ni&đe taka prgibeljati otvor zida sa strane morske,
da ako slučajno ko tn nevješt sa zapadne strane
otvora dogje bez sumlje mora opusti dolje na ka-
menje, pa u more, jer je strašna visina. Velika
nečistoća je na klaonici i izpod nje, gdie ženske
koje ne mogu potrošiti i poći na vojničko kupa-
lište, usilovane su kupati se, jer im ne ima dru-
gog pristupna mjesta da bi mogle k moru se spu-
stiti. Tako isto smrad je velik a navlastito obdan
kad sunce peče gore na putu od Ploča svrh kla-
onice, da moraš usta zatvoriti kad tuda progješ.
Zgornje strane preko puta iz pod Lazareta gdie
se nigda i ne čisti, tu je zahvaliti Bogu što ovoga
ljeta čestokrat imadosmo dažda, koji je tako kad
i kad oplakao ovo zemljište uvijek nečisto od
mnogobrojnih konja. Konjušnice takogjer su drža-
ne u najgorem načinu, dočim te bi se imale či-
stiti svaki dan i gnjoj iznašati vani, a ne da ko-
nji umorni dogju tu i u tom smradu da moraju
ura i ura ostati i tako osipaviti, a prolaznici da
su usilovani ubručićom u ruci začepiti usta i nos
kad tuda prolaze. Smrad je i na Pilama gdje je
stanica kočija i gdje se rijetko kad i nikad pro-
lije karbola, da se ubije smrad konjske nečistoće.
Javne zahode na Ponti ne treba ni spominjati.
Ono je prava sramota, smrad, nečistoća i kužnost
najviša, dočim bi se lijepi zahod mogao načiniti
baš ondje i dovesti vodu koja nije daleko odmah
ondje izpred lučkog ureda, pa da ta voda uvi-
jek plače. Premda ovdje neopstoji društvo za o-
branu životinia. ali ipak imamo jednu Općinu ko-
ja je u dužnosti svaku pogibelj ukloniti, zato i-
mala bih paziti da svaki dan na podne sa Ploča
prolazi jedna kočija su dva konja i su 11 osoba.
Je li to žalosno kad se promisli, da dva jadna
mršava i slaba konja moraju uz onu uzbrdicu 11
osoba voziti? Je li to pogibeljno za one osobe,
ako niz brdo pukne kolo ili što drugo ? Je li pri-
lično i humanitarno da 2 konja voze u kočiji 11
osoba a to 6 unutra, 3 napred a 2 nazad koči-
je? Da je i tramvay bilo bi mu dosta.  Motrilac.

 

Pogled po svijetu.

Ustanak na Kreti. — Teška se piša usta-
šama na Kreti! Vlasti su prosvjedovale u Ateni
proti njihovu podupiranju i zagovaraju turske pre-
dloge radi česa nema nade, da bi im sada moglo
poći za rukom izvojštiti slobodu. Njihov vapaj osta-
će nesaslušan pred tinom europejskom diplomacijvin.

Izbori za Beč. — Bio se prosuo glas da
će se ove jeseni raspustiti car. vijeće. Sada se to

službeno opovrgava. Izbori će po svoj prilici slije-
diti došaste godine.

U Italiji se odigrala velika stranačka prv-
mjena. Rascijepila se skrajnja ljevica i jedan nje-
zin dio sa Cavallottijem pristao je uz vladu i uz
trojni'savez. Veli se da će bivši ropublikanac Ca-
vallotti postati ministrom.

Francuska sada zabavlja se oko uregjenja
svoje rente, na koju bi vlada bjela nametnuti po-
rez, kako je i u Austriji sli se umjereni republi-
kanci tome protive. U ovoj raspri uspjelo je za
rukom Rouvieru, da se jednim govorom rehabilitira.

 

Domaće vijesti.

Umoljavamo naše predbrojnike. da se požu-
re sa pretplatom. Sramota je reći. da neki još
nijesu ni lanjsko namirili! Mi nijesmu zaslužili
takog ponašanja sa strane rodoljuha Hrvata.

Rasprava u Spljetu. — Otegla li se gja-
čka rasprava u Spljetu! Evo ima deset dana da
su je pune sve naše pokrajinske novine. Jedno se
danas može za sigurno reći i to: da izgrednicima
nije bila namjera počiniti veleizdaju nego nered,
jer su oštećene ne samo kraljevske nego i sve ime
slike, zatim tablice, zemljovidi itd. Vidjećemo ka-

ko će svršiti.

Zapljena službenog lista, — Dr, 149.
»Narodnih Novina“ bio je zaplijenjen radi toga
što je preštampao jedan odlomak iz ,Obzora“,
Svak se je slatko nasmijao.

Gradnja mula u Trsteniku. — Pišu nam
od onamo, da će javna dražba za gradnju mula i
obale slijediti u subotu na 18 ov, mj. pri ovdje-
šnjem lučkom poglavarstvu, Trebovnik je učinien
za f. 58.179 fior. 15 novč, Ponude se mogu pre-
dati sve do 11 sati u jutro istog dana.

Kateketski sastanak. — Ovogodišnji sa-
stanak hrvatskih kateheta obdržavaće se u Spljetu
na 4 avgusta, Odbor iz Zagreba poslao je krasan
poziv na sve kolege katehete.

Gradska Kronika.

Lične vijesti. — Povratio se sa službeno
putovanja savjetnik gosp. Tacconi. — Prijam:

SG E gra
nik presvj. (08p. Glavinić radi ispita,

 

Ispiti. — U četeitsk Započeše pismeni is=
piti kod mjesnog c. k. ženskog učiteljišta.

Ruka sv. Vlaha. — U nedjelju na dan
Ruke sv. Vlaha bila je velika svečanost u crkvi
gradskoga parca, koja je bila dupkom puna.

Dr. Josip Tolentino. — Nade se nijesu
ispunile. Brzojav juče javlja da ie u Trstu umro
dr. Josip Tolentino dubrovački odvjetnik. On je
pripadao autonomaškoj stranci, ali kao čovjek i
gragjanin bio je i od drugih štovan. Čujemo da
će ga donijet u Dubrovnik. Laka mu zemljica.

Dr. Barkanović. — Čujemo da sve ope-
racije što ih je na .očima učinio dr. Barkanović
imale su sretan uspjeh. Tako ne treba da nam
dolaze stranci, kad ima valjanih domaćih okulista

Na prugi Gruž-Ston- Metković. — U
utornik pokvarila se makina na parobrodu ,Chlu-
metzky.“ koji je iz Metkovića hodio put Maloga
Stona. Kod Komina morao se zaustavit. Putnici
što su išli u Dubrovnik prekrcaše se na Rismon-
dov do Trpnja, a odavle na Orebiće po suhu. pa
na Korčulu, da dostignu ,Petku“ koja je išla u
Dubrovnik.

Dopisniku ,,Dalmate.“ — Poznati dopisnik
»Dalmate“ nastoji da lakardijama omalovaži lije-
pu svečanost naše ,Hrvatske Radničke Zadruge.“
Mi ga nećemo pobijati, niti mu o tom išta od-
govarati, jer ne zaslužuje, pošto svak mogao se
na svoje oči uvjeriti o istinitosti navoda ,Dalmato-
va“ dopisnika. Osvrnuće mo se ragje na nešto drugo.

»Dalmatov“ dopisnik mal da ne u svakom
dopisu, pa i u ovom, iznosi da je preč, kanonik
dn. Mato Pišta pisac onijeh Diskorasa na Poljani.
što izlaze u našemu listu i to zlobnom namjerom
da proti njemu budi goru mržnju Na umirenje
Dalmatova dopisnika. koji zlobno laže i kleveće,
reći ćemo mu, da preč. kan. Pišta ne samo nije
spisatelj ni poticatelj onijeh diskorasa, nego da mi-
kad — otkad izlazi ,Crv. Hrv.“ — nikakav diskoras
na Poljani nije izišao iz njegova pera. Ovo će se
nevjerojatno činiti koli Dalmatovu dopisniku toli
mnogome dubrovačkome gragjaninu, a ipak reko-
smo čistu istinu, koju koli mi toli preč, Pišta mo-
žemo uvijek zakletvom potvrditi. Javno se mnije-
nje može dosta puta teško prevariti! Megjutim
preč. Pišta drugim načinom pobija dubrovačku
Srbadiju.

Suviše ,Dalmatov“ dopisnik kad god opazi
u našemu društvu, ili kod kakve naše domaće hr-
vatske svečanosti činovnika ili stipendirana uče-
nika, brže bolje on to iznosi na javnost, zlobnom
nakanom da bi im škodio kod zadarske vlade. On
je dakle lažac i spijun di cartello. Štu mu još fa-
li? Ne možemo upisat, U ostalom mi ga poziv-
ljemo da iznese najavnost imena onih stipendi-
ranih sveučilištara, koji su prisustvovali svećanosti
Hrv. Rad. Zadruge“ neka denuncija bude potpuna.

Ispravci. — U prošlom broju opisujuć sve-
čanost ,Hrv. Rad. Zadruge“ za posvetu barjaka
nijesmo istaknuli, da se zauzimanju g. A. Šutića
ima najviše zahvaliti da je društvo dobilo onaj kra-
sni i bogati barjak. — Isto tako omakao nam se
u četvrtoj vijesti gradske kronike golemi lapsus.
Mješte : ,kanonizacija“ ima biti: kanonikalna in-
stalacija.

Naša šetališta. — Ako izuzmeš Gornji Ko-
nd, nemamo skoro nijedno šetalište, Ali i ono je
za mlagie ljude. Inače putem Gruža i Župe mora
se čovjek u prašini ili bletu kupati, A ipak otvo-
renjem hotela morala bi se općina pobrinuti, da
pribavi ubavno šetalište toliko strancim koliko do-
maćim Ima ga posve blizu: Ilijinu Glavicu, koja
je već sada tako zaraštena, da se može urediti
lijepim parkom, ako se otvore vrata sa strane
Sv. Andrije, naprave putići i namjeste sjedališta.
Ovo je općina dužna već sada učiniti ne čekajuć
otvorenje hotela, pošto smo i onako, njezinom
krivnjom, izgubili Teodorinu Gradinu. Već ovog
ljeta mogli bismo se nauživati lijepog zraka, iz-
gleda i zelenila na Ilijinoj Glavici, bez izložit se
prašini i uspinjanju na Konć. Još nešto: a što je
8 Taborom ? U svoje doba bilo je u ovom listu i
njemu govora. Je li sramota za nas da imamo o-
nakove Ploče, Taborom izgrgjene ?

Neka ugledno Općinsko Upraviteljstvo ne
gleda ko ovo piše. nego što piše, pak tada smo

wvjereni da će se pobrinuti za poljepšanie grada,
kome ne fali krasnog položaja h po oliti ua:
zauzimanja za napredak i e. Mi smo i

prestati, a ako

prie ob ovom govorili i nećemo
geestaiino ne bi se zauzelo neka Orćinsko
Vijeće potakne ovo pitanje. Jer nama je do stva«
ri, a ne do osoba, do ugleda našega grada a ne
do inada. Uprav je sramota da moramo za svaku
pisat po novinam, kad načelnik ne gleda ništa dru-
go, nego ako je došao kakav goapodin, koji bi mu
mogao u Beču koristit ili štetovat, Evo na pr.
lijevanje puteva, Rasipač je toliko širok, da o-
uhvata svw Placu s jedne strane na drugu. da se
poštedi vremena, Na putu po vrata od gra-
nije moguće ostat, kad on jer će ta ive.

ga polit, nego valja trčat naprijed fil natrsg de
te ne srete. Onomadne neke gospogje koje nijesu
mogle ubjeć bijahu polivene po odijelu sve do pa-
sa, jer je put uzak. Ljudi na općini to ne vide
ništa, mora se pisat po novinama za svaku ne-
podopštinu.

 

Diskoras na Poljani.

Ivo. — Jadan Frano! Neće niko da mi ga sluša.

Vlaho. — Oli je što novo?

Ivo. — Kako ne? Bio je pošo u Gruž prigledat fatigu od
fabrika od tabaka i tu je počeo vikat, sovat, ne zna
ni on zašto, samo da se čuje, Iza tega došo je u
Posat gje se dube put. [ tu je uhitio riječi s inži-
nijerom, da se nijesu imale posjeć neke murve. In-
žinijer je sostenjo, da se po disenju nije moglo u-
činit drugovačije.

Vlaho. — Kako? Pa što su to njegovi posli fabrika od
tabaka i put oko grada? Za njega je prigledat da
se pometu ove ulice, koje svaki dan osviću gnušnje.

Ivv. — Jes, ma on hoće da se vidi. Insuma počeo je
sovat inžinijera i vikat ua nj kako da mu je sluga,
dokle u neko doba i on ti se opojmio i govoru mi
da je Frana tako ispaso, da se je našo na gradi-
kuljama. Reko mu je: što su to tvoji posli, ja imam
moje starješine, koji će prigledat, ko te zvo, što se
ti razumiješ.... svega!

Vlaho. — Mirita. Ćio bi dat razumjet da je on ne znam
ko, a unipoco dogje ko viši stane lizat. Jesi li vi-
dio onomadne ?

Ivo. — Jesi li lego onu tercinu u sonetu ;

E a non smentir se stesso prepotente

Mostrossi ognor pida, despota, villano,

Servil coi grandi e cogli altri insolente
Ma drago mi je da se je namjerio na meštra. Taki
ti je on. Ove primavere multo je jednoga karocijera
jerbo ga je pasu s karocom !

Vlaho. — Sad prijeti inžinijeru da će ga poć u Zadar
denuncijat, što ga ne sluša

Ivo. — Ako tamo nagje sebi sličnijeh može mu i rebuškat.
A ima li zato što plate ?

Vlaho — Hajde ti dan danas sve dokuči | Pa njemu ni-
je ni potreba. On žive s njegovom renditom.

Ivo. — Come no? striže kupone! Adiv Vlaho!

JAVNA ZAHVALA.

Prigodom moga imenovanja za počasnog ka-
nonika prvostolne dubrovačke crkve, primio sam
neizbrojene iskaze ljubavi, s toga mi je dužnost,
da z hvalim ovim javnim putem, U prvom redu
zahvaljujem mojim milim Kouavljanima moje župe,
koji su se uprav natjecili, ko da me bolje poča-
sti, a osobitu pako hvala gosp. Matu Magudu Ma-
šanu, koji se je svojski zauzeo, da ova svečanost
što sjajnije ispane ne žaleći ni vremena, ni truda,
a ni novca. Hvala budi Mnogopostovanom Dum
Ivu Ferranti, pak vrijedmm pjevaćima i tambura-
šima ,Gundulićeva“ društva, a napokon svoj  go-
spodi, koja je svojim  prisućem uzveličala ovu
svečanost.

Od mene još jednom svim skupa srdačna
hvala!

 

 

Na Grudi, 10 Julija 1896.
Dum Jozo Crnica kanonik Dekan.

JAVNA ZAHVALA.

Prigodom tuge i teške bolesti moje supruge
upozn*o sam um i srce presvj. gosp. Roka vit.
Mišetića, ravnatelja Pokrajinske Bonice. Divim se
upravo njegovoj požrtvovnosti i zauzeću kojim je
uastojao da mi moju gospogju vd nemile smrti
spasi. On je najprvo poduze, mučnu operaciju,
koja mu je potpuao uspjela. Osvem toga on je
kroz sve vrijeme pogibelji dolazio neprestano i
po suaću i po kiši i po noći i po danu, za više
dana po 4 do 5 puta dnevno ne žaleć truda, pe-
njuć se do moga stana, samo da mi iskaže pravu
liječničku i prijateljsku brigu nad životom majke
moje djece, koju je samo ua taj način povratio
zdravlju, svijetu i mojoj Obitelji. Sigurnv mogu
reći: da njega nije bilo, bila hi se nad mojot +-
bitelji dogodila teška katastrofa i samome njemu
imam zahvaliti, što se ova s pomoću Boga uklo-
nila. On nije žaliv ni truda ni vremena, pak se je
zauzeo, ne kao liječnik nego uprav kao prijatelj i do-
brotvor moje familije, očinskom brižljivošću, i ri-
jetkim svojim znanjem,

Nema na svijetu novca s kojim bi se mogle
po zasluzi naplatiti ovake usluge, Ljubav koju mi
je on učinio — ma koliko se budem mučio, neću
mu moći odvratiti onom mjerom, ali će moja har-
nost naprama u biti vjekovita. I zato mu u-
prav ovijem pismom pred svijem gragjanstvom
najtoplije zasvjedočavam moju preveliku zahval-
uost, pa ako od.radosti što mi povrati kućno ve-
selje, ne mogu naći riječi, da mu je što toplije
izrazim, neka bude uvjeren, da mu moje srce svo»
jim osjećajem svaki izraz za nieta nadomješta. |

 

U Dubrovniku, dae 10 Julija 1896.
i zahvalni
Pa
Q k. pošt. preg '