U isto doba piše nam prijatelj iz Praga da: se je tamo kav, podružnica sveslavenskog :akad. društva ,Slavije“ ustrojio hrvatsko-slovenski klub. Na glavnoj skupštini od 27 maja primio se odbor Slavije“ a na redovitoj sjednici dne 30 maja potvr- dio. Odbor je slijedeći: Lav Mazzura st. jur. pre- sjednik, Drag. Švajger st. jur. zamjenik presjedni- ka, Ivan Milan Hribar st. jur. tajnik, Živko Ber- tić st. jur. blagajnik, Ivo Dobžansky stud. phil. knjižičar, Andro Heparović st. phil zamjenik osta- lih funkcijonara. Bilo sretno i na korist sve to boljeg bratin- stva izmegju Slovenaca i Hrvata ! : Primamo iz Kune: — Molim, poručite tamošnjem Dubrovniku“, da mi je drago bilo vi- djet u njegovim stupcima preštampanu jednu ne- kidašnju Stražičićevu butadu glede mene, koji se u ostelom ponosim što sam u. broju onih, doista rijetkih pitomaca negdašnjeg dubrovačkog gimna- zija — koji, unatoč svemu, nakon svršenih nauka znadoše se uzdržat Hrvati. Kuna, 9 juna 1896. D. Vice Medini. Gradska Kronika. Lične vijesti. — U ponedjelnik preko Sto- na i Metkovića otišao je u Sarajevo presvj dr. J. Marcelić biskup dubrovački na posjete i razgovo- re u presvj. dr. J. Stadlera nadbiskupa bosanskog. Jubilej 0. Luja Ucellini. — U nedjelju proslavio je bivši redodržavnik naših franjevaca svoj misnička jubilej (zlatnu misu). Tom prigodom pri- godom primio je odlični starina sa svih strana i iz svih slojeva gragjanstva bez razlike toliko is- kaza štovanja i simpatija. Crkva je bila dupkom puna puka, dok su naši pjevači pjevali svetu mi- su. Neput svećarev biskup Uccellini nije mogao sudjelovati svečanosti, ali je bio naš biskup presvj. dr. Marcelić, U oči toga dana mjesne glazbe htje- doše da ga počaste serenadom, koju je on kao franjevac zahvalno otklonio. Onih dana prispjeli su mu sa svih strana mnogi darovi na uspomenu, a o čestitkama i ne govorimo. Čujemo da su mu se uzradovali počam od prvoga hrvatskoga biskupa redom nadbiskupi, biskupi, kanonici i drugi crko- vni i svjetovni odličnjaci naše domovine. Bilo je i nekoliko prigodnih pjesama, megju kojim spo- menućemo one kan. Alibranti, dn. A. Ljepopili i Vlaha vit. Jastremsky, kan. Stojanovića dn. Nika Gjivanovića, O. Aug. Pavlića, do. Balda Glavića, du. Marina Beusana, Iva Ipšića i drugih. I zaslužio je! Mi mu s naše strane na sve ove zaista rijetke i neprisiljene nego :srdačne is- kaze počasti i ljubavi nemamo što nadostaviti, ne- go: dao mu bog da dočeka i dijamantsku misu o- nako isto čil i krepak kako je i sada! Poštarske kašetine. — Lijepo je da se u gradu na mnogo novih mjesta postaviše poštarske kašetine, tako kod okružnog suda, kod Čitaonice itd., nego ne znamo od sta zavisi, da mnogo pu- ta ne mogu knjige uljesti i ako su kašetine pra- zne. Kogod hoće, da koža ne bude dobro rastre- pe i to prouzrokuje neprilika. Molimo da se p10- vidi. Operacija, — Dr. Josip Tolentino poznati odvjetnik u Dubrovniku, koji je od časa do časa pogibeljno obolio, tako da su se prijatelji i svoj- ta mu bili pobojali, podvrgauo se u Trstu veoma ozbiljnoj operaciji u utrobi. Čujemo da je ta ope- racija izvrsno uspjela ida obitelji dolaze svaki dan to bolje vijesti, po kojim se on očevidno o- poravlja, što mu svak od srca žudi. Žalost. — Našega sugragjanina i opće što- vanog činovnika Blagog Djela gosp. Kosta Hoppe ucvilila je teška nesreća. Umrla mu je nakon krat- ke bolesti jedinica kćerka Esther u' mlagjahnoj dobi od 7. godina. Prošle subote bio joj je. pre- krasan sprovod s velikim saučešćem. Ožalošćenim roditeljima neka je i naše sažaljenje! Kakvi su! — Čujemo da su se gospoda na općini ganula na naše mnogobrojne tužbe radi Skalinate od Jezuvita i da su dali jednome ka- menaru da napravi trebovnik, Ali kako je taj za mnogo vremena zaposlen, to će se morati poče- kati dokle se ova rabota izvrši. Čemu ovo čeka- nje? Zar je, pitamo mi, u Dubrovniku postalo baš ob O da svaki posao općine mora da radi kakav Srbin ? Nesreća. — U ponedjelnik po podne pala je od IIL, poda novog hotela jedna radnica, te je os- tala dosta teško ozlegjena. Prenesena je u bonicu. Trešnja. — U srijedu oko 11 sati u veče osjetio se u u i okolici udarac potresa, koji je bio dosta ali nije trajav ni 2 sekunda, Pohvalno. — Prigodom smrti gospogjice Esther Hoppe bi ete m ečijem za- : p kloništu (oca) kruna 60; po Vlaho Dećiulli kr. 5, gja. Mare ud. Roić , 10, Prigodom smrti gosp, Nika od Boškovića Flonvaldt ia Kiela kruna 80, | prigodom smrti gosp. Iva Botteri iz Starogcrada nastanjena u Zadru od gosp. Vice Buića kr. 4. Dubrovačko ulje. — Zadnji ,D.“ tuži se da na spljetskom natječaju za nagradu finoga ma- slinova ulja nije bio nagragjen nijedan Dubrovča- nin, pak podmeće i sumnjiči kao da je komisija za nagradu pristrano postupala, jer da će uvijek dubrovačko ulje bit bolje od ,bračkog.“ Nije ni lijepo ni korisno, da se je ,Dubr.“ (nauckan od kogai?) tako lakowmno upustio u pi- saniju o stvari o kojoj niti je bio obaviješten ni- 'ti se razumije. Sa sigurna izvora možemo javiti da je komisija postupala posve lojalno, jer se u istraživanju nije znalo čije je koje ulje, pošto su sva bila, za komisiju, samo brojevim označena, U toj komisiji bilo je razmjerno najviše Dubrovčana i ocijenilo se savjesno i pravedno, toliko, da su neki predložili da se ne nagradi ulje za koje se poslije konstatiralo, da je bilo njihovo! Dubrovačko ulje bilo je i biti će vazda na glasu i nosiće barjak svemu dalmatinskome ulju. Ako ovaj put nije bilo nagragieno moguće da su posjednici, koji su bliži eksperimentalnoj štaciji znali za natečaj, pak su uložili svu svoju vještinu, da onaj mali kvantum izvrsno naprave, dok du- brovački natjecatelji uzeli su svoj uzorak iz ka- menice kako su ga našli: Lako je nspravit “1leko- ' liko flaša, ali massa finog ulia koja ide u trgovi- nu biće uvijek najbolja dubrovačka. No po tome ne može se ništa kazati komisiji, koja je postu- pala pošteno i savjesno pak je kazala svoj sud po duševnosti, ne znajuć onaj hip ni sama komu nagradu daje. Opet o narodnim pjesmama dn. Andra Muratti. — Zadnji ,Dubrovnik“ ne zna kako da pobije naše primjetbe na famoznu izjava dn. Andra Muratti, pak veli da je pjesme dn. Aadro kupio i poslao ,Matici Hraatskoj“ kao Srbin, koji je u- vijek srpski osjećao. Da je dn. Andro srpski o- siećao bi li mu njegova majka, Hrvatica a ne Srpkinja, bila diktirala hrvatske narodne pjesme? Bi li mu ih Šipanjani bili dali? Bi li ih on poslao Matici Hrvatskoj? Ova pitanja očekuju odgovor. A što se tiče srptva dn. Androva, govorio ,Du- brovnik“ što hoće mi znamo da je dn. Andro bio Hrvat dokle se držao ,starijeh nauka“. ,Nove nauke“ posrbiše našega dn. Andra. Mi nećemo dokazivati ,Dubrovniku“, nego bismo željeli, da nam dum. Andro, 0» glavom, izjavi da nije prije bio Hrvat, pak ćemo njemu i odgovoriti je li bio : ili nije. Peder dun. Andro, oporecite ako možete. Naše pjesme nijesu srpske nego hrvatske jer mi nijesmo Srbi nego Hrvati, jer u našem puku Srba nema. Ono što je naše pravo je da nosi i naše ime, bilo to komu drago ili ne, Čudimo se bezobrazluku nekijeh ljudi koji bi tako bezočno htjeli da poplesaju narodnu misao i narodnu volju. Svak zna da je srpstvo u Dubrovniku unešeno i da se do juče za nj nije ni znalo. Sadašnja srpska društva do prekolani (do god. 1893) kitiše se hr- vatskim trobojnicama, a tek onda zamijeniše ih srpskijem. Eno u srpskom Radničkom Društvu na barjaku još i danas hrvatskih znakova. Zašto ih ne dignu? Na dubrovačkim brodima vila se hrvat- ska trobojnica, a na parobrodima Dubrovačke Pa- robrodarske Plovitbe eno i sada grba Hrvatske. Ovako se nekad listom osjećalo u Dubrovniku. Ali narod ne čini metamorfoze, kao neki plaćeni- ci srpski, narod u svojoj većini ostaje ono što je. Dubrovčani su Hrvati Diskoras na Poljani. Vlaho. — Imaš li koga prijatelja u Spljetu ? Ivo. — Imam, Miha Miletića, dentistu. On je naš du- brovčanin i dok je bio amo bili smo in buone re- lazioni. Ne pišemo se, ma isto , ,. . A što me to pitaš? Vlaho. — Da bi komu piso, neka duše ti insisti oko spljetskijeh gospara, da oni njihov folj ne piše od našijem stvarima. Šteti nam poso, U pasanomu lu- meru reko je po našijem razgovorima nekoliko lije- pijeh koje je u ovemu jopet sve polizo. Ivo. — A zašto? Svak je to oservo i kritiko. Neka se onda ne prti. Ja bi piso Mihu, ma ne bi rada da se nasučem, jerbo i tamo su partiti i vragovi pak ne znam ko je s kijem. Nego ti se poznaš s Anto- nijom. Kad si ono votavo sa Gondulu po vas dao ste kišali zajedno u pokonjega Mišare u butizi, gje vam je držo predike. Piši mu. Vlaho. — Jes, ma ne snam da ga ne bi ofengjo, jerbo sam čuo da je on sad u Spljetu veliki gospar. U neku nije ni potreba. Obaznaće kakogod o čemu se sad mi ovdi razgovaramo. A ako si me mislio u+ bosti s onijem što si mi pridodo da sam votavo sa Gondulu, falio si. Jesam voto, ma to je bilo u po+ četak, kad nam se Toni Puljiz kleo da oni nijesu Srbi nego Dubrovčani, Ivo. — A che jadan, ja sam ono onako mimogr&d spo. | menuo, Ja snam kako su oni lagali puku svašta za da bude s njima. Ma ona vremena prolaze Sad ih. vise dobro poznamo, Vlaho. — I kako! A čuj, ovo je drugi put da ,Du- brovnik“ prjeti da u onomu nekomu poslu od VM+ ha Matijevića, neće, da se ponovi ,Slučaj će rijet? fi , — Spominješ li se od onega v p ga je kontra ,Crljenoj“ nazad tri godine b gospar Jero Pugliesi, jerbo je n pisala od_ rima na ošpedalu? I na temu pročet dovela svjedoke i dokazala se istina, Jero izgubio kauzu i bio osugjen da pisti ze, Sad govori ,Dubrovnik“ da oni provat ti skerac i drugi pu Vlaho. — Imaju i razlog. Što je bolje, bolja jes A ci mi sad zašto se onda Vlaho onoliko jedi? Mi — I ja to mislim. U toliko ja ti se klanjam. Id na Pontu vigjet je li došlo štogod file, Jutros bila skupa kako vosak. Promisli: srdjele po , Boškovića i što Hi e Pugliesi.* toe M. Ivo. » sti kilo! ' Pi) "HO S Vlaho. — Ma što mi govoriš! A sbilja, potak i ja! iii UG iŽ OM ===> # Književnost Književni natječaj. — pošto vidova tječaja, što ga je raspisala , Matica Hrvatske a god. 1895 za nagradu iz zaklade Dušana Kotura za 1895., ni jedan od prispjelih rakopif gradjen, to raspisuje ,Matica Hrvatška“ i I dnice iz zaklade Dušana Kotura ponovno istu knjiže nagradu za god. 1895. u iznosu od tristo i pe; (350) flor. a. vr., i to: ,za jednu izvornu pripoviest (nove- lu ili roman), koja obseže barem deset tiskanik raka, ili dramatski proizvod bez obzira na obseg.“ pi Ovaj ponovni natječaj traje do konca“ mjesesa \fe- bruara god. 1897., do kojega roka imadu se i bičnoj formi podnieti ,Matici Hrvatskoj“ na ruk$ hn na tajnika. abs |! Po odboru Matice“ nagradjeni rukopis postaje vlast- ništvom Matice. Hrvatske“, kaja ga je u smisla: saklad- nice dužna tiskati tečajem godive dana, pošto je nagreda dopitana. čik TN U Zagrebu, 20. maja 1896. tihe / Odbor ,Matice Hrvatske.“ | -// | Internacionalni zavod za Bibuogratiju. Pod ovijem imenom ustanovilo se je wu prvoj internaćio- nalnoj bibliografičkoj skupštini, držanoj prosle jeseni u Briselju pod pokroviteljstvom belgičke vlade uj: dinjenje književnika, knjižničara i bibliografa svijuh zemalja i na rodnosti. Zadaća je tome zavodu da organisira pomoći i pojedinijeh vlada svjecku bitki službu, za izdanji bibliografičku jedung kataloga svijuh književnih radova. — U tu opstoji veća Briselju .gofice in podao“ koji je podregjen ministarstvu zastave one države i koji važi kao centralni ured. — Opširnija izvješća i potenkosti o ovom velikom poduzeću pusdravljenom sa oduševljenjem u svim krugovima nauke i znanosti nalaze se WU prvom njemačkom objelodanjenju ovug zavoda, u jednoj brošuri štampanoj kod A. Holdera u Beču, a mogu da se dobiju takogjer i direktno ed žavoda koji se privremeno nastsnio u Briselju M, rue Ravenstein. — : cv JAMA ZAVALA Pri ljutoj nesreći koja/nas je :žadesila smrću naše ljubezne i nezabotavne kćeri ESTHER / dužnost nam je da našijem prijateljima i znancima ovijem putem isragimo svoju naj. U topliju blagodarnost na: njihovom saučeš- ću te je bilo: melemom rig ranjedo šrc6 naše. Prije svega hvala vrijednome doktoru gosp. Wendzilović-u koji je na svaki na- čin nastojao da nam milog angjela otme okrutnoj smrti. Hvala zatim osobita g.ji Rozi Glavić koja nam je za vrijeme bole- sti i pri sprovodu mile rajnice bila pri- mjerom rijetkog požrtvovanja i dobrote srca. Jednaka hvala gospogji Niki Škrabo i gospogji Milki Marinović koje su nam u svako. doba bile od pomoći; gospogjam Ma- ri Grgurević i Madi Gjurić, uglednoj obi» telji Dević, kao i gospogiict Pavli Bijelić i gbspogji Ma: Pišete na njihovom osobitom zauzimaoj ani lika OVA TO Zahvaljujemo pak svoj onoj gospodi te te svojim prisustvom sprovod vi Neka svi budu uvjereni naše vječite posti. Kosto i Malvina Hoppe sa 86 & sa ostalu U