječaja, što ga je raspisala , Matica Hrvatske a
god. 1895 za nagradu iz zaklade Dušana Kotura za
1895., ni jedan od prispjelih rakopif
gradjen, to raspisuje ,Matica Hrvatška“ i I
dnice iz zaklade Dušana Kotura ponovno istu knjiže
nagradu za god. 1895. u iznosu od tristo i pe;
(350) flor. a. vr., i to: ,za jednu izvornu pripoviest (nove-
lu ili roman), koja obseže barem deset tiskanik raka,
ili dramatski proizvod bez obzira na obseg.“ pi
Ovaj ponovni natječaj traje do konca“ mjesesa \fe-
bruara god. 1897., do kojega roka imadu se i
bičnoj formi podnieti ,Matici Hrvatskoj“ na ruk$ hn
na tajnika. abs |!
Po odboru Matice“ nagradjeni rukopis postaje vlast-
ništvom Matice. Hrvatske“, kaja ga je u smisla: saklad-
nice dužna tiskati tečajem godive dana, pošto je nagreda
dopitana. čik TN
U Zagrebu, 20. maja 1896. tihe
/ Odbor ,Matice Hrvatske.“ | -// |

Internacionalni zavod za Bibuogratiju.
Pod ovijem imenom ustanovilo se je wu prvoj internaćio-
nalnoj bibliografičkoj skupštini, držanoj prosle jeseni u
Briselju pod pokroviteljstvom belgičke vlade uj: dinjenje
književnika, knjižničara i bibliografa svijuh zemalja i na
rodnosti. Zadaća je tome zavodu da organisira pomoći
i pojedinijeh vlada svjecku bitki službu, za izdanji

bibliografičku
jedung kataloga svijuh književnih radova. — U tu
opstoji veća Briselju .gofice in podao“
koji je podregjen ministarstvu zastave one države i koji

važi kao centralni ured. — Opširnija izvješća i potenkosti
o ovom velikom poduzeću pusdravljenom sa oduševljenjem
u svim krugovima nauke i znanosti nalaze se WU prvom
njemačkom objelodanjenju ovug zavoda, u jednoj brošuri
štampanoj kod A. Holdera u Beču, a mogu da se dobiju
takogjer i direktno ed žavoda koji se privremeno nastsnio
u Briselju M, rue Ravenstein. — :

  
  
  
 

 

cv

 

JAMA ZAVALA
Pri ljutoj nesreći koja/nas je :žadesila
smrću naše ljubezne i nezabotavne kćeri

ESTHER /
dužnost nam je da našijem prijateljima i
znancima ovijem putem isragimo svoju naj.
U topliju blagodarnost na: njihovom saučeš-
ću te je bilo: melemom rig ranjedo šrc6
naše.

Prije svega hvala vrijednome doktoru
gosp. Wendzilović-u koji je na svaki na-
čin nastojao da nam milog angjela otme
okrutnoj smrti. Hvala zatim osobita g.ji
Rozi Glavić koja nam je za vrijeme bole-
sti i pri sprovodu mile rajnice bila pri-
mjerom rijetkog požrtvovanja i dobrote
srca. Jednaka hvala gospogji Niki Škrabo
i gospogji Milki Marinović koje su nam u
svako. doba bile od pomoći; gospogjam Ma-
ri Grgurević i Madi Gjurić, uglednoj obi»
telji Dević, kao i gospogiict Pavli Bijelić
i gbspogji Ma: Pišete na
njihovom osobitom zauzimaoj
ani lika OVA TO

Zahvaljujemo pak svoj onoj gospodi te

te svojim prisustvom sprovod vi
Neka svi budu uvjereni naše vječite
posti.

Kosto i Malvina Hoppe
sa 86 & sa ostalu U