rjaka, koji se ponosito kočio usred dvorane. Glaz- ba zasvira, pjevači hrv. pjevačkog društva ,Gun- dulić“ zapjevaće, a tamburice naših tamburaša . zacrliktaše, na porede. uz veliko oduševljenje i klicanje prisutnih članova. Presjednik Zadruge Antun Miletić, fotograf, spomene zatim kako je drustvo dobilo svoje obi- lježje, hrvatski barjak. Istakue uapredak drvštva, koje je iz prvine bilo primoranv sklonut se u ma- lu kućicu, a sada kad je prevalilo broj od 130 članova, uz novi barjak, prelazi u gospodske pro- storije. Ako Bog da, ni na tom broju neće se za- ustavit, ali se hoće sloge s kojom i male stvari rastu, dok ne sloga sve pokvari. On apelira na tu slogu koju će voditi društveni barjak hrvatska trubojnica. Ona će nam bit svetinja. Danas se evo dijelimo iz stare u novo kuću! Naprijed braćo, istim žarom oko našeg barjaka, a tebi mila hr- vatska trobojaico kličeimo: Stijeg nam sloge budi na rad nas probudi! Naša svečanost započeta je s molitvom, koja će nam biti uslišana jer smo djeca ovog naroda, čije je geslo: Bog i Hrvati! Živili zadrugari! Živila Hrvatska ! Gromki , Živila!“ odazove se na ove riječi, pak se onda svikolici, dva a dva, uz sviranje mu- . zike iza barjaka upute u nove prostorije obilazeći grad. U novom stanu bilo je već sve pripravljeno i urešeno hrvatskim trobojnicama. Velika zastava sa natpisom društva vije se na zgradi. Član Zadruge Gjuro Kovačević, vinotržac, reče onda: Evo nas braćo u novoj Hrvatskoj Ra- dničkoj Zadruzi! Donijeli smo naš dični barjak iz starog stana u novi! Danas počinje u Zadruzi no- vi život. Bilo je teško do ovoga doći, ali evo se došlo a ako još što treba i to će se vladati. Ista- kne kako zasluga da je društvo uspjelo ide člano- ve i požrtvovno Upraviteljstvo, koje nije žalilo ni truda ni vremena. Najveća zahvalnost pak neka je gosp. Antunu Miletiću kao prvom društvenom pre- sjedniku, s toga ou u ime članova zadruge pita ga da dozvoli da se njegova slika za uspomenu kao prvog presjednika u dvorani izvjesi i pozivlje svi- _ jeh da kliknu: Živio Presjednik! Uz sviranje glazbe i pjevanje poklič se ope- tuje. Gosp. Miletić neće na to da pristane jer, veli, ja nijesam ni pjesnik niti sam učinio kakvo veliko djelo, da se moja slika meće,“ ali na opće zahtjeva- nje članova mora da popusti. Upravitelj Zadruge Frano Supilo, urednik, zahvali pozvanicim i društvim koji pristupiše na ovu našu malu domaću svečanost. Reče zatim kako u ime društva prima novi blagoslovljeni barjak. Ba- rjak kao takav nije ništa, komad platna. Ali ba- rjak kao misao, kao ideja koju prestavlja postaje svetinjom, cjelinom svijeh nas koji smo tu i koji će doći, biće koje u ovim prostorijam kraljuje ne- ograničeno. Ali osvem što je ono barjak Zadruge, po bojam on je hrvatska trobojnica, čiji smo svi po- slušni vojnici koji se moramo pokoravati njezinu duhu. Kaže se da je stara zastava čast kapeta- na. Naš barjak nije star, on je nov. ,Nije, braćo, vaša krivica da je tako, a vaša je zasluga da je on tu.“ Nastojmo da nadoknadimo. Naš barjak naš ponos, naš vogja. Govoruik završi: Vodi nas dakle dični barjače, mili uzore, vodi nas od po- bjede do pobjede. Ti si nov, ali si ovdje mišlju star ko što je star ovaj grad čiji te sinovi danas razvija- ju. Mi ćemo te slijediti za dvbro domovine naše i sam grob rastaviće nas od tebe. A sutra, ako Bog da, kad te zub vremena bude istrošio — u sve to boljem cvatu ove Zadruge — naši sinovi i unuci, koji se budu okupljati pod tvojim hla- dom, neće nadam se osjećati više ova vremena, nego će sretni i veseli, u spomenu tužnijeh dana, s poštovanjem pred tubom skidati kapu, kao pred starcem mučenikom, koji je u mučno+sdoba pred vodio narod u borbu za prava svoja. — U to ime zamoli da se pozdravi naš barjak, naša Zadruga i Hrvatska jedna i slobodna, što bude popraćeno živim klicanjem. Iza toga uz pjevanje, sviranje i tamburanje slijedila je okrijepa, pak se svak razišao kući. Popodne u 2 sata sakupiše se opet članovi u Zadruzi, otkle se uz pratnju muzike pod barja- kom, korporativno uputiše oko grada i preko Pla- ce, sve dva i dva marsirajuć, svi okićeni, kao i u jutro hrvatskim vrpcom i crvenim karanfilom. Na niru,“ koja se pnućata napuni. Silno gragjanstvo napunilo obalu, obližnje lagje i parobrode, Por- porelu. Došlo da nas isprati. Klicanju, p.zdrav- ljanju, sviranju, pjevanju ni kraja ni konca. U Mlinima dočekaše nas pucaujem iz mužara, ma- hanjem rubaca i trobojnicama. Sve što je boljega u Župi sleglo se taj dan na Trgovište. Župljani i Župke gosposki odjevene, mmoštvo kočija iz Du- brovnika, a kao da ni to nije bilo dosta došao je posebni parobrod ,Cavtat“, na svoju ruku, koje je za izletnicima. doveo radoznalo gragjanstvo. Ta- ko se na Trgovištu nakupila koja hiljada duša, ko da je dernek. Na kući g. Goge u koga se u- žina pripravljala vije se ogromna hrvatska troboj- nica, a na njegovim šetnjicam prostrti dugački sto- lovi, uz koji posjedoše članovi zadruge, pozvanici iz Župe župnici, seoski glavari, vijećnici i mnogi odličniji Župljani. Ostali puk nagrne oko stolova. Dok je užina tekla glazba je svirala. Na pečeno- me ustane upravitelj društva Frano Supilo da na ime izletnika nazdravi Župljanima. Dolazio je i prije u Župu i može re- ći de je malo župskih kuća u kojim nije bio. On- da se branilo od nametnika, budilo u narodu hr- vatsku svijest, krijepilo ga u borbi za svoja pra- va i svoj jezik. Maogi Župljani bijahu zavedeni od protivnika, ali čim začuše istinu povratiše se svomu. Narod je istinktivno osjećao, da je Hrvat i naš trud bio je blagoslovljen, jer smo govorili od srca k srcu. Narodna duša shvatila je što je njezi- no, a što nije i usta na obranu svog obilježja. Župljani podadoše divan primjer što može narod koji je upućen i svjestan svojih prava. Mi se svi sjećamo onih junačkih dana, kad je župski kre- menjak postao uzorom patrijotizma u našoj do- movini. Danas nijesmo došli na borbu nego na bratsko veselje, da uživamo našu svijest i da se od vas naučimo i s vama proveselimo. Ovo će nam služiti za okrjepu u buduće, a vi braćo na- prijed onom stazom, kojom ste se uputili, neka vas sva Hrvatska spominje i za izgled kaže. Va- ša slava naš je ponos. Hvala vam braćo! Živjeli Župljani ! Kad se klicanje sleglo digne se član Zadru- ge Gjuro Kovačević nazdravi radnicima Hrvatske Radničke Zadruge. Veseo nas je dan sakupio ov- dje, iza trudna napora uspjeh se pokazao. Hrvat- ska Radnička Zadruga broji danas 137 članova. a biće ih 1 više, jer u njoj svaki radnik valazi samo braću. Ondje nema neprijatclja. Bilo je pote- škoća dok se društvo ustanovilo, ali se hrvatski sinovi probudiše uz krasnu rečenicu: ,Crvea bijel i plavi, to je barjak pravi“ i uz nauk svojih uči- telja: ,Bog i Hrvati!“ ,Sve za vjeru i domovi- nu!“ U milom Dubrovniku hrvatskoj Ateni slavi Hrvatska Radnička Zadruga dvostruku svečanost: posvetu društvenog i hrvatskog barjaka. Braćo ra- dnici! Kako nas naše obitelji nukaju ma rad za opstanak, tako i domovina traži da punimo naše dužnosti. Pokažimo da smo vrijedni njezini sirci i da radimo za Boga i Hrvatsku. Živila Hrvatska! Živila! Živila! klicalo se sa svih strana. Glazba zasvira. Član Ivo Pijevac ustane da i en u tom smislu reče nekoliko riječi. Zatim Župljanio Postranjanin starina Stijepo Gagre Spiletal: za- hvali na nazdravici Župljanima i nazove braći iz Dubrovnika dobrodošlicu. Župljani će od sad ko i do sad svi za jedan štap na obranu hrvatskih pra- vica. Župnik od Mandalijene gosp. dn. Niko Ki- sić zahvali i on zanositim riječima uvjeravajuć 0 ne- pokolebivosti Župe čiji je on rogjeni sin. Pravnik g. Fattori nazdravi slobodi Hrvatske i uspomeni drs. Starčevića, čija će maćela nezavisnosti i slo- bode uvijek živjeti. 1 dalje se mapijalo. Glazbe, pjevanje, tamburice začinjahu veselje, & kolo se u- hvatilo. Nikad na 'Trgovištu toliko svijeta ! Dogje vrijeme odlasku i tu se sa Župljani- ma najbolje oprostismo, pozdravljajuć ih barjakom, pak u redu na parobrod s koga se puštavahu ra- kete i inače se zabavljalo do u Gruž. Na gruškom mulu dučeka nas dosta svijeta premda je bila po- čela kiša i tu se obnovi klicanje. Idemo u grad. Lijepo vrijeme koje nasjo u Župi veselilo izvrgne se u noć u veliku kišu, ali ne mari, maršira se preko grada uz svirku muzike i palenje bengala, gve do Zadruge, gdje se nakon male stanke svak razigje kući. Zaboravismo spomenuti da je došlo Ribarnici ukrcaše se u naručeni parobrod ,Mela- | i nekoliko braojavnih pozdrava iz vana, Sutra dan pogje muzika u Trebinje, iza ka- ko je pozdravila Zadrugu, Biskupa, Poglavarstvo, Općinu i Čitaonicu, koja kroz svu ovu svečanost bila se takogjer nakitila trubojnicama. U veče to- ga dana držala se mala plesna zabava uz tambu- ranje tamburaša, na koju je došlo mnoštvo lijepih djevojčica, kćeri i sestara naših zadrugara. pak se je plesalo sve do punoća. Tako je skladno i mir- no završila svečanost posvete našeg društvenog barjaka. Zadrugar. Zadarske stvari. Zadar, 28 Juna. Mislim da će mi bit dopušteno u ovom ci- jenjenom listu iznositi neke važnije stvari iz na- šega kneževskoga grada, a osobito o nekim zlo- porabam što se dogagjaju u upravi naše općine i drugo. Ponajprije da progovorim koju o listu ko- ji se zove italiano liberale i koji je počeo izlazit u Zadru prvih dana ove godine. Naslov mu je »Corriere Nazionale.“ Ovaj list uregjivan od ne koliko mladića, megju kojim je najpametniji dne- vničar lakjostri, bio se stavio, da će nepristrano isticat, uz svoju veliku italijanomaniju i pogreške na upravi našega grada, te braniti opće interese Zadrana. Ali kad se staviše na čelo pokreta dva antipatična trgovca u maraškinu, taj list promije- ni program, pak sada sa rijetkom bezobraznošću ima hrabrosti da ovu zemlju proglasuje talijan- skom!! Ta za boga, bio je Dulmata i nije se o- sjećala potreba da se u nas pojavi drugi list, koji će mu činiti konkurenciju. Nego svako zlo ne ško- di, pa tako i ova nova pojava, nečista i škanda- lozna, dok hoće da brani umišljenu talijanštinu, postala je igračkom istih smišljenjaka, koji se iz- megju sebe smiju i rugaju, čitajući onaj hebeti- zam, što se zove zadarski — Corriere Nazionale. Ovaj list na kome već sušica razvija svoje blago- tvorno djelovanje, pisan od dječetine, pun je laži, uvrijeda i kleveta, pomiješanih sa nekim smiješnim iredentizmom Dalmacije, punim sažaljenja za one buride, koji se na tako lak način izvrgavaju javnome ruglu. Neka ih! Mi se zabavljamo sa ovim izrc- gjenim plodom jedne protunarodne politike, U izobraženim sferama zadarskog društva bi sa velikom žalosti primljen glas o ispatku proce- sa što ga naš illustrissimo cavaliere Trigari, (+0- dnig e Comp. poduzeše proti uredniku Pensiera Slava u Trstu gosp. Jakiću. Osuda gosp. Jakića bila je veoma živahno komentirana. Gosp. dr. For- lani divnim potezima opisao je nasega magnificu- sa, ne kao prestražu italijanizma u Dalmaciji, ne- gu kao vladina čovjeka, koji čini sve što hoće nočinska.“ Svi su mu pravi Zadrani bez razlike stranaka onda u duhu kliknuli: Bravo Forlani ! A štv se samog procesa tiče mi se nadamo da se zadnja riječ još nije čula i da će doći dan kad će Trigari, Godnig e Comp. zajedno s Dalmatom proklinjati čas i uru kad su se uprtili u ove vra- žije posle. Sto govorite vi gospodo od Corriere Nazionale? Imam li pravo? ' O toliko na općini vlada uzorni red. Stari tajnik ne može da odgovara svojoj dužnosti radi starosti. Pisao je jedan list iz Pole da bi ga bilo dobro promijenut i zamijenit s jednijem, te su mu duševne sposobnosti bolje sačuvane. Glas va- pijućeg! Na našoj općini nema nego jedan samo liječnik. Pisalo se u nekom riječkom listu da nas magnificus prije nego otvori natječaj gleda da na- gje kakva mameluka sebi odana, pak će ga onda raspisat, kad naravski ne bude potreba. Za javnu moralnost brine se neki komisar, koji je u našemu gradu poznat na sve strane radi svojih velikih djela i lijepog ponašanja. Zaludu je o tom pisao neki puljski list, Čujem nadalje da općin- ska blagajna nalazi se u veoma dobrom i ured- nom stanju, pak se na nju niko i ne tuži nego na one koji su okolo, U jednu riječ ovdje imamo u- zorau općinu, a Dalmata i Corriere zaludu sv trude da nas o tom uvjere, Mi smo svi duboko uvjereni, pak ih puštamo da do mile volje izmi- šljaju tobožnje nerede pokrajinskih općina, koje zi jedini grijeh da pripadaju hrvatskoj Za danas dosta, a u buduće malo više i op- širuije,