ni&đe taka prgibeljati otvor zida sa strane morske, da ako slučajno ko tn nevješt sa zapadne strane otvora dogje bez sumlje mora opusti dolje na ka- menje, pa u more, jer je strašna visina. Velika nečistoća je na klaonici i izpod nje, gdie ženske koje ne mogu potrošiti i poći na vojničko kupa- lište, usilovane su kupati se, jer im ne ima dru- gog pristupna mjesta da bi mogle k moru se spu- stiti. Tako isto smrad je velik a navlastito obdan kad sunce peče gore na putu od Ploča svrh kla- onice, da moraš usta zatvoriti kad tuda progješ. Zgornje strane preko puta iz pod Lazareta gdie se nigda i ne čisti, tu je zahvaliti Bogu što ovoga ljeta čestokrat imadosmo dažda, koji je tako kad i kad oplakao ovo zemljište uvijek nečisto od mnogobrojnih konja. Konjušnice takogjer su drža- ne u najgorem načinu, dočim te bi se imale či- stiti svaki dan i gnjoj iznašati vani, a ne da ko- nji umorni dogju tu i u tom smradu da moraju ura i ura ostati i tako osipaviti, a prolaznici da su usilovani ubručićom u ruci začepiti usta i nos kad tuda prolaze. Smrad je i na Pilama gdje je stanica kočija i gdje se rijetko kad i nikad pro- lije karbola, da se ubije smrad konjske nečistoće. Javne zahode na Ponti ne treba ni spominjati. Ono je prava sramota, smrad, nečistoća i kužnost najviša, dočim bi se lijepi zahod mogao načiniti baš ondje i dovesti vodu koja nije daleko odmah ondje izpred lučkog ureda, pa da ta voda uvi- jek plače. Premda ovdje neopstoji društvo za o- branu životinia. ali ipak imamo jednu Općinu ko- ja je u dužnosti svaku pogibelj ukloniti, zato i- mala bih paziti da svaki dan na podne sa Ploča prolazi jedna kočija su dva konja i su 11 osoba. Je li to žalosno kad se promisli, da dva jadna mršava i slaba konja moraju uz onu uzbrdicu 11 osoba voziti? Je li to pogibeljno za one osobe, ako niz brdo pukne kolo ili što drugo ? Je li pri- lično i humanitarno da 2 konja voze u kočiji 11 osoba a to 6 unutra, 3 napred a 2 nazad koči- je? Da je i tramvay bilo bi mu dosta. Motrilac. Pogled po svijetu. Ustanak na Kreti. — Teška se piša usta- šama na Kreti! Vlasti su prosvjedovale u Ateni proti njihovu podupiranju i zagovaraju turske pre- dloge radi česa nema nade, da bi im sada moglo poći za rukom izvojštiti slobodu. Njihov vapaj osta- će nesaslušan pred tinom europejskom diplomacijvin. Izbori za Beč. — Bio se prosuo glas da će se ove jeseni raspustiti car. vijeće. Sada se to službeno opovrgava. Izbori će po svoj prilici slije- diti došaste godine. U Italiji se odigrala velika stranačka prv- mjena. Rascijepila se skrajnja ljevica i jedan nje- zin dio sa Cavallottijem pristao je uz vladu i uz trojni'savez. Veli se da će bivši ropublikanac Ca- vallotti postati ministrom. Francuska sada zabavlja se oko uregjenja svoje rente, na koju bi vlada bjela nametnuti po- rez, kako je i u Austriji sli se umjereni republi- kanci tome protive. U ovoj raspri uspjelo je za rukom Rouvieru, da se jednim govorom rehabilitira. Domaće vijesti. Umoljavamo naše predbrojnike. da se požu- re sa pretplatom. Sramota je reći. da neki još nijesu ni lanjsko namirili! Mi nijesmu zaslužili takog ponašanja sa strane rodoljuha Hrvata. Rasprava u Spljetu. — Otegla li se gja- čka rasprava u Spljetu! Evo ima deset dana da su je pune sve naše pokrajinske novine. Jedno se danas može za sigurno reći i to: da izgrednicima nije bila namjera počiniti veleizdaju nego nered, jer su oštećene ne samo kraljevske nego i sve ime slike, zatim tablice, zemljovidi itd. Vidjećemo ka- ko će svršiti. Zapljena službenog lista, — Dr, 149. »Narodnih Novina“ bio je zaplijenjen radi toga što je preštampao jedan odlomak iz ,Obzora“, Svak se je slatko nasmijao. Gradnja mula u Trsteniku. — Pišu nam od onamo, da će javna dražba za gradnju mula i obale slijediti u subotu na 18 ov, mj. pri ovdje- šnjem lučkom poglavarstvu, Trebovnik je učinien za f. 58.179 fior. 15 novč, Ponude se mogu pre- dati sve do 11 sati u jutro istog dana. Kateketski sastanak. — Ovogodišnji sa- stanak hrvatskih kateheta obdržavaće se u Spljetu na 4 avgusta, Odbor iz Zagreba poslao je krasan poziv na sve kolege katehete. Gradska Kronika. Lične vijesti. — Povratio se sa službeno putovanja savjetnik gosp. Tacconi. — Prijam: SG E gra nik presvj. (08p. Glavinić radi ispita, Ispiti. — U četeitsk Započeše pismeni is= piti kod mjesnog c. k. ženskog učiteljišta. Ruka sv. Vlaha. — U nedjelju na dan Ruke sv. Vlaha bila je velika svečanost u crkvi gradskoga parca, koja je bila dupkom puna. Dr. Josip Tolentino. — Nade se nijesu ispunile. Brzojav juče javlja da ie u Trstu umro dr. Josip Tolentino dubrovački odvjetnik. On je pripadao autonomaškoj stranci, ali kao čovjek i gragjanin bio je i od drugih štovan. Čujemo da će ga donijet u Dubrovnik. Laka mu zemljica. Dr. Barkanović. — Čujemo da sve ope- racije što ih je na .očima učinio dr. Barkanović imale su sretan uspjeh. Tako ne treba da nam dolaze stranci, kad ima valjanih domaćih okulista Na prugi Gruž-Ston- Metković. — U utornik pokvarila se makina na parobrodu ,Chlu- metzky.“ koji je iz Metkovića hodio put Maloga Stona. Kod Komina morao se zaustavit. Putnici što su išli u Dubrovnik prekrcaše se na Rismon- dov do Trpnja, a odavle na Orebiće po suhu. pa na Korčulu, da dostignu ,Petku“ koja je išla u Dubrovnik. Dopisniku ,,Dalmate.“ — Poznati dopisnik »Dalmate“ nastoji da lakardijama omalovaži lije- pu svečanost naše ,Hrvatske Radničke Zadruge.“ Mi ga nećemo pobijati, niti mu o tom išta od- govarati, jer ne zaslužuje, pošto svak mogao se na svoje oči uvjeriti o istinitosti navoda ,Dalmato- va“ dopisnika. Osvrnuće mo se ragje na nešto drugo. »Dalmatov“ dopisnik mal da ne u svakom dopisu, pa i u ovom, iznosi da je preč, kanonik dn. Mato Pišta pisac onijeh Diskorasa na Poljani. što izlaze u našemu listu i to zlobnom namjerom da proti njemu budi goru mržnju Na umirenje Dalmatova dopisnika. koji zlobno laže i kleveće, reći ćemo mu, da preč. kan. Pišta ne samo nije spisatelj ni poticatelj onijeh diskorasa, nego da mi- kad — otkad izlazi ,Crv. Hrv.“ — nikakav diskoras na Poljani nije izišao iz njegova pera. Ovo će se nevjerojatno činiti koli Dalmatovu dopisniku toli mnogome dubrovačkome gragjaninu, a ipak reko- smo čistu istinu, koju koli mi toli preč, Pišta mo- žemo uvijek zakletvom potvrditi. Javno se mnije- nje može dosta puta teško prevariti! Megjutim preč. Pišta drugim načinom pobija dubrovačku Srbadiju. Suviše ,Dalmatov“ dopisnik kad god opazi u našemu društvu, ili kod kakve naše domaće hr- vatske svečanosti činovnika ili stipendirana uče- nika, brže bolje on to iznosi na javnost, zlobnom nakanom da bi im škodio kod zadarske vlade. On je dakle lažac i spijun di cartello. Štu mu još fa- li? Ne možemo upisat, U ostalom mi ga poziv- ljemo da iznese najavnost imena onih stipendi- ranih sveučilištara, koji su prisustvovali svećanosti Hrv. Rad. Zadruge“ neka denuncija bude potpuna. Ispravci. — U prošlom broju opisujuć sve- čanost ,Hrv. Rad. Zadruge“ za posvetu barjaka nijesmo istaknuli, da se zauzimanju g. A. Šutića ima najviše zahvaliti da je društvo dobilo onaj kra- sni i bogati barjak. — Isto tako omakao nam se u četvrtoj vijesti gradske kronike golemi lapsus. Mješte : ,kanonizacija“ ima biti: kanonikalna in- stalacija. Naša šetališta. — Ako izuzmeš Gornji Ko- nd, nemamo skoro nijedno šetalište, Ali i ono je za mlagie ljude. Inače putem Gruža i Župe mora se čovjek u prašini ili bletu kupati, A ipak otvo- renjem hotela morala bi se općina pobrinuti, da pribavi ubavno šetalište toliko strancim koliko do- maćim Ima ga posve blizu: Ilijinu Glavicu, koja je već sada tako zaraštena, da se može urediti lijepim parkom, ako se otvore vrata sa strane Sv. Andrije, naprave putići i namjeste sjedališta. Ovo je općina dužna već sada učiniti ne čekajuć otvorenje hotela, pošto smo i onako, njezinom krivnjom, izgubili Teodorinu Gradinu. Već ovog ljeta mogli bismo se nauživati lijepog zraka, iz- gleda i zelenila na Ilijinoj Glavici, bez izložit se prašini i uspinjanju na Konć. Još nešto: a što je 8 Taborom ? U svoje doba bilo je u ovom listu i njemu govora. Je li sramota za nas da imamo o- nakove Ploče, Taborom izgrgjene ? Neka ugledno Općinsko Upraviteljstvo ne gleda ko ovo piše. nego što piše, pak tada smo wvjereni da će se pobrinuti za poljepšanie grada, kome ne fali krasnog položaja h po oliti ua: zauzimanja za napredak i e. Mi smo i prestati, a ako prie ob ovom govorili i nećemo geestaiino ne bi se zauzelo neka Orćinsko Vijeće potakne ovo pitanje. Jer nama je do stva« ri, a ne do osoba, do ugleda našega grada a ne do inada. Uprav je sramota da moramo za svaku pisat po novinam, kad načelnik ne gleda ništa dru- go, nego ako je došao kakav goapodin, koji bi mu mogao u Beču koristit ili štetovat, Evo na pr. lijevanje puteva, Rasipač je toliko širok, da o- uhvata svw Placu s jedne strane na drugu. da se poštedi vremena, Na putu po vrata od gra- nije moguće ostat, kad on jer će ta ive. ga polit, nego valja trčat naprijed fil natrsg de te ne srete. Onomadne neke gospogje koje nijesu mogle ubjeć bijahu polivene po odijelu sve do pa- sa, jer je put uzak. Ljudi na općini to ne vide ništa, mora se pisat po novinama za svaku ne- podopštinu. Diskoras na Poljani. Ivo. — Jadan Frano! Neće niko da mi ga sluša. Vlaho. — Oli je što novo? Ivo. — Kako ne? Bio je pošo u Gruž prigledat fatigu od fabrika od tabaka i tu je počeo vikat, sovat, ne zna ni on zašto, samo da se čuje, Iza tega došo je u Posat gje se dube put. [ tu je uhitio riječi s inži- nijerom, da se nijesu imale posjeć neke murve. In- žinijer je sostenjo, da se po disenju nije moglo u- činit drugovačije. Vlaho. — Kako? Pa što su to njegovi posli fabrika od tabaka i put oko grada? Za njega je prigledat da se pometu ove ulice, koje svaki dan osviću gnušnje. Ivv. — Jes, ma on hoće da se vidi. Insuma počeo je sovat inžinijera i vikat ua nj kako da mu je sluga, dokle u neko doba i on ti se opojmio i govoru mi da je Frana tako ispaso, da se je našo na gradi- kuljama. Reko mu je: što su to tvoji posli, ja imam moje starješine, koji će prigledat, ko te zvo, što se ti razumiješ.... svega! Vlaho. — Mirita. Ćio bi dat razumjet da je on ne znam ko, a unipoco dogje ko viši stane lizat. Jesi li vi- dio onomadne ? Ivo. — Jesi li lego onu tercinu u sonetu ; E a non smentir se stesso prepotente Mostrossi ognor pida, despota, villano, Servil coi grandi e cogli altri insolente Ma drago mi je da se je namjerio na meštra. Taki ti je on. Ove primavere multo je jednoga karocijera jerbo ga je pasu s karocom ! Vlaho. — Sad prijeti inžinijeru da će ga poć u Zadar denuncijat, što ga ne sluša Ivo. — Ako tamo nagje sebi sličnijeh može mu i rebuškat. A ima li zato što plate ? Vlaho — Hajde ti dan danas sve dokuči | Pa njemu ni- je ni potreba. On žive s njegovom renditom. Ivo. — Come no? striže kupone! Adiv Vlaho! JAVNA ZAHVALA. Prigodom moga imenovanja za počasnog ka- nonika prvostolne dubrovačke crkve, primio sam neizbrojene iskaze ljubavi, s toga mi je dužnost, da z hvalim ovim javnim putem, U prvom redu zahvaljujem mojim milim Kouavljanima moje župe, koji su se uprav natjecili, ko da me bolje poča- sti, a osobitu pako hvala gosp. Matu Magudu Ma- šanu, koji se je svojski zauzeo, da ova svečanost što sjajnije ispane ne žaleći ni vremena, ni truda, a ni novca. Hvala budi Mnogopostovanom Dum Ivu Ferranti, pak vrijedmm pjevaćima i tambura- šima ,Gundulićeva“ društva, a napokon svoj go- spodi, koja je svojim prisućem uzveličala ovu svečanost. Od mene još jednom svim skupa srdačna hvala! Na Grudi, 10 Julija 1896. Dum Jozo Crnica kanonik Dekan. JAVNA ZAHVALA. Prigodom tuge i teške bolesti moje supruge upozn*o sam um i srce presvj. gosp. Roka vit. Mišetića, ravnatelja Pokrajinske Bonice. Divim se upravo njegovoj požrtvovnosti i zauzeću kojim je uastojao da mi moju gospogju vd nemile smrti spasi. On je najprvo poduze, mučnu operaciju, koja mu je potpuao uspjela. Osvem toga on je kroz sve vrijeme pogibelji dolazio neprestano i po suaću i po kiši i po noći i po danu, za više dana po 4 do 5 puta dnevno ne žaleć truda, pe- njuć se do moga stana, samo da mi iskaže pravu liječničku i prijateljsku brigu nad životom majke moje djece, koju je samo ua taj način povratio zdravlju, svijetu i mojoj Obitelji. Sigurnv mogu reći: da njega nije bilo, bila hi se nad mojot +- bitelji dogodila teška katastrofa i samome njemu imam zahvaliti, što se ova s pomoću Boga uklo- nila. On nije žaliv ni truda ni vremena, pak se je zauzeo, ne kao liječnik nego uprav kao prijatelj i do- brotvor moje familije, očinskom brižljivošću, i ri- jetkim svojim znanjem, Nema na svijetu novca s kojim bi se mogle po zasluzi naplatiti ovake usluge, Ljubav koju mi je on učinio — ma koliko se budem mučio, neću mu moći odvratiti onom mjerom, ali će moja har- nost naprama u biti vjekovita. I zato mu u- prav ovijem pismom pred svijem gragjanstvom najtoplije zasvjedočavam moju preveliku zahval- uost, pa ako od.radosti što mi povrati kućno ve- selje, ne mogu naći riječi, da mu je što toplije izrazim, neka bude uvjeren, da mu moje srce svo» jim osjećajem svaki izraz za nieta nadomješta. | U Dubrovniku, dae 10 Julija 1896. i zahvalni Pa Q k. pošt. preg '